Za mnoge kulture svijeta smrt znači kraj našeg postojanja u tjelesnom svijetu. No, za narod Torajan koji živi na indonezijskom ostrvu Sulawesiju, preminuli nastavljaju 'živjeti' sa svojom porodicom i nakon smrti.
Sedmicama, čak i mjesecima i godinama nakon smrti pripadnici ovog naroda drže tijela svojih preminulih rođaka kao dio porodice. Tokom tog razdoblja, preminulima se upućuju molitve, a daje im se čak i hrana. Kad ih nakon nekog vremena smjeste u grobnicu, porodica im naknadno upriliči 'drugi pogreb' kad tijela ponovo vadi iz grobnice, pere i odijeva u čistu odjeću te ponovo sahranjuje nakon obreda.
Zanimljivo, te neobične obrede često prate čitanja iz Biblije jer je ovaj narod bio u bliskom doticaju s hrišćanstvom te su usvojili neke njegove elemente, dok je ostatak Indonezije pretežno muslimanski.
Nije poznato koliko je stara ova tradicija jer se mnogi običaji naroda Torajan prenose usmenom predajom i nisu zapisani. Međutim, arheolozi su koristeći karbonsku metodu datiranja ustanovili da su neki lijesovi ovog naroda stariji i od hiljadu godina.
Zanimljivo, te neobične obrede često prate čitanja iz Biblije jer je ovaj narod bio u bliskom doticaju s hrišćanstvom te su usvojili neke njegove elemente, dok je ostatak Indonezije pretežno muslimanski.
Nije poznato koliko je stara ova tradicija jer se mnogi običaji naroda Torajan prenose usmenom predajom i nisu zapisani. Međutim, arheolozi su koristeći karbonsku metodu datiranja ustanovili da su neki lijesovi ovog naroda stariji i od hiljadu godina.
