Početkom februara davne 1874. godine šest je muškaraca napustilo kamp smješten u Montroseu kod Colorada s nadom da će i oni profitirati od zlatne groznice u Rocky Mountainsu. Opremili su se zalihama hrane i alata i krenuli prema Gunnisonu.
Dva mjeseca kasnije samo se jedan od njih prijavio u agenciju 'Los Pinos Indian'. Njegovo je ime bilo Alfred Packer i bio je veteran američkog građanskog rata.
U vojsci je izdržao vrlo kratko jer je patio od teškog oblika epilepsije.
Packer je ljudima u agenciji ispričao kako su ga suputnici ostavili iza sebe te kako je preživio zahvaljujući planinskom bilju koje je jeo. No, oni su tu priču saslušali uz visoku dozu sumnje. Packer je naime izgledao vrlo uhranjeno i uza sebe je imao popriličnu količinu novca.
Prva promjena priče
Već je u svibnju počeo mijenjati priču. Priznao je kako njegova grupa nije bila opremljena adekvatno za vremenske uvjete. Prvi je od hladnoće umro General Adam.
- Deset dana nakon što smo napustili kamp, Adam je umro. S obzirom da smo do tog trenutka potrošili sve zalihe hrane - pojeli smo ga. Četiri dana kasnije preminuo je i Humphrey, pa smo pojeli i njega. On je kod sebe imao 130 dolara i to smo uzeli s njega prije nego što smo sahranili njegove ostatke, ispričao je Packer šerifovom uredu.
- Nešto kasnije išao sam po granje za ogrijev i kada sam se vratio, Butcher je bio mrtav. Preostala dvojica objasnili su mi da se radi o nesretnom slučaju. I njega smo pojeli. Kasnije je Bell ubio tipa kojeg smo zvali 'Californija', a ja sam ubio Bella, priznao je Packer.
Šerif ga je uhitio i poslao u zatvor u Saguacheu gdje je čekao na suđenje.
Početkom kolovoza ostatke njegovih žrtava našao je reporter Herper's Weeklyja John A. Randolf. Nad njima je provedena obdukcija, a nalazi istrage nisu se poklapali s pričom da je pet nesretnika postupno umiralo kroz nekoliko tjedana, piše Daily Mail.
Prije nego što je uspio dočekati suđenje, podmitio je zatvorskog čuvara i pobjegao iz ćelije. U bijegu je bio sve do ožujka 1883. godine. Po uhićenju je generalu Adamsu dao novo priznanje, ali je i dalje poricao da je počinio ubojstva.
Treća verzija priče i prvo suđenje
Rekao mu je kako je s još pet muškaraca napustio kamp sa zalihama hrane dovoljnim za sedam dana. No, nakon desetak dana 'zarobila' ih je oluja pa su bili prisiljeni jesti bilje. Ostala petorica molila su ga kroz plač, tvrdio je Packer, da ode na planinu i pronađe nešto za jelo. Vratio se praznih ruku.
- Kada sam se vratio, našao sam poludjelog Bella koji je sjedio uz vatru i pekao komad mesa koji je odreza s noge njemačkog mesara koji je bio s nama. Ostala trojica ležala su uokolo s krvavim glavama. Na čelima su imali tragove udaraca, ispričao je Packer Adamsu.
- Kada me Bell primijetio, krenuo je i na mene, a ja sam ga ustrijelio u samoobrani, priznao je Packer i opisao kako je podignuo šator u kojemu je odlučio ostati sve dok ne prestane oluja.
- Prvo sam pojeo komad mesa koji je počeo pripremati Bell. Svakoga sam se dana pokušao vratiti, no vrijeme mi nije dopuštalo. Na taj sam način pomoću mesa s petorice ljudi preživio narednih šezdeset dana. Najukusniji dio ljudskog tijela bila su prsa, priznao je.
U travnju 1883. Packeru se sudilo u Lake Cityju gdje je osuđen na smrt. Sudac je odlučio kako će ljudožder biti obješen 19. svibnja.
No, Packer se lukavo uspio izboriti za novo suđenje koje je održano tek u kolovozu 1886. godine. Tada je osuđen na četrdeset godina.
Novine mijenjaju stav javnosti
U kolovozu 1897. godine Packer je pisao Denver Rocky Mountain Newsu: 'Ja sam žrtva okolnosti. Nitko ne može tvrditi da sam svoje suputnike ubio sa zlim namjerama.'
Nakon što ga je intervjuirala, novinarka Polly Pry počela je objavljivati tekstove u kojima je Packera portretirala u pozitivnom svjetlu, kao vrsnog vojnika i veterana kojeg je sustav nepravedno osudio. Zahvaljujući 'pozitivnom PR-u' mijenjalo se i mišljenje javnosti, te je Packer nakon pritisaka građana i nekoliko peticija uvjetno pušten iz zatvora 1901. godine, malo prije 60. rođendana.
Kada se našao na slobodi, ljudožder Packer ostao je šokiran 'onime u što se pretvorio svijet' te se povukao u manju sredinu gdje je umro prirodnom smrću u 65. godini. Nešto prije smrti navodno je postao vegetarijanac, a pokopan je kao vojni heroj.
Savremena istraživanja
Iako je od njegove smrti prošlo cijelo stoljeće, slučaj Alfreda Packera profesionalce i amatere zbunjuje i intrigira i danas. Punih 115 godina nakon što je umro, Packerov je slučaj odlučio 1989. godine istražiti forenzičar James E. Starrs. On je zaključio kako je četvero muškaraca zaista bilo ubijeno udarcima u glavu, no dokaza o tome tko ih je ubio - Bell ili Packer - nije bilo. Također, objasnio je Starrs, s tim je vremenskim odmakom nemoguće utvrditi je li Packer zaista konzumirao ljudsko meso.
Desetak godina kasnije istragu je odlučio provesti i David P. Bailey, kustos povijesnog muzeja u Coloradu i to nakon što je našao Colt revolver koji je pronađen na mjestu gdje je Packer tvrdio da je ubio Bella. Istraga je potvrdila da Packerove navode i Baileyjev je stav na kraju bio da je Packer bio - nevin.
No, nitko zapravo ne može utvrditi tko je ubio prvu četvoricu te je li Packer Bella ubio namjerno ili u samoobrani. No, današnji se stručnjaci slažu kako je jedna stvar točna - Packer nikada nije dobio pošteno suđenje, no u to vrijeme malo tko jest.
Njegova će priča tako ostati mješavina stvarnih događaja i legende koja će, kao i dosad, inspirirati filmove, romane, pjesme, pa čak i mjuzikle.
