Posmrtni ostaci miliona u katakombama

"Stani! Ovo ovdje je carstvo mrtvih!", piše na tabli koja dočekuje posjetioce katakombi u Parizu, ogromne kosturnice u kojoj se čuvaju posmrtni ostaci miliona ljudi.

Fantazmi, strahovi i legende stoljećima kruže o ovom sablasnom mjestu. Ljeti turisti čekaju i po četiri sata da bi sišli niz 130 stepenica i prošetali duž 1,7 kilometara podzemnih galerija muzeja, smještenog više od 20 metara ispod zemlje, na većoj dubini od metroa.
Snažan utisak
Na ulazu u katakombe, na trgu Danfer-Rošro, na jugu Pariza, stoji upozorenje na tri jezika: "Posjeta kosturnici može ostaviti snažan utisak na osjetljive osobe i djecu".
Trasa duga 800 metara predstavlja šetnju između zidova sačinjenih od ljudskih kostiju i lobanja koje mahom potječu iz pariskih grobalja koja su "prelivala" u 18. stoljeću.
- Govorilo se da se vino pretvara u sirće, a mlijeko zgrušava - kaže konzervatorica Silvi Roben. Medicinska znanja su bila još rudimentarna, ali su vlasti shvatile da raspadanje leševa nije dobro za javno zdravlje, te su odlučile da ih presele u 800 hektara napuštenog podzemnog kamenoloma.
Vjeruje sa da je u katakombama sahranjeno šest miliona ljudi, ali taj broj nije nikada zvanično potvrđen, precizira Roben, dodajući da timovi istraživača pokušavaju doći do vjerodostojne procjene.
Poučni citati  Godine 1810. imenovana je posebna gradska služba koja je podigla dekorativne zidove, sačinjene od potkoljeničnih kosti i lobanja, iza kojih su nabacane sve ostale kosti. Galerije su "uljepšane" raznim slikama s poučnim citatima i porukama: "Razmilite ujutro da možda nećete dočekati večer, a uvečer da možda nećete dočekati jutro".
- Sve te kosti poslagane na dekorativan način govore nam vrlo filozofski da smo jednaki pred smrću - kaže direktorica muzeja Valeri Gijom.  Pariske katakombe su stoljećima podsticale najrazličitije fantazme.
Neopisiva čudovišta
Konzervatorica navodi da je ovaj podzemni labirint nekada omogućavao ulazak i izlazak iz grada bez plaćanja nameta i da su ga često koristili šverceri i razni lopovi kako bi umakli policiji. Kako ne bi bili uznemiravani, ovi "lupeži" su smišljali svakojake grozne priče o otmicama, đavolu koji vreba hodnicima i neopisivim čudovištima...