Među stanovnicima Jugoslavije postojala je tvrdnja da je Josip Broz Tito strogo zabranio jednu pjesmu zato što je isuviše depresivna.
Riječ je o pjesmi "Pluća su mi bolna" koju je napisao Dragiša Nedović 1950. godine, kada je zbog tuberkuloze bio u izrazito teškom stanju.
"Pluća su mi bolna, zdravlja više nemam, jer su sasvim blizu moji zadnji dani. Živjet ću još danas, a možda i sutra, a onda zauvijek zbogom, moj živote. Nije meni žao bijednoga života jer ja sreće nikad osjetio nisam. Samo bol i patnja, gorke suze lio. U životu svome sretan nisam bio", glase stihovi.
Ovu pjesmu je prvi snimio Zaim Imamović, a zatim i Velibor Spužić Kvaka.
Tito i Centralni komitet su navodno zabranili prodaju ploča te izvođenje ove pjesme uz objašnjenje da ona navodi ljude na samoubistvo. U tom periodu je u Jugoslaviji zabilježen povećan broj samoubistava.
Zabrana je trajala 10-ak godina, sve dok je Jovanka Broz nije naručila na jednoj proslavi. Ovu pjesmu joj je otpjevala Nada Mamula.
"Pluća su mi bolna, zdravlja više nemam, jer su sasvim blizu moji zadnji dani. Živjet ću još danas, a možda i sutra, a onda zauvijek zbogom, moj živote. Nije meni žao bijednoga života jer ja sreće nikad osjetio nisam. Samo bol i patnja, gorke suze lio. U životu svome sretan nisam bio", glase stihovi.
Ovu pjesmu je prvi snimio Zaim Imamović, a zatim i Velibor Spužić Kvaka.
Tito i Centralni komitet su navodno zabranili prodaju ploča te izvođenje ove pjesme uz objašnjenje da ona navodi ljude na samoubistvo. U tom periodu je u Jugoslaviji zabilježen povećan broj samoubistava.
Zabrana je trajala 10-ak godina, sve dok je Jovanka Broz nije naručila na jednoj proslavi. Ovu pjesmu joj je otpjevala Nada Mamula.
