Mladi Amerikanac je 2003. godine izgubio majku, sestru i brata u avionskoj nesreći. Preživio je još jedan pad aviona 2011. godine, kada je izgubio oca i maćehu, bio u komi i uprkos svemu prošle nedjelje vratio se svojoj ljubavi - košarci
Iako ima tek 19 godina, Austin Hatch je doživio ono što vjerovatno većina nas neće vidjeti tokom cijelog svog života. Na njegovu žalost, vidio je ono što niko od nas ne želi da vidi.
Austin je svojoj životnom pričom prava inspiracija za ljude širom svijeta, dokazujući da je moguće ostvariti snove uprkos svim nedaćama koje nas snalaze tokom života.
Hatchova stravična priča počinje 2003. godine. U avionskoj nesreći izgubio je majku, 11-godišnju sestru i 5-godišnjeg brata. Čudnim spletom okolnosti preživio je pad aviona, ali je morao da prekine sa košarkom pošto se narednih godinu dana oporavljao od povreda.
Prebrodio je sve nedaće, uspio da izađe na teren i nastavi da se bavi igrom koja mu je davala snage da nastavi s borbom u trenucima u kojima nije mogao da vidi svjetlost na kraju tunela.
No, nažalost nije dugo uživao u tome. Samo nekoliko dana pošto je u junu 2011. godine dobio poziv Univerziteta Michigan, mali avion u kome se nalazi zajedno sa ocem i maćehom, pao je na jednu garažu. Avionom je pilotirao njegov otac. Austin je jedini preživio. Narednih osam nedjelja Austin je vodio surovu borbu za život. Ležao je u komi u bolnici nedaleko od svoje kuće.
"Kada sam ustao iz kome, nisam bio svjestan šta se oko mene događa. Probudio sam se, nisam imao pojma gdje se nalazim. Nisam imao pojma ni koja je godina. Osjećao sam se skoro kao da sam se tom trenutku rodio. Morao sam da se suočim sa gubitkom svog menotra, najboljeg prijatelja, trenera koji je ujedno bio i moj otac", kroz suze je pričao svoju neobičnu priču Amerikanac.
<
Tokom ljeta 2013. godine Austin se preselio iz Indijane u Kaliforniju kod svog ujaka. Tu je obukao dres Lojola srednje škole kako bi dovršio četvrti razred.
"Moj oporavak ne može da se opiše drugačijim riječima od: to je apsolutno čudo. Kada sam ljudima pričao da želim da nastavim da igram košarku, njima je to toliko djelovalo nemoguće, da su mislili da sam preko noći postao duhovit. Košarka je samo igra i ja razumijem da imam više ciljeve od toga u životu. Meni je osnovna želja da završim studije. Košarka se uvijek nalazila na drugom mjestu mojih interesovanja. Međutim, košarka mi je dala nadu. Dala mi je oružje iz kojeg mogu da pucam."
Hatch je iz prvog dodira na utakmici protiv Sherman Oaksa pogodio trojku, a dvorana je jednostavno eksplodirala od uzbuđenja.
"Pogodio je trojku, a naša klupa je eksplodirala. Nevjerovatno je kroz što je ovaj momak sve prošao i koliko je puno radio. Naučio me da se možeš vratiti nakon svega te da ništa nije nemoguće. Ovo je bila prava duhovna lekcija", rekao je Hatchov trener Jamal Adams.
