Anonimni izvori u State Departmentu jadikuju što su zbog Kosova izgubili rusku podršku oko Irana...
Zasad se ni u nezvaničnim izjavama diplomata ne može saznati da li je američka administracija "ispod žita" Mihailu Sakašviliju dala "zeleno svjetlo" za akciju u Južnoj Osetiji, a Amerikanci sem diplomatske pomoći neće vojno podržati zvanični Tbilisi.
Prema riječima jednog neimenovanog diplomate State Departmenta, NATO ni međunarodna zajednica se neće uplitati u ruske vojne akcije.
"Strateški, Rusi su poslali signale da zaista žele da provežbaju mišiće, kao i da su ljuti zbog Kosova", rekao je ovaj diplomata za "New York Times", aludirajući na bijes Rusije zbog toga što je Zapad priznao nezavisnost Kosova od Srbije.
Zapadni mediji se sada prisjećaju i riječi ruskog šefa diplomatije Sergeja Lavrova sa jednog sastanka o Kosovu, održanom u Briselu, kada je on upozorio američku državnu sekretarku Condoleezza Rice i evropske diplomate da će ukoliko priznaju Kosovo, uspostaviti presedan za Južnu Osetiju i ostale odmetnute provincije.
Bushova administracija je sada došla u situaciju da procjenjuje da li je podrška Gruziji vrijedna suprotstavljanja Rusiji u trenutku kada im je neophodna ruska pomoć u zauzdavanju iranskih nuklearnih ambicija što je najvažnija tema među trenutnim američkim spoljnopolitičkim prioritetima.
"New York Times" prenosi i jednu dosetku jednog od diplomata u Ujedinjenim nacijama, koji je u šali prokomentarisao da ukoliko bi otišli do Rusa i rekli im "u redu, Kosovo za Iran", dogovor bi bio postignut. Iako ugledni njujorški dnevnik objašnjava da je to preterivanje, dodaje i da među pojedinim zvaničnicima u Bushovoj administraciji raste osjećaj da SAD možda ne mogu da imaju sve, te da bi trebalo izabrati prioritete.
Međutim, spoljnopolitički stručnjaci objašnjavaju da dokle god američke i evropske akcije po pitanju Kosova budu ostavljale Rusiju sa osjećajem ugroženosti i opkoljenosti, ona će preuzimati agresivne akcije da obnovi svoju moć, dostojanstvo i uticaj u regionu, koji smatra svojim strateškim "dvorištem".
Dok analitičari i zvaničnici uvjeravaju da NATO neće ući u konflikt u Južnoj Osetiji, takozvani obični ljudi u Gruziji proteklih dana kada sretnu novinare zapadnih medija, postavljaju samo dva pitanja: "Gdje su SAD? Kada stiže NATO?"
Prema svemu sudeći, Gruzini, osim burne rasprave Zalmaya Khalilzadea i Vitalija Čurkina na sjednici Savjeta bezbjednosti, neće vidjeti Amerikance u borbi na terenu. Štaviše, u nezvaničnim izjavama iskusni američki zvaničnici rekli su američkim medijima da Bushova administracija shvata da Rusija ima legitimne bezbjednosne interese, kao i da je Sakašvili igrao opasnu igru čikanja "ruskog medvjeda". Za većinu diplomata i donosilaca odluka na međunarodnom nivou, granica gdje se Gruzija suočava sa Rusijom, sa Južnom Osetijom i Abhazijom među njima, postala je nova hladnoratovska granica.
Međutim, nije nemoguć scenario u kojem će SAD žrtvovati ciljeve, poput nezavisnosti Kosova i Gruzije u NATO-u, zarad rješavanja pitanja Irana.
Prema riječima jednog neimenovanog diplomate State Departmenta, NATO ni međunarodna zajednica se neće uplitati u ruske vojne akcije.
"Strateški, Rusi su poslali signale da zaista žele da provežbaju mišiće, kao i da su ljuti zbog Kosova", rekao je ovaj diplomata za "New York Times", aludirajući na bijes Rusije zbog toga što je Zapad priznao nezavisnost Kosova od Srbije.
Zapadni mediji se sada prisjećaju i riječi ruskog šefa diplomatije Sergeja Lavrova sa jednog sastanka o Kosovu, održanom u Briselu, kada je on upozorio američku državnu sekretarku Condoleezza Rice i evropske diplomate da će ukoliko priznaju Kosovo, uspostaviti presedan za Južnu Osetiju i ostale odmetnute provincije.
Bushova administracija je sada došla u situaciju da procjenjuje da li je podrška Gruziji vrijedna suprotstavljanja Rusiji u trenutku kada im je neophodna ruska pomoć u zauzdavanju iranskih nuklearnih ambicija što je najvažnija tema među trenutnim američkim spoljnopolitičkim prioritetima.
"New York Times" prenosi i jednu dosetku jednog od diplomata u Ujedinjenim nacijama, koji je u šali prokomentarisao da ukoliko bi otišli do Rusa i rekli im "u redu, Kosovo za Iran", dogovor bi bio postignut. Iako ugledni njujorški dnevnik objašnjava da je to preterivanje, dodaje i da među pojedinim zvaničnicima u Bushovoj administraciji raste osjećaj da SAD možda ne mogu da imaju sve, te da bi trebalo izabrati prioritete.
Međutim, spoljnopolitički stručnjaci objašnjavaju da dokle god američke i evropske akcije po pitanju Kosova budu ostavljale Rusiju sa osjećajem ugroženosti i opkoljenosti, ona će preuzimati agresivne akcije da obnovi svoju moć, dostojanstvo i uticaj u regionu, koji smatra svojim strateškim "dvorištem".
Dok analitičari i zvaničnici uvjeravaju da NATO neće ući u konflikt u Južnoj Osetiji, takozvani obični ljudi u Gruziji proteklih dana kada sretnu novinare zapadnih medija, postavljaju samo dva pitanja: "Gdje su SAD? Kada stiže NATO?"
Prema svemu sudeći, Gruzini, osim burne rasprave Zalmaya Khalilzadea i Vitalija Čurkina na sjednici Savjeta bezbjednosti, neće vidjeti Amerikance u borbi na terenu. Štaviše, u nezvaničnim izjavama iskusni američki zvaničnici rekli su američkim medijima da Bushova administracija shvata da Rusija ima legitimne bezbjednosne interese, kao i da je Sakašvili igrao opasnu igru čikanja "ruskog medvjeda". Za većinu diplomata i donosilaca odluka na međunarodnom nivou, granica gdje se Gruzija suočava sa Rusijom, sa Južnom Osetijom i Abhazijom među njima, postala je nova hladnoratovska granica.
Međutim, nije nemoguć scenario u kojem će SAD žrtvovati ciljeve, poput nezavisnosti Kosova i Gruzije u NATO-u, zarad rješavanja pitanja Irana.
