Osnovni uzrok obilne kiše je ciklon ‘Daniel’ koji je napravio predispoziciju poplava, ali za sve ostalo je ‘kriva’ prirodna osnova i veliki društveni nemar.
Neke od najvećih kataklizmi koje je ljudska vrsta doživjela odnosi se na pojavu poplava. Upravo o navedenim događajima pišu i najraniji spisi ljudske civilizacije. Kada se govori o poplavama i velikom rastu nivoa vode u okeanu najznačajnija je ona koja se desila nakon posljednjeg ledenog doba. Danas govorimo kako živimo u nekom „interglacijalu“ pod vječnom pričom potencijalnog otapanja velikih količina leda na Zemlji.
U lokalnim prostorima dešavaju se poplave koje su posljedica prirodno-geografskih odlika. Osim klime i veće količine padavina, na potencijal poplave utiče i pojava kamenog tla, nedostatak vegetacije koja apsorbuje vodu, padinski reljef i slične pojave koje izazivaju brzo spiranje terena. Zanimljivo da je zbog ovih okolnosti češća pojava poplava u pustinjama nego u normalnim ili vlažnim klimama. Djeluje nestvarno da je veća mogućnost poplave u Rijadu, nego u Londonu. Odlika pustinja, posebno onih kamenih (hamada) koje dominiraju na sjeveroistoku Afrike je da ne mogu „upiti“ padavinsku vodu te ona u punom kapacitetu izaziva poplave.
Pustinjski prostori, posebno u Sahari, Arabijskom poluotoku i Australiji, imaju suha riječna korita. Ona se u arapskom svijetu zovu uadi, a u Australiji creek. Ova korita „bez vode“ su ostatak nekog vlažnijeg perioda kada su tekle rijeke u ovom prostoru. Alžir ima uadije koji su dužine rijeke Save, a neki kraći se nalaze u Libiji. Uadiji se u periodu veće količine padavine ispune vodom i predstavljaju rijeku dok ne dođe sušni period.
Ciklon se pod djelovanjem vjetra sa sjevera počeo kretati preko Sredozemnog mora. Tu je jačao i kupio veću količinu vlage sa toplog mora. Ovakvi vjetrovi se zovu i „Medicane“, kao zbir imena Mediterana i vjetra hurricane. Prije nekoliko dana je velikom silinom „udario“ na priobalje Libije u sjeveroistočnom dijelu države. Blizu najvećeg udara, nekih 70 kilometara zapadno, nalazi se i grad Benghazi. Najveću katastrofu je pretrpio grad Derna, drevni grad veličine Mostara koji je dobio ime od helenskog Darnisa. Ovdje se u kratkom periodu izlučila ogromna količina padavina koja ne padne ni u nekoliko mjeseci. Ovaj prostor je generalno vlažniji od ostatka Libije sa 270 mm padavina godišnje, a to je samo 25 posto padavina koje prima Sarajevo.
Nakon obilja padavina uadi se ispunio vodom i pretpostavka je da je nekih 30 miliona m3 (1 m3 = 1.000 litara) vode krenulo ka gradu. Treba napomenuti da je u novijoj povijesti ovaj grad imao tri velike poplave. One su se desile 1941, 1959. i 1968. godine tako da je prije pola stoljeća pala odluka da se grade brane koje će štititi grad. Posebno je katastrofalna bila poplava 1959. godine koja je devastirala grad i odnijela brojne žrtve. Zanimljivo je da je brane gradila Hidrotehnika, kompanija iz tadašnje SFRJ. Ako se poznaju politički odnosi tog vremena nije iznenađenje. Navodi se da su brane mogle zadržavati 18, odnosno 1,5 miliona „kubika“ vode. Obzirom na odlike terena i nedostatak stijenske mase kao „veziva“, ovdašnje brane nisu betonske nego zemljane.
Katastrofa velikih razmjera bi mogla prerasti i u veći problem ako se ne preduprijede zaraze koje se javljaju nakon ovih stanja. Jasno je da je pitka voda izniman problem te bi se ovaj prostor mogao naći i pred ozbiljnim zdravstvenim poteškoćama.
Za Dernu je kasno, ali za Benghazi i slične gradove nije. Ovo je upozorenje za sva stanja koja se mogu pojaviti. Ne može se pričati o promjenama klime ako se radi o poplavama koje su i prije zabilježene, a brane su pravljene da bi se iste preduprijedile i onemogućile. Sekundarno su veoma štetne poplave koje dolaze sa morskom vodom. Ona zbog saliniteta pravi problem agrarnoj proizvodnji jer se ne može koristiti u navodnjavanju. Ovakva voda je „propast“ za poljoprivredu.
Benghazi je grad koji ima više od 1,5 miliona stanovnika i nalazi se u istoj geografskoj oblasti. Grad je na uadiju Gatra te je firma Hidrotehnika i ovdje pravila branu. Razlog gradnje je identičan i obuhvata dvije stvari. Prva je onemogućavanje poplave, a druga želja da se smanji salinizacija kopnenih voda. Kao i brana u Derni, ni o ovoj se ne vodi posebno računa niti razmišlja o posljedicama devastacije tog objekta koji štiti grad. Jaki cikloni i velika količina padavina u kratkom periodu mogu napraviti ozbiljne probleme gradu sa veoma velikom gustinom naseljenosti.
Nekada prostori „normalne klime“ znaju napraviti „vještačke pustinje“. To se dešava zbog velike deforestizacije i asfaltizacije koja otklanja sve elemente koji uspješno apsorbuju solidne količine padavina. Kada nema drveća i pedosfere (tla) koje „upija“ padavinsku vodu ona se zadržava na površini na nepropusnim vještačkim slojevima (asfalt). Svjedoci smo takvih pojava u ovdašnjem geografskom prostoru.
Poplave nisu nepoznata stanja planeti ni ljudskom rodu, ali bi znanost trebala odgovoriti i smanjiti djelovanje i mogućnosti ove prirodne pojave, posebno kada se radi o velikim urbanim centrima. Gradnja brana je rješenje, ali nisu ni brane „vječne“ i treba ih održavati.
Ako se zanemari „odbrana“ sve brzo dolazi na naplatu. A to uvijek u pravilu znači ono najgore – ljudske žrtve.
U lokalnim prostorima dešavaju se poplave koje su posljedica prirodno-geografskih odlika. Osim klime i veće količine padavina, na potencijal poplave utiče i pojava kamenog tla, nedostatak vegetacije koja apsorbuje vodu, padinski reljef i slične pojave koje izazivaju brzo spiranje terena. Zanimljivo da je zbog ovih okolnosti češća pojava poplava u pustinjama nego u normalnim ili vlažnim klimama. Djeluje nestvarno da je veća mogućnost poplave u Rijadu, nego u Londonu. Odlika pustinja, posebno onih kamenih (hamada) koje dominiraju na sjeveroistoku Afrike je da ne mogu „upiti“ padavinsku vodu te ona u punom kapacitetu izaziva poplave.
Pustinjski prostori, posebno u Sahari, Arabijskom poluotoku i Australiji, imaju suha riječna korita. Ona se u arapskom svijetu zovu uadi, a u Australiji creek. Ova korita „bez vode“ su ostatak nekog vlažnijeg perioda kada su tekle rijeke u ovom prostoru. Alžir ima uadije koji su dužine rijeke Save, a neki kraći se nalaze u Libiji. Uadiji se u periodu veće količine padavine ispune vodom i predstavljaju rijeku dok ne dođe sušni period.
Poplave i u Evropi
Prije nekoliko dana desila se meteorološka pojava kao posljedica nekih elemenata na rubovima Europe. Centralni dio ovog kontinenta je bio stabilan pod anticiklonom, a dijelovi Pirinejskog i Balkanskog poluotoka pod jakim ciklonskim strujanjima. Zbog toga se izlučivala ogromna količina padavina u Španjolskoj i Grčkoj koja je količinom prevazišla višemjesečnu količinu. Poplave koje su posljedica intenzivne kiše odnijele su 14 života u Grčkoj, Bugarskoj i Turskoj.Ciklon se pod djelovanjem vjetra sa sjevera počeo kretati preko Sredozemnog mora. Tu je jačao i kupio veću količinu vlage sa toplog mora. Ovakvi vjetrovi se zovu i „Medicane“, kao zbir imena Mediterana i vjetra hurricane. Prije nekoliko dana je velikom silinom „udario“ na priobalje Libije u sjeveroistočnom dijelu države. Blizu najvećeg udara, nekih 70 kilometara zapadno, nalazi se i grad Benghazi. Najveću katastrofu je pretrpio grad Derna, drevni grad veličine Mostara koji je dobio ime od helenskog Darnisa. Ovdje se u kratkom periodu izlučila ogromna količina padavina koja ne padne ni u nekoliko mjeseci. Ovaj prostor je generalno vlažniji od ostatka Libije sa 270 mm padavina godišnje, a to je samo 25 posto padavina koje prima Sarajevo.
Nakon obilja padavina uadi se ispunio vodom i pretpostavka je da je nekih 30 miliona m3 (1 m3 = 1.000 litara) vode krenulo ka gradu. Treba napomenuti da je u novijoj povijesti ovaj grad imao tri velike poplave. One su se desile 1941, 1959. i 1968. godine tako da je prije pola stoljeća pala odluka da se grade brane koje će štititi grad. Posebno je katastrofalna bila poplava 1959. godine koja je devastirala grad i odnijela brojne žrtve. Zanimljivo je da je brane gradila Hidrotehnika, kompanija iz tadašnje SFRJ. Ako se poznaju politički odnosi tog vremena nije iznenađenje. Navodi se da su brane mogle zadržavati 18, odnosno 1,5 miliona „kubika“ vode. Obzirom na odlike terena i nedostatak stijenske mase kao „veziva“, ovdašnje brane nisu betonske nego zemljane.
Kako spriječiti zaraze?
Politički odnosi u državi te njena realna podjela ne pomažu održavanju ovakvih objekata. U ovom dijelu Libije centralna vlada u Tripoliju nema ovlasti i to traje već desetljeće. Jasno je da se u takvim okolnostima nije vodilo računa o brani i njenoj izdržljivosti. Prije nekoliko dana, pod najezdom vode u uadiju koja je poprimila odlike tsunamija, Derna je doživjela „veliki potop“. Veći dio grada je devastiran, a više od pola stanovnika u njemu ostalo bez ičega. Najveća je tragedija procjena o 20.000 ljudi koji su izgubili život. Svakodnevno pratimo snimke leševa koje nosi voda.Katastrofa velikih razmjera bi mogla prerasti i u veći problem ako se ne preduprijede zaraze koje se javljaju nakon ovih stanja. Jasno je da je pitka voda izniman problem te bi se ovaj prostor mogao naći i pred ozbiljnim zdravstvenim poteškoćama.
Za Dernu je kasno, ali za Benghazi i slične gradove nije. Ovo je upozorenje za sva stanja koja se mogu pojaviti. Ne može se pričati o promjenama klime ako se radi o poplavama koje su i prije zabilježene, a brane su pravljene da bi se iste preduprijedile i onemogućile. Sekundarno su veoma štetne poplave koje dolaze sa morskom vodom. Ona zbog saliniteta pravi problem agrarnoj proizvodnji jer se ne može koristiti u navodnjavanju. Ovakva voda je „propast“ za poljoprivredu.
Benghazi je grad koji ima više od 1,5 miliona stanovnika i nalazi se u istoj geografskoj oblasti. Grad je na uadiju Gatra te je firma Hidrotehnika i ovdje pravila branu. Razlog gradnje je identičan i obuhvata dvije stvari. Prva je onemogućavanje poplave, a druga želja da se smanji salinizacija kopnenih voda. Kao i brana u Derni, ni o ovoj se ne vodi posebno računa niti razmišlja o posljedicama devastacije tog objekta koji štiti grad. Jaki cikloni i velika količina padavina u kratkom periodu mogu napraviti ozbiljne probleme gradu sa veoma velikom gustinom naseljenosti.
Poplave nisu nepoznata stanja
Svakako da je osnovni uzrok obilne kiše ciklon Daniel koji je napravio predispoziciju poplava, ali za sve ostalo je „kriva“ prirodna osnova i veliki društveni nemar.Nekada prostori „normalne klime“ znaju napraviti „vještačke pustinje“. To se dešava zbog velike deforestizacije i asfaltizacije koja otklanja sve elemente koji uspješno apsorbuju solidne količine padavina. Kada nema drveća i pedosfere (tla) koje „upija“ padavinsku vodu ona se zadržava na površini na nepropusnim vještačkim slojevima (asfalt). Svjedoci smo takvih pojava u ovdašnjem geografskom prostoru.
Poplave nisu nepoznata stanja planeti ni ljudskom rodu, ali bi znanost trebala odgovoriti i smanjiti djelovanje i mogućnosti ove prirodne pojave, posebno kada se radi o velikim urbanim centrima. Gradnja brana je rješenje, ali nisu ni brane „vječne“ i treba ih održavati.
Ako se zanemari „odbrana“ sve brzo dolazi na naplatu. A to uvijek u pravilu znači ono najgore – ljudske žrtve.
