Ruska invazija na Ukrajinu pokazala je da bi Evropska unija trebala diverzificirati izvore energije, ali još nije potaknuo zaokret u cijelom bloku prema nuklearnoj energiji.
Rat u Ukrajini natjerao je Evropu da se zamisli i što prije pronađe alternative ruskoj nafti i plinu, kako bi izbjegla ovisnost o ruskim energentima. Veliki je broj onih koji pozivaju na širenje nuklearne energije.
Evropska unija radi na smanjenju ovisnosti o ruskoj energiji usred rata u Ukrajini. Neki su se komentatori zalagali za širenje nuklearne energije, ali mnogi stručnjaci kažu da bi prelaz trajao predugo da bi imao utjecaja u sljedećih nekoliko godina i da ne bi nužno smanjio oslanjanje na Rusiju.
Mnoge zemlje EU-a, iako ne sve, oslanjaju se na energiju iz uvoza. Zajedno, blok je uvezao više od 60 posto energije u 2019. godine. Veliki dio dolazi iz Rusije: zemlja je osigurala 47 posto uvezenog uglja i drugih čvrstih goriva u EU, 41 posto uvezenog prirodnog plina i 27 posto uvezene sirove nafte.
Prema istraživanju Vijeća za međunarodnu politiku (CFR), danas otprilike polovica zemalja EU-a proizvodi nuklearnu energiju. Francuska ima najviše operativnih nuklearnih reaktora, a slijede Belgija i Španija. Te bi zemlje mogle relativno brzo povećati proizvodnju električne energije u postojećim reaktorima, jer većina reaktora obično ne radi punim kapacitetom. To je bilo jedno od rješenja koje je predložila Međunarodna agencija za energiju kako bi se smanjila evropska ovisnost o ruskom prirodnom plinu. Međutim, za izgradnju nove nuklearne elektrane potrebno je najmanje jedno desetljeće.
“To za sada nije rješenje”, kaže Kai Vetter, profesor nuklearnog inženjerstva na kalifornijskom Univerzitetu Berkeley.
U nacrtu plana za smanjenje ovisnosti EU-a o Rusiji, koji je nedavno objavila Evropska komisija, ne spominje se nuklearna energija. Umjesto toga, predlaže se partnerstvo s drugim zemljama kako bi diverzificirala snabdijevanje plinom; ubrzanje uvođenja obnovljivih izvora energije, koji već proizvode više od četvrtine električne energije u EU; očuvanje energije, između ostalih alternativa.
Kada bi zemlje EU-a odlučile preći na nuklearnu energiju, to bi vjerovatno bilo teško. Rusija je moćna sila na tržištu nuklearne energije: osigurava 35 posto obogaćenog uranija potrebnog za reaktore diljem svijeta i konstruirala je mnoge reaktore koji su pušteni u rad posljednjih godina.
Ruska invazija na Ukrajinu jasno je pokazala da bi Unija trebala diverzificirati svoje izvore energije, ali još nije potaknuo zaokret u cijelom bloku prema nuklearnoj energiji. Umjesto toga, čini se da je rat doveo do očvršćavanja dugotrajnih stavova zemalja za i protiv širenja nuklearne energije.
Zemlje koje su za razvoj nuklearne energije, poput Francuske, Finske i Poljske, rekle su da je to ključno za prelaz sa uglja i drugih fosilnih goriva. Također ukazuju na tehnološki napredak, kao što su mali modularni reaktori, koji bi mogli biti jeftiniji i lakši za uključivanje od tradicionalnih nuklearnih elektrana.
Zemlje protiv širenja nuklearne energije, uključujući Austriju, Njemačku, Luksemburg i Portugal, izrazile su zabrinutost zbog odlaganja nuklearnog otpada i rizika od nesreće. Visoki troškovi izgradnje i održavanja nuklearnih elektrana te sve veća pristupačnost čistih izvora energije poput vjetra i sunca također utječu na njihov položaj.
Nakon nuklearne katastrofe u japanskoj Fukushimi 2011. godine, Njemačka je ubrzala planove za gašenje svojih reaktora. Preostala tri trebala bi biti zatvorena ove godine. Kako se rat u Ukrajini razvijao, dužnosnici su predlagali ideju da ih zadrže otvorenima, ali su na kraju odustali od toga. Velika Britanija, koja trenutno ima 11 operativnih reaktora, razmatra produženje rada jedne nuklearne elektrane za 20 godina.
“Rat je natjerao sve da se probude i shvate da ove reaktore nismo dizajnirali da budu otporni na rat”, kaže Allison Macfarlane, direktorica Škole za javnu politiku i globalna pitanja Univerziteta British Columbia, koja je prethodno bila predsjednica Nuklearne regulatorne komisije SAD-a.
SAD i evropski saveznici uvoze goleme količine nuklearnog goriva i spojeva iz Rusije, osiguravajući Moskvi stotine miliona dolara prijeko potrebnog prihoda dok vodi rat protiv Ukrajine.
“Prodaja, koja je legalna i nedozvoljena, izazvala je uzbunu kod stručnjaka za neproliferaciju i izabranih dužnosnika, koji kažu da uvoz pomaže u finansiranju razvoja moskovskog nuklearnog arsenala i komplicira napore da se ograniče ruske ratne sposobnosti. Ovisnost o ruskim nuklearnim proizvodima, koji se uglavnom koriste za gorivo civilnih reaktora, ostavlja SAD i saveznike otvorenima za nestašice energije ako ruski predsjednik Vladimir Putin prekine lanac snabdijevanja. Izazov će vjerovatno postati intenzivniji kako te nacije budu nastojale povećati proizvodnju električne energije bez emisija za borbu protiv klimatskih promjena“, navodi se u analizi Glasa Amerike (VoA).
“Moramo dati novac ljudima koji proizvode oružje? To je apsurdno. Ako ne postoji jasno pravilo koje sprečava dobavljače nuklearne energije da uvoze gorivo iz Rusije, a jeftinije ga je nabaviti od tamo, zašto to ne bi učinili?”, pita se Henry Sokolski, izvršni direktor Obrazovnog centra za politiku neširenja oružja sa sjedištem u Washingtonu.
Međutim, Zapad nije bio voljan ciljati na ruski nuklearni izvoz, jer on igra ključnu ulogu u održavanju reaktora u radu. Rusija je snabdjela američku nuklearnu industriju sa 12 posto svog uranija prošle godine, prema američkoj Upravi za energetske informacije. Evropa je objavila da je gotovo 17 posto svog uranija 2022. odine dobila iz Rusije.
Očekuje se da će oslanjanje na nuklearnu energiju rasti kako nacije prihvataju alternative fosilnim gorivima. Nuklearne elektrane ne proizvode nikakve emisije, iako stručnjaci upozoravaju da nuklearna energija dolazi s rizikom otapanja reaktora i izazovom kako sigurno pohraniti radioaktivni otpad. Postoji 60-ak reaktora u izgradnji diljem svijeta, a još 300 je u fazi planiranja.
Mnoge od 30 zemalja koje proizvode nuklearnu energiju u 440 postrojenja uvoze radioaktivne materijale iz ruske državne energetske korporacije Rosatom i njenih podružnica. Rosatom je vodeći u svijetu u obogaćivanju uranija, a treći je u proizvodnji uranija i proizvodnji goriva, prema godišnjem izvještaju za 2022.
Rosatom, koji kaže da gradi 33 nova reaktora u 10 okruga, i njegove podružnice prošle su godine izvezli robu i materijale povezane s nuklearnom energijom u vrijednosti od 2,2 milijarde dolara, pokazuju podaci o trgovini koje je analizirao Royal United Service Institute, londonski think tank. Institut je rekao da je ta brojka vjerovatno mnogo veća, jer je teško pratiti takav izvoz.
Ukrajinski dužnosnici molili su svjetske čelnike da sankcioniraju Rosatom kako bi se prekinuo jedan od posljednjih značajnih finansijskih tokova Moskve i kaznio Putina za pokretanje invazije na Ukrajinu.
Zagovornici nuklearne energije kažu da bi se SAD i neke evropske zemlje suočile s poteškoćama u prekidu uvoza ruskih nuklearnih proizvoda. Industrija nuklearne energije u SAD-u, koja svoje gorivo uglavnom iznajmljuje vanjskim dobavljačima, proizvodi 20-ak posto električne energije u SAD-u.
Razlozi za oslanjanje na Rusiju sežu desetljećima unatrag. Američka industrija uranija pretrpjela je udarac nakon sporazuma o neširenju oružja iz 1993. godine, koji je rezultirao uvozom jeftinog uranija za oružje iz Rusije, kažu stručnjaci. Pad se ubrzao nakon svjetskog pada potražnje za nuklearnim gorivom nakon taljenja tri reaktora u japanskoj elektrani Fukushima Daiichi 2011. godine.
Američke nuklearne elektrane kupile su pet posto svog uranija od domaćih dobavljača 2021. godine, posljednje za koju su dostupni službeni podaci o proizvodnji u SAD-u, prema Upravi za energetske informacije SAD-a. Najveći izvor uranija za takva postrojenja bio je Kazahstan, koji je doprinio sa 35 posto opskrbe. Bliski ruski saveznik, Kazahstan je najveći svjetski proizvođač uranija.
Neke evropske nacije poduzimaju korake da se odviknu od ruskog uranija. Na početku ukrajinskog sukoba, Švedska je odbila kupiti rusko nuklearno gorivo. Finska, koja se oslanja na rusku energiju u dva od svojih pet reaktora, odustala je od teškog dogovora s Rosatomom o izgradnji nove nuklearne elektrane. Energetski stručnjaci, iako zagovaraju prelazak na energetske izvore koji bi Evropi omogućili nezavisnost u odnosu na Rusiju, još uvijek nisu sigurni kako i na koji način mogu postići to.
Evropska unija radi na smanjenju ovisnosti o ruskoj energiji usred rata u Ukrajini. Neki su se komentatori zalagali za širenje nuklearne energije, ali mnogi stručnjaci kažu da bi prelaz trajao predugo da bi imao utjecaja u sljedećih nekoliko godina i da ne bi nužno smanjio oslanjanje na Rusiju.
Mnoge zemlje EU-a, iako ne sve, oslanjaju se na energiju iz uvoza. Zajedno, blok je uvezao više od 60 posto energije u 2019. godine. Veliki dio dolazi iz Rusije: zemlja je osigurala 47 posto uvezenog uglja i drugih čvrstih goriva u EU, 41 posto uvezenog prirodnog plina i 27 posto uvezene sirove nafte.
Rusija osigurava 35 posto uranija za reaktore
Rusija je, također, manji izvor nuklearne energije koju koristi EU. U 2020. godini 25 posto električne energije u zemljama Unije dolazilo je iz nuklearne energije. Francuska je proizvela više od polovice, a zemlje izvan EU-a – Rusija, Švicarska i Ukrajina – zajedno su proizvele gotovo četvrtinu.Prema istraživanju Vijeća za međunarodnu politiku (CFR), danas otprilike polovica zemalja EU-a proizvodi nuklearnu energiju. Francuska ima najviše operativnih nuklearnih reaktora, a slijede Belgija i Španija. Te bi zemlje mogle relativno brzo povećati proizvodnju električne energije u postojećim reaktorima, jer većina reaktora obično ne radi punim kapacitetom. To je bilo jedno od rješenja koje je predložila Međunarodna agencija za energiju kako bi se smanjila evropska ovisnost o ruskom prirodnom plinu. Međutim, za izgradnju nove nuklearne elektrane potrebno je najmanje jedno desetljeće.
“To za sada nije rješenje”, kaže Kai Vetter, profesor nuklearnog inženjerstva na kalifornijskom Univerzitetu Berkeley.
U nacrtu plana za smanjenje ovisnosti EU-a o Rusiji, koji je nedavno objavila Evropska komisija, ne spominje se nuklearna energija. Umjesto toga, predlaže se partnerstvo s drugim zemljama kako bi diverzificirala snabdijevanje plinom; ubrzanje uvođenja obnovljivih izvora energije, koji već proizvode više od četvrtine električne energije u EU; očuvanje energije, između ostalih alternativa.
Kada bi zemlje EU-a odlučile preći na nuklearnu energiju, to bi vjerovatno bilo teško. Rusija je moćna sila na tržištu nuklearne energije: osigurava 35 posto obogaćenog uranija potrebnog za reaktore diljem svijeta i konstruirala je mnoge reaktore koji su pušteni u rad posljednjih godina.
Nuklearke se polako gase, ali ne sve
“Rusija je bila vrlo agresivna u izgradnji nuklearnih elektrana u inostranstvu”, kaže Vetter.Ruska invazija na Ukrajinu jasno je pokazala da bi Unija trebala diverzificirati svoje izvore energije, ali još nije potaknuo zaokret u cijelom bloku prema nuklearnoj energiji. Umjesto toga, čini se da je rat doveo do očvršćavanja dugotrajnih stavova zemalja za i protiv širenja nuklearne energije.
Zemlje koje su za razvoj nuklearne energije, poput Francuske, Finske i Poljske, rekle su da je to ključno za prelaz sa uglja i drugih fosilnih goriva. Također ukazuju na tehnološki napredak, kao što su mali modularni reaktori, koji bi mogli biti jeftiniji i lakši za uključivanje od tradicionalnih nuklearnih elektrana.
Zemlje protiv širenja nuklearne energije, uključujući Austriju, Njemačku, Luksemburg i Portugal, izrazile su zabrinutost zbog odlaganja nuklearnog otpada i rizika od nesreće. Visoki troškovi izgradnje i održavanja nuklearnih elektrana te sve veća pristupačnost čistih izvora energije poput vjetra i sunca također utječu na njihov položaj.
Nakon nuklearne katastrofe u japanskoj Fukushimi 2011. godine, Njemačka je ubrzala planove za gašenje svojih reaktora. Preostala tri trebala bi biti zatvorena ove godine. Kako se rat u Ukrajini razvijao, dužnosnici su predlagali ideju da ih zadrže otvorenima, ali su na kraju odustali od toga. Velika Britanija, koja trenutno ima 11 operativnih reaktora, razmatra produženje rada jedne nuklearne elektrane za 20 godina.
Moskva zarađuje stotine miliona dolara na izvozu
Rat je, također, povećao zabrinutost od nuklearne nesreće. Početkom marta ruske snage oštetile su nuklearnu elektranu Zaporožje, na jugoistoku Ukrajine, i kasnije preuzele kontrolu nad njom.“Rat je natjerao sve da se probude i shvate da ove reaktore nismo dizajnirali da budu otporni na rat”, kaže Allison Macfarlane, direktorica Škole za javnu politiku i globalna pitanja Univerziteta British Columbia, koja je prethodno bila predsjednica Nuklearne regulatorne komisije SAD-a.
SAD i evropski saveznici uvoze goleme količine nuklearnog goriva i spojeva iz Rusije, osiguravajući Moskvi stotine miliona dolara prijeko potrebnog prihoda dok vodi rat protiv Ukrajine.
“Prodaja, koja je legalna i nedozvoljena, izazvala je uzbunu kod stručnjaka za neproliferaciju i izabranih dužnosnika, koji kažu da uvoz pomaže u finansiranju razvoja moskovskog nuklearnog arsenala i komplicira napore da se ograniče ruske ratne sposobnosti. Ovisnost o ruskim nuklearnim proizvodima, koji se uglavnom koriste za gorivo civilnih reaktora, ostavlja SAD i saveznike otvorenima za nestašice energije ako ruski predsjednik Vladimir Putin prekine lanac snabdijevanja. Izazov će vjerovatno postati intenzivniji kako te nacije budu nastojale povećati proizvodnju električne energije bez emisija za borbu protiv klimatskih promjena“, navodi se u analizi Glasa Amerike (VoA).
“Moramo dati novac ljudima koji proizvode oružje? To je apsurdno. Ako ne postoji jasno pravilo koje sprečava dobavljače nuklearne energije da uvoze gorivo iz Rusije, a jeftinije ga je nabaviti od tamo, zašto to ne bi učinili?”, pita se Henry Sokolski, izvršni direktor Obrazovnog centra za politiku neširenja oružja sa sjedištem u Washingtonu.
Gradi se 60, planirano još 300 nuklearnih reaktora
Rusija je prodala za 1,7 milijardi dolara nuklearnih proizvoda kompanijama u SAD-u i Evropi, prema trgovinskim podacima i stručnjacima. Do kupovine je došlo nakon što je Zapad uveo oštre sankcije Moskvi zbog njene invazije na Ukrajinu krajem februara 2022. godine, blokirajući uvoz ruskih osnovnih namirnica poput nafte, plina, votke i kavijara.Međutim, Zapad nije bio voljan ciljati na ruski nuklearni izvoz, jer on igra ključnu ulogu u održavanju reaktora u radu. Rusija je snabdjela američku nuklearnu industriju sa 12 posto svog uranija prošle godine, prema američkoj Upravi za energetske informacije. Evropa je objavila da je gotovo 17 posto svog uranija 2022. odine dobila iz Rusije.
Očekuje se da će oslanjanje na nuklearnu energiju rasti kako nacije prihvataju alternative fosilnim gorivima. Nuklearne elektrane ne proizvode nikakve emisije, iako stručnjaci upozoravaju da nuklearna energija dolazi s rizikom otapanja reaktora i izazovom kako sigurno pohraniti radioaktivni otpad. Postoji 60-ak reaktora u izgradnji diljem svijeta, a još 300 je u fazi planiranja.
Mnoge od 30 zemalja koje proizvode nuklearnu energiju u 440 postrojenja uvoze radioaktivne materijale iz ruske državne energetske korporacije Rosatom i njenih podružnica. Rosatom je vodeći u svijetu u obogaćivanju uranija, a treći je u proizvodnji uranija i proizvodnji goriva, prema godišnjem izvještaju za 2022.
Rosatom, koji kaže da gradi 33 nova reaktora u 10 okruga, i njegove podružnice prošle su godine izvezli robu i materijale povezane s nuklearnom energijom u vrijednosti od 2,2 milijarde dolara, pokazuju podaci o trgovini koje je analizirao Royal United Service Institute, londonski think tank. Institut je rekao da je ta brojka vjerovatno mnogo veća, jer je teško pratiti takav izvoz.
Plan poslovanja Rosatoma vrijedan 200 milijardi dolara
Izvršni direktor Rosatoma Aleksej Lihačjov rekao je ruskim novinama Izvjestija da bi inostrano poslovanje kompanije trebalo iznositi 200 milijardi dolara u sljedećem desetljeću. Taj unosan civilni posao osigurava ključna sredstva za drugu veliku odgovornost Rosatoma: projektiranje i proizvodnju ruskog atomskog arsenala, kažu stručnjaci.Ukrajinski dužnosnici molili su svjetske čelnike da sankcioniraju Rosatom kako bi se prekinuo jedan od posljednjih značajnih finansijskih tokova Moskve i kaznio Putina za pokretanje invazije na Ukrajinu.
Zagovornici nuklearne energije kažu da bi se SAD i neke evropske zemlje suočile s poteškoćama u prekidu uvoza ruskih nuklearnih proizvoda. Industrija nuklearne energije u SAD-u, koja svoje gorivo uglavnom iznajmljuje vanjskim dobavljačima, proizvodi 20-ak posto električne energije u SAD-u.
Razlozi za oslanjanje na Rusiju sežu desetljećima unatrag. Američka industrija uranija pretrpjela je udarac nakon sporazuma o neširenju oružja iz 1993. godine, koji je rezultirao uvozom jeftinog uranija za oružje iz Rusije, kažu stručnjaci. Pad se ubrzao nakon svjetskog pada potražnje za nuklearnim gorivom nakon taljenja tri reaktora u japanskoj elektrani Fukushima Daiichi 2011. godine.
Američke nuklearne elektrane kupile su pet posto svog uranija od domaćih dobavljača 2021. godine, posljednje za koju su dostupni službeni podaci o proizvodnji u SAD-u, prema Upravi za energetske informacije SAD-a. Najveći izvor uranija za takva postrojenja bio je Kazahstan, koji je doprinio sa 35 posto opskrbe. Bliski ruski saveznik, Kazahstan je najveći svjetski proizvođač uranija.
Bez odgovara kako izbjeći nezavisnost od Rusije
Evropa je u škripcu uglavnom zato što ima 19 ruskih reaktora u pet zemalja koje u potpunosti ovise o ruskom nuklearnom gorivu. Francuska također ima dugu historiju oslanjanja na uranij obogaćen u Rusiji. U izvještaju objavljenom u martu, Greenpeace je, pozivajući se na bazu podataka Comtrade Ujedinjenih naroda, pokazao da je francuski uvoz obogaćenog uranija iz Rusije porastao sa 110 tona 2021. na 312 tona 2022. godine.Neke evropske nacije poduzimaju korake da se odviknu od ruskog uranija. Na početku ukrajinskog sukoba, Švedska je odbila kupiti rusko nuklearno gorivo. Finska, koja se oslanja na rusku energiju u dva od svojih pet reaktora, odustala je od teškog dogovora s Rosatomom o izgradnji nove nuklearne elektrane. Energetski stručnjaci, iako zagovaraju prelazak na energetske izvore koji bi Evropi omogućili nezavisnost u odnosu na Rusiju, još uvijek nisu sigurni kako i na koji način mogu postići to.
