Beba koju je osoblje bolnice u sirijskom Afrinu nazvalo Aya rodila se pod ruševinama, dok je njena majka poginula u zemljotresu
Tog popodneva kada se desila serija zemljotresa koji su pogodili Tursku i Siriju, doktor Hany Maarouf vratio se redovnim obavezama u bolnici Jehan u Afrinu, na sjeverozapadu Sirije, nakon što se uvjerio da su mu supruga i sedmero djece na sigurnom.
Oko 15:00 sati u bolnicu su utrčali muškarac i žena. Muškarac je u rukama držao zamotuljak te vikao da im treba pedijatar. Na licima im se vidjela panika pomiješana s očajem. Ovo je bila šesta bolnica u koju su otrčali s dragocijenim paketom – bebom Ayom, koja je upravo rođena pod ruševinama zgrade, a čija je majka poginula.
Nakon što ih je uvjerio da je pedijatar, Maarouf je nježno uzeo bebu a ono što je vidio ga je “prestravilo“.
“Nisam bio siguran ni da li je živa. Bila je blijeda, hladna, tiha… Udovi su joj bili modri, a tijelo prekriveno modricama”, prisjetio se.
Čovjek koji je donio bebu je suprug njene tetke, a žena koja bila s njim bila je susjeda. Odahnuli su kada su čuli da će beba biti spašena, ali nisu mogli ostati. Surova realnost natjerala ih je da krenu u potragu za članovima svoje porodice, prebroje mrtve i pokopaju ih.
Četiri dana nakon što je bolničko osoblje prvi put vidjelo bebu i dalo joj ime Aya, Maarouf kaže za Al Jazeeru da je ona bolje i da se bolnički tim udružio kako bi osigurao da je dobro zbrinuta. Iako još uvijek dan provodi u inkubatoru, bebu Ayu doji volonterka koja dolazi nekoliko puta dnevno i koja joj daje antitijela i hranjive tvari koje se mogu naći samo u ljudskom mlijeku.
I napredovala je, ponosno kaže Maarouf, dodajući da se beba deblja, ima sve pozitivne pokazatelje i sveukupno oporavlja se mnogo bolje nego što je očekivao. Dok je on, kao otac sedmero djece, često previše pogođen dešavanjima da bi provodio previše vremena uz nju, posjećuju je mnogi drugi članovi bolničkog osoblja. Sjede uz njen inkubator i gledaju je kako spava ili guguće i maše ručicama.
Okolnosti porođaja Ayine majke ostaju nepoznate, ali Maarouf kaže da je vrlo moguće da se žena porodi zbog šoka i da se porođaj nastavi do kraja bez obzira na to šta se s njom desilo. To što su spasioci u ponedjeljak čuli plač bebe Aye u ruševinama i uspjeli je pronaći i pomoći joj u roku od nekoliko sati je “prvo i najvažnije zahvaljujući Božjoj milosti”, kaže Maarouf.
Kada je Maarouf uvjeravao porodicu bebe da će se oni u bolnici pobrinuti za nju te da bi trebali otići potražiti ostale članove svojih porodica, govorio je to znajući za obim užasa koji je pogodio Afrin tog dana, ali i za ono kroz šta je ratom opustošena Sirija prolazila u posljednjih 12 godina. Godine 2019. i sam je raseljen iz Maaret al-Naamana.
Proveo je sate u automobilu sa ženom i djecom na dan zemljotresa dok nije bilo dovoljno sigurno da uđu u svoju kuću. Tog dana primili su 40 ljudi koji nisu imali gdje drugo otići. Upravo ga je ta misao natjerala da se tog dana vrati na posao, jer bi nekome mogla trebati pomoć.
“Mi, pedijatri, ni izdaleka nismo heroji ovih katastrofa”, rekao je za Al Jazeeru.
“Pravi heroji su hirurzi, ljudi iz civilne zaštite, koji doslovno svake minute spašavaju živote u najstrašnijim okolnostima.“
Od tada suprug Ayine tetke dolazi posjetiti bebu, ali čini se da šira familija još nije spremna preuzeti brigu o njoj, kaže Maarouf.
I to je za njega uredu, jer je osoblje bonice sretno što može brinuti o bebi koliko god bude potrebno.
Oko 15:00 sati u bolnicu su utrčali muškarac i žena. Muškarac je u rukama držao zamotuljak te vikao da im treba pedijatar. Na licima im se vidjela panika pomiješana s očajem. Ovo je bila šesta bolnica u koju su otrčali s dragocijenim paketom – bebom Ayom, koja je upravo rođena pod ruševinama zgrade, a čija je majka poginula.
Nakon što ih je uvjerio da je pedijatar, Maarouf je nježno uzeo bebu a ono što je vidio ga je “prestravilo“.
“Nisam bio siguran ni da li je živa. Bila je blijeda, hladna, tiha… Udovi su joj bili modri, a tijelo prekriveno modricama”, prisjetio se.
Nepoznate okolnosti porođaja
Tada su otkrili slabašan puls te su on i njegov tim krenuli u akciju. Umotali su bebu ugrijanim pokrivačima i stavili je u inkubator, posmatrajući je dok se nije dovoljno zagrijala da pronađu venu i da je priključe na otopine kalcija i glukoze.Čovjek koji je donio bebu je suprug njene tetke, a žena koja bila s njim bila je susjeda. Odahnuli su kada su čuli da će beba biti spašena, ali nisu mogli ostati. Surova realnost natjerala ih je da krenu u potragu za članovima svoje porodice, prebroje mrtve i pokopaju ih.
Četiri dana nakon što je bolničko osoblje prvi put vidjelo bebu i dalo joj ime Aya, Maarouf kaže za Al Jazeeru da je ona bolje i da se bolnički tim udružio kako bi osigurao da je dobro zbrinuta. Iako još uvijek dan provodi u inkubatoru, bebu Ayu doji volonterka koja dolazi nekoliko puta dnevno i koja joj daje antitijela i hranjive tvari koje se mogu naći samo u ljudskom mlijeku.
I napredovala je, ponosno kaže Maarouf, dodajući da se beba deblja, ima sve pozitivne pokazatelje i sveukupno oporavlja se mnogo bolje nego što je očekivao. Dok je on, kao otac sedmero djece, često previše pogođen dešavanjima da bi provodio previše vremena uz nju, posjećuju je mnogi drugi članovi bolničkog osoblja. Sjede uz njen inkubator i gledaju je kako spava ili guguće i maše ručicama.
Okolnosti porođaja Ayine majke ostaju nepoznate, ali Maarouf kaže da je vrlo moguće da se žena porodi zbog šoka i da se porođaj nastavi do kraja bez obzira na to šta se s njom desilo. To što su spasioci u ponedjeljak čuli plač bebe Aye u ruševinama i uspjeli je pronaći i pomoći joj u roku od nekoliko sati je “prvo i najvažnije zahvaljujući Božjoj milosti”, kaže Maarouf.
‘Nismo heroji mi, nego hirurzi i spasioci’
Ono što iznenađuje, dodao je, to je što je ekstremna hladnoća koja je otežavala spasilačke napore odigrala važnu ulogu u preživljavanju bebe Aye. Zbog hladnoće je pala u hipotermiju, što je zapravo terapija kojom se u bolnicama spašavaju bebe čijem mozgu pri rođenju nedostaje kisika. To je očuvalo njenu moždanu funkciju dok je bolničko osoblje nije uspjelo zagrijati i početi tretman.Kada je Maarouf uvjeravao porodicu bebe da će se oni u bolnici pobrinuti za nju te da bi trebali otići potražiti ostale članove svojih porodica, govorio je to znajući za obim užasa koji je pogodio Afrin tog dana, ali i za ono kroz šta je ratom opustošena Sirija prolazila u posljednjih 12 godina. Godine 2019. i sam je raseljen iz Maaret al-Naamana.
Proveo je sate u automobilu sa ženom i djecom na dan zemljotresa dok nije bilo dovoljno sigurno da uđu u svoju kuću. Tog dana primili su 40 ljudi koji nisu imali gdje drugo otići. Upravo ga je ta misao natjerala da se tog dana vrati na posao, jer bi nekome mogla trebati pomoć.
“Mi, pedijatri, ni izdaleka nismo heroji ovih katastrofa”, rekao je za Al Jazeeru.
“Pravi heroji su hirurzi, ljudi iz civilne zaštite, koji doslovno svake minute spašavaju živote u najstrašnijim okolnostima.“
Od tada suprug Ayine tetke dolazi posjetiti bebu, ali čini se da šira familija još nije spremna preuzeti brigu o njoj, kaže Maarouf.
I to je za njega uredu, jer je osoblje bonice sretno što može brinuti o bebi koliko god bude potrebno.
