U Sarajevu na današnji dan, 28. juna 1914., ubijen je austrougarski prijestolonasljednik Franjo Ferdinand. Atentat je otvorio vrata najvećem krvoproliću u povijesti modernog svijeta.
Počeo je kao sukob između Austro-Ugarske i Srbije 28. juna 1914. godine, a u evropski rat se "pretvorio" 1. augusta iste godine kada je Njemačka objavila rat Rusiji da bi na kraju postao globalni sukob u koji su bile uključene 32 nacije.
Povod za rat je bio Sarajevski atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda koji je 28. juna 1914. izveo Gavrilo Princip.
U Austro-Ugarskoj je vladalo uvjerenje da su srbijanske vlasti upletene u atentat, te je zatražena istraga u Srbiji, a Austro-Ugarska je 23. jula 1914. dala Srbiji ultimatum s ponižavajućim uvjetima za tu zemlju. Kraljevina Srbija je odgovorila pozitivno na sve tačke osim na šestu.
Austro-Ugarski veleposlanik, Baron Giesl von Gieslingen, nije prihvatio odgovor, te je uslijedila objava rata Srbiji 28. jula 1914. Britanski ministar vanjskih poslova sir Edward Grey ovaj je dokument opisao kao najteži ultimatum što ga je ikad jedna država uputila drugoj. Smatralo se da se njegovi zahtjevi ne mogu ispuniti i da je ultimatum samo način za stvaranje povoda za rat.
Ultimatum je zahtijevao od Srbije da dopusti istražiteljima Austro-Ugarske pristup na teritorij Srbije, gdje bi oni imali puno pravo istraživati i kazneno goniti građane Kraljevine Srbije. Taj je zahtjev bio neprihvatljiv srpskoj strani, te ga je ona odbila. Kada je Austro-Ugarska odbila srpsko uvjetno prihvaćanje zahtjeva i objavila rat, to je pokrenulo niz događaja koji će svijet uvesti u Prvi svjetski rat.
Prvi svjetski rat vodila su dva velika saveza. Sile Antante u početku su činile Ujedinjeno Kraljevstvo, Rusko Carstvo i Francuskate njihovi teritoriji i protektorati. Brojne druge države pridružile su se silama Antante, od kojih su najvažnije bile Kraljevina Italija, koja se pridružila u aprilu 1915., i Sjedinjene Američke Države, koje su u rat stupile u aprilu 1917. Centralne sile činili su Njemačko Carstvo i Austro-Ugarska. Osmansko Carstvo pridružilo se Centralnim silama u oktobru 1914., a godinu dana poslije to je napravila i Kraljevina Bugarska. Do završetka rata od europskih zemalja samo su Nizozemska, Švicarska, Španjolska i skandinavske zemlje ostale službeno neutralne, iako su mnoge pružale financijsku i materijalnu pomoć jednoj strani u ratu.
Neposredni povod ratu bio je atentat na austrougarskog prijestolonasljednika, nadvojvodu Franju Ferdinanda u Sarajevu 28. juna 1914., koji je izvršio Gavrilo Princip. Napad Austro-Ugarske na Kraljevinu Srbiju aktivirao je niz savezništava koji su pokrenuli lančanu reakciju objava rata. Za mjesec dana veći se dio Europe zaratio.
Rat se vodio na nekoliko frontova koja su naširoko okruživala Europu. Zapadni front odlikovao se sistemom rovova i utvrđenja koje je odvajala ničija zemlja. Ova su se utvrđenja prostirala dužinom većom od 600 km. Na Istočnom frontu velika prostranstva istočnoeuropskih nizina i ograničena željeznička mreža nisu omogućile da se ovdje razvije stanje kao na Zapadu, iako su sukobi bili podjednako žestoki. Na balkanskom, bliskoistočnom i talijanskom frontu također su vođene žestoke borbe, a bitke su se odvijale i na moru te prvi put - i u zraku.
Rat je završen potpisivanjem nekoliko mirovnih sporazuma, od kojih je najvažniji Versajski ugovor 28. juna 1919., iako su sile Antante potpisale primirje s Njemačkom 11. novembra 1918. Najuočljivija posljedica rata bila je nova teritorijalna podjela Europe. Sve članice Središnjih sila izgubile su teritorij, a stvorene su nove države. Njemačko Carstvo izgubilo je svoje kolonije, proglašeno je odgovornim za rat i prinuđeno da plaća veliku odštetu. Austro-Ugarska i Osmansko Carstvo bili su ukinuti. Od teritorija koje je zauzimala Austro-Ugarska stvorene su Austrija, Mađarska, Čehoslovačka i Kraljevina SHS. Osmansko Carstvo je ukinuto: teritoriji carstva izvan Anadolije bili su dodijeljeni silama Antante kao protektorati, a jezgra Osmanskoga Carstva reorganizirana je u Republiku Tursku. Rusko Carstvo, koje je izašlo iz rata nakon oktobarske revolucije, izgubilo je veliki dio svoje zapadne granice, a na tim teritorijima stvorene su nove države: Finska, Estonija, Latvija, Litva i Poljska. Nakon rata osnovana je Liga naroda, međunarodna organizacija posvećena izbjegavanju budućih ratova i rješavanju sporova između država diplomatskim putem. Prvi svjetski rat označio je kraj poretka koji je postojao nakon Napoleonovih ratova i bio je važan faktor izbijanja Drugoga svjetskog rata.
Povod za rat je bio Sarajevski atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda koji je 28. juna 1914. izveo Gavrilo Princip.
U Austro-Ugarskoj je vladalo uvjerenje da su srbijanske vlasti upletene u atentat, te je zatražena istraga u Srbiji, a Austro-Ugarska je 23. jula 1914. dala Srbiji ultimatum s ponižavajućim uvjetima za tu zemlju. Kraljevina Srbija je odgovorila pozitivno na sve tačke osim na šestu.
Austro-Ugarski veleposlanik, Baron Giesl von Gieslingen, nije prihvatio odgovor, te je uslijedila objava rata Srbiji 28. jula 1914. Britanski ministar vanjskih poslova sir Edward Grey ovaj je dokument opisao kao najteži ultimatum što ga je ikad jedna država uputila drugoj. Smatralo se da se njegovi zahtjevi ne mogu ispuniti i da je ultimatum samo način za stvaranje povoda za rat.
Ultimatum je zahtijevao od Srbije da dopusti istražiteljima Austro-Ugarske pristup na teritorij Srbije, gdje bi oni imali puno pravo istraživati i kazneno goniti građane Kraljevine Srbije. Taj je zahtjev bio neprihvatljiv srpskoj strani, te ga je ona odbila. Kada je Austro-Ugarska odbila srpsko uvjetno prihvaćanje zahtjeva i objavila rat, to je pokrenulo niz događaja koji će svijet uvesti u Prvi svjetski rat.
Prvi svjetski rat vodila su dva velika saveza. Sile Antante u početku su činile Ujedinjeno Kraljevstvo, Rusko Carstvo i Francuskate njihovi teritoriji i protektorati. Brojne druge države pridružile su se silama Antante, od kojih su najvažnije bile Kraljevina Italija, koja se pridružila u aprilu 1915., i Sjedinjene Američke Države, koje su u rat stupile u aprilu 1917. Centralne sile činili su Njemačko Carstvo i Austro-Ugarska. Osmansko Carstvo pridružilo se Centralnim silama u oktobru 1914., a godinu dana poslije to je napravila i Kraljevina Bugarska. Do završetka rata od europskih zemalja samo su Nizozemska, Švicarska, Španjolska i skandinavske zemlje ostale službeno neutralne, iako su mnoge pružale financijsku i materijalnu pomoć jednoj strani u ratu.
Neposredni povod ratu bio je atentat na austrougarskog prijestolonasljednika, nadvojvodu Franju Ferdinanda u Sarajevu 28. juna 1914., koji je izvršio Gavrilo Princip. Napad Austro-Ugarske na Kraljevinu Srbiju aktivirao je niz savezništava koji su pokrenuli lančanu reakciju objava rata. Za mjesec dana veći se dio Europe zaratio.
Rat se vodio na nekoliko frontova koja su naširoko okruživala Europu. Zapadni front odlikovao se sistemom rovova i utvrđenja koje je odvajala ničija zemlja. Ova su se utvrđenja prostirala dužinom većom od 600 km. Na Istočnom frontu velika prostranstva istočnoeuropskih nizina i ograničena željeznička mreža nisu omogućile da se ovdje razvije stanje kao na Zapadu, iako su sukobi bili podjednako žestoki. Na balkanskom, bliskoistočnom i talijanskom frontu također su vođene žestoke borbe, a bitke su se odvijale i na moru te prvi put - i u zraku.
Rat je završen potpisivanjem nekoliko mirovnih sporazuma, od kojih je najvažniji Versajski ugovor 28. juna 1919., iako su sile Antante potpisale primirje s Njemačkom 11. novembra 1918. Najuočljivija posljedica rata bila je nova teritorijalna podjela Europe. Sve članice Središnjih sila izgubile su teritorij, a stvorene su nove države. Njemačko Carstvo izgubilo je svoje kolonije, proglašeno je odgovornim za rat i prinuđeno da plaća veliku odštetu. Austro-Ugarska i Osmansko Carstvo bili su ukinuti. Od teritorija koje je zauzimala Austro-Ugarska stvorene su Austrija, Mađarska, Čehoslovačka i Kraljevina SHS. Osmansko Carstvo je ukinuto: teritoriji carstva izvan Anadolije bili su dodijeljeni silama Antante kao protektorati, a jezgra Osmanskoga Carstva reorganizirana je u Republiku Tursku. Rusko Carstvo, koje je izašlo iz rata nakon oktobarske revolucije, izgubilo je veliki dio svoje zapadne granice, a na tim teritorijima stvorene su nove države: Finska, Estonija, Latvija, Litva i Poljska. Nakon rata osnovana je Liga naroda, međunarodna organizacija posvećena izbjegavanju budućih ratova i rješavanju sporova između država diplomatskim putem. Prvi svjetski rat označio je kraj poretka koji je postojao nakon Napoleonovih ratova i bio je važan faktor izbijanja Drugoga svjetskog rata.
