"Čemu sav ovaj cirkus? Kako to da Vučić i Thaçi navodno teže rješenju, ali onda na prvoj krivini izleću sa puta kompromisa? Izgleda da će teatar potrajati", piše Adelheid Feilcke, urednica Evropskog odjeljenja Deutsche wellea.
Nedjeljama skoro da nije bilo druge teme na Balkanu. Te Srbija i Kosovo pred sporazumom, te Thaçi i Vučić rade na rješenju, te razmjena teritorija moguća… Vrhunac te inscenacije - na koju je pala i međunarodna javnost - trebalo je da bude obraćanje predsjednika Srbije mještanima Mitrovice. Najavljivan je historijski govor, spekulisalo se da će tu biti naznačen pravac u kojem će se stvari odvijati, u pravcu pomirenja, normalizacije i mirnog suživota… Od toga nije bilo ništa.
Poslije nedjelja političke nade došao je vikend hladnog otrežnjenja. Dugo planirani nastavak dijaloga dvojice predsjednika propao je u petak, jer se Vučić osjećao prevarenim, pa je poslao svog direktora takozvane Kancelarije za Kosovo u Vladi Srbije da govori o "lažima i pokvarenostima" Prištine. A "historijski" govor u Mitrovici bio je ponavljanje starih pozicija. Umjesto novog pravca, Vučić je nastavio starim uz velike riječi: ništa od priznanja Kosova, ništa od korekcije granica.
Šta se zbilo pa se naduvana očekivanja u dil dvojice predsjednika raspršuju kao mehur od sapunice? Da li se išta desilo iza kulisa ili je sve od početka bilo novi akt uobičajenog balkanskog teatra?
Jasno je i da između Srbije i Kosova ima osjetljivih tema koje valja razjasniti kako bi rješenje bilo moguće. Kosovo hoće prije svega jedno: priznanje, to jest sklanjanje srpske blokade ka putu u UN. Srbija sa druge strane želi da reši stvar čuvajući obraz kako bi napredovala ka EU. To je svima jasno.
Pa opet, čemu sav ovaj cirkus? Kako to da Vučić i Thaçi prvi put teže konkretnom rješenju, ali onda na prvoj krivini izleću sa puta kompromisa? Kako da stanovništvo bude pripremljeno na rješenje ako njihovi lideri nisu spremni da zajednički brane zajednički koncept? Tužnoj predstavi samo je dodat još jedan čin koji ide preko leđa običnih ljudi i podstiče strahove…
Pitanje je da li su akteri potpuno digli ruke od koncepta prema kojem je rješenje neophodno što prije. Vučić je u Mitrovici ponovo govorio ne o mjesecima, već o godinama i decenijama. Bez političara iz Beograda i Prištine - pogotovo bez Vučića koji u Srbiji ima svevlast - neće biti napretka. Možemo se pripremiti za još drame, jer hepi end ove predstave još nije na vidiku, a niko ne zna koliko činova ima do kraja, zaključuje Deutsche welle.
Poslije nedjelja političke nade došao je vikend hladnog otrežnjenja. Dugo planirani nastavak dijaloga dvojice predsjednika propao je u petak, jer se Vučić osjećao prevarenim, pa je poslao svog direktora takozvane Kancelarije za Kosovo u Vladi Srbije da govori o "lažima i pokvarenostima" Prištine. A "historijski" govor u Mitrovici bio je ponavljanje starih pozicija. Umjesto novog pravca, Vučić je nastavio starim uz velike riječi: ništa od priznanja Kosova, ništa od korekcije granica.
Šta se zbilo pa se naduvana očekivanja u dil dvojice predsjednika raspršuju kao mehur od sapunice? Da li se išta desilo iza kulisa ili je sve od početka bilo novi akt uobičajenog balkanskog teatra?
Jasno je i da između Srbije i Kosova ima osjetljivih tema koje valja razjasniti kako bi rješenje bilo moguće. Kosovo hoće prije svega jedno: priznanje, to jest sklanjanje srpske blokade ka putu u UN. Srbija sa druge strane želi da reši stvar čuvajući obraz kako bi napredovala ka EU. To je svima jasno.
Pa opet, čemu sav ovaj cirkus? Kako to da Vučić i Thaçi prvi put teže konkretnom rješenju, ali onda na prvoj krivini izleću sa puta kompromisa? Kako da stanovništvo bude pripremljeno na rješenje ako njihovi lideri nisu spremni da zajednički brane zajednički koncept? Tužnoj predstavi samo je dodat još jedan čin koji ide preko leđa običnih ljudi i podstiče strahove…
Pitanje je da li su akteri potpuno digli ruke od koncepta prema kojem je rješenje neophodno što prije. Vučić je u Mitrovici ponovo govorio ne o mjesecima, već o godinama i decenijama. Bez političara iz Beograda i Prištine - pogotovo bez Vučića koji u Srbiji ima svevlast - neće biti napretka. Možemo se pripremiti za još drame, jer hepi end ove predstave još nije na vidiku, a niko ne zna koliko činova ima do kraja, zaključuje Deutsche welle.
