„Kurti nije glavni problem u dijalogu sa Kosovom, već Srbija. Beograd smatra da Kurti njih provocira, a to po meni nije provokacija, već je on samo pokušao da sprovede neke stvari koje su već ranije dogovorene. To znači da je Beograd do kraja ogolio svoje namjere, pošto uopšte nema namjeru da uđe u taj dijalog i još stoji na poziciji podjele Kosova, a to se jasno vidi iz svih skorašnjih reakcija i ponašanja Beograda, od dizanja vojske na viši stepen spremnosti, pa nadalje, sve vrijeme se stvara ta vrsta tenzije, pošto su vojno nadmoćniji u odnosu na Kosovo. Međutim, ukoliko i pređu granicu, tamo ih čeka NATO, a ne Kurti”, kazala je za beogradski Medija centar Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji.
Prema njenim riječima, problem sa ZSO je u tome što to ne može biti prvi korak, jer Kosovo nema garanciju da će doći do drugog koraka, odnosno prizanja Kosova od strane Srbije.
„Nema dokaza da Beograd ozbiljno želi da sprovede odredbe Briselskog i Ohridskog sporazuma, a čuli smo i predsjednika da to on ne priznaje i da nije ništa potpisao i on je odmah nakon Ohrida doveo u pitanje sve te obaveze koje tamo stoje”, ističe Biserko.
Ona podsjeća da su Srbi već imali deset zagarantovanih mjesta u parlamentu i bili su u institucijama i da je osnovni problem to što ih je Vučić izvukao iz tih institucija i sprečio njihovo učešće na izborima, a da sada traže nove izbore.
„Izbori će se neminovno uskoro desiti, samo je pitanje da li će Beograd biti dovoljno racionalan da dozvoli Srbima da učestvuju na tim izborima. Srbi na Kosovu su tu najveći taoci, jer je politika koju vodi Beograd usmjerena protiv njihovih interesa, protiv njihovog integrisanja u to društvo, a od Beograda najviše zavisi kako će se oni u budućnosti ponašati, jer oni, nažalost, nemaju slobodu izbora”, navela je Biserko.
Istakla je da se nada da će međunarodna zajednica na Kosovu značajnije intervenisati kako bi sprečila sukob, „s obzirom na to da se sve vrijeme od početka rata u Ukrajini govori o otvaranju drugog ratišta na Balkanu i da je njihov bezbjednosni povratak na ove prostore bio motivisan tom mogućnošću i da oni i dalje posvećeno prate dešavanja u Bosni i Hercegovini i na Kosovu”.
Beograd očekivao pobjedu Rusije u ratu i rekompoziciju Balkana
Dodala je da je Beograd očekivao da će rat u Ukrajini imati drugačiji ishod i da bez obzira na razaranja Ukrajine i tragediju te zemlje, vlasti su očekivale da će Rusija iz tog rata izaći kao pobjednik i da će u okviru te pobjede biti moguća i rekompozicija Balkana.
„Svijesni smo da je na početku agresije Rusije na Ukrajinu Dodik pripremao secesiju, ali je ona osujećena zbog neuspjeha i fijaska ruske vojske, a istovremeno je na dnevnom redu bio upad na sjever Kosova i njegova podjela, što još uvijek traje. Videli smo frustraciju srpskih elita na vlasti time što se dešavalo u Rusiji, oko Prigožina i njegovog pokušaja ‘šta god da je hteo’ i još ne znamo kakav je ishod svega toga u samoj Rusiji i vrlo vjerovatno da je to proces koji vodi ka Putinovom kraju. Međutim, vrlo teško je sa strane govoriti gdje Rusija ide i šta se dešava iza scene, vrlo važno je to ko i iz kojih struktura je bio u vezi sa Prigožinom. Srbija osjeća da gubi taj oslonac ili da se njegov značaj smanjuje, s obzirom na to da Rusija ulazi u jednu fazu gdje nam je ishod nepoznat i političke elite su iznova uznemirene tim događajima u Rusiji i mislim da im preostaje prilagođavanje novoj realnosti”, navodi Biserko.
Ona smatra da je Rusija u Srbiji na jedan vrlo jednostavan način okupirala medijski i javni prostor.
„Srbija tradicionalno ima emociju za Rusiju i to nije sporno, ali ovoliki stepen rusifikacije društva nikada nije bio zastupljen. Rezultat se vidi po tome što 80 odsto građana smatra da je Amerika kriva i da je Ukrajina pokrenula agresiju na Rusiju. Takvo usmjeravanje ne otvara prostor za ono što Srbija zvanično zagovara, a to je članstvo u Evropskoj uniji. EU je percipirana kao da je u obavezi da nas pomaže. Nažalost, ta kampanja i medijski sadržaji na prvo mjesto prijatelja stavljaju Rusiju i Kinu”, ističe Biserko.
Smatra da je promovisanje Evropske unije i vrednosti na kojima ona počiva rađeno suviše tehnički, pa to ljudima malo znači.
„To sve mora da se reafirmiše kako bi svaki građanin shvatio zašto je pravna država važna, zašto su važni slobodni mediji i pluralizam, kao i koncept ljudskih prava, a da to ne budu samo floskula koja ne dopire do građana. Vrlo važno za ovaj region je i činjenica da je EU koncept mira, jer se te države nisu ni konsolidovale. U tom kontekstu Srbija je glavni problem u uspostavljanju regionalne saradnje i normalizacije odnosa, a u posljednjih deset godina, Srbija je značajno poremetila odnose sa Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom, kao i Crnom Gorom, a sa Kosovom ih nikada nije ni imala. Regionalni odnosi su dovedeni na nivo gdje možemo očekivati ne samo tenzije, već i otvoreni konflikt”, podvlači Biserko.
Opozicija ne treba da pristane na izbore u ovim okolnostima
Komentarišući trenutna društveno-politička dešavanja, Biserko kaže da su tragedije koje su se odigrale u maju izazvale šok i izvele ljude na ulicu jer su one „rezultat toksične atmosfere koju živimo i nasilja koje prevladava u društvu i koje je podsticano kroz medije i izjave raznih političkih lidera i intelektualnih predstavnika vlasti”.
„To je spontana reakcija društva na strašnu tragediju koja se desila i kroz koju su do izražaja došli mnogi problemi. Ujedno je pokazatelj da se polako urušava apsolutna kontrola jednog čovjeka u Srbiji i to je najveći rezultat ovih protesta. Došlo je do postepenog oslobađanje straha i artikulisanja zahtjeva koji se prije svega tiču unutrašnje politike Srbije. Ti zahtjevi još uvijek ne dotiču neke ključne teme koje će možda doći na dnevni red, a tiču se ogromnog nasleđa iz prethodnih decenija koje su ključne za otvaranje neke perspektive za Srbiju”, objašnjava Biserko.
Prema njenom mišljenju, opozicija ne bi trebalo da pristane na izbore u ovakvim okolnostima i smatra da je to zamka koja bi se završila Vučićevom pobjedom, ali možda ne tako dominantnom.
„Problemi se pojavljuju i unutar vladajuće strukture, s obzirom na to da je odloženo i formiranje državotvornog pokreta i moguće je da unutar njih postoji otpor za utapanjem u taj pomenuti pokret. Te partije imaju neki svoj identitet, koji očigledno žele da zadrže. Mislim da je odlaganju doprinelo i ovo što se dešavalo u Rusiji”, navodi Biserko.
Biserko smatra da se Srbija urušila do te mjere da je veoma teško identifikovati koje unutrašnje snage bi mogle da pokrenu društveni dijalog, koji trenutno nije moguć između vlasti i opozicije.
„Neki dijelovi opozicije su svijesni nekih stvari, ali su još uvijek oprezni u kandidovanju nekih tema zato što očekuju nemilosrdnu medijsku kampanju za koju smatraju da bi doprinela njihovom slabijem uspjehu na izborima. Međutim, sve dok oni ne izađu pred javnost, ne samo sa osudom ove politike, već i dok ne otvore pitanje prošlosti i odgovornosti ove i svih prethodnih vlasti i dok ne osujete nacionalnu ideologiju koja vlada ovim društvom već 40 godina, i ne uvedu neke druge vrijednosti, i daju viziju budućnosti koja nije imperijalni nacionalizam ili neka destruktivna ideologija koja je uništila ceo region, neće se desiti boljitak”, zaključila je Biserko.
„Nema dokaza da Beograd ozbiljno želi da sprovede odredbe Briselskog i Ohridskog sporazuma, a čuli smo i predsjednika da to on ne priznaje i da nije ništa potpisao i on je odmah nakon Ohrida doveo u pitanje sve te obaveze koje tamo stoje”, ističe Biserko.
Ona podsjeća da su Srbi već imali deset zagarantovanih mjesta u parlamentu i bili su u institucijama i da je osnovni problem to što ih je Vučić izvukao iz tih institucija i sprečio njihovo učešće na izborima, a da sada traže nove izbore.
„Izbori će se neminovno uskoro desiti, samo je pitanje da li će Beograd biti dovoljno racionalan da dozvoli Srbima da učestvuju na tim izborima. Srbi na Kosovu su tu najveći taoci, jer je politika koju vodi Beograd usmjerena protiv njihovih interesa, protiv njihovog integrisanja u to društvo, a od Beograda najviše zavisi kako će se oni u budućnosti ponašati, jer oni, nažalost, nemaju slobodu izbora”, navela je Biserko.
Istakla je da se nada da će međunarodna zajednica na Kosovu značajnije intervenisati kako bi sprečila sukob, „s obzirom na to da se sve vrijeme od početka rata u Ukrajini govori o otvaranju drugog ratišta na Balkanu i da je njihov bezbjednosni povratak na ove prostore bio motivisan tom mogućnošću i da oni i dalje posvećeno prate dešavanja u Bosni i Hercegovini i na Kosovu”.
Beograd očekivao pobjedu Rusije u ratu i rekompoziciju Balkana
Dodala je da je Beograd očekivao da će rat u Ukrajini imati drugačiji ishod i da bez obzira na razaranja Ukrajine i tragediju te zemlje, vlasti su očekivale da će Rusija iz tog rata izaći kao pobjednik i da će u okviru te pobjede biti moguća i rekompozicija Balkana.
„Svijesni smo da je na početku agresije Rusije na Ukrajinu Dodik pripremao secesiju, ali je ona osujećena zbog neuspjeha i fijaska ruske vojske, a istovremeno je na dnevnom redu bio upad na sjever Kosova i njegova podjela, što još uvijek traje. Videli smo frustraciju srpskih elita na vlasti time što se dešavalo u Rusiji, oko Prigožina i njegovog pokušaja ‘šta god da je hteo’ i još ne znamo kakav je ishod svega toga u samoj Rusiji i vrlo vjerovatno da je to proces koji vodi ka Putinovom kraju. Međutim, vrlo teško je sa strane govoriti gdje Rusija ide i šta se dešava iza scene, vrlo važno je to ko i iz kojih struktura je bio u vezi sa Prigožinom. Srbija osjeća da gubi taj oslonac ili da se njegov značaj smanjuje, s obzirom na to da Rusija ulazi u jednu fazu gdje nam je ishod nepoznat i političke elite su iznova uznemirene tim događajima u Rusiji i mislim da im preostaje prilagođavanje novoj realnosti”, navodi Biserko.
Ona smatra da je Rusija u Srbiji na jedan vrlo jednostavan način okupirala medijski i javni prostor.
„Srbija tradicionalno ima emociju za Rusiju i to nije sporno, ali ovoliki stepen rusifikacije društva nikada nije bio zastupljen. Rezultat se vidi po tome što 80 odsto građana smatra da je Amerika kriva i da je Ukrajina pokrenula agresiju na Rusiju. Takvo usmjeravanje ne otvara prostor za ono što Srbija zvanično zagovara, a to je članstvo u Evropskoj uniji. EU je percipirana kao da je u obavezi da nas pomaže. Nažalost, ta kampanja i medijski sadržaji na prvo mjesto prijatelja stavljaju Rusiju i Kinu”, ističe Biserko.
Smatra da je promovisanje Evropske unije i vrednosti na kojima ona počiva rađeno suviše tehnički, pa to ljudima malo znači.
„To sve mora da se reafirmiše kako bi svaki građanin shvatio zašto je pravna država važna, zašto su važni slobodni mediji i pluralizam, kao i koncept ljudskih prava, a da to ne budu samo floskula koja ne dopire do građana. Vrlo važno za ovaj region je i činjenica da je EU koncept mira, jer se te države nisu ni konsolidovale. U tom kontekstu Srbija je glavni problem u uspostavljanju regionalne saradnje i normalizacije odnosa, a u posljednjih deset godina, Srbija je značajno poremetila odnose sa Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom, kao i Crnom Gorom, a sa Kosovom ih nikada nije ni imala. Regionalni odnosi su dovedeni na nivo gdje možemo očekivati ne samo tenzije, već i otvoreni konflikt”, podvlači Biserko.
Opozicija ne treba da pristane na izbore u ovim okolnostima
Komentarišući trenutna društveno-politička dešavanja, Biserko kaže da su tragedije koje su se odigrale u maju izazvale šok i izvele ljude na ulicu jer su one „rezultat toksične atmosfere koju živimo i nasilja koje prevladava u društvu i koje je podsticano kroz medije i izjave raznih političkih lidera i intelektualnih predstavnika vlasti”.
„To je spontana reakcija društva na strašnu tragediju koja se desila i kroz koju su do izražaja došli mnogi problemi. Ujedno je pokazatelj da se polako urušava apsolutna kontrola jednog čovjeka u Srbiji i to je najveći rezultat ovih protesta. Došlo je do postepenog oslobađanje straha i artikulisanja zahtjeva koji se prije svega tiču unutrašnje politike Srbije. Ti zahtjevi još uvijek ne dotiču neke ključne teme koje će možda doći na dnevni red, a tiču se ogromnog nasleđa iz prethodnih decenija koje su ključne za otvaranje neke perspektive za Srbiju”, objašnjava Biserko.
Prema njenom mišljenju, opozicija ne bi trebalo da pristane na izbore u ovakvim okolnostima i smatra da je to zamka koja bi se završila Vučićevom pobjedom, ali možda ne tako dominantnom.
„Problemi se pojavljuju i unutar vladajuće strukture, s obzirom na to da je odloženo i formiranje državotvornog pokreta i moguće je da unutar njih postoji otpor za utapanjem u taj pomenuti pokret. Te partije imaju neki svoj identitet, koji očigledno žele da zadrže. Mislim da je odlaganju doprinelo i ovo što se dešavalo u Rusiji”, navodi Biserko.
Biserko smatra da se Srbija urušila do te mjere da je veoma teško identifikovati koje unutrašnje snage bi mogle da pokrenu društveni dijalog, koji trenutno nije moguć između vlasti i opozicije.
„Neki dijelovi opozicije su svijesni nekih stvari, ali su još uvijek oprezni u kandidovanju nekih tema zato što očekuju nemilosrdnu medijsku kampanju za koju smatraju da bi doprinela njihovom slabijem uspjehu na izborima. Međutim, sve dok oni ne izađu pred javnost, ne samo sa osudom ove politike, već i dok ne otvore pitanje prošlosti i odgovornosti ove i svih prethodnih vlasti i dok ne osujete nacionalnu ideologiju koja vlada ovim društvom već 40 godina, i ne uvedu neke druge vrijednosti, i daju viziju budućnosti koja nije imperijalni nacionalizam ili neka destruktivna ideologija koja je uništila ceo region, neće se desiti boljitak”, zaključila je Biserko.
