Srbija će na kraju priznati nezavisnost i suverenitet Kosova, a jedan od ključnih elemenata tog poduhvata biće njena integracija u Evropsku uniju, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Čarls Kapčan (Charles Kupchan), član američkog Savjeta za spoljne poslove (Council on Foreign Relations) i profesor Univerziteta Džordžtaun (Georgetown).
"Međutim, ostaje da se vidi kako i kada će taj cilj biti ostvaren. Trenutno smo u opasnoj i zabrinjavajućoj situaciji, jer smo već vidjeli nazadovanja u Bosni i Hercegovini, u odnosima Srbije i Kosova, kao i sada u Crnoj Gori nakon pada vlade. Ali, smatram da je to privremenog karaktera imajući u vidu geografsku blizinu Zapadnog Balkana sa Evropskom unijom, da su zemlje regije okružene članicama evropskog bloka i NATO-a", ističe Kapčan.
Imajući u vidu raspoloženje javnosti koje je protiv ulaska Srbije u EU ako uslov za to bude priznanje Kosova, postavlja se pitanje može li se desiti da na kraju ona odustane od evropskih integracija.
"Mislim da je mala mogućnost za to. Vučić se pokazao vještim u balansiranju i sjedenju na dvije stolice. Međutim, ne vjerujem da bi Srbija dugoročno željela da bude u strateškom limbu, ili u savezu sa Kinom i Rusijom, kada je ostatak regiona usmjeren ka evroatlatnskim integracijama", smatra Kapčan.
Kada je riječ o ratu u Ukrajini, Kapčan kaže da u njemu nema pobjednika, te da bi bilo najbolje uspostaviti primirje i potražiti diplomatsko rješenje.
"Moguće su korekcije na frontu, ali bez odlučujuće promjene. Ja spadam među one koji smatraju da ukrajinske snage, čak i uz pomoć SAD i njihovih saveznika, nisu u stanju da protjeraju ruske trupe sa svoje teritorije. Bojim se, takođe, da će vremenom rasti zamor u Evropi i SAD od rata u Ukrajini. Dosadašnja podrška Ukrajini je impresivna sa snažnom transatlatnskom solidarnošću da bi mogla da se odbrani. Međutim, smatram da bi bilo razumno pokušati da se uspostavi primirje i potraži diplomatsko rješenje prije ranije nego kasnije," navodi Kapčan.
On dodaje da je Ukrajina na početku zamrznutog sukoba.
"Taj zamrznuti konflikt će destabilizovati čitav region i dovesti do daljeg stradanja i destrukcije, kao i globalnog poremećaja u lancima snabdjevanja. Naravno, nisam uvjeren da će Ukrajina uspjeti da povrati teritorije od prije izbijanja rata 24. februara ove godine ili 2014. Međutim, nisam siguran da će uspjeti da ih povrati i nastavkom borbi. Dakle, da ponovim, bolje je doći do nekog sporazuma za pregovaračkim stolom nego da se rat nastavi još nekoliko godina u kome će stradati još mnogo ljudi," ocjenjuje Kapčan.
RSE: Kako komentarišete pismo francuskog predsjednika Emanuela Makrona (Emmanuel Macron)i njemačkog kancelara Olafa Šolca (Olaf Scholz) liderima Srbije i Kosova u kome se ističe da je puna normalizacija odnosa Beograda i Prištine od suštinskog značaja za Zapadni Balkan.
Kapčan: Pismo Makrona i Šolca dolazi u pravo vrijeme i nosi pravu poruku. Povećanje tenzija između Srbije i Kosova – i širom regiona uopšteno – zahtjeva veći evropski i transatlantski angažman.
I Makron i Šolc su zaista u pravu da je ono što je potrebno "puna normalizacija odnosa između Kosova i Srbije". Već je prošlo vrijeme da Beograd i Priština donesu teške odluke i postignu kompromise potrebne za postizanje tog cilja.
RSE: Srbija i Kosovo su 1. septembra počeli da primjenjuju sporazum o korišćenju ličnih dokumenata. Srbi sa sjevera Kosova ubuduće mogu da putuju sa srpskim ličnim kartama. Istovremeno, Beograd je ukinuo izdavanje dodatnih dokumenata za državljane Kosova koji putuju kroz Srbiju.
Inače, na velikom bilbordu na srpskoj strani granice na engleskom i srpskom jeziku se podsjeća javnost na kontinuirano nepriznavanje nezavisnosti Kosova od strane Srbije.
Kako komentarišete da su se Beograd i Priština poslije višemjesečnih, pa i višegodišnjih tenzija makar o nečemu dogovorili?
Kapčan: Kosovo insistira na punom suverenitetu. Bilo da je riječ o ličnim dokumentima ili registarskim tablicama, razumljivo je da Kosovo želi da funkcioniše kao normalna zemlja. Pozitivno je da je postignut sporazum makar o ličnim dokumentima.
Vidjećemo da li će biti dogovora o registarskim tablicama u naredna dva mjeseca. Ali, ima nekog napretka barem u užem smislu te riječi.
U širem smislu, svjedoci smo oživljavanja tenzijia između različitih grupacija u cijelom regionu, što utiče na situaciju u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, zatim u odnosima Srbije i Kosova, Bugarske i Sjeverne Makedonije oko kultuloroških pitanja, jezika i istorije. Dakle, tenzije u regionu rastu umjesto da opadaju.
Za to postoji nekoliko razloga. Jedan je pandemija koja je dovela do ekonomskog pada. Tu je i rat u Ukrajini koji je izazvao političku polarizaciju na globalnom planu, uključujući i na Balkanu, primoravajući Srbiju i bosanske Srbe da donesu neke teške odluke, zbog čega Moskva vjerovatno pojačava aktivnosti u cilju manipulisanja situacijom u tom regionu.
Takođe, Balkan se sada osjeća na neki način zapostavljenim od strane SAD i EU, jer posvećuju veliku pažnju zbivanjima u svijetu poslije događaja od 11. septembra, prije svega Bliskom istoku, sada zbivanjima u Ukrajini. Dakle, zbog mnoštva razloga svjedoci smo jačanja tenzija na Zapadnom Balkanu, a Kosovo je samo dio toga.
RSE: Rekli ste da će se u naredna dva mjeseca vidjeti da li će biti riješeno komplikovanije pitanje registarskih tablica za automobile. Premijer Kosova Aljbin Kurti (Albin) je to opisao kao "ništa više ili manje nego praktikovanje suvereniteta".
Istovremeno, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sumnja da je moguć dogovor o tom pitanju.
Kazali ste da se Zapadni Balkan osjeća zapostavljenim. Međutim, u posljednje vrijeme svjedoci smo ponovne inicijative EU u koordinaciji sa SAD da se konačno riješi ovo pitanje, kao i pronađe izlaz iz političke blokade. Da li se zapadni akteri boje posljedica rata u Ukrajini, tačnije da bi Rusija mogla da to iskoristi za dodatno jačanje uticaja u ovoj regiji?
Kapčan: Mislim da je razlog za pojačani angažman EU i SAD na Zapadnom Balkanu prije svega rat u Ukrajini, odnosno pokušaj da se ograniči uticaj Rusije na jugu Evrope.
Takođe, brinu zbog rastućih tenzija na Zapadnom Balkanu. Milorad Dodik već duže vrijeme nastoji da distancira Republiku Srpsku od državnih institucija BiH, što potencijalno može da izazove nasilje u regionu. Tu su i tenzije u odnosima Srbije i Kosova.
Zbog toga su se EU i SAD ponovo angažovale. Takođe, američka administracija i sam predsjednik Džo Bajden (Joe Biden) imaju snažan interes za očuvanje bezbjednosti ne samo Zapadnog Balkana, već i Evrope u cjelini, da osnaže transatlantsko savezništvo, koje je bilo narušeno dok je Donald Tramp (Trump) bio na čelu SAD.
U to vrijeme su EU i SAD djelovale separatno u ovoj regiji. Sada postoji mnogo jača koordinacija Brisela i Vašingtona. Američki izaslanik Gabrijel Eskobar (Gabriel Escobar) se pridružio evropskom Miroslavu Lajčaku tokom nedavne posjete Beogradu i Prištini.
RSE: Kada je riječ o odnosima Srbije i Kosova, malo je bilo pomaka od potpisivanja Briselskog sporazuma 2013. Kosovo i većina zapadnih zemalja insistiraju na sveobuhvatnom sporazumu, koje bi uključivalo i njegovo priznanje od strane Srbije.
Ona to odbija i traži da Priština ispuni odredbu Briselskog sporazuma o formiranju Zajednice srpskih opština, što premijer Kurti ne prihvata. Postoji li rizik od jačanja tenzija pa čak i oružanih sukoba?
Kapčan: Postoji okvir za prevazilaženje ćorsokaka u odnosima između Kosova i Srbije, ali se nije mnogo napredovalo u njegovoj primjeni. Ima nekih pomaka, kao ovaj sa ličnim dokumentima, zatim oko ekonomskih pitanja u vrijeme Trampove administracije, ali program privredne normalizacije nije primjenjen, kao što nije formirana ni Zajednica srpskih opština.
No, postoji plan i prilično sam uvjeren kako će se čitav proces završiti. Srbija će na kraju priznati nezavisnost i suverenitet Kosova, a jedan od ključnih elemenata tog poduhvata biće njena integracija u Evropsku uniju.
Međutim, ostaje da se vidi kako i kada će taj cilj biti ostvaren. Trenutno smo u opasnoj i zabrinjavajućoj situaciji, jer smo već videli nazadovanja u BiH, u odnosima Srbije i Kosova, kao i sada u Crnoj Gori nakon pada vlade.
Ali, smatram da je to privremenog karakteta imajući u vidu geografsku blizinu Zapadnog Balkana sa Evropskom unijom, da su zemlje regije okružene članicama evropskog bloka i NATO-a. Zapadni Balkan takođe teži da postane dio EU, jedino je potrebno vrijeme da se to ostvari.
RSE: Pominjete priznanje Kosova od strane Srbije. Mislite na formalno priznanje, ili prećutno, odnosno model dvije Njemačke?
Kapčan: Smatram da formalno priznanje treba da bude preduslov. To je poluga kojim raspolaže Evropska unija u odnosima sa Srbijom – punopravno članstvo u zamjenu za njeno priznanje Kosova.
Vjerujete li u dogovor? Pitamo u Prištini
Artan (Behluli) Behljulji smatra da je pritisak međunarodne zajednice više usmjeren ka Srbiji ali dodaje da ne očekuje ni rezultate koji bi išli samo u korist Kosova.
"Srbija u nekim svojim strateškim pravcima ne mijenja svoju politiku", navodi on i dodaje da Beograd mora da razumije da se Evropa menja.
Ramadan Ahmeti, sa kojim RSE takođe razgovora šesti dan nakon dogovora Beograda i Prištine o ukidanju ulazno/izlaznih dokumenata za građane Kosova koji prelaze granicu sa Srbijom, vjeruje da se pojačava pritisak zapadnih zemalja na Kosovo oko postizanja dogovora sa Srbijom, kojim bi bila riješena sva otvorena pitanja.
"Vjerujem da će biti dogovora. Vjerujem da je bliži nego ranije. Ipak, i dalje sam u dilemi da li će to biti zadovoljavajući dogovor za nas ili za njih (srpsku stranu)", kaže Ahmeti.
Mještani Prištine koje su novinari RSE pitali uglavnom dijele utisak da je konačni sveobuhvatni dogovor Kosova i Srbije još uvijek pod znakom pitanja i nisu sigurni koliko je on blizu.
RSE: Međutim, postoje dva negativna trenda. Najprije zamor od proširenja u samoj Evropskoj uniji, naročito sada sa ratom u Ukrajini. Istovremeno, kako sve postaje očitije da će Srbija morati da prizna Kosovo da bi ušla u EU, opada entuzijazam njenih građana za evropske integracije. Istraživanja pokazuju da je više od 50 odsto njih protiv priključenja evropskom bloku.
Stoga se postavlja pitanje da li je za rukovodstvo Srbije članstvo u EU dovoljan podsticaj da prizna Kosovo.
Kapčan: Smatram da će na kraju biti snažan i dovoljan podsticaj za Srbiju da normalizuje odnose sa Kosovom. Trenutno ti procesi nazaduju, a rat u Ukrajini zaokuplja najveću pažnju, tako da masovan priliv ukrajinskih izbjeglica može da uspori evropske integracije.
Međutim, mislim da je to privremena pauza. Treba imati u vidu da osim rata u Ukrajini, svijet prolazi kroz pandemiju sa svim njenim posljedicama, uključujući i ekonomske. To može potrajati neko vrijeme, ali neće postati trajno pravilo funkcionisanja.
RSE: Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić godinama pokušava da balansira između EU i Rusije. Ali, sada zbog rata u Ukrajini ne može više da sjedi na dvije stolice. Imajući u vidu raspoloženje javnosti koje je protiv ulaska Srbije u EU ako uslov za to bude priznanje Kosova, može li se desiti da na kraju ona odustane od evropskih integracija?
Kapčan: Mislim da je mala mogućnost da se to desi. Vučić se pokazao vještim u balansiranju i sjedenju na dvije stolice. Međutim, ne vjerujem da bi Srbija dugoročno željela da bude u strateškom limbu, ili u savezu sa Kinom i Rusijom, kada je ostatak regiona usmjeren ka evroatlatnskim integracijama.
Mada Srbija nije uvela sankcije Rusiji, rat u Ukrajini je pokazao pravo lice Moskve. Riječ je o bezobzirnom aktu agresije protiv slovenskog susjeda. Invazija na Ukrajinu i destrukcija koju je izazvala, vremenom će narušiti ugled i podriti poziciju Rusije na Balkanu, što će ubrzati okretanje regije ka Evropi i distanciranje od Moskve.
RSE: Uglavnom je fokus na uticaj Rusije na Balkanu. Međutim, posljednjih godina i Kina je sve prisutnija, prije svega u ekonomskoj sferi. Crna Gora je upala u dužničku zamku zbog gradnje autoputa. Neke od najvećih kompanija u Srbiji su u kineskom vlasništvu. Da li će rasti uticaj Kine na Zapadnom Balkanu, ili će Evropska unija uspjeti da tome parira?
Kapčan: Mislim da će vremenom jačati uticaj Kine u jugoistočnoj Evropi i ostatku svijeta, jer će njena ekonomija i dalje rasti, zatim ulaganja u globalnu infrastrukturu. Istovremeno, uticaj Rusije će opadati i taj trend će se ubrzati zbog rata u Ukrajini.
Kada je riječ o Kini, ne mislim da će biti ključni igrač na Zapadnom Balkanu. Geografska pozicija igra veliku ulogu, tačnije blizina ove regije evropskom tržištu. Bez obzira na povećanje njene ekonomske aktivnosti na Zapadnom Balkanu, glavni tokovi trgovine, investicija, radne snage i kapitala biće okrenuti ka Evropi, a ne Istočnoj Aziji.
RSE: Bosna i Hercegovina (BiH) je još jedno krizno žarište. Republika Srpska i njen lider Milorad Dodik protive se gotovo svim inicijativama koje imaju za cilj jačanje centralnih institucija.
Dodik otvoreno koketira sa Rusijom, negira autoritet visokog predstavnika Šmita nazivajući ga nelegitimnim. Dodatni problem je nezadovoljstvo Hrvata zbog izbornog zakona i drugih pitanja.
Postoji li opasnost da situacija izmakne kontroli?
Kapčan: Nedavna Dodikova politička manevrisanja su zabrinjavajuća i imaju potencijal da ugroze integritet države. Vjerujem da će Evropa i SAD uraditi sve što je neophodno da spreče da BiH sklizne u nasilje.
Dodikova inicijativa o povlačenju predstavnika Republike Srpske iz državnih institucija bio je poziv na buđenje, zbog čega su se EU i SAD dodatno angažovali. Sveukupno, to su zabrinjavajući trendovi, ali ne mislim da je region na ivici novog sukoba.
RSE: Nedavno je pala još jedna crnogorska vlada. Zemlja je opterećena unutrašnjim političkim sukobima, a jedno od najspornijih pitanja je položaj i imovina Srpske pravoslavne crkve.
Da li očekujete da se Demokratska partija socijalista crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića vrati na vlast, zatim da prosrpske stranke predvođene Demokratskim frontom formiraju većinu, ili su prevremeni izbori najizgledniji scenario.
Iako je Crna Gora odmakla na putu evropskih integracija i članica je NATO-a, i dalje je otvorena za ruski uticaj.
Kapčan: Pad Vlade Crne Gore pokazuje koliko su isprepletena pitanja vjere i identiteta u ovoj državi i cijelom regionu. Situacija u Crnoj Gori je veoma fluidna i nestabilna, pa je teško predvidjeti ishod, ali nema sumnja da je odluka Vlade da potpiše sporazum sa Srpskom pravoslavnom crkvom bila okidač za njen pad.
Svemu tome treba dodati i složene odnose Crne Gore sa Srbijom. Rusija svakako koristi tu situaciju, ali uzroci nestabilnosti u Crnoj Gori, kao i u odnosima Srbije i Kosova, te u Bosni i Hercegovini – domaćeg su porijekla – podstaknuti dubokim etničkim i drugim podjelama od ranije koje još nisu prevaziđene. Rusija je veoma vješta u iskorišćavanju tih surevnjivosti.
Zbog toga će EU i SAD dodatno raditi na evroatlantskim integracijama regiona kako bi Rusija ostala bez uporišta u njemu. Poznato je da je Moskva blokirala ulazak Crne Gore u NATO, da je pokušala da spreči sporazum o imenu koji je omogućio prijem Sjeverne Makedonije u ovu alijansu. Dakle, ostvaren je izvestan napredak čime se smanjuje uticaj Rusije.
RSE: O ratu u Ukrajini, izgleda da su obe strane zaglavljene na bojnom polju, dok ukrajinske snage pokuštavaju kontraofanzivu u regionu Hersona. Ko će prvi popustiti? Evropa, koja se suočava sa energetskom krizom naročito sa približavanjem zime, ili Rusija, iako joj visoke cijene energije idu u prilog, ali sankcije Zapada uzimaju danak, što će biti još vidljivije na duže staze?
Kapčan: Trenutno je pat pozicija. Ukrajinske snage mogu da ostvare napredak u kontraofanzivi na jugu. Međutim, i ruske trupe mogu da pomjere liniju fronta na drugim mjestima.
Dakle, moguće su korekcije na frontu, ali bez odlučujuće promjene. Ja spadam među one koji smatraju da ukrajinske snage, čak i uz pomoć SAD i njihovih saveznika, nisu u stanju da protjeraju ruske trupe sa svoje teritorije.
Bojim se, takođe, da će vremenom rasti zamor u Evropi i SAD od rata u Ukrajini. Dosadašnja podrška Ukrajini je impresivna sa snažnom transatlatnskom solidarnošću da bi mogla da se odbrani.
Međutim, smatram da bi bilo razumno pokušati da se uspostavi primirje i potraži diplomatsko rješenje prije ranije nego kasnije. Naime, u SAD-u su u novembru izbori, pa ne bi bilo iznenađujuće da republikanci, čiji je moto "Amerika na prvom mjestu", ostvare dobar rezultat, što bi otežalo Bajdenu postizanje dvostranačke saglasnosti oko podrške Ukrajini.
Kada je riječ o Evropi, kombinacija hladnog vremena, nestašice gasa, sa novom vladom u Italiji, stalnim teretom udomljavanja ukrajinskih izbjeglica – može razvodniti njenu odlučnost u pružanju pomoći Ukrajini.
Stoga mislim da je sada trenutak da se potraži diplomatski put za okončanje rata.
Ovo je rat u kome nema pobjednika. Rusija je izgubila nekoliko desetina hiljada vojnika, njena ekonomija je uzdrmana sankcijama, diplomatski je izolovana. Pošto u ovom ratu nema pobjednika, a ima više gubitnika, trebalo bi potražiti diplomatsko rješenje.
RSE: Međutim, eventualno primirje i dogovor za diplomatskim stolom bi podrazumevao uvažavanje stanja na terenu. Činjenica je da Rusija kontroliše dijelove Ukrajine – oko petine teritorije – i malo je vjerovatno da bi pristala da ih vrati. Istovremeno, za Ukrajinu bi bilo veoma teško da prihvati gubitak tih teritorija. Kako onda doći do diplomatskog rješenja?
Kapčan: To je pitanje od "šest miliona dolara" na koje je teško odgovoriti. Mislim da smo na početku zamrznutog sukoba u kome nema primirja i diplomatskog rješenja, već nastavka rata, doduše nižeg intenziteta.
Taj zamrznuti konflikt će destabilizovati čitav region i dovesti do daljeg stradanja i destrukcije, kao i globalnog poremećaja u lancima snabdjevanja. Zbog toga je bolje pokušati da se uspostavi primirje i pronađe diplomatsko rješenje.
Naravno, nisam uvjeren da će Ukrajina uspjesti da povrati teritorije od prije izbijanja rata 24. februara ove godine ili 2014. Međutim, nisam siguran da će uspjeti da ih povrati i nastavkom borbi.
Dakle, da ponovim, bolje je doći do nekog sporazuma za pregovaračkim stolom nego da se rat nastavi još nekoliko godina u kome će stradati još mnogo ljudi.
RSE: Rekli ste da je Rusija sve izolovanija. Istovremeno, zvanična Moskva tvrdi da Zapad "nije ceo svijet" da joj mnoge zemlje nisu uvele sankcije, te da trguje sa mnogima od njih u Aziji, Africi, Južnoj Americi. U tom kontekstu, pošto se EU suočava sa mnoštvo izazova – da se vratim na početak intervjua – koliko će ona biti u stanju da se posveti Zapadnom Balkanu i postoji li rizik da ova regija ostane u strateškom limbu?
Kapčan: Živimo u svijetu u kome mnoge zemlje ne žele da odaberu stranu. Veći dio globalnog Juga – Latinska Amerika, Afrika, Bliski istok, južna i jugoistočna Azija – nije podržao sankcije protiv Rusije. S druge strane, mislim da je mnogim ljudima i zemaljama širom svijeta jasno da je Rusija agresor u ovom slučaju i da će vremenom platiti cijenu zbog invazije na Ukrajinu.
Smatram da će na kraju "meka moć" (soft power) Evrope i SAD odneti prevagu. Srbi, Kosovari, Crnogorci i ostali narodi, radije će živjeti u slobodnom društvu ukotvljenom na Zapadu, nego u neslobodnijim društvima u savezu sa Rusijom i Kinom.
Takođe mislim da živimo u epohi obnove u kojoj otkrivamo neke greške u zapadnim demokratijama kada je riječ o ekonomskom rastu, digitalnom dobu. Ispravljanje ovih i drugih nedostataka doprineće da zapadni demokratski sistem i dalje bude privlačniji od modela koji mogu da ponude Rusija i Kina. To se prije svega odnosi na Zapadni Balkan imajući u vidu njegovu blizini središtu Evrope.
RSE: Očekujete da će u nekom trenutku biti pokrenuta inicijativa za uspostavljanje primirja. Međutim, postoji li opasnost od širenja rata, uključujući i na susjedne države, pa čak i upotrebe nuklearnog oružja?
Kapčan: Postoji potencijal za eskalaciju sukoba. Upravo zbog toga treba pokušati da se pronađe diplomatsko rješenje. Što duže rat traje, to je veća mogućnost od njegovog širenja. Odavno nisamo bili suočeni sa ovako opasnom situacijom.
Rusija je započela rat sa Ukrajinom koju podržava NATO. Moguće je širenje sukoba sa direktnim sučeljavanjem ruskih i NATO snaga – bilo zbog incidenta ili sračunato, ako Moskva odluči da proširi rat.
Takođe, Rusija je u nekoliko navrata veoma neodgovorno zaoštravala situaciju podizanjem borbene gotovosti svojih nukelarnih snaga. Dok razgovaramo, najveća nuklearna elektrana u Evropi (Zaporožje) je oštećena zbog ratnih dejstava.
Dakle, riječ je o ratu koji ima ne samo potencijal da se dalje širi već i izazove nuklearnu katastrofu, zato što se nuklearno postrojenje nalazi u središtu oružanih sukoba.
Imajući u vidu raspoloženje javnosti koje je protiv ulaska Srbije u EU ako uslov za to bude priznanje Kosova, postavlja se pitanje može li se desiti da na kraju ona odustane od evropskih integracija.
"Mislim da je mala mogućnost za to. Vučić se pokazao vještim u balansiranju i sjedenju na dvije stolice. Međutim, ne vjerujem da bi Srbija dugoročno željela da bude u strateškom limbu, ili u savezu sa Kinom i Rusijom, kada je ostatak regiona usmjeren ka evroatlatnskim integracijama", smatra Kapčan.
Kada je riječ o ratu u Ukrajini, Kapčan kaže da u njemu nema pobjednika, te da bi bilo najbolje uspostaviti primirje i potražiti diplomatsko rješenje.
"Moguće su korekcije na frontu, ali bez odlučujuće promjene. Ja spadam među one koji smatraju da ukrajinske snage, čak i uz pomoć SAD i njihovih saveznika, nisu u stanju da protjeraju ruske trupe sa svoje teritorije. Bojim se, takođe, da će vremenom rasti zamor u Evropi i SAD od rata u Ukrajini. Dosadašnja podrška Ukrajini je impresivna sa snažnom transatlatnskom solidarnošću da bi mogla da se odbrani. Međutim, smatram da bi bilo razumno pokušati da se uspostavi primirje i potraži diplomatsko rješenje prije ranije nego kasnije," navodi Kapčan.
On dodaje da je Ukrajina na početku zamrznutog sukoba.
"Taj zamrznuti konflikt će destabilizovati čitav region i dovesti do daljeg stradanja i destrukcije, kao i globalnog poremećaja u lancima snabdjevanja. Naravno, nisam uvjeren da će Ukrajina uspjeti da povrati teritorije od prije izbijanja rata 24. februara ove godine ili 2014. Međutim, nisam siguran da će uspjeti da ih povrati i nastavkom borbi. Dakle, da ponovim, bolje je doći do nekog sporazuma za pregovaračkim stolom nego da se rat nastavi još nekoliko godina u kome će stradati još mnogo ljudi," ocjenjuje Kapčan.
Macronovo i Scholzovo pismo u pravo vrijeme
RSE: Kako komentarišete pismo francuskog predsjednika Emanuela Makrona (Emmanuel Macron)i njemačkog kancelara Olafa Šolca (Olaf Scholz) liderima Srbije i Kosova u kome se ističe da je puna normalizacija odnosa Beograda i Prištine od suštinskog značaja za Zapadni Balkan.
Kapčan: Pismo Makrona i Šolca dolazi u pravo vrijeme i nosi pravu poruku. Povećanje tenzija između Srbije i Kosova – i širom regiona uopšteno – zahtjeva veći evropski i transatlantski angažman.
I Makron i Šolc su zaista u pravu da je ono što je potrebno "puna normalizacija odnosa između Kosova i Srbije". Već je prošlo vrijeme da Beograd i Priština donesu teške odluke i postignu kompromise potrebne za postizanje tog cilja.
Oživljavanje tenzija na Zapadnom Balkanu
RSE: Srbija i Kosovo su 1. septembra počeli da primjenjuju sporazum o korišćenju ličnih dokumenata. Srbi sa sjevera Kosova ubuduće mogu da putuju sa srpskim ličnim kartama. Istovremeno, Beograd je ukinuo izdavanje dodatnih dokumenata za državljane Kosova koji putuju kroz Srbiju.
Inače, na velikom bilbordu na srpskoj strani granice na engleskom i srpskom jeziku se podsjeća javnost na kontinuirano nepriznavanje nezavisnosti Kosova od strane Srbije.
Kako komentarišete da su se Beograd i Priština poslije višemjesečnih, pa i višegodišnjih tenzija makar o nečemu dogovorili?
Kapčan: Kosovo insistira na punom suverenitetu. Bilo da je riječ o ličnim dokumentima ili registarskim tablicama, razumljivo je da Kosovo želi da funkcioniše kao normalna zemlja. Pozitivno je da je postignut sporazum makar o ličnim dokumentima.
Vidjećemo da li će biti dogovora o registarskim tablicama u naredna dva mjeseca. Ali, ima nekog napretka barem u užem smislu te riječi.
U širem smislu, svjedoci smo oživljavanja tenzijia između različitih grupacija u cijelom regionu, što utiče na situaciju u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, zatim u odnosima Srbije i Kosova, Bugarske i Sjeverne Makedonije oko kultuloroških pitanja, jezika i istorije. Dakle, tenzije u regionu rastu umjesto da opadaju.
Za to postoji nekoliko razloga. Jedan je pandemija koja je dovela do ekonomskog pada. Tu je i rat u Ukrajini koji je izazvao političku polarizaciju na globalnom planu, uključujući i na Balkanu, primoravajući Srbiju i bosanske Srbe da donesu neke teške odluke, zbog čega Moskva vjerovatno pojačava aktivnosti u cilju manipulisanja situacijom u tom regionu.
Takođe, Balkan se sada osjeća na neki način zapostavljenim od strane SAD i EU, jer posvećuju veliku pažnju zbivanjima u svijetu poslije događaja od 11. septembra, prije svega Bliskom istoku, sada zbivanjima u Ukrajini. Dakle, zbog mnoštva razloga svjedoci smo jačanja tenzija na Zapadnom Balkanu, a Kosovo je samo dio toga.
SAD i EU zabrinuti zbog tenzija na Balkanu
RSE: Rekli ste da će se u naredna dva mjeseca vidjeti da li će biti riješeno komplikovanije pitanje registarskih tablica za automobile. Premijer Kosova Aljbin Kurti (Albin) je to opisao kao "ništa više ili manje nego praktikovanje suvereniteta".
Istovremeno, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sumnja da je moguć dogovor o tom pitanju.
Kazali ste da se Zapadni Balkan osjeća zapostavljenim. Međutim, u posljednje vrijeme svjedoci smo ponovne inicijative EU u koordinaciji sa SAD da se konačno riješi ovo pitanje, kao i pronađe izlaz iz političke blokade. Da li se zapadni akteri boje posljedica rata u Ukrajini, tačnije da bi Rusija mogla da to iskoristi za dodatno jačanje uticaja u ovoj regiji?
Kapčan: Mislim da je razlog za pojačani angažman EU i SAD na Zapadnom Balkanu prije svega rat u Ukrajini, odnosno pokušaj da se ograniči uticaj Rusije na jugu Evrope.
Takođe, brinu zbog rastućih tenzija na Zapadnom Balkanu. Milorad Dodik već duže vrijeme nastoji da distancira Republiku Srpsku od državnih institucija BiH, što potencijalno može da izazove nasilje u regionu. Tu su i tenzije u odnosima Srbije i Kosova.
Zbog toga su se EU i SAD ponovo angažovale. Takođe, američka administracija i sam predsjednik Džo Bajden (Joe Biden) imaju snažan interes za očuvanje bezbjednosti ne samo Zapadnog Balkana, već i Evrope u cjelini, da osnaže transatlantsko savezništvo, koje je bilo narušeno dok je Donald Tramp (Trump) bio na čelu SAD.
U to vrijeme su EU i SAD djelovale separatno u ovoj regiji. Sada postoji mnogo jača koordinacija Brisela i Vašingtona. Američki izaslanik Gabrijel Eskobar (Gabriel Escobar) se pridružio evropskom Miroslavu Lajčaku tokom nedavne posjete Beogradu i Prištini.
Zapadni Balkan će na kraju biti dio EU
RSE: Kada je riječ o odnosima Srbije i Kosova, malo je bilo pomaka od potpisivanja Briselskog sporazuma 2013. Kosovo i većina zapadnih zemalja insistiraju na sveobuhvatnom sporazumu, koje bi uključivalo i njegovo priznanje od strane Srbije.
Ona to odbija i traži da Priština ispuni odredbu Briselskog sporazuma o formiranju Zajednice srpskih opština, što premijer Kurti ne prihvata. Postoji li rizik od jačanja tenzija pa čak i oružanih sukoba?
Kapčan: Postoji okvir za prevazilaženje ćorsokaka u odnosima između Kosova i Srbije, ali se nije mnogo napredovalo u njegovoj primjeni. Ima nekih pomaka, kao ovaj sa ličnim dokumentima, zatim oko ekonomskih pitanja u vrijeme Trampove administracije, ali program privredne normalizacije nije primjenjen, kao što nije formirana ni Zajednica srpskih opština.
No, postoji plan i prilično sam uvjeren kako će se čitav proces završiti. Srbija će na kraju priznati nezavisnost i suverenitet Kosova, a jedan od ključnih elemenata tog poduhvata biće njena integracija u Evropsku uniju.
Međutim, ostaje da se vidi kako i kada će taj cilj biti ostvaren. Trenutno smo u opasnoj i zabrinjavajućoj situaciji, jer smo već videli nazadovanja u BiH, u odnosima Srbije i Kosova, kao i sada u Crnoj Gori nakon pada vlade.
Ali, smatram da je to privremenog karakteta imajući u vidu geografsku blizinu Zapadnog Balkana sa Evropskom unijom, da su zemlje regije okružene članicama evropskog bloka i NATO-a. Zapadni Balkan takođe teži da postane dio EU, jedino je potrebno vrijeme da se to ostvari.
RSE: Pominjete priznanje Kosova od strane Srbije. Mislite na formalno priznanje, ili prećutno, odnosno model dvije Njemačke?
Kapčan: Smatram da formalno priznanje treba da bude preduslov. To je poluga kojim raspolaže Evropska unija u odnosima sa Srbijom – punopravno članstvo u zamjenu za njeno priznanje Kosova.
Vjerujete li u dogovor? Pitamo u Prištini
Artan (Behluli) Behljulji smatra da je pritisak međunarodne zajednice više usmjeren ka Srbiji ali dodaje da ne očekuje ni rezultate koji bi išli samo u korist Kosova.
"Srbija u nekim svojim strateškim pravcima ne mijenja svoju politiku", navodi on i dodaje da Beograd mora da razumije da se Evropa menja.
Ramadan Ahmeti, sa kojim RSE takođe razgovora šesti dan nakon dogovora Beograda i Prištine o ukidanju ulazno/izlaznih dokumenata za građane Kosova koji prelaze granicu sa Srbijom, vjeruje da se pojačava pritisak zapadnih zemalja na Kosovo oko postizanja dogovora sa Srbijom, kojim bi bila riješena sva otvorena pitanja.
"Vjerujem da će biti dogovora. Vjerujem da je bliži nego ranije. Ipak, i dalje sam u dilemi da li će to biti zadovoljavajući dogovor za nas ili za njih (srpsku stranu)", kaže Ahmeti.
Mještani Prištine koje su novinari RSE pitali uglavnom dijele utisak da je konačni sveobuhvatni dogovor Kosova i Srbije još uvijek pod znakom pitanja i nisu sigurni koliko je on blizu.
Većina građana Srbije protiv članstva u EU, ukoliko je uslov priznanje Kosova
RSE: Međutim, postoje dva negativna trenda. Najprije zamor od proširenja u samoj Evropskoj uniji, naročito sada sa ratom u Ukrajini. Istovremeno, kako sve postaje očitije da će Srbija morati da prizna Kosovo da bi ušla u EU, opada entuzijazam njenih građana za evropske integracije. Istraživanja pokazuju da je više od 50 odsto njih protiv priključenja evropskom bloku.
Stoga se postavlja pitanje da li je za rukovodstvo Srbije članstvo u EU dovoljan podsticaj da prizna Kosovo.
Kapčan: Smatram da će na kraju biti snažan i dovoljan podsticaj za Srbiju da normalizuje odnose sa Kosovom. Trenutno ti procesi nazaduju, a rat u Ukrajini zaokuplja najveću pažnju, tako da masovan priliv ukrajinskih izbjeglica može da uspori evropske integracije.
Međutim, mislim da je to privremena pauza. Treba imati u vidu da osim rata u Ukrajini, svijet prolazi kroz pandemiju sa svim njenim posljedicama, uključujući i ekonomske. To može potrajati neko vrijeme, ali neće postati trajno pravilo funkcionisanja.
Srbija ne želi da bude u strateškom limbu
RSE: Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić godinama pokušava da balansira između EU i Rusije. Ali, sada zbog rata u Ukrajini ne može više da sjedi na dvije stolice. Imajući u vidu raspoloženje javnosti koje je protiv ulaska Srbije u EU ako uslov za to bude priznanje Kosova, može li se desiti da na kraju ona odustane od evropskih integracija?
Kapčan: Mislim da je mala mogućnost da se to desi. Vučić se pokazao vještim u balansiranju i sjedenju na dvije stolice. Međutim, ne vjerujem da bi Srbija dugoročno željela da bude u strateškom limbu, ili u savezu sa Kinom i Rusijom, kada je ostatak regiona usmjeren ka evroatlatnskim integracijama.
Mada Srbija nije uvela sankcije Rusiji, rat u Ukrajini je pokazao pravo lice Moskve. Riječ je o bezobzirnom aktu agresije protiv slovenskog susjeda. Invazija na Ukrajinu i destrukcija koju je izazvala, vremenom će narušiti ugled i podriti poziciju Rusije na Balkanu, što će ubrzati okretanje regije ka Evropi i distanciranje od Moskve.
Jača uticaj Kine na Balkanu, ali je EU ključni akter
RSE: Uglavnom je fokus na uticaj Rusije na Balkanu. Međutim, posljednjih godina i Kina je sve prisutnija, prije svega u ekonomskoj sferi. Crna Gora je upala u dužničku zamku zbog gradnje autoputa. Neke od najvećih kompanija u Srbiji su u kineskom vlasništvu. Da li će rasti uticaj Kine na Zapadnom Balkanu, ili će Evropska unija uspjeti da tome parira?
Kapčan: Mislim da će vremenom jačati uticaj Kine u jugoistočnoj Evropi i ostatku svijeta, jer će njena ekonomija i dalje rasti, zatim ulaganja u globalnu infrastrukturu. Istovremeno, uticaj Rusije će opadati i taj trend će se ubrzati zbog rata u Ukrajini.
Kada je riječ o Kini, ne mislim da će biti ključni igrač na Zapadnom Balkanu. Geografska pozicija igra veliku ulogu, tačnije blizina ove regije evropskom tržištu. Bez obzira na povećanje njene ekonomske aktivnosti na Zapadnom Balkanu, glavni tokovi trgovine, investicija, radne snage i kapitala biće okrenuti ka Evropi, a ne Istočnoj Aziji.
Dodikova politika ugrožava BiH
RSE: Bosna i Hercegovina (BiH) je još jedno krizno žarište. Republika Srpska i njen lider Milorad Dodik protive se gotovo svim inicijativama koje imaju za cilj jačanje centralnih institucija.
Dodik otvoreno koketira sa Rusijom, negira autoritet visokog predstavnika Šmita nazivajući ga nelegitimnim. Dodatni problem je nezadovoljstvo Hrvata zbog izbornog zakona i drugih pitanja.
Postoji li opasnost da situacija izmakne kontroli?
Kapčan: Nedavna Dodikova politička manevrisanja su zabrinjavajuća i imaju potencijal da ugroze integritet države. Vjerujem da će Evropa i SAD uraditi sve što je neophodno da spreče da BiH sklizne u nasilje.
Dodikova inicijativa o povlačenju predstavnika Republike Srpske iz državnih institucija bio je poziv na buđenje, zbog čega su se EU i SAD dodatno angažovali. Sveukupno, to su zabrinjavajući trendovi, ali ne mislim da je region na ivici novog sukoba.
Rusija nastoji da iskoristi nestabilnost u Crnoj Gori i cijeloj regiji
RSE: Nedavno je pala još jedna crnogorska vlada. Zemlja je opterećena unutrašnjim političkim sukobima, a jedno od najspornijih pitanja je položaj i imovina Srpske pravoslavne crkve.
Da li očekujete da se Demokratska partija socijalista crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića vrati na vlast, zatim da prosrpske stranke predvođene Demokratskim frontom formiraju većinu, ili su prevremeni izbori najizgledniji scenario.
Iako je Crna Gora odmakla na putu evropskih integracija i članica je NATO-a, i dalje je otvorena za ruski uticaj.
Kapčan: Pad Vlade Crne Gore pokazuje koliko su isprepletena pitanja vjere i identiteta u ovoj državi i cijelom regionu. Situacija u Crnoj Gori je veoma fluidna i nestabilna, pa je teško predvidjeti ishod, ali nema sumnja da je odluka Vlade da potpiše sporazum sa Srpskom pravoslavnom crkvom bila okidač za njen pad.
Svemu tome treba dodati i složene odnose Crne Gore sa Srbijom. Rusija svakako koristi tu situaciju, ali uzroci nestabilnosti u Crnoj Gori, kao i u odnosima Srbije i Kosova, te u Bosni i Hercegovini – domaćeg su porijekla – podstaknuti dubokim etničkim i drugim podjelama od ranije koje još nisu prevaziđene. Rusija je veoma vješta u iskorišćavanju tih surevnjivosti.
Zbog toga će EU i SAD dodatno raditi na evroatlantskim integracijama regiona kako bi Rusija ostala bez uporišta u njemu. Poznato je da je Moskva blokirala ulazak Crne Gore u NATO, da je pokušala da spreči sporazum o imenu koji je omogućio prijem Sjeverne Makedonije u ovu alijansu. Dakle, ostvaren je izvestan napredak čime se smanjuje uticaj Rusije.
Rat u Ukrajini bez pobjednika
RSE: O ratu u Ukrajini, izgleda da su obe strane zaglavljene na bojnom polju, dok ukrajinske snage pokuštavaju kontraofanzivu u regionu Hersona. Ko će prvi popustiti? Evropa, koja se suočava sa energetskom krizom naročito sa približavanjem zime, ili Rusija, iako joj visoke cijene energije idu u prilog, ali sankcije Zapada uzimaju danak, što će biti još vidljivije na duže staze?
Kapčan: Trenutno je pat pozicija. Ukrajinske snage mogu da ostvare napredak u kontraofanzivi na jugu. Međutim, i ruske trupe mogu da pomjere liniju fronta na drugim mjestima.
Dakle, moguće su korekcije na frontu, ali bez odlučujuće promjene. Ja spadam među one koji smatraju da ukrajinske snage, čak i uz pomoć SAD i njihovih saveznika, nisu u stanju da protjeraju ruske trupe sa svoje teritorije.
Bojim se, takođe, da će vremenom rasti zamor u Evropi i SAD od rata u Ukrajini. Dosadašnja podrška Ukrajini je impresivna sa snažnom transatlatnskom solidarnošću da bi mogla da se odbrani.
Međutim, smatram da bi bilo razumno pokušati da se uspostavi primirje i potraži diplomatsko rješenje prije ranije nego kasnije. Naime, u SAD-u su u novembru izbori, pa ne bi bilo iznenađujuće da republikanci, čiji je moto "Amerika na prvom mjestu", ostvare dobar rezultat, što bi otežalo Bajdenu postizanje dvostranačke saglasnosti oko podrške Ukrajini.
Kada je riječ o Evropi, kombinacija hladnog vremena, nestašice gasa, sa novom vladom u Italiji, stalnim teretom udomljavanja ukrajinskih izbjeglica – može razvodniti njenu odlučnost u pružanju pomoći Ukrajini.
Stoga mislim da je sada trenutak da se potraži diplomatski put za okončanje rata.
Ovo je rat u kome nema pobjednika. Rusija je izgubila nekoliko desetina hiljada vojnika, njena ekonomija je uzdrmana sankcijama, diplomatski je izolovana. Pošto u ovom ratu nema pobjednika, a ima više gubitnika, trebalo bi potražiti diplomatsko rješenje.
Bolje diplomatsko rješenje nego rat unedogled
RSE: Međutim, eventualno primirje i dogovor za diplomatskim stolom bi podrazumevao uvažavanje stanja na terenu. Činjenica je da Rusija kontroliše dijelove Ukrajine – oko petine teritorije – i malo je vjerovatno da bi pristala da ih vrati. Istovremeno, za Ukrajinu bi bilo veoma teško da prihvati gubitak tih teritorija. Kako onda doći do diplomatskog rješenja?
Kapčan: To je pitanje od "šest miliona dolara" na koje je teško odgovoriti. Mislim da smo na početku zamrznutog sukoba u kome nema primirja i diplomatskog rješenja, već nastavka rata, doduše nižeg intenziteta.
Taj zamrznuti konflikt će destabilizovati čitav region i dovesti do daljeg stradanja i destrukcije, kao i globalnog poremećaja u lancima snabdjevanja. Zbog toga je bolje pokušati da se uspostavi primirje i pronađe diplomatsko rješenje.
Naravno, nisam uvjeren da će Ukrajina uspjesti da povrati teritorije od prije izbijanja rata 24. februara ove godine ili 2014. Međutim, nisam siguran da će uspjeti da ih povrati i nastavkom borbi.
Dakle, da ponovim, bolje je doći do nekog sporazuma za pregovaračkim stolom nego da se rat nastavi još nekoliko godina u kome će stradati još mnogo ljudi.
'Meka moć' SAD i Rusije će odneti prevagu
RSE: Rekli ste da je Rusija sve izolovanija. Istovremeno, zvanična Moskva tvrdi da Zapad "nije ceo svijet" da joj mnoge zemlje nisu uvele sankcije, te da trguje sa mnogima od njih u Aziji, Africi, Južnoj Americi. U tom kontekstu, pošto se EU suočava sa mnoštvo izazova – da se vratim na početak intervjua – koliko će ona biti u stanju da se posveti Zapadnom Balkanu i postoji li rizik da ova regija ostane u strateškom limbu?
Kapčan: Živimo u svijetu u kome mnoge zemlje ne žele da odaberu stranu. Veći dio globalnog Juga – Latinska Amerika, Afrika, Bliski istok, južna i jugoistočna Azija – nije podržao sankcije protiv Rusije. S druge strane, mislim da je mnogim ljudima i zemaljama širom svijeta jasno da je Rusija agresor u ovom slučaju i da će vremenom platiti cijenu zbog invazije na Ukrajinu.
Smatram da će na kraju "meka moć" (soft power) Evrope i SAD odneti prevagu. Srbi, Kosovari, Crnogorci i ostali narodi, radije će živjeti u slobodnom društvu ukotvljenom na Zapadu, nego u neslobodnijim društvima u savezu sa Rusijom i Kinom.
Takođe mislim da živimo u epohi obnove u kojoj otkrivamo neke greške u zapadnim demokratijama kada je riječ o ekonomskom rastu, digitalnom dobu. Ispravljanje ovih i drugih nedostataka doprineće da zapadni demokratski sistem i dalje bude privlačniji od modela koji mogu da ponude Rusija i Kina. To se prije svega odnosi na Zapadni Balkan imajući u vidu njegovu blizini središtu Evrope.
Rizik od nuklearne katastrofe
RSE: Očekujete da će u nekom trenutku biti pokrenuta inicijativa za uspostavljanje primirja. Međutim, postoji li opasnost od širenja rata, uključujući i na susjedne države, pa čak i upotrebe nuklearnog oružja?
Kapčan: Postoji potencijal za eskalaciju sukoba. Upravo zbog toga treba pokušati da se pronađe diplomatsko rješenje. Što duže rat traje, to je veća mogućnost od njegovog širenja. Odavno nisamo bili suočeni sa ovako opasnom situacijom.
Rusija je započela rat sa Ukrajinom koju podržava NATO. Moguće je širenje sukoba sa direktnim sučeljavanjem ruskih i NATO snaga – bilo zbog incidenta ili sračunato, ako Moskva odluči da proširi rat.
Takođe, Rusija je u nekoliko navrata veoma neodgovorno zaoštravala situaciju podizanjem borbene gotovosti svojih nukelarnih snaga. Dok razgovaramo, najveća nuklearna elektrana u Evropi (Zaporožje) je oštećena zbog ratnih dejstava.
Dakle, riječ je o ratu koji ima ne samo potencijal da se dalje širi već i izazove nuklearnu katastrofu, zato što se nuklearno postrojenje nalazi u središtu oružanih sukoba.
