Život na čekanju

Ono što je neosporno jeste da su vakcine protiv korona virusa efikasne i bespredmetno je o tome uopće raspravljati, kaže epidemiolog dr. Radmilo Petrović.

Više od godinu dana od masovne pojave korona virusa u regiji, praćene hiljadama ljudskih žrtava, ogromnim brojem oboljelih, od kojih je veliki broj na respiratorima doslovno vodio bitku za život, dok su istovremeno zdravstveni sistemi na rubu kolapsa, a danak ove borbe svakodnevno podnose medicinski radnici, lako je zaboraviti vrijeme kad maske i distanca nisu bili obavezni, kada nije bilo ograničenja kretanja, policijskog sata i zaključavanja, lockdowna koji je ionako poslabe ekonomije bacio na koljena. Rastući broj oboljelih je nemilosrdno pratio i broj otpuštenih radnika ili barem velikog smanjenja plaća da se za veliki broj ljudi svakodnevnica pretvorila u puko preživljavanje.

Vakcine protiv COVID-a 19 trebale su preokrenuti situaciju i vratiti nas u “normalno stanje”, ali čak i u zemljama poput Srbije, koja predvodi u regiji po broju vakcinacije i revakcinacije, te je jedna među vodećim u Evropi na tom polju, gotovo svakodnevno se registriraju hiljade novozaraženih s velikim brojem ljudskih žrtava. Za Bosnu i Hercegovinu u koju vakcine “na kapaljku” stižu “normalnost” djeluje još dalje.

Zbog visokih brojki novozaraženih, prije svega u Srbiji, na društvenim mrežama se često dovodi u sumnju učinkovitost vakcina i da li imaju ikakvog efekta, što samo dolijeva ulje na vatru retorike koju šire antivakcinaši.

Učinkovitost vakcina

Ono što je neosporno jeste da su vakcine efikasne i bespredmetno je o tome uopće raspravljati, kaže epidemiolog dr. Radmilo Petrović, penzionirani stručnjak Instituta za imunologiju i virusologiju “Torlak” u Beogradu.

Stručnjak koji ima veliko iskustvo s epidemijama još od razbuktavanja variola vere u nekadašnjoj Jugoslaviji 1972. dodaje da je u Srbiji i dalje mali broj vakcinisanih da bi se to odrazilo na smanjenje broja zaraženih. Prema njegovim riječima, potreban je mnogo veći broj vakcinisanih od trenutnog, koji se kreće između 10 i 12 posto, da bi se primijetili ozbiljni efekti imunizacije. Ono što epidemiolog Petrović napominje jeste da se vakcinisanim smatraju oni koji su primili obje doze, a ne samo jednu, bar za one vakcine koje se apliciraju u dvije doze.

“Treba vremena da se dosegne odgovarajući nivo vakcinisanih, da bi imali dobre rezultate. Ali, verujte, da nije vakcinisano tih 10-12, brojke novozaraženih koje imamo danas bi sigurno bile i mnogo veće”, dodaje.

Njegov kolega, primarius dr. Željko Ler, epidemiolog i bivši direktor Zavoda za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine, pojašnjava da je osnovna uloga svih vakcina, pa i vakcina protiv COVID-a 19, jeste stvaranje specifičnog imuniteta protiv uzročnika pojedinih zaraznih bolesti.

“Prema tome, i vakcine protiv COVID-19 pokreću u organizmu čovjeka stvaranje antitijela prema unesenom virusu, kroz složeni mehanizam imunog odgovora. Poslije kompletne imunizacije, ponovni kontakt sa uzročnikom bolesti aktivira specifični imuni odgovor, kojim se neutralizira njegov patogeni učinak, a eksponirana osoba najčešće ne obolijeva”, navodi priznati epidemiolog.

Međutim, dodaje, ukoliko je ponovna ekspozicija uzročniku bolesti vremenski dugotrajna, a primljena infektivna doza masivna, može doći do probijanja stečenog imuniteta i ponovnog zaražavanja, a rijetko i obolijevanja.

Ponašanje nakon vakcinacije

Stoga se dr. Ler osvrnuo na pitanje kako trebaju i moraju da se ponašaju oni koji su imali priliku da se vakcinišu protiv virusa koji je odnio milione života širom svijeta.

“Preporučuje se da imunizirane osobe i dalje koriste raspoložive higijensko-profilaktičke i, istovremeno, protivepidemijske mjere (maska, fizička distanca, lična higijena, ne okupljanje u velikom broju), pogotovu u periodu između dvije doze cjepiva i najmanje mjesec dana po obavljenom kompletnom cijepljenju. U navedenim periodima se tek formira kvalitetan imunitet, koji je, tek u punom kapacitetu, sposoban da spriječi ponovno obolijevanje ili obolijevanje sa težim kliničkim manifestacijama. Drugi razlog je što vakcinisane / imunizirane osobe mogu biti zdravi nosioci virusa i rasijavati ga u okolinu. Stoga je važno zapamtiti krilaticu: ‘moja maska štiti tebe, a tvoja maska štiti mene’!”, ističe epidemiolog Ler.

Ono što naglašava jeste da je vakcinacija najmoćnije sredstvo u borbi protiv COVID-a 19, ali ne i jedino.

Kako kaže, novi detalji o ovoj bolesti se tek otkrivaju i, shodno tome, mijenjaju se i dopunjavaju strateški pravci u njenom suzbijanju.

“Sigurno je da potpuna i široko obuhvatna vakcinacija, uz daljnje sprovođenje dosadašnjih mjera, garantiraju uspjeh u borbi sa pandemijom ove bolesti!”, napominje dr. Ler.

Imunizacija stanovništva

Primarius Ler se osvrnuo i na pitanje učinkovitosti vakcina, odnosno procesa imunizacije protiv pandemije koja je “zarobila” cijelu planetu i koliko ljudi mora biti zaštićeno da bi proces imao efekta.

“S obzirom da se radi o veoma kontagioznom virusu, sa velikom brzinom širenja, imunizaciju bi trebalo obaviti u što kraćem roku, uz obuhvat od najmanje 70 posto eksponirane populacije. Tek tada se može očekivati dovoljan nivo kolektivnog imuniteta, sposoban da zaustavi nekontrolirano širenje virusa i, u konačnici, omogući suzbijanje epidemije / pandemije”, navodi primarius Ler.

Za razliku od nekih bogatijih i utjecajnijih zemalja koje su uspjele osigurati dovoljan broj vakcina samo jednog proizvođača i proces imunizacije voditi samo cjepivom, zemlje regije svoje građane štite doslovno sa svakom priznatom vakcinom do koje mogu doći, bez obzira s kojeg kontinenta potječe ili koji način djelovanja ima. “Ruske”, “kineske”, AstraZenecine, Pfizerove… gotovo svaka vakcina koja postoji, a koristi se za borbu protiv korona virusa, može se naći u zemljama regije.

Međutim, to što se stanovništvo vakciniše različitim vakcinama, različitih proizvođača i različitog načina “borbe” protiv virusa, ne treba da plaši nikoga, odnosno to neće imati utjecaja na ukupnu imunizaciju, kad se vaksiniše odgovarajući broj stanovništva, napominje epidemiolog Petrović.

Sve one daju približno isti nivo zaštite, tako da nema nikakve veze što su različiti proizvođači i različite metode dejstva, dodaje.

Ono što možda i najviše interesira građane jeste kada se život mogao vratiti u “normalu”.

Život na čekanju

Primarius dr. Ler govori da ukoliko masovna vakcinacija počne u vrlo skorom roku, obavi se organizirano i brzo, sa obuhvatom od najmanje 70 posto populacije BiH, povratak “novom normalnom životu” (stari “normalni” način života će još dugo biti na čekanju) se može očekivati za dva-tri mjeseca po uspješno okončanoj masovnoj vakcinaciji.

“Trajanje tog procesa zavisi od organizacije i, vjerovatno, neće biti kraće od 3-4 mjeseca, imajući u vidu neadekvatnu, nesinhroniziranu i nesigurnu nabavku cjepiva. Zbog toga prognoziram da ćemo fazu relaksacije dočekati tek sredinom jeseni, pod uslovom da država ozbiljno, savjesno i odgovorno obavi svoju zadaću! U protivnom, borba se nastavlja i naredne godine, uz nove žrtve … nažalost!”, kaže priznati epidemiolog.

Njegov kolega iz Srbije dodaje niko ne može da zna kada će se život vratiti u normalu i da li će se ikada vratiti.

“Ovaj virus je globalni i objavio je globalni rat čovečanstvu. I celo čovečanstvo treba zajednički da odgovori. Ali je problem što nema dovoljno vakcine, niti mogućnosti da se u svim zemljama to sprovede na adekvatan način”, kaže epidemiolog Petrović.