Šaljska Bistrica, naselje u opštini Leposavić, nalazi se 16 km jugoistočno od Leposavića. U graničnom pojasu su sela Košutovo i Ceranja, spadaju u sela razbijenog tipa, naseljena su Albancima.
Život mještana u ovim selima nije ni malo lak, kao ni put koji do njih vodi, on je strm, vijugav, a za vrijeme padavina gotovo neprohodan.
“Život je vrlo težak, prvo transport koji je u septembru ukinut. Živimo život daleko od centra, daleko od ljekara, daleko od svega. Zimi je put često blokiran, ne može čovjek da se snađe. Ja sam ovdje rođen, ali kad bih imao gdje otišao bih. I selidba je opcija”, kaže šezdesetpetogodišnji Safet Bajrami.
Mještani ovih sela zdravstvenu pomoć dobijaju u ambulanti koja je smještena u prostorijama škole u Šaljskoj Bistrici. Medicinska sestra je spremna da pomogne pacijentima onoliko koliko je u njenoj moći, dok ljekar dolazi samo četvrtkom.
“Dolaze učenici, građani koji imaju problema sa gripom, pritiskom. Dom zdravlja u Mitrovici nas snabdjeva osnovnim materijalima, ali ima dosta nedostataka. Lijekovi su najveći problem, opština Leposavić nam do sada ništa nije dala, nadamo se da će se u budućnosti nešto promjeniti”, kaže Teuta Murselji.
Osnovnu školu “Kadri Bistrica” u ovoj školskoj godini pohađa dvadesetdevetoro đaka od prvog do devetog razreda. Uslovi u kojima nastavnici rade sa djecom su zadovoljavajući.
“Imamo grijanje, dobili smo drva, imamo struju, nije loše, loži se na devet mjesta, od prvog do devetog razreda. Jedino nemamo pokrivene stadione, zimi djeca ne održavaju časove fizičkog vaspitanja, ali nadamo se da će i to da se promjeni”, ističe direktorka Ferdija Shabani.
Učenike petog razreda novinari RTK2 su zatekli na času engleskog jezika.
“Rad sa učenicima je rad koji ja obavljam sa zadovoljstvom, zadovljstvo je veće kada učenici pokažu volju da uče, oni su jako zainteresovani da uče engleski jezik”, kaže Rudina Saliu.
Ovi mališani nemaju mnogo izbora, njihove su kuće daleko, igraju se uglavnom u školskom dvorištu, kao i sva djeca najviše vode druženje sa vršnjacima.
“Najviše volim da učim albanski jezik, poeziju. Imam dosta drugarica i drugova. Kad dođemo u školu, pričamo malo, onda imamo nastavu. Kad porastem, želim da budem doktorka”, priča mala Elisa.
“Dođem u učionicu, učim, igram se sa drugarima. Lijepo mi je”, kaže Hamit.
Pripadnici slovenačkog KFOR-a česti su gosti u ovoj osnovnoj školi, a nedavno su školi donirali i tri računara.
Jelena Đorđević, RTK2
“Život je vrlo težak, prvo transport koji je u septembru ukinut. Živimo život daleko od centra, daleko od ljekara, daleko od svega. Zimi je put često blokiran, ne može čovjek da se snađe. Ja sam ovdje rođen, ali kad bih imao gdje otišao bih. I selidba je opcija”, kaže šezdesetpetogodišnji Safet Bajrami.
Mještani ovih sela zdravstvenu pomoć dobijaju u ambulanti koja je smještena u prostorijama škole u Šaljskoj Bistrici. Medicinska sestra je spremna da pomogne pacijentima onoliko koliko je u njenoj moći, dok ljekar dolazi samo četvrtkom.
“Dolaze učenici, građani koji imaju problema sa gripom, pritiskom. Dom zdravlja u Mitrovici nas snabdjeva osnovnim materijalima, ali ima dosta nedostataka. Lijekovi su najveći problem, opština Leposavić nam do sada ništa nije dala, nadamo se da će se u budućnosti nešto promjeniti”, kaže Teuta Murselji.
Osnovnu školu “Kadri Bistrica” u ovoj školskoj godini pohađa dvadesetdevetoro đaka od prvog do devetog razreda. Uslovi u kojima nastavnici rade sa djecom su zadovoljavajući.
“Imamo grijanje, dobili smo drva, imamo struju, nije loše, loži se na devet mjesta, od prvog do devetog razreda. Jedino nemamo pokrivene stadione, zimi djeca ne održavaju časove fizičkog vaspitanja, ali nadamo se da će i to da se promjeni”, ističe direktorka Ferdija Shabani.
Učenike petog razreda novinari RTK2 su zatekli na času engleskog jezika.
“Rad sa učenicima je rad koji ja obavljam sa zadovoljstvom, zadovljstvo je veće kada učenici pokažu volju da uče, oni su jako zainteresovani da uče engleski jezik”, kaže Rudina Saliu.
Ovi mališani nemaju mnogo izbora, njihove su kuće daleko, igraju se uglavnom u školskom dvorištu, kao i sva djeca najviše vode druženje sa vršnjacima.
“Najviše volim da učim albanski jezik, poeziju. Imam dosta drugarica i drugova. Kad dođemo u školu, pričamo malo, onda imamo nastavu. Kad porastem, želim da budem doktorka”, priča mala Elisa.
“Dođem u učionicu, učim, igram se sa drugarima. Lijepo mi je”, kaže Hamit.
Pripadnici slovenačkog KFOR-a česti su gosti u ovoj osnovnoj školi, a nedavno su školi donirali i tri računara.
Jelena Đorđević, RTK2
