Odnosi između Albanaca i Srba na Kosovu i dalje su napeti. Da li uopšte postoje izgledi za pomirenje? Jedna međunarodna grupa fotografa na Kosovu tragala je za vizuelnim odgovorom na to teško pitanje.
Spomenik borcima iz Drugog svjetskog rata u Prištini ne uklapa se u današnje vrijeme, ali još uvijek je tamo: glomazan i oronuo. Socijalistička građevina simbol je davno prošlih vremena: bratstva i jedinstva naroda Jugoslavije. Spomenik je danas samo nemi svjedok jednog prevaziđenog političkog sistema.
"Spomenik nas podsjeća na to da Albanci i Srbi imaju zajedničku prošlost", objašnjava kosovski fotograf Jetmir Idrizi. Fotografisao ga je crno-bijelom tehnikom i podijelio tankim vertikalnim linijama. Mnoge svoje motive pronašao je i u Mitrovici. Taj grad na sjeveru Kosova je podjeljen i u njemu je od početka rata do danas vanredno stanje: na sjeveru žive Srbi – koji su inače manjina u zemlji koja ja od 2008. nezavisna – na jugu grada živi albanska manjina. Barikade na mostu preko rijeke Ibar postale su simbol sukoba Srba i Albanaca.
Zajednička prošlost
Nezavisnost Kosova, mnogi Srbi ne priznaju. Oni ga i dalje vide kao dio Srbije, kao južnu srpsku pokrajinu. Ipak, sporazum postignut početkom 2013. godine mogao bi da normalizuje odnose Beograda i Prištine.
Za Albanca sa Kosova, Jetmira Idrizija pomirenje ima veze sa zajedničkom prošlošću različitih etničkih grupa u zemlji. Ponekad je neophodno gledati unazad, da bi se krenulo dalje. Još pet drugih fotografa, iz Mongolije, Mađarske, Palestine, Malija i Njemačke, provelo je nedjelju dana na Kosovu. Svako od njih je na svoj način prikazao temu pomirenje. Fotografi su posmatrali ljude, pejzaže i situacije iz svakodnevice. Njihovi radovi mogu da se vide na izložbi fotografija "Pomirenje na Kosovu", Njemačkog društva za međunarodnu saradnju (GIZ). Izložba istovremeno traje u Berlinu, Bonu i Prištini.
Pomirenje kao živa stvarnost
Jetmir Idrizi je rođen u Prištini. Za vrijeme rata na Kosovu imao je 15 godina. Sa porodicom je pobjegao u Makedoniji, da bi potom živio u Belgiji, a onda se ponovo vratio na Kosovo. Danas je ugledni foto-reporter koji radi u Prištini ali i u Beogradu, u kojem ima mnogo prijatelja. Pomirenje je za njega živa stvarnost. Ipak razumije bijes i mržnju onih koji su u ratu izgubili svoje najbliže. Njegova porodica ostala je pošteđana te sudbine.
Jedan od šest fotografa je i Merlin Nađ-Torma. Ispresjecani fotografije slike njenog kosovskog kolege najviše su je impresionirale.
"To je simbolično veoma jako. Jetmir pokazuje da ti spomenici i dalje postoje na Kosovu, oni više nemaju funkciju, ali ipak postoji mogućnost da jednoga dana ti narodi opet budu zajedno."
Njemačkoj fotografkinji u početku je bilo teško da se uključi u temu "Pomirenje na Kosovu" u zemlji u kojoj su sukobi još uvijek svježi i mnoga pitanja neriješena: "Moja prva reakcija bila je da je Kosovo definitivno pogrešno mjesto za tako nešto", kaže Nađ-Torm. Ali, poslije nedjelju dana provedenih na Kosovu imala je lijepih trenutaka: "U jednoj pekari i jednoj apoteci sreli smo Srbe i Albance, koji su jednostvno zajedno radili. Etnička pripadnost nije bila važna. To je bilo lijepo za vidjeti, za takve primjere ranije nisam znala."
Nađ-Torma je u Prištini fotografisala sportska igrališta ili kuće. Njene fotografije djeluju poput snova, jer djeluju zamagljeno. Jetmiru Idriziju se dopadaju njene fotografije.
"U početku sam se pribojavao da će ostali fotografi jednostavno da prikažu Srbina i Albanca zajedno. Ali pokazali su mi da je pomirenje mnogo više od toga", kaže on, a njegova koleginica dodaje: "Lokacije tako dobijaju jedno novo svjetlo. Željela sam da pokažem da mala promjena u našoj percepciji može da ima veliki uticaj", objašnjava Nađ-Torma.
"Spomenik nas podsjeća na to da Albanci i Srbi imaju zajedničku prošlost", objašnjava kosovski fotograf Jetmir Idrizi. Fotografisao ga je crno-bijelom tehnikom i podijelio tankim vertikalnim linijama. Mnoge svoje motive pronašao je i u Mitrovici. Taj grad na sjeveru Kosova je podjeljen i u njemu je od početka rata do danas vanredno stanje: na sjeveru žive Srbi – koji su inače manjina u zemlji koja ja od 2008. nezavisna – na jugu grada živi albanska manjina. Barikade na mostu preko rijeke Ibar postale su simbol sukoba Srba i Albanaca.
Zajednička prošlost
Nezavisnost Kosova, mnogi Srbi ne priznaju. Oni ga i dalje vide kao dio Srbije, kao južnu srpsku pokrajinu. Ipak, sporazum postignut početkom 2013. godine mogao bi da normalizuje odnose Beograda i Prištine.
Za Albanca sa Kosova, Jetmira Idrizija pomirenje ima veze sa zajedničkom prošlošću različitih etničkih grupa u zemlji. Ponekad je neophodno gledati unazad, da bi se krenulo dalje. Još pet drugih fotografa, iz Mongolije, Mađarske, Palestine, Malija i Njemačke, provelo je nedjelju dana na Kosovu. Svako od njih je na svoj način prikazao temu pomirenje. Fotografi su posmatrali ljude, pejzaže i situacije iz svakodnevice. Njihovi radovi mogu da se vide na izložbi fotografija "Pomirenje na Kosovu", Njemačkog društva za međunarodnu saradnju (GIZ). Izložba istovremeno traje u Berlinu, Bonu i Prištini.
Pomirenje kao živa stvarnost
Jetmir Idrizi je rođen u Prištini. Za vrijeme rata na Kosovu imao je 15 godina. Sa porodicom je pobjegao u Makedoniji, da bi potom živio u Belgiji, a onda se ponovo vratio na Kosovo. Danas je ugledni foto-reporter koji radi u Prištini ali i u Beogradu, u kojem ima mnogo prijatelja. Pomirenje je za njega živa stvarnost. Ipak razumije bijes i mržnju onih koji su u ratu izgubili svoje najbliže. Njegova porodica ostala je pošteđana te sudbine.
Jedan od šest fotografa je i Merlin Nađ-Torma. Ispresjecani fotografije slike njenog kosovskog kolege najviše su je impresionirale.
"To je simbolično veoma jako. Jetmir pokazuje da ti spomenici i dalje postoje na Kosovu, oni više nemaju funkciju, ali ipak postoji mogućnost da jednoga dana ti narodi opet budu zajedno."
Njemačkoj fotografkinji u početku je bilo teško da se uključi u temu "Pomirenje na Kosovu" u zemlji u kojoj su sukobi još uvijek svježi i mnoga pitanja neriješena: "Moja prva reakcija bila je da je Kosovo definitivno pogrešno mjesto za tako nešto", kaže Nađ-Torm. Ali, poslije nedjelju dana provedenih na Kosovu imala je lijepih trenutaka: "U jednoj pekari i jednoj apoteci sreli smo Srbe i Albance, koji su jednostvno zajedno radili. Etnička pripadnost nije bila važna. To je bilo lijepo za vidjeti, za takve primjere ranije nisam znala."
Nađ-Torma je u Prištini fotografisala sportska igrališta ili kuće. Njene fotografije djeluju poput snova, jer djeluju zamagljeno. Jetmiru Idriziju se dopadaju njene fotografije.
"U početku sam se pribojavao da će ostali fotografi jednostavno da prikažu Srbina i Albanca zajedno. Ali pokazali su mi da je pomirenje mnogo više od toga", kaže on, a njegova koleginica dodaje: "Lokacije tako dobijaju jedno novo svjetlo. Željela sam da pokažem da mala promjena u našoj percepciji može da ima veliki uticaj", objašnjava Nađ-Torma.
