Prije godinu dana, Specijalizovana vijeća Kosova u Hagu naložila su Salihu Mustafi, bivšem oficiru OVK osuđenom na 22 godine zatvora zbog ratnih zločina, da isplati ukupno 207.000 eura odštete za osam žrtava u njegovom slučaju, ali do sada niko od oštećenih nije dobio novac i nejasno je kada bi i mogli dobiti i kako, prenosi Gazeta express.
Predsjednik Specijalizovanih vijeća Kosova imenovao je sudiju Gilberta Bitija da nadgleda sprovođenje sudskog naloga o nadoknadi od strane glavnog sekretara. Advokat žrtve, pravni zastupnik žrtava u tom slučaju, 20. februara zatražio je od sudije da Mustafi odredi rok za plaćanje.
Sudija je Mustafinoj odbrani dao 10 dana da odgovori na prijedlog roka, međutim, Specijalizovana vijeća su 15. marta saopštila da za sada nema odluke o tome.
Angela Griep, portparolka Specijalizovanih vijeća, rekla je za BIRN da je za odštetu odgovoran optuženi, a ne sud.
"Nigdje u Nalogu za obeštećenje ne piše da će žrtvama biti obeštećena sredstva iz budžeta Specijalizovanih komora Kosova. Odgovornost za plaćanje odštete je isključivo na gospodinu Mustafi", rekla je Griep.
Prema odluci u slučaju Mustafa, osam žrtava je u aprilu 1999. godine držano u zatočeničkom objektu OVK u selu u opštini Podujevo i mučeno.
Sedam zatočenika je pušteno na slobodu, ali jedan je ubijen 19. aprila 1999. godine.
Sudije su utvrdile da je Mustafa lično učestvovao u mučenju dvojice zatvorenika i da je njegov propust da naredi oslobađanje poslednjeg zatvorenika direktno doveo do njihove smrti.
Nakon procjene Mustafinih finansija, sudije na suđenju su zaključile da on "nema sredstava da u potpunosti sprovede nalog" za obeštećenje žrtvama, ali sud tek treba da kaže da li će narediti zaplenu neke njegove imovine.
Međutim, iz Specijalizovanih vijeća su za BIRN rekli da će postojati "stalno praćenje njegove finansijske situacije" kako bi se pokazalo da li ima sredstava za plaćanje.
Sudije su sugerisale da bi kosovski program obeštećenja žrtvama zločina mogao da bude alternativni izvor sredstava za žrtve.
Ali, Ministarstvo pravde Kosova odbilo je da interveniše i da obešteti žrtve u slučaju Mustafe.
Odgovarajući na zahtjev sudija, Ministarstvo pravde je tvrdilo da glavni sekretar ne može da djeluje kao "ovlašćeni predstavnik" žrtava i da u njihovo ime podnosi zahtjev za odštetu "da bi se izbjegao sukob interesa". Upitan o zahtjevu BIRN-a, ministarstvo je ponovilo istu izjavu.
Sudije su, međutim, insistirale da sukob interesa ne postoji jer je glavni sekretar neutralno tijelo specijalizovanih veća čiji je mandat da upravlja i služi sudom.
Haški sud nema ovlašćenja da naloži Kosovu da plati odštetu žrtvama. Međutim, Specijalizovana vijeća su saopštila da su sudije "podsjetile Kosovo na njegove obaveze u vezi sa pravom žrtava na djelotvoran pravni lijek, kako je predviđeno Ustavom Kosova".
Sudije su takođe navele obaveze Kosova prema zakonu zemlje o statusu i pravima palih boraca, invalida, veterana, pripadnika OVK, civilnih žrtava rata i njihovih porodica.
Ovaj zakon daje naznaku šta kosovske vlasti smatraju proporcionalnim nivoom naknade štete prouzrokovane ratom 1998-1999 – isplate socijalne pomoći do oko 400 eura mjesečno.
Međutim, kosovsko zakonodavstvo se ne bavi patnjom žrtava u slučaju Mustafa, jer je u fokusu zakona šteta prouzrokovana akcijama neprijatelja – Vojske Jugoslavije i srpskih policijskih snaga. Žrtve povređene od strane OVK nemaju pravo na isplatu odštete.
Sudije u Specijalizovanim vijećima preporučile su stvaranje povereničkog fonda za dobrobit žrtava zločina koji spadaju u nadležnost suda sa sedištem u Hagu. Predložili su da se ovaj fond finansira iz budžeta Kosova, jer se optuženima u Haškom sudu finansijski podržava da se brane, "a za žrtve zločina ništa nije predviđeno".
Međutim, ministarstvo pravde je saopštilo da bi stvaranje novog fonda za obeštećenje žrtvama zahtjevalo od parlamenta da usvoji "poseban zakon", kao što je to učinio za finansiranje odbrane i troškove optuženih u Specijalizovanim vijećima.
Specijalizovane komore Kosova je osnovala Skupština Kosova 2015. One su dio pravosudnog sistema Kosova, ali se nalaze u Holandiji i sastoje se od međunarodnog osoblja.
Na samom Kosovu, za razliku od Specijalizovanih vijeća, nijedan sudija ni u jednom predmetu ratnih zločina nije izdao nikakav nalog za kompenzaciju žrtvama.
Bajram Zylfiu, koji je među dvojicom preživelih masakar 26. marta 1999. godine, bio je među žrtvama koje su svjedočile na suđenju za ratne zločine Darku Tasiću, rezervisti srpske policije koji je osuđen na 11 godina zatvora zbog ubistva.
"Nikada nisam bio fizički i psihički zdrav od dana kada sam izvučen iz gomile leševa. Ali nikada nisam dobio nikakvu podršku ili socijalnu isplatu, a kamoli kompenzaciju", rekao je Zylfiu za BIRN.
Dodao je da je uvijek bio teret svojoj porodici.
"Nekoliko puta su me pozivali da svjedočim na suđenju Tasiću, ali niko nije pomenuo odštetu. Mi žrtve nismo imali advokate", nastavio je.
Kosovska komisija za obeštećenje žrtvama zločina, organ Ministarstva pravde, garantovala je da su hiljade žrtava raznih zločina dobile novčanu pomoć, ali nijedna od njih nije žrtva ratnih zločina.
Ljudi poput Zylfiua koji su radili i plaćali doprinose ne mogu legalno da primaju ratnu penziju i državnu penziju.
Agron Limani je izgubio oca, brata i još troje rođaka u masakru 1999, a kao i Zylfiu, svjedočio je i na suđenju Darku Tasiću.
"U tom suđenju za ratne zločine bilo je deset žrtava i niko od njih nije tražio odštetu", rekao je Limani za BIRN.
Dodaje i da kosovsko zakonodavstvo ne obezbjeđuje jednak tretman za žrtve zločina.
Drita Hajdari, bivša šefica Odjeljenja za ratne zločine u Specijalnom tužilaštvu Kosova, rekla je da je iz svog iskustva videla kako su žrtve nedovoljno zastupljene pred kosovskim sudovima.
"Bilo je slučajeva kada su optuženi imali tim advokata, a žrtve su dolazile same, a da ih niko nije obavjestio o njihovim pravima", rekla je Hajdari za BIRN.
Ona je rekla da je žrtva na prvom suđenju za ratno silovanje na Kosovu koje je okončano osuđujućom presudom uspjela da obezbjedi 2.000 eura odštete preko Komiteta za obeštećenje žrtava zločina.
Kosovo je promjenilo svoje zakonodavstvo tako da sada može da sudi optuženima u njihovom odsustvu – uglavnom pripadnicima srpskih snaga koji žive u Srbiji, koja ne priznaje Kosovo i neće ih izručiti na suđenje.
Ali Hajdari je upozorila da će to doneti još više problema žrtvama koje traže odštetu.
"Kompenzacija će, u stvari, biti nemoguća u presudama za neizvršenje", rekla je ona.
Za žrtve na suđenju Salihu Mustafi, u međuvremenu, čekanje na obećanu odštetu se nastavlja. Ostaje da se vidi da li će Mustafa moći da plati ili će mu imovina biti zaplenjena.
Izvor: Kosovo Online/Gazeta Express
Sudija je Mustafinoj odbrani dao 10 dana da odgovori na prijedlog roka, međutim, Specijalizovana vijeća su 15. marta saopštila da za sada nema odluke o tome.
Angela Griep, portparolka Specijalizovanih vijeća, rekla je za BIRN da je za odštetu odgovoran optuženi, a ne sud.
"Nigdje u Nalogu za obeštećenje ne piše da će žrtvama biti obeštećena sredstva iz budžeta Specijalizovanih komora Kosova. Odgovornost za plaćanje odštete je isključivo na gospodinu Mustafi", rekla je Griep.
Prema odluci u slučaju Mustafa, osam žrtava je u aprilu 1999. godine držano u zatočeničkom objektu OVK u selu u opštini Podujevo i mučeno.
Sedam zatočenika je pušteno na slobodu, ali jedan je ubijen 19. aprila 1999. godine.
Sudije su utvrdile da je Mustafa lično učestvovao u mučenju dvojice zatvorenika i da je njegov propust da naredi oslobađanje poslednjeg zatvorenika direktno doveo do njihove smrti.
Nakon procjene Mustafinih finansija, sudije na suđenju su zaključile da on "nema sredstava da u potpunosti sprovede nalog" za obeštećenje žrtvama, ali sud tek treba da kaže da li će narediti zaplenu neke njegove imovine.
Međutim, iz Specijalizovanih vijeća su za BIRN rekli da će postojati "stalno praćenje njegove finansijske situacije" kako bi se pokazalo da li ima sredstava za plaćanje.
Sudije su sugerisale da bi kosovski program obeštećenja žrtvama zločina mogao da bude alternativni izvor sredstava za žrtve.
Ali, Ministarstvo pravde Kosova odbilo je da interveniše i da obešteti žrtve u slučaju Mustafe.
Odgovarajući na zahtjev sudija, Ministarstvo pravde je tvrdilo da glavni sekretar ne može da djeluje kao "ovlašćeni predstavnik" žrtava i da u njihovo ime podnosi zahtjev za odštetu "da bi se izbjegao sukob interesa". Upitan o zahtjevu BIRN-a, ministarstvo je ponovilo istu izjavu.
Sudije su, međutim, insistirale da sukob interesa ne postoji jer je glavni sekretar neutralno tijelo specijalizovanih veća čiji je mandat da upravlja i služi sudom.
Haški sud nema ovlašćenja da naloži Kosovu da plati odštetu žrtvama. Međutim, Specijalizovana vijeća su saopštila da su sudije "podsjetile Kosovo na njegove obaveze u vezi sa pravom žrtava na djelotvoran pravni lijek, kako je predviđeno Ustavom Kosova".
Sudije su takođe navele obaveze Kosova prema zakonu zemlje o statusu i pravima palih boraca, invalida, veterana, pripadnika OVK, civilnih žrtava rata i njihovih porodica.
Ovaj zakon daje naznaku šta kosovske vlasti smatraju proporcionalnim nivoom naknade štete prouzrokovane ratom 1998-1999 – isplate socijalne pomoći do oko 400 eura mjesečno.
Međutim, kosovsko zakonodavstvo se ne bavi patnjom žrtava u slučaju Mustafa, jer je u fokusu zakona šteta prouzrokovana akcijama neprijatelja – Vojske Jugoslavije i srpskih policijskih snaga. Žrtve povređene od strane OVK nemaju pravo na isplatu odštete.
Sudije u Specijalizovanim vijećima preporučile su stvaranje povereničkog fonda za dobrobit žrtava zločina koji spadaju u nadležnost suda sa sedištem u Hagu. Predložili su da se ovaj fond finansira iz budžeta Kosova, jer se optuženima u Haškom sudu finansijski podržava da se brane, "a za žrtve zločina ništa nije predviđeno".
Međutim, ministarstvo pravde je saopštilo da bi stvaranje novog fonda za obeštećenje žrtvama zahtjevalo od parlamenta da usvoji "poseban zakon", kao što je to učinio za finansiranje odbrane i troškove optuženih u Specijalizovanim vijećima.
Specijalizovane komore Kosova je osnovala Skupština Kosova 2015. One su dio pravosudnog sistema Kosova, ali se nalaze u Holandiji i sastoje se od međunarodnog osoblja.
Na samom Kosovu, za razliku od Specijalizovanih vijeća, nijedan sudija ni u jednom predmetu ratnih zločina nije izdao nikakav nalog za kompenzaciju žrtvama.
Bajram Zylfiu, koji je među dvojicom preživelih masakar 26. marta 1999. godine, bio je među žrtvama koje su svjedočile na suđenju za ratne zločine Darku Tasiću, rezervisti srpske policije koji je osuđen na 11 godina zatvora zbog ubistva.
"Nikada nisam bio fizički i psihički zdrav od dana kada sam izvučen iz gomile leševa. Ali nikada nisam dobio nikakvu podršku ili socijalnu isplatu, a kamoli kompenzaciju", rekao je Zylfiu za BIRN.
Dodao je da je uvijek bio teret svojoj porodici.
"Nekoliko puta su me pozivali da svjedočim na suđenju Tasiću, ali niko nije pomenuo odštetu. Mi žrtve nismo imali advokate", nastavio je.
Kosovska komisija za obeštećenje žrtvama zločina, organ Ministarstva pravde, garantovala je da su hiljade žrtava raznih zločina dobile novčanu pomoć, ali nijedna od njih nije žrtva ratnih zločina.
Ljudi poput Zylfiua koji su radili i plaćali doprinose ne mogu legalno da primaju ratnu penziju i državnu penziju.
Agron Limani je izgubio oca, brata i još troje rođaka u masakru 1999, a kao i Zylfiu, svjedočio je i na suđenju Darku Tasiću.
"U tom suđenju za ratne zločine bilo je deset žrtava i niko od njih nije tražio odštetu", rekao je Limani za BIRN.
Dodaje i da kosovsko zakonodavstvo ne obezbjeđuje jednak tretman za žrtve zločina.
Drita Hajdari, bivša šefica Odjeljenja za ratne zločine u Specijalnom tužilaštvu Kosova, rekla je da je iz svog iskustva videla kako su žrtve nedovoljno zastupljene pred kosovskim sudovima.
"Bilo je slučajeva kada su optuženi imali tim advokata, a žrtve su dolazile same, a da ih niko nije obavjestio o njihovim pravima", rekla je Hajdari za BIRN.
Ona je rekla da je žrtva na prvom suđenju za ratno silovanje na Kosovu koje je okončano osuđujućom presudom uspjela da obezbjedi 2.000 eura odštete preko Komiteta za obeštećenje žrtava zločina.
Kosovo je promjenilo svoje zakonodavstvo tako da sada može da sudi optuženima u njihovom odsustvu – uglavnom pripadnicima srpskih snaga koji žive u Srbiji, koja ne priznaje Kosovo i neće ih izručiti na suđenje.
Ali Hajdari je upozorila da će to doneti još više problema žrtvama koje traže odštetu.
"Kompenzacija će, u stvari, biti nemoguća u presudama za neizvršenje", rekla je ona.
Za žrtve na suđenju Salihu Mustafi, u međuvremenu, čekanje na obećanu odštetu se nastavlja. Ostaje da se vidi da li će Mustafa moći da plati ili će mu imovina biti zaplenjena.
Izvor: Kosovo Online/Gazeta Express
