Saradnik nevladinog Savjeta za politiku demokratizacije iz Brisela Toby Vogel, smatra da tokom ove godine neće biti vidljivog napretka u dijalogu Kosova i Srbije. Što se tiče ZSO, Vogel kaže da bez defakto priznanja, Kosovo ne bi trebalo da prihvati sadašnji nacrt statuta, jer dodaje da ZSO na ovaj način nema nikakvog značaja.
Vogel je u intervjuu za Telegrafi ocjenio da se to dešava zbog predsjednika Srbije Aleksandra Vučića uz pomoć Evropske unije.
“Ne vidim mnogo prostora za napredak ove godine, iz više razloga. Prvo, čini se da sadašnji tim posrednika nije spreman da učini ono što bi trebalo da stvori uslove koji bi mogli da dovedu do konačnog dogovora – odnosno da EU ukine jednostrani pritisak na Kosovo i pojača pritisak na Srbiju, kako bi pristup bio uravnoteženiji. Drugo, pristup predsjednika Vučića koji čeka izbore za Evropski parlament i, što je još važnije, administraciju Trumpa. Čini se da do sada funkcioniše, o čemu svjedoči i činjenica da ga niko ne želi pitati za blokadu dijaloga i događajima u Banjskoj. Treće, zapadne vlade su ometene zbog dva velika rata koji se vode u susjedstvu EU, u Ukrajini i Gazi, i ići će najkraćim putevima koje mogu pronaći. Niko neće potrošiti mnogo političkog kapitala na pitanje dijaloga sve dok se situacija na terenu čini stabilnom i dok smo stabilnost definisali do tačke u kojoj se oružani napadi koji ostavljaju žrtve smatraju podnošljivima”, kaže Vogel.
Na pitanje zašto predsjednik Vučić oklijeva da potpiše Sporazum, na koji ga je premijer Kosova Albin Kurti pozvao tokom sjednice Savjeta bezbjednosti UN, Vogel ističe da se Vlada Srbije već zvanično i pismeno izjasnila da nikada neće učiniti ništa što se može protumačiti kao defakto priznanje Kosova.
“Od kada je Vučić na vlasti, on je sistematski podržavao nacionalizam i šovinizam u Srbiji kroz medije koje kontroliše i ne želi da otuđi čvrstu osnovu za svoju vladavinu koju je stvorio kroz pitanje Kosova. Istovremeno, zapadni saveznici su ga pustili da se udalji od ovog „pokušaja pomirenja“, a Vučić je tada aktivno radio na potkopavanju „sporazuma“. Vlada Srbije se već zvanično i pismeno izjasnila da nikada neće preduzeti ništa što bi se moglo protumačiti kao de fakto priznanje Kosova, pa je jasno da je Vučićev „sporazum“ besmislen”, dodaje Vogel.
Što se tiče ZSO, Vogel kaže da bez defakto priznanja, Kosovo ne bi trebalo da prihvati sadašnji nacrt statuta, jer dodaje da ZSO na ovaj način nema nikakvog značaja.
“Moj lični stav - iako nije na meni da govorim Kosovu šta da radi, Priština ne bi trebalo da prihvati sadašnji nacrt statuta iz dva razloga. Prvo, sam statut je problematičan, na primjer stvaranjem direktnih izvora finansiranja iz Beograda za Asocijaciju, opštinske vlasti, zaobilazeći Prištinu, formalizuju postojeći sistem. Drugo, i šire, bez obzira na suštinu povelje, Asocijacija je dogovorena u kontekstu konačnog, sveobuhvatnog i pravno obavezujućeg sporazuma o normalizaciji. Više od decenije nakon Briselskog sporazuma, takav sporazum o normalizaciji izgleda neuhvatljiviji nego ikad – u stvari, Vlada Srbije je zvanično u pisanoj formi izjavila da nikada neće prihvatiti elemente koji bi nužno bili dio sporazuma, elementi koji impliciraju defakto priznanje. Izvan okvira koji vodi ka sveobuhvatnoj normalizaciji – bez defakto priznanja Kosova od strane Srbije, Udruženje nema nikakvog značaja. Rekavši to, mislim da premijer Kurti može više da radi kako bi pokazao kosovskim Srbima da njihova budućnost leži u demokratskom, multietničkom Kosovu, ne samo u retorici, već i u stvarnom životu”, kaže on.
Na pitanje da li SAD treba da imaju veću ulogu u postizanju sporazuma, znajući razvoj situacije u Ukrajini i šire, Vogel kaže da je američka politika prema Zapadnom Balkanu beskorisna već nekoliko godina.
“Ideja o podjeli Kosova (razmjena teritorija) je svojevremeno insistirana, gurana naprijed. To je učinjeno za vrijeme Trumpove administracije. Nažalost, postoji mnogo kontinuiteta između Trumpove i Bidenove administracije. SAD su, ne bez razloga, zauzele stav da su Kosovo i širi region evropski problem koji mora da riješi EU; uprkos rastućim dokazima da je EU preslaba da forsira transformativne promjene u dvije zemlje u kojima ima najviše instrumenata i najveći potencijalni uticaj", ističe Vogel.
Povodom odluke CBK o zabrani dinara, Vogel kaže da narativ da “Kurti želi da etnički očisti Srbe" ne važi, ali da se ovom akcijom vjerovatno moglo bolje upravljati.
“Nije na meni da sudim o tome, to je suverena odluka nezavisne Centralne banke Kosova. Moj lični stav kao spoljnog posmatrača je da narativ da "Kurti želi da etnički očisti Srbe" i "Kurtijev teror nad Srbima" ne važi. Možda se moglo bolje upravljati, uz jasnu komunikaciju da se započne prelazni period od oko tri mjeseca. Mislim da ova odluka direktnije utiče na kosovske Srbe – zato je trebalo konsultovati Vladu Kosova, iako u trenutnom i užurbanom okruženju nisam siguran koliko bi to bilo produktivno”, dodaje.
Dodaje da šanse za izručenje Milana Radoičića Kosovu ne postoje.
“Ako Srbija ne želi da izruči svog državljanina zemlji koju ne priznaje, što je u principu razumljivo, treba da ga procesuira zajedno sa ljudima koji su koordinirali i finansirali njegove aktivnosti, a naznačenu grupu uputili na sud. Naravno, šansa da se to dogodi je nula”, kaže on.
Ističe da to što Evropska unija još nije ukinula mjere protiv Kosova, uprkos deeskalaciji na sjeveru Kosova, zbog toga što EU smatra da je Kosovo, kao slabija od dvije strane, podložnije pritiscima od moćnije Srbije, i zato što postoji nivo dubokog neprijateljstva prema premijeru Kurtiju u zapadnim prestonicama koji je potpuno iracionalan i ranjiv.
“Rukovodstvo dijaloga ne vjeruje u postojanje nezavisnog Kosova – i visoki predstavnik Jospe Borrell i specijalni predstavnik EU Miroslav Lajčak dolaze iz male manjine zemalja članica EU koje odbijaju da priznaju Kosovo – i komesar za proširenje Oliver Varhely, koji prima uputstva premijera Viktora Orbana, blizak je predsjedniku Vučiću. Čak i države članice koje su u principu prijatelji Kosova, prije svega Njemačka, iritira Kurti, žele Vučiću dati razlog da igra dobro i nisu spremne da potroše nikakav politički kapital da bi uvjerili Komisiju i države drugih članica da ukine sankcije”, ističe on.
Na pitanje da li smatra da je Zapadni Balkan u opasnosti, s obzirom na ruski uticaj, Vogel ističe da jeste.
“Pratim balkanske poslove od pada Jugoslavije 1991. godine i nikada nisam bio toliko zabrinut od završetka raznih sukoba na jugoslovenskom prostoru”, dodaje.
Dodaje da bi najneposrednija kolateralna šteta u Evropi, u slučaju povratka Donalda Trumpa na čelo SAD vherovatno bili Ukrajina i Nato.
Izvor: Kosovo Online/Telegrafi
“Ne vidim mnogo prostora za napredak ove godine, iz više razloga. Prvo, čini se da sadašnji tim posrednika nije spreman da učini ono što bi trebalo da stvori uslove koji bi mogli da dovedu do konačnog dogovora – odnosno da EU ukine jednostrani pritisak na Kosovo i pojača pritisak na Srbiju, kako bi pristup bio uravnoteženiji. Drugo, pristup predsjednika Vučića koji čeka izbore za Evropski parlament i, što je još važnije, administraciju Trumpa. Čini se da do sada funkcioniše, o čemu svjedoči i činjenica da ga niko ne želi pitati za blokadu dijaloga i događajima u Banjskoj. Treće, zapadne vlade su ometene zbog dva velika rata koji se vode u susjedstvu EU, u Ukrajini i Gazi, i ići će najkraćim putevima koje mogu pronaći. Niko neće potrošiti mnogo političkog kapitala na pitanje dijaloga sve dok se situacija na terenu čini stabilnom i dok smo stabilnost definisali do tačke u kojoj se oružani napadi koji ostavljaju žrtve smatraju podnošljivima”, kaže Vogel.
Na pitanje zašto predsjednik Vučić oklijeva da potpiše Sporazum, na koji ga je premijer Kosova Albin Kurti pozvao tokom sjednice Savjeta bezbjednosti UN, Vogel ističe da se Vlada Srbije već zvanično i pismeno izjasnila da nikada neće učiniti ništa što se može protumačiti kao defakto priznanje Kosova.
“Od kada je Vučić na vlasti, on je sistematski podržavao nacionalizam i šovinizam u Srbiji kroz medije koje kontroliše i ne želi da otuđi čvrstu osnovu za svoju vladavinu koju je stvorio kroz pitanje Kosova. Istovremeno, zapadni saveznici su ga pustili da se udalji od ovog „pokušaja pomirenja“, a Vučić je tada aktivno radio na potkopavanju „sporazuma“. Vlada Srbije se već zvanično i pismeno izjasnila da nikada neće preduzeti ništa što bi se moglo protumačiti kao de fakto priznanje Kosova, pa je jasno da je Vučićev „sporazum“ besmislen”, dodaje Vogel.
Što se tiče ZSO, Vogel kaže da bez defakto priznanja, Kosovo ne bi trebalo da prihvati sadašnji nacrt statuta, jer dodaje da ZSO na ovaj način nema nikakvog značaja.
“Moj lični stav - iako nije na meni da govorim Kosovu šta da radi, Priština ne bi trebalo da prihvati sadašnji nacrt statuta iz dva razloga. Prvo, sam statut je problematičan, na primjer stvaranjem direktnih izvora finansiranja iz Beograda za Asocijaciju, opštinske vlasti, zaobilazeći Prištinu, formalizuju postojeći sistem. Drugo, i šire, bez obzira na suštinu povelje, Asocijacija je dogovorena u kontekstu konačnog, sveobuhvatnog i pravno obavezujućeg sporazuma o normalizaciji. Više od decenije nakon Briselskog sporazuma, takav sporazum o normalizaciji izgleda neuhvatljiviji nego ikad – u stvari, Vlada Srbije je zvanično u pisanoj formi izjavila da nikada neće prihvatiti elemente koji bi nužno bili dio sporazuma, elementi koji impliciraju defakto priznanje. Izvan okvira koji vodi ka sveobuhvatnoj normalizaciji – bez defakto priznanja Kosova od strane Srbije, Udruženje nema nikakvog značaja. Rekavši to, mislim da premijer Kurti može više da radi kako bi pokazao kosovskim Srbima da njihova budućnost leži u demokratskom, multietničkom Kosovu, ne samo u retorici, već i u stvarnom životu”, kaže on.
Na pitanje da li SAD treba da imaju veću ulogu u postizanju sporazuma, znajući razvoj situacije u Ukrajini i šire, Vogel kaže da je američka politika prema Zapadnom Balkanu beskorisna već nekoliko godina.
“Ideja o podjeli Kosova (razmjena teritorija) je svojevremeno insistirana, gurana naprijed. To je učinjeno za vrijeme Trumpove administracije. Nažalost, postoji mnogo kontinuiteta između Trumpove i Bidenove administracije. SAD su, ne bez razloga, zauzele stav da su Kosovo i širi region evropski problem koji mora da riješi EU; uprkos rastućim dokazima da je EU preslaba da forsira transformativne promjene u dvije zemlje u kojima ima najviše instrumenata i najveći potencijalni uticaj", ističe Vogel.
Povodom odluke CBK o zabrani dinara, Vogel kaže da narativ da “Kurti želi da etnički očisti Srbe" ne važi, ali da se ovom akcijom vjerovatno moglo bolje upravljati.
“Nije na meni da sudim o tome, to je suverena odluka nezavisne Centralne banke Kosova. Moj lični stav kao spoljnog posmatrača je da narativ da "Kurti želi da etnički očisti Srbe" i "Kurtijev teror nad Srbima" ne važi. Možda se moglo bolje upravljati, uz jasnu komunikaciju da se započne prelazni period od oko tri mjeseca. Mislim da ova odluka direktnije utiče na kosovske Srbe – zato je trebalo konsultovati Vladu Kosova, iako u trenutnom i užurbanom okruženju nisam siguran koliko bi to bilo produktivno”, dodaje.
Dodaje da šanse za izručenje Milana Radoičića Kosovu ne postoje.
“Ako Srbija ne želi da izruči svog državljanina zemlji koju ne priznaje, što je u principu razumljivo, treba da ga procesuira zajedno sa ljudima koji su koordinirali i finansirali njegove aktivnosti, a naznačenu grupu uputili na sud. Naravno, šansa da se to dogodi je nula”, kaže on.
Ističe da to što Evropska unija još nije ukinula mjere protiv Kosova, uprkos deeskalaciji na sjeveru Kosova, zbog toga što EU smatra da je Kosovo, kao slabija od dvije strane, podložnije pritiscima od moćnije Srbije, i zato što postoji nivo dubokog neprijateljstva prema premijeru Kurtiju u zapadnim prestonicama koji je potpuno iracionalan i ranjiv.
“Rukovodstvo dijaloga ne vjeruje u postojanje nezavisnog Kosova – i visoki predstavnik Jospe Borrell i specijalni predstavnik EU Miroslav Lajčak dolaze iz male manjine zemalja članica EU koje odbijaju da priznaju Kosovo – i komesar za proširenje Oliver Varhely, koji prima uputstva premijera Viktora Orbana, blizak je predsjedniku Vučiću. Čak i države članice koje su u principu prijatelji Kosova, prije svega Njemačka, iritira Kurti, žele Vučiću dati razlog da igra dobro i nisu spremne da potroše nikakav politički kapital da bi uvjerili Komisiju i države drugih članica da ukine sankcije”, ističe on.
Na pitanje da li smatra da je Zapadni Balkan u opasnosti, s obzirom na ruski uticaj, Vogel ističe da jeste.
“Pratim balkanske poslove od pada Jugoslavije 1991. godine i nikada nisam bio toliko zabrinut od završetka raznih sukoba na jugoslovenskom prostoru”, dodaje.
Dodaje da bi najneposrednija kolateralna šteta u Evropi, u slučaju povratka Donalda Trumpa na čelo SAD vherovatno bili Ukrajina i Nato.
Izvor: Kosovo Online/Telegrafi
