Prošle su 22 godine od potpisivanja sporazuma iz Rambujea u Parizu. Sve je počelo prije 22 godine, 6. februara 1999. godine, kada je započela konferencija u Rambujeu.
Ovaj sastanak, koji je održan u blizini Pariza u Francuskoj, imao je za cilj riješavanje krize na Kosovu.
Konferenciju, koja je trajala do 23. februara, inicirala je Kontakt grupa, uz posredovanje Kristofera Hilla iz SAD-a, Borisa Majorskog iz Rusije i Volfganga Petricha, predstavnika zemalja EU.
Kosovska delegacija je u principu prihvatila nacrt sporazuma za riješavanje krize na Kosovu, koji je predložila Kontakt grupa.
Srpska delegacija, iako je u principu prihvatila ovaj nacrt sporazuma, zastupala je stav da NATO trupama ne smije biti dozvoljeno da prolaze kroz Srbiju i da međunarodne snage na Kosovu treba da budu dio Ujedinjenih nacija.
Čak se i druga runda razgovora započeta 15. marta u Parizu neuspješno završila.
Delegacije Kosova i Srbije potpisale su razne sporazume 18. marta. Kosovska delegacija potpisala je sporazum koji su ponudili međunarodni sagovornici, dok je srpska delegacija potpisala nacrt političkog sporazuma – sporazum o samoupravi na Kosovu.
Čak i posljednji pokušaj, 22. marta 1999. godine, američkog specijalnog izaslanika Richarda Hollbruka nije bio uspješan. Nije uspio da nagovori tadašnjeg predsjednika Jugoslavije Slobodana Miloševića da prihvati sporazum o Kosovu i razmještanje međunarodnih trupa.
24. marta 1999. avioni NATO-a započeli su bombardovanje srpskih vojnih i paravojnih trupa. Bombardovanje je završeno 6. juna 1999. godine potpisivanjem Kumanovskog sporazuma koji je predviđao povlačenje jugoslovenskih trupa sa Kosova i razmještanje međunarodnih mirovnih trupa.
Poslije toga, Savjet bezbjednosti UN usvojio je Rezoluciju 1244 o uspostavljanju protektorata, međunarodnog prisustva na Kosovu, UNMIK-a kao civilne misije i KFOR-a kao vojne misije.
17. februara 2008. Kosovo je proglasilo nezavisnost.
Izvor: Koha/Kossev
Konferenciju, koja je trajala do 23. februara, inicirala je Kontakt grupa, uz posredovanje Kristofera Hilla iz SAD-a, Borisa Majorskog iz Rusije i Volfganga Petricha, predstavnika zemalja EU.
Kosovska delegacija je u principu prihvatila nacrt sporazuma za riješavanje krize na Kosovu, koji je predložila Kontakt grupa.
Srpska delegacija, iako je u principu prihvatila ovaj nacrt sporazuma, zastupala je stav da NATO trupama ne smije biti dozvoljeno da prolaze kroz Srbiju i da međunarodne snage na Kosovu treba da budu dio Ujedinjenih nacija.
Čak se i druga runda razgovora započeta 15. marta u Parizu neuspješno završila.
Delegacije Kosova i Srbije potpisale su razne sporazume 18. marta. Kosovska delegacija potpisala je sporazum koji su ponudili međunarodni sagovornici, dok je srpska delegacija potpisala nacrt političkog sporazuma – sporazum o samoupravi na Kosovu.
Čak i posljednji pokušaj, 22. marta 1999. godine, američkog specijalnog izaslanika Richarda Hollbruka nije bio uspješan. Nije uspio da nagovori tadašnjeg predsjednika Jugoslavije Slobodana Miloševića da prihvati sporazum o Kosovu i razmještanje međunarodnih trupa.
24. marta 1999. avioni NATO-a započeli su bombardovanje srpskih vojnih i paravojnih trupa. Bombardovanje je završeno 6. juna 1999. godine potpisivanjem Kumanovskog sporazuma koji je predviđao povlačenje jugoslovenskih trupa sa Kosova i razmještanje međunarodnih mirovnih trupa.
Poslije toga, Savjet bezbjednosti UN usvojio je Rezoluciju 1244 o uspostavljanju protektorata, međunarodnog prisustva na Kosovu, UNMIK-a kao civilne misije i KFOR-a kao vojne misije.
17. februara 2008. Kosovo je proglasilo nezavisnost.
Izvor: Koha/Kossev
