.jpg)
Potpredsjednik Vlade Kosova, Enver Hoxhaj, koji je svojevremeno podigao prašinu u regionu nakon što je Večernji list iz njegovog intervjua izvukao naslov “U Hrvatskoj, Makedoniji i Crnoj Gori razgovarao sam da se osnuje pakt protiv Srbije” – što je demantirao, za bh. list Avangarda govori o taksama na robu koje je Kosovo uvelo Srbiji i BiH, priznajući da je to prvobitno bila njegova ideja “u smislu davanja odgovora na agresivan pristup Srbije…
Srbija želi da ima normalne odnose sa Kosovom, posmatrajući ga kao vlastito tržište; istovremeno, gdje god je u prilici, zadaje nam udarce. Takva politika pripada prošlosti…”; ne krijući da su razlozi bili politički, a ne ekonomski, podsjećajući da je Srbija “prošle godine blokirala članstvo Kosova u Interpolu…”, da ministar Srbije Ivica Dačić “novcem iz budžeta koji Srbija u velikoj mjeri ostvaruje i od trgovine na Kosovu… podmićuje vlade raznih zemljalja kako bi ih ubedio da ne priznaju Kosovo, ili da povuku svoje prethodno priznanje”, te poručujući da će takse “ostati na snazi sve dok ne prestanu razlozi koji su Kosovo naterali da donese takvu odluku”; a na pitanje da li je BiH kolateralna šteta, odnosno žrtva političkih igara Kosova i Srbije, odgovara: “Nismo jedini koji misle da je politika BiH često bila oštrija prema Kosovu od politike Srbije.
Uostalom, BiH je jedina država regiona u kojoj su još uvijek na snazi vize za naše građane. Takva politika je na kraju morala dobiti adekvatan odgovor”.
Uprkos zvaničnim zahtjevima SAD i EU da Kosovo ukine takse na uvoz robe iz Srbije i Bosne i Hercegovine, Vlada u Prištini ostaje pri stavu da se to neće dogoditi sve dok se ne potpiše sveobuhvatni sporazum Srbije i Kosova, koji će rezultirati priznavanjem kosovske nezavisnosti od strane zvaničnog Beograda. Istovremeno, premijerka Ana Brnabić upozorava da su Srbija i Kosovo “sve dalje od postizanja kompromisa”, i to najprije zbog taksi od 100 odsto uvedenih na robu iz Srbije, zatim zbog formiranja Vojske Kosova, kao i zbog “brisanja granica” između Kosova i Albanije.
Hoće li uskoro biti nastavljen dijalog Beograda i Prištine u Briselu, što je uslov da se taj dijalog nastavi, zašto je Kosovo uvelo takse i na robu iz Bosne i Hercegovine, pitanja su na koja za Avangardu potpredsjednik Vlade Kosova, Enver Hoxhaj.
“Vlada Kosova odlučno je za nastavak dijaloga”, kaže Enver Hoxhaj. “Očekujemo da ćemo tokom 2019. godine postići pravno obavezujući sporazum, koji za nas podrazumjeva međusobno priznavanje Kosova i Srbije. Bez rješavanja ovog bilateralnog pitanja sa Srbijom mi nemamo nijedan razlog da razgovaramo sa Beogradom. Doduše, jasno je da postoje i druge važne teme za obje zemlje i naše građane.
Kada je riječ o tvrdnjama premijerke Brnabić, odnosno o njenim “objašnjenjima” izostanka dijaloga u Briselu, tu vidim tri različite stvari: prvo, taksa na srpsku robu uvedena je zbog diplomatske agresije Srbije na međunarodnoj sceni u odnosu na Kosovo, kao i zbog pokušaja miniranja Kosova kao nezavisne države. Tokom protekle dve godine, naš stav je bio jasan: ako Srbija ne prekine takvu kampanju, branićemo naš suverenitet i preduzimati ekonomske mjere. Što se i dogodilo. Drugo, Vojska Kosova tema je koja proizlazi iz Ahtisaarijevog prijedloga za nezavisnost Kosova i dio je naših međunarodnih obaveza. Beograd od 2013. godine na sistematski način ometa unutrašnje odlučivanje u Skupštini Kosova kako bi spriječio transformaciju naše Vojske. Odluke koje smo doneli na kraju 2018. godine pokazale su da su to suverene odluke nezavisne države i da ih niko spolja ne može osporiti ili na njih uticati. Najmanje Srbija. Treće, teme graničnog prelaza Albanija-Kosovo, što je u srpskim medijima namjerno pogrešno tumačeno u cilju propagande…”
AVANGARDA: Što je pogrešno protumačeno?
HOXHAJ: Granični prijelaz Kosovo-Albanija zapravo je prelazni punkt po modelu Integrisanog upravljanja granicom (IBM), što je sporazum koji mnoge zemlje u regionu imaju međusobno. Isti sporazum Albanija primenjuje sa Crnom Gorom u Murićanu; Kosovo je isto učinilo u Murini, a takav IBM sporazum smo potpisali i sa Srbijom 2012. godine. On se djelimično primjenjuje.
AVANGARDA: I premijer Ramush Haradinaj kaže da su takse na uvoz robe iz Srbije “kontramjere” i da “Srbija razumije samo jezik sile”.
HOXHAJ: Moram da kažem da je ideja o uvođenju takse na srpske proizvode prvobitno bila moja – ja sam je predložio i konceptualno pripremio u svojoj kancelariji. Postojao je i još jedan prijedlog, o kojem ne želim da govorim javno.
AVANGARDA: Zašto ne želite?
HOXHAJ: Sve što mogu reći je da je taj prijedlog razmatran u smislu davanja odgovora na agresivan pristup Srbije o kojem sam već govorio. Srbija želi da ima normalne odnose sa Kosovom, posmatrajući ga kao vlastito tržište; istovremeno, gdje god je u prilici, zadaje nam udarce. Takva politika pripada prošlosti i više ne vrijedi raspravljati o mjerama o kojima se razgovaralo.
AVANGARDA: Iz ovoga što ste rekli proizlazi da je odluka kosovske Vlade o uvođenju taksi bila motivisana političkim, a ne ekonomskim razlozima?
HOXHAJ: Tako je. Motivi za uvođenje taksi na robu sa Srbijom potpuno su vezani za spoljnu politiku, ne za ekonomiju. Svjestan sam da na ekonomskom planu mogu postojati razni načini u tumačenju naše odluke i različita obrazloženja. Međutim, jedno stoji: ako ste mala i mlada država, a imate susjednu Srbiju koja stalno podbada vaš spoljni suverenitet, koja apeluje na druge zemlje da povuku kosovsko priznanje i koja vas blokira u međunarodnim organizacijama, ono što vam ostaje na raspolaganju je da uspostavite unutrašnji suverenitet koristeći ekonomske mjere i šaljući jasnu poruku onome ko na nas atakuje, a to je Srbija. Koja je, da Vas podsjetim, prošle godine blokirala članstvo Kosova u Interpolu. Upravo zato je naš odgovor bio neophodan.
Sve u svemu, takse će ostati na snazi sve dok ne prestanu razlozi koji su Kosovo natjerali da donese takvu odluku.
AVANGARDA: Što je sa taksama koje je Kosovo uvelo na robu iz BiH? Da li je BiH kolateralna šteta, tj. žrtva političkih igara Kosova i Srbije?
HOXHAJ: Nije. Takse na robu iz Bosne i Hercegovine rezultat su politike koju ta zemlja u kontinuitetu vodi prema Kosovu. Naime, razumijemo da su odluke službenog Sarajeva determinisane opstrukcijama Milorada Dodika i Republike Srpske, ali zar mislite da je Crnoj Gori ili Makedoniji bilo lakše da priznaju Kosovo s obzirom na, i unutrašnje i spoljašnje turbulencije koju je takva odluka izazvala u tim društvima?! Nismo jedini koji misle da je politika BiH često bila oštrija prema Kosovu od politike Srbije. Uostalom, BiH je jedina država regiona u kojoj su još uvijek na snazi vize za naše građane. Takva politika je na kraju morala dobiti adekvatan odgovor.
AVANGARDA: Sedam godina ste bili ministar vanjskih poslova Kosova…
HOXHAJ: I sedam godina vodio bitke i sa Vukom Jeremićem, i sa Ivanom Mrkićem, i sa Ivicom Dačićem.
AVANGARDA: S kim Vam je bilo najteže izaći na kraj?
HOXHAJ: Pristup Dačića je karakterističan: on podmićuje vlade raznih zemljalja kako bi ih ubjedio da ne priznaju Kosovo, ili da povuku svoje prethodno priznanje.
AVANGARDA: Kako ih podmićuje?
HOXHAJ: Novcem iz budžeta koji Srbija u velikoj mjeri ostvaruje od trgovine na Kosovu. Razmišljali smo kako to da spriječimo, s pravom zabrinuti zbog toga što ni EU, ni njene države članice nisu učinile ništa kako bi spriječili takvu kampanju Srbije, iako ih na to obavezuje Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Taj sporazum je EU potpisala sa Kosovom, a on podrazumjeva pomoć Kosovu da postane dio međunarodnih demokratskih institucija.
AVANGARDA: Je li Vlada Kosova “ljuta” na EU, prije svega na komesara Johannesa Hahna i na šeficu diplomatije EU, Federicu Mogherini?
HOXHAJ: Nije. Znate li zašto? Zato što naš odnos sa Briselom nije determinisan emocijama, nego odbranom interesa države Kosovo. Naravno, razočarani smo nekim potezima EU.
AVANGARDA: Kojim?
HOXHAJ: Kosovo je ispunilo sve uslove za liberalizaciju viza, i postavljeni kriterijumi bili su dvostruko veći u odnosu na zemlje regiona. Iako je Evropska komisija izašla sa pozitivnom ocjenom kada je riječ o Kosovu, iako je to potvrdio i Evropski parlament, na kraju 2018. godine Kosovo nije bilo nagrađeno, nije nam dozvoljena vizna liberalizacija. Gospođa Mogherini, gospoda Hahn i Avramopoulos podržali su Kosovo; države članice EU imale su drugačiji stav. Ipak, nadamo se pozitivnim odlukama u 2019. godini u tom pogledu.
AVANGARDA: Imate li utisak da EU uredno kažnjava države Zapadnog Balkana, a da Srbiju, uprkos brojim problematičnim potezima vlasti u Beogradu – govorim, na primjer, o tretmanu osuđenih ratnih zločinaca, o politici prema Kosovu, o porukama mržnje upućenim Hrvatskoj, o koketiranju sa Miloradom Dodikom, o skandalu sa učešćem srpskog obavještajca u neredima u makedonskom Sobranju 2017… – i dalje favorizuje?
HOXHAJ: Naše uvjerenje je, a to potvrđuju brojni dokazi, da Brisel favorizuje Srbiju na putu ka EU. S jedne strane EU pokušava da izjednači evropski put Srbije i Crne Gore, iako je Crna Gora zemlja koja je napravila istinske reforme. Zašto to radi EU? Da bi Srbiju udaljila od ruskog uticaja. Istovremeno, neke evropske zemlje i neke političke stranke u Evropi bezuslovno podržavaju Srbiju kako bi ispunile rusku volju.
Mislim da bi Evropska unija trebalo da zemlje regiona tretira na uravnoteženiji način.
AVANGARDA: Veliku pozornost javnosti izazvao je Vaš intervju zagrebačkom Večernjem listu, u kojem ste navodno govorili o potrebi da države regiona, u cilju odbrane od sve agresivnije politike Srbije prema susjedima, naprave neku vrstu “pakta protiv Srbije”. U demantiju datom podgoričkoj Anteni M, rekli ste da nikad niste govorili o stvaranju regionalnog pakta protiv Srbije. “Naslov teksta i ono što sam zapravo rekao su dve potpuno različite stvari”. Možete li sada objasniti šta ste zapravo rekli? Pitam i zbog toga što je predsjednik Aleksandar Vučić kazao da mu Vaš demanti nije djelovao ubjedljivo.
HOXHAJ: Iskreno, ne razmišljam o tome koliko sam u bilo šta ubjedio predsjednika Vučića. Uostalom, u opisu mog posla je zaštita državnog interesa Kosova i interesa njenih građana, a ne ostavljanje utiska na šefa susjedne države.
Sa druge strane, nikada nisam bio pobornik agresivnog diskursa u regionu. Ono što sam rekao u intervjuu za Večernji list stoji u potpunosti, izuzev naslova. Nikada, dakle, nisam govorio o nekom formalno-legalnom paktu, ili o političkom dogovoru u odnosu na Srbiju.
AVANGARDA: O čemu ste govorili, to Vas pitam?
HOXHAJ: Proteklih desetak godina sam, vršeći razne funkcije u spoljnoj politici Kosova, ponavljao da moramo imati uravnoteženu regionalnu saradnju i da je za nas od velike važnosti da, pored Tirane, imamo i otvorenu i iskrenu saradnju sa Podgoricom, Skopljem, Zagrebom i drugim državama u regionu. S jedne strane, važno je održavati dobre odnose sa državama koje su priznale nezavisnost Kosova i koje imaju interesa u regionu; istovremeno, ta saradnja je važna i u smislu pokušaja balansiranja u odnosu na agresivni pristup Srbije, koja se miješa u unutrašnje stvari svih zemlja Zapadnog Balkana. S obzirom na to da je Srbija produžena ruka Rusije na Balkanu, u njenoj regionalnoj politici, a mnogo manje prema Zapadu, trebalo bi, dakle, kroz različite zajedničke akcije nekako uspostaviti regionalnu ravnotežu. Eto, to je bila suština mog intervjua i to je moj stav.
AVANGARDA: Srbija je, kažete, podužena ruka Rusije na Balkanu; istovremeno, Kosovo važi za državu čiji su zaštitnik SAD. Kao bivši šef kosovske diplomatije, kako, dakle, ocjenjujete ulogu SAD, a kako ulogu Rusije na Balkanu?
HOXHAJ: Postoji ogromna razlika u pogledu uloge, vrijednosti i interesa koje predstavljaju SAD i Rusija na Balkanu. Demokratizacija Balkana, tržišna ekonomija, naše individualne slobode i izgradnja države ne bi bili mogući bez američke političke, vojne i ekonomske pomoći.
Svim navedenim dostignućima suprotstavila se i danas se suprotstavlja Rusija, čiji je cilj da region zaostaje, da ovde ostane status quo, da je demokratija krhka, da politička kultura bude totalitarna, da kroz partnerstvo sa nekoliko političkih partija u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Makedoniji, zbratimljenih sa strankom Vladimira Putina, utiču na unutrašnjepolitičko odlučivanje u tim zemljama. Isto tako, ekonomija, tržište, diplomatija, vojno prisustvo – poput ruskog centra u Nišu – lažne vijesti kao dio (hibridnog) rata predstavljaju instrumente ruskih napora za što veći uticaj na Balkanu. Sa druge strane, nije dobro ako se taj uticaj tretira na neprimjeren način.
AVANGARDA: Zato kažete da se uticaj Rusije tretira na neprimjeren način?
HOXHAJ: Da li je, suprotno volji i naporima Rusije, naš region transformisan tako da njegov najveći dio danas čine članice NATO? Jeste. Iako je članstvo Crne Gore u NATO i skoro učlanjenje Makedonije u tu vojnu organizaciju praćeno velikom zabrinutošću Moskve, pokazalo se da su ti procesi nezaustavljivi. Ni tu Rusija nije mogla ništa! Pojedine države regiona članice su EU i u njima je, pored uloge Evrope, uloga Amerike bila nezamjenjiva.
Istorijski gledano, mislim da je pogrešno vjerovati da su zapadne zemlje i Rusija uvijek bili i da će biti rivali na Balkanu. Slaba Rusija od prije desetak godina mnogo manje se uplitala u unutrašnja pitanja država Balkan, što ne znači da ruski interesi u ovom dijelu Evrope nisu uvijek bili prisutni. Ipak, ono što razlikuje današnju Rusiju je međunarodni fluidni kontekst, unutrašnje krize u zapadnom svijetu, velike tehnološke mogućnosti i blaga snaga Rusije da vrši uticaj u regionu.
AVANGARDA: Već sam rekla da se Amerika doživljava kao “zaštitnica” Kosova. Beograd tvrdi da je, prilikom donošenja odluke o osnivanju Vojske Kosova, Vlada u Prištini imala otvorenu podršku SAD i Velike Britanije. Je li?
HOXHAJ: SAD su najvažniji bilateralni i globalni partner Kosova, bez čije podrške ne bi bilo naše državne nezavisnosti; baš kao što ne bi bilo ni državne nezavisnosti Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Crne Gore. Uspon Amerike kao globalne supersile i proširenje EU odredili su istorijske sudbine zemalja našeg regiona, i mi smo im na tome zahvalni. Isto tako, i EU je strateški partner Kosova, posebno ako uzmemo u obzir da je naša neizbježna budućnost članstvo u EU.
Pitali ste da li je Kosovo imalo podršku za transformaciju svoje vojske i mogu Vam reći da su Vladu u Prištini u tom naumu podržale skoro sve države članice NATO. Uostalom, suvereno pravo svake zemlje je da ima svoju vojsku. To pravo ima i Kosova. To je, ponavljam, bio dio Ahtisaarijevog plana iz 2007, što znači i naša međunarodna obaveza.
AVANGARDA: Što je sa Rusijom? Iako zvanična Moskva nije priznala nezavisnost Kosova, kako biste ocijenili odnose vaše dvije države?
HOXHAJ: Kosovo zaista nema bilateralne odnose sa Rusijom, i to iz razloga koje ste naveli u svom pitanju. Moskva, dakle, nije priznala Kosovo i na međunarodnom planu se ponaša kao naš strateški protivnik, koji blokira i naše učlanjenje u UN. Međutim, kosovska nezavisnost je nepovratna činjenica i, prije ili kasnije, Rusija će tu realnost prihvatiti.
Sa druge strane, podržavajući Srbiju, Rusija je postigla to da spoljna politika Beograda bude doživljena kao nastavak ili produžetak ruske politike u regionu. Ipak, greši onaj ko u Beogradu misli da Rusija na Balkanu prati samo Srbiju. Jer, iako nema bilaterarne odnose sa Kosovom, Moskva je indirektno, kroz međunarodno odlučivanje – usvajanje Rezolucije 1244 u Savjetu bezbjednosti u junu 1999. godine, angažovanja u Kontakt grupi i usvajanje određenih principa – odredila realnost nezavisnog Kosova.
AVANGARDA: Da li je za Kosovo dobra vijest najava aktivnijeg uključivanja SAD u dijalog Beograda i Prištine?
HOXHAJ: Činjenica je da se dijalog između Kosova i Srbije odvija uz međunarodno posredovanje. Američka podrška u ovom procesu bila je prisutna od početka pregovora, a biće prisutna do kraja. Kada ste me pitali o aktivnijem uključivanju SAD, pretpostavljam da ste mislili na pismo koje je predsjednik Tramp uputio predsjedniku Thaçiju…
AVANGARDA: Tako je.
HOXHAJ: To pismo predstavlja jedan od najznačajnijih događaja u odnosima SAD-Kosovo, budući da ono apostrofira istinsku i veliku podršku Amerike u završetku dijaloga naše zemlje i Srbije. Ponavljam: bez američke podrške ne bi bilo niti jednog velikog događaja na Kosovu i na Balkanu. Očekujem da će u posljednjoj fazi dijaloga biti i direktnog američkog uključivanja.
AVANGARDA: Beograd najavljuje da će, u slučaju da se SAD aktivno uključi u proces pregovora, od Rusije zatražiti da i ona učini isto. Da li bi se Kosovo tome protivilo?
HOXHAJ: Pitanje je šta Rusija podrazumjeva pod “angažovanjem” u odnosu na Balkan i na Kosovo. Podsjećam da je Balkan evroatlantska zona i da je budućnost svih naših zemalja EU i NATO. Naravno, kao stalna članica Savjeta bezbjednosti UN, Rusija i druge države članice mogu i moraju dati doprinos u pravcu učlanjenja Kosova u UN. Mi se tome ne bismo protivili.
AVANGARDA: Koliko je Vlada Kosova stabilna u trenutku kada se govori o potrebi nastavka dijaloga sa Srbijom? Može li se premijer Haradinaj pouzdati u Srpsku listu, posebno ako se ima u vidu istraga kosovskog Tužilaštva o ubistvu Olivera Ivanovića?
HOXHAJ: Naš odnos sa Srpskom listom je komplikovan, jer su neki članovi te političke grupacije, koja u našem parlamentu podržava Vladu Kosova, više instrumenti Beograda nego istinski predstavnici interesa kosovskih Srba. To, naravno, otežava rad većine u Skupštini Kosova. Baš zato je Vlada Kosova obezbjedila razumjevanje i podršku drugih stranaka koje su u opoziciji.
AVANGARDA: Postoji li razlika u stavovima predsjednika Hashima Thaçija i Vlade Kosova kada je riječ o postizanju “pravno obavezujućeg sporazuma” između Srbije i Kosova?
HOXHAJ: Pravno obavezujući sporazum ima jedno ime: uzajamno priznavanje Kosova i Srbije, kao i članstvo Kosova u UN-u. U tom smislu nema razlike između bilo kog političkog subjekta na Kosovu. Pitanje međusobnog priznavanja ima najveći prioritet u našim bilateralnim odnosima. Što ne znači da tokom dijaloga ne bi trebalo tretirati i druga pitanja između dvije zemlje, a sve u cilju poboljšanja života građana.
AVANGARDA: Za nacrt Rezolucije koja bi predsjedniku Thaçiju onemogućila razgovar o promjeni granice sa Srbijom nisu glasali poslanici Alijanse za budućnost Kosova, što je za većinu prištinskih medija bio dokaz da Vlada zapravo podržava ideju o razgraničenju sa Srbijom, iako se javno izjašnjava drugačije. Koha ditore se pita zašto premijer Haradinaj nije spriječio predsjednika Thaçija “da trguje kosovskom teritorijom”, odnosno zašto je premijer pogazio svoje riječi da “promjena granica na Balkanu znači rat”. Možete li odgovoriti na ovo pitanje?
HOXHAJ: Naš stav je da kroz sporazum sa Srbijom privedemo kraju izgradnju države Kosova uz uzajamno priznavanje, i to sa postojećom teritorijom i sa trenutnim granicama Kosova. Ovdje nema neke razlike u pristupu.
AVANGARDA: Što tačno znači pojam “razgraničenja” Srbije i Kosova o kojem govori predsjednik Thaçi?
HOXHAJ: Demarkacija granice Kosova i Srbije tema je kojom ćemo u budućnosti morati da se pozabavimo. Paralelno sa procesom priznavanja Kosova, Srbija bi mogla da zaključi i graničnu liniju sa Kosovom. Označavanje granice sa Srbijom, kao što smo to već učinili sa Makedonijom i Crnom Gorom, proces je koliko u interesu regionalnog mira i stabilnosti, toliko i evropski uslov koji se mora ispuniti. Na kraju, Srbija će, tokom svog puta u EU, biti u obavezi da pokaže da li je njena granica na jugu granica sa Kosovom ili sa nekom drugom državom, kao i da jasno kaže koliko ima stanovnika.
AVANGARDA: Hoćete da kažete da “razgraničenje” znači…
HOXHAJ: Hoću da kažem da je određivanje graničnih linija bio i ostao uslov za ulazak zemalja Balkana u EU.
Uostalom, BiH je jedina država regiona u kojoj su još uvijek na snazi vize za naše građane. Takva politika je na kraju morala dobiti adekvatan odgovor”.
Uprkos zvaničnim zahtjevima SAD i EU da Kosovo ukine takse na uvoz robe iz Srbije i Bosne i Hercegovine, Vlada u Prištini ostaje pri stavu da se to neće dogoditi sve dok se ne potpiše sveobuhvatni sporazum Srbije i Kosova, koji će rezultirati priznavanjem kosovske nezavisnosti od strane zvaničnog Beograda. Istovremeno, premijerka Ana Brnabić upozorava da su Srbija i Kosovo “sve dalje od postizanja kompromisa”, i to najprije zbog taksi od 100 odsto uvedenih na robu iz Srbije, zatim zbog formiranja Vojske Kosova, kao i zbog “brisanja granica” između Kosova i Albanije.
Hoće li uskoro biti nastavljen dijalog Beograda i Prištine u Briselu, što je uslov da se taj dijalog nastavi, zašto je Kosovo uvelo takse i na robu iz Bosne i Hercegovine, pitanja su na koja za Avangardu potpredsjednik Vlade Kosova, Enver Hoxhaj.
“Vlada Kosova odlučno je za nastavak dijaloga”, kaže Enver Hoxhaj. “Očekujemo da ćemo tokom 2019. godine postići pravno obavezujući sporazum, koji za nas podrazumjeva međusobno priznavanje Kosova i Srbije. Bez rješavanja ovog bilateralnog pitanja sa Srbijom mi nemamo nijedan razlog da razgovaramo sa Beogradom. Doduše, jasno je da postoje i druge važne teme za obje zemlje i naše građane.
Kada je riječ o tvrdnjama premijerke Brnabić, odnosno o njenim “objašnjenjima” izostanka dijaloga u Briselu, tu vidim tri različite stvari: prvo, taksa na srpsku robu uvedena je zbog diplomatske agresije Srbije na međunarodnoj sceni u odnosu na Kosovo, kao i zbog pokušaja miniranja Kosova kao nezavisne države. Tokom protekle dve godine, naš stav je bio jasan: ako Srbija ne prekine takvu kampanju, branićemo naš suverenitet i preduzimati ekonomske mjere. Što se i dogodilo. Drugo, Vojska Kosova tema je koja proizlazi iz Ahtisaarijevog prijedloga za nezavisnost Kosova i dio je naših međunarodnih obaveza. Beograd od 2013. godine na sistematski način ometa unutrašnje odlučivanje u Skupštini Kosova kako bi spriječio transformaciju naše Vojske. Odluke koje smo doneli na kraju 2018. godine pokazale su da su to suverene odluke nezavisne države i da ih niko spolja ne može osporiti ili na njih uticati. Najmanje Srbija. Treće, teme graničnog prelaza Albanija-Kosovo, što je u srpskim medijima namjerno pogrešno tumačeno u cilju propagande…”
AVANGARDA: Što je pogrešno protumačeno?
HOXHAJ: Granični prijelaz Kosovo-Albanija zapravo je prelazni punkt po modelu Integrisanog upravljanja granicom (IBM), što je sporazum koji mnoge zemlje u regionu imaju međusobno. Isti sporazum Albanija primenjuje sa Crnom Gorom u Murićanu; Kosovo je isto učinilo u Murini, a takav IBM sporazum smo potpisali i sa Srbijom 2012. godine. On se djelimično primjenjuje.
AVANGARDA: I premijer Ramush Haradinaj kaže da su takse na uvoz robe iz Srbije “kontramjere” i da “Srbija razumije samo jezik sile”.
HOXHAJ: Moram da kažem da je ideja o uvođenju takse na srpske proizvode prvobitno bila moja – ja sam je predložio i konceptualno pripremio u svojoj kancelariji. Postojao je i još jedan prijedlog, o kojem ne želim da govorim javno.
AVANGARDA: Zašto ne želite?
HOXHAJ: Sve što mogu reći je da je taj prijedlog razmatran u smislu davanja odgovora na agresivan pristup Srbije o kojem sam već govorio. Srbija želi da ima normalne odnose sa Kosovom, posmatrajući ga kao vlastito tržište; istovremeno, gdje god je u prilici, zadaje nam udarce. Takva politika pripada prošlosti i više ne vrijedi raspravljati o mjerama o kojima se razgovaralo.
AVANGARDA: Iz ovoga što ste rekli proizlazi da je odluka kosovske Vlade o uvođenju taksi bila motivisana političkim, a ne ekonomskim razlozima?
HOXHAJ: Tako je. Motivi za uvođenje taksi na robu sa Srbijom potpuno su vezani za spoljnu politiku, ne za ekonomiju. Svjestan sam da na ekonomskom planu mogu postojati razni načini u tumačenju naše odluke i različita obrazloženja. Međutim, jedno stoji: ako ste mala i mlada država, a imate susjednu Srbiju koja stalno podbada vaš spoljni suverenitet, koja apeluje na druge zemlje da povuku kosovsko priznanje i koja vas blokira u međunarodnim organizacijama, ono što vam ostaje na raspolaganju je da uspostavite unutrašnji suverenitet koristeći ekonomske mjere i šaljući jasnu poruku onome ko na nas atakuje, a to je Srbija. Koja je, da Vas podsjetim, prošle godine blokirala članstvo Kosova u Interpolu. Upravo zato je naš odgovor bio neophodan.
Sve u svemu, takse će ostati na snazi sve dok ne prestanu razlozi koji su Kosovo natjerali da donese takvu odluku.
AVANGARDA: Što je sa taksama koje je Kosovo uvelo na robu iz BiH? Da li je BiH kolateralna šteta, tj. žrtva političkih igara Kosova i Srbije?
HOXHAJ: Nije. Takse na robu iz Bosne i Hercegovine rezultat su politike koju ta zemlja u kontinuitetu vodi prema Kosovu. Naime, razumijemo da su odluke službenog Sarajeva determinisane opstrukcijama Milorada Dodika i Republike Srpske, ali zar mislite da je Crnoj Gori ili Makedoniji bilo lakše da priznaju Kosovo s obzirom na, i unutrašnje i spoljašnje turbulencije koju je takva odluka izazvala u tim društvima?! Nismo jedini koji misle da je politika BiH često bila oštrija prema Kosovu od politike Srbije. Uostalom, BiH je jedina država regiona u kojoj su još uvijek na snazi vize za naše građane. Takva politika je na kraju morala dobiti adekvatan odgovor.
AVANGARDA: Sedam godina ste bili ministar vanjskih poslova Kosova…
HOXHAJ: I sedam godina vodio bitke i sa Vukom Jeremićem, i sa Ivanom Mrkićem, i sa Ivicom Dačićem.
AVANGARDA: S kim Vam je bilo najteže izaći na kraj?
HOXHAJ: Pristup Dačića je karakterističan: on podmićuje vlade raznih zemljalja kako bi ih ubjedio da ne priznaju Kosovo, ili da povuku svoje prethodno priznanje.
AVANGARDA: Kako ih podmićuje?
HOXHAJ: Novcem iz budžeta koji Srbija u velikoj mjeri ostvaruje od trgovine na Kosovu. Razmišljali smo kako to da spriječimo, s pravom zabrinuti zbog toga što ni EU, ni njene države članice nisu učinile ništa kako bi spriječili takvu kampanju Srbije, iako ih na to obavezuje Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Taj sporazum je EU potpisala sa Kosovom, a on podrazumjeva pomoć Kosovu da postane dio međunarodnih demokratskih institucija.
AVANGARDA: Je li Vlada Kosova “ljuta” na EU, prije svega na komesara Johannesa Hahna i na šeficu diplomatije EU, Federicu Mogherini?
HOXHAJ: Nije. Znate li zašto? Zato što naš odnos sa Briselom nije determinisan emocijama, nego odbranom interesa države Kosovo. Naravno, razočarani smo nekim potezima EU.
AVANGARDA: Kojim?
HOXHAJ: Kosovo je ispunilo sve uslove za liberalizaciju viza, i postavljeni kriterijumi bili su dvostruko veći u odnosu na zemlje regiona. Iako je Evropska komisija izašla sa pozitivnom ocjenom kada je riječ o Kosovu, iako je to potvrdio i Evropski parlament, na kraju 2018. godine Kosovo nije bilo nagrađeno, nije nam dozvoljena vizna liberalizacija. Gospođa Mogherini, gospoda Hahn i Avramopoulos podržali su Kosovo; države članice EU imale su drugačiji stav. Ipak, nadamo se pozitivnim odlukama u 2019. godini u tom pogledu.
AVANGARDA: Imate li utisak da EU uredno kažnjava države Zapadnog Balkana, a da Srbiju, uprkos brojim problematičnim potezima vlasti u Beogradu – govorim, na primjer, o tretmanu osuđenih ratnih zločinaca, o politici prema Kosovu, o porukama mržnje upućenim Hrvatskoj, o koketiranju sa Miloradom Dodikom, o skandalu sa učešćem srpskog obavještajca u neredima u makedonskom Sobranju 2017… – i dalje favorizuje?
HOXHAJ: Naše uvjerenje je, a to potvrđuju brojni dokazi, da Brisel favorizuje Srbiju na putu ka EU. S jedne strane EU pokušava da izjednači evropski put Srbije i Crne Gore, iako je Crna Gora zemlja koja je napravila istinske reforme. Zašto to radi EU? Da bi Srbiju udaljila od ruskog uticaja. Istovremeno, neke evropske zemlje i neke političke stranke u Evropi bezuslovno podržavaju Srbiju kako bi ispunile rusku volju.
Mislim da bi Evropska unija trebalo da zemlje regiona tretira na uravnoteženiji način.
AVANGARDA: Veliku pozornost javnosti izazvao je Vaš intervju zagrebačkom Večernjem listu, u kojem ste navodno govorili o potrebi da države regiona, u cilju odbrane od sve agresivnije politike Srbije prema susjedima, naprave neku vrstu “pakta protiv Srbije”. U demantiju datom podgoričkoj Anteni M, rekli ste da nikad niste govorili o stvaranju regionalnog pakta protiv Srbije. “Naslov teksta i ono što sam zapravo rekao su dve potpuno različite stvari”. Možete li sada objasniti šta ste zapravo rekli? Pitam i zbog toga što je predsjednik Aleksandar Vučić kazao da mu Vaš demanti nije djelovao ubjedljivo.
HOXHAJ: Iskreno, ne razmišljam o tome koliko sam u bilo šta ubjedio predsjednika Vučića. Uostalom, u opisu mog posla je zaštita državnog interesa Kosova i interesa njenih građana, a ne ostavljanje utiska na šefa susjedne države.
Sa druge strane, nikada nisam bio pobornik agresivnog diskursa u regionu. Ono što sam rekao u intervjuu za Večernji list stoji u potpunosti, izuzev naslova. Nikada, dakle, nisam govorio o nekom formalno-legalnom paktu, ili o političkom dogovoru u odnosu na Srbiju.
AVANGARDA: O čemu ste govorili, to Vas pitam?
HOXHAJ: Proteklih desetak godina sam, vršeći razne funkcije u spoljnoj politici Kosova, ponavljao da moramo imati uravnoteženu regionalnu saradnju i da je za nas od velike važnosti da, pored Tirane, imamo i otvorenu i iskrenu saradnju sa Podgoricom, Skopljem, Zagrebom i drugim državama u regionu. S jedne strane, važno je održavati dobre odnose sa državama koje su priznale nezavisnost Kosova i koje imaju interesa u regionu; istovremeno, ta saradnja je važna i u smislu pokušaja balansiranja u odnosu na agresivni pristup Srbije, koja se miješa u unutrašnje stvari svih zemlja Zapadnog Balkana. S obzirom na to da je Srbija produžena ruka Rusije na Balkanu, u njenoj regionalnoj politici, a mnogo manje prema Zapadu, trebalo bi, dakle, kroz različite zajedničke akcije nekako uspostaviti regionalnu ravnotežu. Eto, to je bila suština mog intervjua i to je moj stav.
AVANGARDA: Srbija je, kažete, podužena ruka Rusije na Balkanu; istovremeno, Kosovo važi za državu čiji su zaštitnik SAD. Kao bivši šef kosovske diplomatije, kako, dakle, ocjenjujete ulogu SAD, a kako ulogu Rusije na Balkanu?
HOXHAJ: Postoji ogromna razlika u pogledu uloge, vrijednosti i interesa koje predstavljaju SAD i Rusija na Balkanu. Demokratizacija Balkana, tržišna ekonomija, naše individualne slobode i izgradnja države ne bi bili mogući bez američke političke, vojne i ekonomske pomoći.
Svim navedenim dostignućima suprotstavila se i danas se suprotstavlja Rusija, čiji je cilj da region zaostaje, da ovde ostane status quo, da je demokratija krhka, da politička kultura bude totalitarna, da kroz partnerstvo sa nekoliko političkih partija u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Makedoniji, zbratimljenih sa strankom Vladimira Putina, utiču na unutrašnjepolitičko odlučivanje u tim zemljama. Isto tako, ekonomija, tržište, diplomatija, vojno prisustvo – poput ruskog centra u Nišu – lažne vijesti kao dio (hibridnog) rata predstavljaju instrumente ruskih napora za što veći uticaj na Balkanu. Sa druge strane, nije dobro ako se taj uticaj tretira na neprimjeren način.
AVANGARDA: Zato kažete da se uticaj Rusije tretira na neprimjeren način?
HOXHAJ: Da li je, suprotno volji i naporima Rusije, naš region transformisan tako da njegov najveći dio danas čine članice NATO? Jeste. Iako je članstvo Crne Gore u NATO i skoro učlanjenje Makedonije u tu vojnu organizaciju praćeno velikom zabrinutošću Moskve, pokazalo se da su ti procesi nezaustavljivi. Ni tu Rusija nije mogla ništa! Pojedine države regiona članice su EU i u njima je, pored uloge Evrope, uloga Amerike bila nezamjenjiva.
Istorijski gledano, mislim da je pogrešno vjerovati da su zapadne zemlje i Rusija uvijek bili i da će biti rivali na Balkanu. Slaba Rusija od prije desetak godina mnogo manje se uplitala u unutrašnja pitanja država Balkan, što ne znači da ruski interesi u ovom dijelu Evrope nisu uvijek bili prisutni. Ipak, ono što razlikuje današnju Rusiju je međunarodni fluidni kontekst, unutrašnje krize u zapadnom svijetu, velike tehnološke mogućnosti i blaga snaga Rusije da vrši uticaj u regionu.
AVANGARDA: Već sam rekla da se Amerika doživljava kao “zaštitnica” Kosova. Beograd tvrdi da je, prilikom donošenja odluke o osnivanju Vojske Kosova, Vlada u Prištini imala otvorenu podršku SAD i Velike Britanije. Je li?
HOXHAJ: SAD su najvažniji bilateralni i globalni partner Kosova, bez čije podrške ne bi bilo naše državne nezavisnosti; baš kao što ne bi bilo ni državne nezavisnosti Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Crne Gore. Uspon Amerike kao globalne supersile i proširenje EU odredili su istorijske sudbine zemalja našeg regiona, i mi smo im na tome zahvalni. Isto tako, i EU je strateški partner Kosova, posebno ako uzmemo u obzir da je naša neizbježna budućnost članstvo u EU.
Pitali ste da li je Kosovo imalo podršku za transformaciju svoje vojske i mogu Vam reći da su Vladu u Prištini u tom naumu podržale skoro sve države članice NATO. Uostalom, suvereno pravo svake zemlje je da ima svoju vojsku. To pravo ima i Kosova. To je, ponavljam, bio dio Ahtisaarijevog plana iz 2007, što znači i naša međunarodna obaveza.
AVANGARDA: Što je sa Rusijom? Iako zvanična Moskva nije priznala nezavisnost Kosova, kako biste ocijenili odnose vaše dvije države?
HOXHAJ: Kosovo zaista nema bilateralne odnose sa Rusijom, i to iz razloga koje ste naveli u svom pitanju. Moskva, dakle, nije priznala Kosovo i na međunarodnom planu se ponaša kao naš strateški protivnik, koji blokira i naše učlanjenje u UN. Međutim, kosovska nezavisnost je nepovratna činjenica i, prije ili kasnije, Rusija će tu realnost prihvatiti.
Sa druge strane, podržavajući Srbiju, Rusija je postigla to da spoljna politika Beograda bude doživljena kao nastavak ili produžetak ruske politike u regionu. Ipak, greši onaj ko u Beogradu misli da Rusija na Balkanu prati samo Srbiju. Jer, iako nema bilaterarne odnose sa Kosovom, Moskva je indirektno, kroz međunarodno odlučivanje – usvajanje Rezolucije 1244 u Savjetu bezbjednosti u junu 1999. godine, angažovanja u Kontakt grupi i usvajanje određenih principa – odredila realnost nezavisnog Kosova.
AVANGARDA: Da li je za Kosovo dobra vijest najava aktivnijeg uključivanja SAD u dijalog Beograda i Prištine?
HOXHAJ: Činjenica je da se dijalog između Kosova i Srbije odvija uz međunarodno posredovanje. Američka podrška u ovom procesu bila je prisutna od početka pregovora, a biće prisutna do kraja. Kada ste me pitali o aktivnijem uključivanju SAD, pretpostavljam da ste mislili na pismo koje je predsjednik Tramp uputio predsjedniku Thaçiju…
AVANGARDA: Tako je.
HOXHAJ: To pismo predstavlja jedan od najznačajnijih događaja u odnosima SAD-Kosovo, budući da ono apostrofira istinsku i veliku podršku Amerike u završetku dijaloga naše zemlje i Srbije. Ponavljam: bez američke podrške ne bi bilo niti jednog velikog događaja na Kosovu i na Balkanu. Očekujem da će u posljednjoj fazi dijaloga biti i direktnog američkog uključivanja.
AVANGARDA: Beograd najavljuje da će, u slučaju da se SAD aktivno uključi u proces pregovora, od Rusije zatražiti da i ona učini isto. Da li bi se Kosovo tome protivilo?
HOXHAJ: Pitanje je šta Rusija podrazumjeva pod “angažovanjem” u odnosu na Balkan i na Kosovo. Podsjećam da je Balkan evroatlantska zona i da je budućnost svih naših zemalja EU i NATO. Naravno, kao stalna članica Savjeta bezbjednosti UN, Rusija i druge države članice mogu i moraju dati doprinos u pravcu učlanjenja Kosova u UN. Mi se tome ne bismo protivili.
AVANGARDA: Koliko je Vlada Kosova stabilna u trenutku kada se govori o potrebi nastavka dijaloga sa Srbijom? Može li se premijer Haradinaj pouzdati u Srpsku listu, posebno ako se ima u vidu istraga kosovskog Tužilaštva o ubistvu Olivera Ivanovića?
HOXHAJ: Naš odnos sa Srpskom listom je komplikovan, jer su neki članovi te političke grupacije, koja u našem parlamentu podržava Vladu Kosova, više instrumenti Beograda nego istinski predstavnici interesa kosovskih Srba. To, naravno, otežava rad većine u Skupštini Kosova. Baš zato je Vlada Kosova obezbjedila razumjevanje i podršku drugih stranaka koje su u opoziciji.
AVANGARDA: Postoji li razlika u stavovima predsjednika Hashima Thaçija i Vlade Kosova kada je riječ o postizanju “pravno obavezujućeg sporazuma” između Srbije i Kosova?
HOXHAJ: Pravno obavezujući sporazum ima jedno ime: uzajamno priznavanje Kosova i Srbije, kao i članstvo Kosova u UN-u. U tom smislu nema razlike između bilo kog političkog subjekta na Kosovu. Pitanje međusobnog priznavanja ima najveći prioritet u našim bilateralnim odnosima. Što ne znači da tokom dijaloga ne bi trebalo tretirati i druga pitanja između dvije zemlje, a sve u cilju poboljšanja života građana.
AVANGARDA: Za nacrt Rezolucije koja bi predsjedniku Thaçiju onemogućila razgovar o promjeni granice sa Srbijom nisu glasali poslanici Alijanse za budućnost Kosova, što je za većinu prištinskih medija bio dokaz da Vlada zapravo podržava ideju o razgraničenju sa Srbijom, iako se javno izjašnjava drugačije. Koha ditore se pita zašto premijer Haradinaj nije spriječio predsjednika Thaçija “da trguje kosovskom teritorijom”, odnosno zašto je premijer pogazio svoje riječi da “promjena granica na Balkanu znači rat”. Možete li odgovoriti na ovo pitanje?
HOXHAJ: Naš stav je da kroz sporazum sa Srbijom privedemo kraju izgradnju države Kosova uz uzajamno priznavanje, i to sa postojećom teritorijom i sa trenutnim granicama Kosova. Ovdje nema neke razlike u pristupu.
AVANGARDA: Što tačno znači pojam “razgraničenja” Srbije i Kosova o kojem govori predsjednik Thaçi?
HOXHAJ: Demarkacija granice Kosova i Srbije tema je kojom ćemo u budućnosti morati da se pozabavimo. Paralelno sa procesom priznavanja Kosova, Srbija bi mogla da zaključi i graničnu liniju sa Kosovom. Označavanje granice sa Srbijom, kao što smo to već učinili sa Makedonijom i Crnom Gorom, proces je koliko u interesu regionalnog mira i stabilnosti, toliko i evropski uslov koji se mora ispuniti. Na kraju, Srbija će, tokom svog puta u EU, biti u obavezi da pokaže da li je njena granica na jugu granica sa Kosovom ili sa nekom drugom državom, kao i da jasno kaže koliko ima stanovnika.
AVANGARDA: Hoćete da kažete da “razgraničenje” znači…
HOXHAJ: Hoću da kažem da je određivanje graničnih linija bio i ostao uslov za ulazak zemalja Balkana u EU.
