Dolaskom Andreja Belousova na čelo Ministarstva odbrane mnogi smatraju da će Rusija intenzivirati taktiku iscrpljivanja Ukrajine kako bi, u konačnica, slomila otpor.
Vijest je potresla Rusku Federaciju i šokirala svijet. Tako bi se mogla opisati smjena ruskog ministra odbrane Sergeja Šojgua i imenovanje novog čovjeka na, kako se sada čini, najvažnije mjesto u ruskoj nomenklaturi vlasti. Jer, koja je funkcija, sada dok Rusija vodi dugi i krvavi rat u Ukrajini, važnija od mjesta ministra odbrane.
Andrej Belousov, pišu svi važniji svjestki mediji, ekonomist je po struci i životnom opredjeljenju, a razlozi zbog kojih se ruski predsjednik Vladimir Putin odlučio baš njega imenovati na tako važnu državnu funkciju ostaju još uvijek nedovoljno jasni.
Zapadni analitičari, listom, pišu kako je to za Rusiju „strateški dobar potez“ i da će sa Belousovim Rusija biti u stanju nastaviti voditi dugi iscrpljujući rat.
U svojoj analizi pisac i novinar Mansur Mirovaljev ovaj Putinov potez objasnio je na sljedeći način: „U posljednje dvije godine pomogao je u ublažavanju posljedica sankcija koje je Zapad uveo Moskvi nakon invazije na Ukrajinu. Nakon što je pokazala neočekivanu otpornost na sankcije, ruska ekonomija prebacila se na ratno stanje, sa vojnim fabrikama koje rade u smjenama i usmjeravajući milijarde dolara na novo oružje i izdvajanja vojnicima i njihovim porodicama.“
Belousov će imati jedan ključni zadatak na novoj funkciji, a to je povećanje količine i brzine proizvodnje municije, projektila, bespilotnih letjelica, borbenih vozila, artiljerije, sistema protivzračne odbrane i elektronskog ratovanja za ofanzivne operacije u Ukrajini i domaću protivzračnu odbranu u Rusiji i okupiranim ukrajinskim regijama.
Politički analitičar Denis Avdagić smatra da smjena Šojgua zapravo nije tektonski poremećaj u Putinovom ratnom kabinetu, nego način da se jedan od najbližih saradnika ruskog predsjednika zapravo nagradi za dugogodišnju lojalnost.
„Nije ni Šojgu vojno obrazovan, ako će se tako gledati. S druge strane, ovo micanje kako su to predstavili, nije nikakvo micanje ili smjena, kako kažu. Ovo je unapređivanje samog Šojgua, zapravo ‘micanje’ njegove odgovornosti za rat u Ukrajini jer se radi o jednom od najbližih suradnika Putina. Prema tome, jasno je da je Putinu stalo da sačuva njegov ugled“, kaže Avdagić.
Smatra da je i posljednja ofanziva koju Rusija sprovodi u rejonu Harkiva zapravo akcija kojom se želi stvoriti imidž Šojgua kao uspješnog političara i vojnog stratega.
“Dosta bitno jeste da je ministarstvo, kao takvo, uvijek primarno politička institucija, a ne vojna. Postoji štab koji rukovodi samom vojskom, a uz Putina zapravo nema potrebe za većeg šefa u toj državi, koji želi sve kontrolirati i uopće ne sumnjam da ima svakodnevne brifinge i imputira svoje ideje u kontekstu rata“, kaže Avdagić.
Što se tiče narativa po kojem će ekonomist ustrojiti ministarstvo odbrane i ekonomiju da slomi ukrajinsku odbranu, Avdagić smatra da analitičari precjenjuju domet novog imenovanja i da će to vjerovatno biti još jedna u nizu „propalih ili nerealiziranih ruskih strategija“
"Ne treba na to uopće tako plitko gledati. Naravno, mislim da to jeste jedan od planova. Međutim, ono što je sigurno dosta bitno Rusiji jeste to što je i njihova vojna proizvodnja u jednom trenutku zakazala i praktično oni su se u opremanju dosta morali osloniti na suradnju sa Iranom, Sjevenom Korejom, Kinom.”
“Mi smo govorili o zemlji koja je praktično jedan od dva najveća svjetska proizvođača oružja i namjenske vojne opreme, a sveli su se na to da idu moljakati ove ‘Kim Jong-une’ za ono što im omogućava nastavak ratovanja. To je kontekst ovoga da je civil, ekonomist na čelu ministarstva obrane i on sasvim sigurno može usmjeriti svoju pozornost i umješnost na taj aspekt rata“, kaže.
"S druge strane ovo o čemu se priča, a to je slamanje Ukrajine (možemo reći i Zapada), jasno se vidi da je to nekakva njihova strategija koja je sad više ne znam koja po redu strategija u kontekstu rata u Ukrajini, s obzirom da je ona prva bila da će oni u nekoliko dana slomiti Ukrajinu. Zašto neko misli da će ovo biti uspješnije?”
“Naravno, jedna od stvari kojima se oni vjerojatno izuzetno raduju jeste to da bi na američkim izborima ove godine moglo doći do određene promjene tako da bi sljedeće godine, nakon inauguracije novog predsjednika, a znamo na koga ciljaju i kome se nadaju, to primijenilo situaciju.“
Za kraj potencira jednu veoma važnu stvar, koju izgleda mnogi politički i vojni analitičari zanemaruju u svojim analizama. Taktika iscrpljivanja je dvosmjerna, što znači da dok trpi Ukrajina istovremeno trpi i Rusija.
"Drugim riječima, ono što je njima bitno jeste da moraju održavati pritisak ako ništa drugo do tada, a ako ne dođe onaj koji je željen, Trump naravno, nisam siguran kako onda mogu usmjeriti napore na iscrpljivanju Ukrajine, jer zašto bi onda pomoć zapada prema Ukrajini prestala.”
“Naravno, u Ukrajini ima i drugih izazova. Vidimo da je zasićenost ratom ipak nastupila i nisu toliko motivirani ni entuzijastični kako su bili 2022, ali taktika iscrpljivanja s ruske strane ima još jedan problem, a to je da oni istovremeno i sebe iscrpljuju i to ne treba zaboraviti“, zaključuje Avdagić.
Andrej Belousov, pišu svi važniji svjestki mediji, ekonomist je po struci i životnom opredjeljenju, a razlozi zbog kojih se ruski predsjednik Vladimir Putin odlučio baš njega imenovati na tako važnu državnu funkciju ostaju još uvijek nedovoljno jasni.
Zapadni analitičari, listom, pišu kako je to za Rusiju „strateški dobar potez“ i da će sa Belousovim Rusija biti u stanju nastaviti voditi dugi iscrpljujući rat.
U svojoj analizi pisac i novinar Mansur Mirovaljev ovaj Putinov potez objasnio je na sljedeći način: „U posljednje dvije godine pomogao je u ublažavanju posljedica sankcija koje je Zapad uveo Moskvi nakon invazije na Ukrajinu. Nakon što je pokazala neočekivanu otpornost na sankcije, ruska ekonomija prebacila se na ratno stanje, sa vojnim fabrikama koje rade u smjenama i usmjeravajući milijarde dolara na novo oružje i izdvajanja vojnicima i njihovim porodicama.“
Kreator ‘putinomanije’
I do sada je Belousov igrao važnu ulogu u Putinovoj invaziju na Ukrajinu, pa Mirovaljev piše kako je bio jedan od ključnih ljudi u kreiranju „putinomanije“.Belousov će imati jedan ključni zadatak na novoj funkciji, a to je povećanje količine i brzine proizvodnje municije, projektila, bespilotnih letjelica, borbenih vozila, artiljerije, sistema protivzračne odbrane i elektronskog ratovanja za ofanzivne operacije u Ukrajini i domaću protivzračnu odbranu u Rusiji i okupiranim ukrajinskim regijama.
Politički analitičar Denis Avdagić smatra da smjena Šojgua zapravo nije tektonski poremećaj u Putinovom ratnom kabinetu, nego način da se jedan od najbližih saradnika ruskog predsjednika zapravo nagradi za dugogodišnju lojalnost.
„Nije ni Šojgu vojno obrazovan, ako će se tako gledati. S druge strane, ovo micanje kako su to predstavili, nije nikakvo micanje ili smjena, kako kažu. Ovo je unapređivanje samog Šojgua, zapravo ‘micanje’ njegove odgovornosti za rat u Ukrajini jer se radi o jednom od najbližih suradnika Putina. Prema tome, jasno je da je Putinu stalo da sačuva njegov ugled“, kaže Avdagić.
Smatra da je i posljednja ofanziva koju Rusija sprovodi u rejonu Harkiva zapravo akcija kojom se želi stvoriti imidž Šojgua kao uspješnog političara i vojnog stratega.
Odlazak Šojgua uz ‘big bang’
"Ovo što vidimo i što promatamo, ovo ofenzivno djelovanje u Ukrajini, to je nekakav odlazak uz big bang Šojgua, tako da se ostavi nekakvu reputaciju uspjeha na samome kraju, a slično će vjerovatno postupiti i novi ministar. Oni su u, to se tako kaže, ratnoj ekonomiji. U tom smislu svi će reći da je ovo baš i upravo smisleno i dobro.”“Dosta bitno jeste da je ministarstvo, kao takvo, uvijek primarno politička institucija, a ne vojna. Postoji štab koji rukovodi samom vojskom, a uz Putina zapravo nema potrebe za većeg šefa u toj državi, koji želi sve kontrolirati i uopće ne sumnjam da ima svakodnevne brifinge i imputira svoje ideje u kontekstu rata“, kaže Avdagić.
Što se tiče narativa po kojem će ekonomist ustrojiti ministarstvo odbrane i ekonomiju da slomi ukrajinsku odbranu, Avdagić smatra da analitičari precjenjuju domet novog imenovanja i da će to vjerovatno biti još jedna u nizu „propalih ili nerealiziranih ruskih strategija“
"Ne treba na to uopće tako plitko gledati. Naravno, mislim da to jeste jedan od planova. Međutim, ono što je sigurno dosta bitno Rusiji jeste to što je i njihova vojna proizvodnja u jednom trenutku zakazala i praktično oni su se u opremanju dosta morali osloniti na suradnju sa Iranom, Sjevenom Korejom, Kinom.”
“Mi smo govorili o zemlji koja je praktično jedan od dva najveća svjetska proizvođača oružja i namjenske vojne opreme, a sveli su se na to da idu moljakati ove ‘Kim Jong-une’ za ono što im omogućava nastavak ratovanja. To je kontekst ovoga da je civil, ekonomist na čelu ministarstva obrane i on sasvim sigurno može usmjeriti svoju pozornost i umješnost na taj aspekt rata“, kaže.
Problem sa servisiranjem ratnih potreba
Još jednu stvar je neophodno da osvijestimo, pojašnjava Avdagić, a to je da je Rusija zemlja koja od početka agresije na Ukrajinu ima velikih problema sa servisiranjem ratnih potreba."S druge strane ovo o čemu se priča, a to je slamanje Ukrajine (možemo reći i Zapada), jasno se vidi da je to nekakva njihova strategija koja je sad više ne znam koja po redu strategija u kontekstu rata u Ukrajini, s obzirom da je ona prva bila da će oni u nekoliko dana slomiti Ukrajinu. Zašto neko misli da će ovo biti uspješnije?”
“Naravno, jedna od stvari kojima se oni vjerojatno izuzetno raduju jeste to da bi na američkim izborima ove godine moglo doći do određene promjene tako da bi sljedeće godine, nakon inauguracije novog predsjednika, a znamo na koga ciljaju i kome se nadaju, to primijenilo situaciju.“
Za kraj potencira jednu veoma važnu stvar, koju izgleda mnogi politički i vojni analitičari zanemaruju u svojim analizama. Taktika iscrpljivanja je dvosmjerna, što znači da dok trpi Ukrajina istovremeno trpi i Rusija.
"Drugim riječima, ono što je njima bitno jeste da moraju održavati pritisak ako ništa drugo do tada, a ako ne dođe onaj koji je željen, Trump naravno, nisam siguran kako onda mogu usmjeriti napore na iscrpljivanju Ukrajine, jer zašto bi onda pomoć zapada prema Ukrajini prestala.”
“Naravno, u Ukrajini ima i drugih izazova. Vidimo da je zasićenost ratom ipak nastupila i nisu toliko motivirani ni entuzijastični kako su bili 2022, ali taktika iscrpljivanja s ruske strane ima još jedan problem, a to je da oni istovremeno i sebe iscrpljuju i to ne treba zaboraviti“, zaključuje Avdagić.
