Zovite me kako god hoćete, ali ako svakog dana uspijemo da riješimo po jedan problem neke srpske porodice na Kosovu, naša misija je uspješna...
Slobodan Petrović, osnivač i predsjednik Samostalne liberalne stranke (SLS) i zamjenik premijera Kosova i ministar administracije lokalne samouprave u Vladi Kosova, jedan je od medijski najnapadanijih srpskih političara sa Kosova. Petrović, član delegacije Kosova na razgovorima sa Srbijom u Briselu, do sada uglavnom nije odgovarao na optužbe, tvrdeći da Samostalnu liberalnu stranku osnovao da bi se bolni konflikt prekinuo. Na odluci o pripremi osnivanja Zajednice srpskih opština na Kosovu stoji upravo njegov potpis, a sada, poslije uspješnog okončanja briselskog dijaloga, vjeruje da je i posljednjim skepticima jasno da Srbi na Kosovu na svoju sudbinu mogu uticati jedino ako se nalaze na mjestima gdje se realne odluke donose, a to je – u kosovskim institucijama.
Umeli ste da kažete da "nema teme o kojoj se više, ali i neodgovornije pričalo u srpskoj politici od Kosova". Je li i dalje tako?
Petrović: Nacionalne emocije svih Srba naslonjene su na Kosovo. To je idealna pozicija za zloupotrebu dežurnih patriota koji su svoju demagogiju, bez ikakve želje da se problem riješi, doveli do perfekcije. Ako pogledate političke izjave, novinske članke ili TV programe, videćete da se o Kosovu govori mnogo. Sa druge strane, rijetko ćete imati priliku da čujete bar osnove informacije ili podatke o životu na Kosovu. O prijedlozima za rješenje da ne govorim. Briselski sporazum je značajno popravio stanje, ali je ostalo još mnogo toga neodgovornog u politici i medijima kada je Kosovo u pitanju.
Zvanična Srbija je oduvijek isticala obavezu, ali i želju da pomogne Srbima na Kosovu! U čemu je bio problem: načinu na koji je to radila ili nečem drugom?
Petrović: Veći je problem u načinu nego u obimu pomoći: netransparentnost i zaklanjanje iza patriotizma, kao odgovor na svako pitanje o kontroli finansija koje stižu iz Beograda, idealno je za političku zloupotrebu i nezakonito bogaćenje.
Ima mišljenja da su Srbi, "južno od Ibra", kako se to obično kaže, zbijeni u enklavama u albanskom okruženju, godinama bili taoci međunarodne zajednice, ali i sopstvenog naroda. Ko najviše snosi odgovornost za to?
Petrović: Srbi sa Kosova, i sjeverno i južno od Ibra, jesu bili taoci, ali ne sopstvenog naroda. To bi posebno bilo nekorektno reći kada se ima u vidu emocija koju građani Srbije imaju i prema Kosovu i prema kosovskim Srbima. Srbi sa Kosova su bili ili su još, taoci neriješenih odnosa Prištine i Beograda. Sigurno da ima puno odgovornih za to.
Jedan ste od rijetkih srpskih političara koji tvrde da je pogrešno da se krivica za srpske probleme na Kosovu traži samo na albanskoj strani. Kakva je sve tu krivica Srba i Srbije?
Petrović: Uporno izbjegavam da govorim o krivcima. Sigurno je da ih ima na svim stranama. Ne želim da budem sudija i uporno ističem da je krivica za neriješavanje problema obostrana kao što je i uspjeh pregovaračkog procesa u Briselu uspjeh obje strane u datim okolnostima.
Ipak, iz nekih vaših ranijih javnih nastupa mogao se steći utisak da je Beograd prvi na spisku problema Srba sa Kosova?
Petrović: Pogrešno ste me protumačili. Ja sam za to da Beograd bude među prvima na spisku rješenja za probleme Srba sa Kosova.
Uprkos tome što ste politiku zvaničnog Beograda prema Kosovu često kvalifikovali kao neartikulisanu?!
Petrović: Postoji vidan napredak da se ta politika artikuliše i učini realnom. Beograd i kosovski Srbi su u prirodnoj vezi, i to je opšte poznato. Što je ta veza preciznije definisana, manji je prostor za političke i posebno finansijske zloupotrebe.
Zašto je vaš odnos sa zvaničnim Beogradom i dalje nezvaničan i svodi se na razmjenu mišljenja na neformalnim skupovima?
Petrović: To nije pitanje za mene. Niti se bilo kome nudimo niti odbijamo saradnju sa bilo kim ko može i hoće da pomogne. A sada su svi u prilici da se uvjere da je Samostalna liberalna stranka prepoznala interes svoje zajednice da u novim okolnostima obezbjedi što povoljnije uslove i to je sada velika prednost: mnogi procesi koji očekuju sjever Kosova, južno od Ibra su zahvaljujući nama završeni. Prosto, kao ozbiljni i odgovorni ljudi, mi nismo imali taj luksuz da ignorišemo stvarnost oko sebe. Jer, zbog toga smo i ušli u politiku!
Zašto ste osnovali sopstvenu partiju pored toliko srpskih stranaka na Kosovu?
Petrović: Srbima na Kosovu trebao je novi politički odgovor na realnost koja nam se desila. Taj odgovor do formiranja SLS-a nije bio politički artikulisan.
Zar nije bilo logičnije da, zarad bolje komunikacije sa Albancima, postanete faktor u nekoj albanskoj partiji i iznutra radite na izbavljenju Srba iz neke vrste političke izolacije?
Petrović: Ne. Dubina konflikta, višedecenijsko nerazumijevanje dva naroda i potpuna blokada političkog procesa razlozi su da model manjinskih partija, kao što je SLS na Kosovu, bude najefikasniji oblik za zaštitu političkih interesa srpske zajednice.
Zlobnici kažu "… i američkih interesa"! Ima onih koji tvrde da vam je partiju osnovala ni manje ni više nego – Madeline Albright!
Petrović: Takve i slične fraze su, naravno, netačne, često čak i sa više elemenata naučne fantastike nego ove u vašem pitanju. Kad postignete uspjeh, a SLS je danas ubjedljivo najveća organizovana politička snaga kosovskih Srba, gotovo uvijek trpite kvalifikacije da ste samo eksponent nekih svijetskih, tamnih ili nekih sličnih sila.
Dakle, niste "američki igrač"?!
Petrović: Mi smo uvažili sve faktore koji utiču na razvoj srpske zajednice na Kosovu nakon okončanja sukoba. SAD i njihova pomoć nam je u tome nemjerljiva. Ako je etiketa da sam nečiji igrač cijena dobrih odnosa SLS sa administracijom SAD koju pominjete, a od čega korist ima srpska zajednica, onda neka tako bude.
Šta vas više pogađa: kad vas nazivaju "Thaçijevi Srbi" ili "Srbi lojalni Albancima"?
Petrović: Mnogo puta sam rekao: zovite me kako god hoćete, ali ako svakoga dana uspjemo da rješimo po jedan problem neke srpske porodice na Kosovu, naša misija je uspješna. Kao odgovorni ljudi mi smo političku scenu na Kosovu prosuđivali sa pozicija njenih realnih mogućnosti, a ne pozicija zadatih utopija i zato smo danas tu gdje jesmo.
Prebacuju vam i da ste dali legitimitet kosovskoj vlasti da na Srbima južno od Ibra, danas najočiglednijim žrtvama svega što se dešavalo na Kosovu, testira zakonitosti multietničnosti!
Petrović: Teza da je Kosovo postalo nezavisno zato što je u njegove institucije ušao SLS da svojim radom i na jedini mogući način poboljša status Srba na Kosovu sama je po sebi neodrživa. Na stranu činjenica da je SLS ušao tek u treću kosovsku vladu, a da je u prethodne dve takođe bilo Srba, i to baš onih koji nam to danas prigovaraju.
Kad ste odlučili da uđete u kosovsku vlast, umjesto obrazloženja ponudili se metaforu: "Klimu ne možete da prihvatite ili ne prihvatite, morate se prilagoditi"! Je li Briselski sporazum znak da su se Srbi na Kosovu definitivno prilagodili klimi?
Petrović: Kao što postoje stvari na koje ne možemo da utičemo, postoji i gomila pitanja koja se mogu pokrenuti i mi nismo propustili priliku da to i uradimo. Koja bi to srpska zajednica opština danas postojala da mi te opštine južno od Ibra nismo formirali i izgradili? Ko bi u njima sada živeo da smo umjesto asfaltiranja, izgradnje kuća, obdaništa, bolnica, vodovoda, zapošljavanja izabrali da nosimo bedževe i transparente?!
Što se tiče Briselskog sporazuma, on je važan da se normalizuju odnosi Prištine i Beograda, ali mnogo važnije za mene, da se normalizuje život na Kosovu.
Koliko ste u prilici da utičete na zvaničnu politiku Kosova i na koji način?
Petrović: Postoje pojedina dobra ustavna i zakonska rješenja o zaštiti srpske zajednice na Kosovu. Na njima svakodnevno insistiramo. Pored toga, snagom institucija kao što su ministarstva, parlament, opštine sa srpskom većinom, kancelarijom premijera za zajednice, Povjerenikom za jezik i učešćem u drugim institucijama na Kosovu možemo da utičemo na našu sudbinu. Takođe, moje prisustvo u Briselu kao dio delegacije Prištine dokaz je da uspjevamo da se naš glas čuje.
Kad kažete da su se Srbi južno od Ibra odlučili za – realnost, na šta konkretno ciljate?
Petrović: Realnost je da bez vozačke dozvole sa Kosova ne možete voziti kola, ako to radite, kazniće vas opet neki kosovski policajac, struju isporučuje Kosovska energetska korporacija, ako ne platite, nećete je imati. U tim okolnostima sami smo kazali – zar nije bolje da onda i budemo dio tog sistema i izborimo se za neka prava. To je ta realnost.
Umeli ste da kažete kako ste "birajući između zemaljskog i nebeskog carstva, izabrali – budućnost" . Vaši protivnici kažu: "Da, ali na uštrb nacionalnog naslijeđa, identiteta, običaja i navika srca"?
Petrović: Neka mi neko kaže kako smo se to odrekli nacionalnog identiteta. Obnavljajući crkve? Porušena groblja? Zakonom o Velikoj Hoči ili historijskom centru Prizrena? Osnivanjem televizije na srpskom jeziku na cijeloj teritoriji Kosova? Mi budućnost gradimo ni najmanje se ne odričući svog identiteta.
Srbijanski vicepremijer Aleksandar Vučić, opisujući saradnju sa svojim koalicionim partnerima, dojučerašnjim "neprijateljima", ume da kaže: "Ne volimo se i ne ljubimo, ali moramo da sarađujemo…"! Jeste li u sličnim odnosima sa premijerom Thaçijem?
Petrović: Moja saradnja sa premijerom Kosova je vrlo korektna. Srpska zajednica treba da bude dio svih procesa na Kosovu bez obzira na personalna rješenja. Što manje emocija i više preciznih dogovora, to bolje. I u Prištini i u Beogradu i u Briselu i bilo gdje.
Kakvi su vaši kontakti sa predstavnicima Srba sa sjevera, zapravo, ima li ih uopšte?
Petrović: Sa političkim predstavnicima Srba sa sjevera Kosova nemamo kontakt. Sa građanima sjevera Kosova svakako.
Jeste li, u eri barikada, pokušali da posredujete između njih i kosovske vlade?
Petrović: Naši napori su bili usmjereni na to da se konflikt amortizuje i ne proširi. Sve ostalo nije bilo dio mog posla.
Otkad ste ušli u politiku, potencirate da teritorija, status, priznavanje ili nepriznavanje – nije vaš posao. Šta je vaš posao?
Petrović: Naš posao je da građanima olakšamo živote. Da gradimo, zapošljavamo, stvaramo uslove za bolje obrazovanje, brinemo o duhovnom i kulturnom identitetu. To narod jako dobro prepoznaje.
Status Srba na sjeveru i Srba južno od Ibra ne razlikuje se samo geografski, nego i politički. Može li se to prevazići?
Petrović: Ignorisanje specifičnosti sjevera Kosova i srpskih sredina ispod Ibra bila bi greška. Sa druge strane, odustajanje od cjelovitog rješenja za srpsku zajednicu na Kosovu bilo bi pogubno. To se u Briselu srećom nije desilo. Normalizujmo odnose, uvedimo vladavinu prava i razlike će postati beznačajne.
Vaše stranačke kolege često kao adut potežu podatak o 3000 zaposlenih Srba otkad participirate u vlasti. Na vlasti ste sedam godina, što znači da ste u prosjeku zapošljavali 430 ljudi godišnje?Je li to uspjeh?
Petrović: Pogrešno koristite statistiku. Prvo, na vlasti smo pet godina, a drugo, zaboravljate da stepen učešća SLS-a u vlasti, kao ni stanje u kosovskom društvu nisu isti danas i prije pet godina. Trend poboljšanja na tom polju svakako postoji i vrlo je izražen.
Koliko Srba trenutno živi na Kosovu?
Petrović: Srbi na kosovskom popisu nisu popisani zbog poruke Beograda da će ih popisati Srbija, što se nakon toga nije desilo. Tako su kosovski Srbi jedini nepopisani ljudi u Evropi. Procjenjuje se da ih ima oko 120.000. Od toga dvije trećine južno od Ibra.
Malo je nelogično da ste se sretali ili se srećete sa Bilom ili Hilary Clinton, Ban Ki Moonom, Catherine Ashton, Merkelovom... a da ne možete da uspostavite dijalog sa Nikolićem, Dačićem, Vučićem! Šta se dešava na tom polju?
Petrović: Izbor mojih sagovornika iz vašeg pitanja nije stvar samo mog izbora. Razgovaramo sa svima za koje smatramo da imaju potencijal da zajedno sa nama rade na rješavanju problema i stvaranju boljih uslova života za naše građane. Intenzivirani susreti koje imam u okviru dijaloga u Briselu korak su ka ozvaničavanju budućih susreta sa ciljem rješavanja mnogih nagomilanih problema.
Umeli ste da kažete da "nema teme o kojoj se više, ali i neodgovornije pričalo u srpskoj politici od Kosova". Je li i dalje tako?
Petrović: Nacionalne emocije svih Srba naslonjene su na Kosovo. To je idealna pozicija za zloupotrebu dežurnih patriota koji su svoju demagogiju, bez ikakve želje da se problem riješi, doveli do perfekcije. Ako pogledate političke izjave, novinske članke ili TV programe, videćete da se o Kosovu govori mnogo. Sa druge strane, rijetko ćete imati priliku da čujete bar osnove informacije ili podatke o životu na Kosovu. O prijedlozima za rješenje da ne govorim. Briselski sporazum je značajno popravio stanje, ali je ostalo još mnogo toga neodgovornog u politici i medijima kada je Kosovo u pitanju.
Zvanična Srbija je oduvijek isticala obavezu, ali i želju da pomogne Srbima na Kosovu! U čemu je bio problem: načinu na koji je to radila ili nečem drugom?
Petrović: Veći je problem u načinu nego u obimu pomoći: netransparentnost i zaklanjanje iza patriotizma, kao odgovor na svako pitanje o kontroli finansija koje stižu iz Beograda, idealno je za političku zloupotrebu i nezakonito bogaćenje.
Ima mišljenja da su Srbi, "južno od Ibra", kako se to obično kaže, zbijeni u enklavama u albanskom okruženju, godinama bili taoci međunarodne zajednice, ali i sopstvenog naroda. Ko najviše snosi odgovornost za to?
Petrović: Srbi sa Kosova, i sjeverno i južno od Ibra, jesu bili taoci, ali ne sopstvenog naroda. To bi posebno bilo nekorektno reći kada se ima u vidu emocija koju građani Srbije imaju i prema Kosovu i prema kosovskim Srbima. Srbi sa Kosova su bili ili su još, taoci neriješenih odnosa Prištine i Beograda. Sigurno da ima puno odgovornih za to.
Jedan ste od rijetkih srpskih političara koji tvrde da je pogrešno da se krivica za srpske probleme na Kosovu traži samo na albanskoj strani. Kakva je sve tu krivica Srba i Srbije?
Petrović: Uporno izbjegavam da govorim o krivcima. Sigurno je da ih ima na svim stranama. Ne želim da budem sudija i uporno ističem da je krivica za neriješavanje problema obostrana kao što je i uspjeh pregovaračkog procesa u Briselu uspjeh obje strane u datim okolnostima.
Ipak, iz nekih vaših ranijih javnih nastupa mogao se steći utisak da je Beograd prvi na spisku problema Srba sa Kosova?
Petrović: Pogrešno ste me protumačili. Ja sam za to da Beograd bude među prvima na spisku rješenja za probleme Srba sa Kosova.
Uprkos tome što ste politiku zvaničnog Beograda prema Kosovu često kvalifikovali kao neartikulisanu?!
Petrović: Postoji vidan napredak da se ta politika artikuliše i učini realnom. Beograd i kosovski Srbi su u prirodnoj vezi, i to je opšte poznato. Što je ta veza preciznije definisana, manji je prostor za političke i posebno finansijske zloupotrebe.
Zašto je vaš odnos sa zvaničnim Beogradom i dalje nezvaničan i svodi se na razmjenu mišljenja na neformalnim skupovima?
Petrović: To nije pitanje za mene. Niti se bilo kome nudimo niti odbijamo saradnju sa bilo kim ko može i hoće da pomogne. A sada su svi u prilici da se uvjere da je Samostalna liberalna stranka prepoznala interes svoje zajednice da u novim okolnostima obezbjedi što povoljnije uslove i to je sada velika prednost: mnogi procesi koji očekuju sjever Kosova, južno od Ibra su zahvaljujući nama završeni. Prosto, kao ozbiljni i odgovorni ljudi, mi nismo imali taj luksuz da ignorišemo stvarnost oko sebe. Jer, zbog toga smo i ušli u politiku!
Zašto ste osnovali sopstvenu partiju pored toliko srpskih stranaka na Kosovu?
Petrović: Srbima na Kosovu trebao je novi politički odgovor na realnost koja nam se desila. Taj odgovor do formiranja SLS-a nije bio politički artikulisan.
Zar nije bilo logičnije da, zarad bolje komunikacije sa Albancima, postanete faktor u nekoj albanskoj partiji i iznutra radite na izbavljenju Srba iz neke vrste političke izolacije?
Petrović: Ne. Dubina konflikta, višedecenijsko nerazumijevanje dva naroda i potpuna blokada političkog procesa razlozi su da model manjinskih partija, kao što je SLS na Kosovu, bude najefikasniji oblik za zaštitu političkih interesa srpske zajednice.
Zlobnici kažu "… i američkih interesa"! Ima onih koji tvrde da vam je partiju osnovala ni manje ni više nego – Madeline Albright!
Petrović: Takve i slične fraze su, naravno, netačne, često čak i sa više elemenata naučne fantastike nego ove u vašem pitanju. Kad postignete uspjeh, a SLS je danas ubjedljivo najveća organizovana politička snaga kosovskih Srba, gotovo uvijek trpite kvalifikacije da ste samo eksponent nekih svijetskih, tamnih ili nekih sličnih sila.
Dakle, niste "američki igrač"?!
Petrović: Mi smo uvažili sve faktore koji utiču na razvoj srpske zajednice na Kosovu nakon okončanja sukoba. SAD i njihova pomoć nam je u tome nemjerljiva. Ako je etiketa da sam nečiji igrač cijena dobrih odnosa SLS sa administracijom SAD koju pominjete, a od čega korist ima srpska zajednica, onda neka tako bude.
Šta vas više pogađa: kad vas nazivaju "Thaçijevi Srbi" ili "Srbi lojalni Albancima"?
Petrović: Mnogo puta sam rekao: zovite me kako god hoćete, ali ako svakoga dana uspjemo da rješimo po jedan problem neke srpske porodice na Kosovu, naša misija je uspješna. Kao odgovorni ljudi mi smo političku scenu na Kosovu prosuđivali sa pozicija njenih realnih mogućnosti, a ne pozicija zadatih utopija i zato smo danas tu gdje jesmo.
Prebacuju vam i da ste dali legitimitet kosovskoj vlasti da na Srbima južno od Ibra, danas najočiglednijim žrtvama svega što se dešavalo na Kosovu, testira zakonitosti multietničnosti!
Petrović: Teza da je Kosovo postalo nezavisno zato što je u njegove institucije ušao SLS da svojim radom i na jedini mogući način poboljša status Srba na Kosovu sama je po sebi neodrživa. Na stranu činjenica da je SLS ušao tek u treću kosovsku vladu, a da je u prethodne dve takođe bilo Srba, i to baš onih koji nam to danas prigovaraju.
Kad ste odlučili da uđete u kosovsku vlast, umjesto obrazloženja ponudili se metaforu: "Klimu ne možete da prihvatite ili ne prihvatite, morate se prilagoditi"! Je li Briselski sporazum znak da su se Srbi na Kosovu definitivno prilagodili klimi?
Petrović: Kao što postoje stvari na koje ne možemo da utičemo, postoji i gomila pitanja koja se mogu pokrenuti i mi nismo propustili priliku da to i uradimo. Koja bi to srpska zajednica opština danas postojala da mi te opštine južno od Ibra nismo formirali i izgradili? Ko bi u njima sada živeo da smo umjesto asfaltiranja, izgradnje kuća, obdaništa, bolnica, vodovoda, zapošljavanja izabrali da nosimo bedževe i transparente?!
Što se tiče Briselskog sporazuma, on je važan da se normalizuju odnosi Prištine i Beograda, ali mnogo važnije za mene, da se normalizuje život na Kosovu.
Koliko ste u prilici da utičete na zvaničnu politiku Kosova i na koji način?
Petrović: Postoje pojedina dobra ustavna i zakonska rješenja o zaštiti srpske zajednice na Kosovu. Na njima svakodnevno insistiramo. Pored toga, snagom institucija kao što su ministarstva, parlament, opštine sa srpskom većinom, kancelarijom premijera za zajednice, Povjerenikom za jezik i učešćem u drugim institucijama na Kosovu možemo da utičemo na našu sudbinu. Takođe, moje prisustvo u Briselu kao dio delegacije Prištine dokaz je da uspjevamo da se naš glas čuje.
Kad kažete da su se Srbi južno od Ibra odlučili za – realnost, na šta konkretno ciljate?
Petrović: Realnost je da bez vozačke dozvole sa Kosova ne možete voziti kola, ako to radite, kazniće vas opet neki kosovski policajac, struju isporučuje Kosovska energetska korporacija, ako ne platite, nećete je imati. U tim okolnostima sami smo kazali – zar nije bolje da onda i budemo dio tog sistema i izborimo se za neka prava. To je ta realnost.
Umeli ste da kažete kako ste "birajući između zemaljskog i nebeskog carstva, izabrali – budućnost" . Vaši protivnici kažu: "Da, ali na uštrb nacionalnog naslijeđa, identiteta, običaja i navika srca"?
Petrović: Neka mi neko kaže kako smo se to odrekli nacionalnog identiteta. Obnavljajući crkve? Porušena groblja? Zakonom o Velikoj Hoči ili historijskom centru Prizrena? Osnivanjem televizije na srpskom jeziku na cijeloj teritoriji Kosova? Mi budućnost gradimo ni najmanje se ne odričući svog identiteta.
Srbijanski vicepremijer Aleksandar Vučić, opisujući saradnju sa svojim koalicionim partnerima, dojučerašnjim "neprijateljima", ume da kaže: "Ne volimo se i ne ljubimo, ali moramo da sarađujemo…"! Jeste li u sličnim odnosima sa premijerom Thaçijem?
Petrović: Moja saradnja sa premijerom Kosova je vrlo korektna. Srpska zajednica treba da bude dio svih procesa na Kosovu bez obzira na personalna rješenja. Što manje emocija i više preciznih dogovora, to bolje. I u Prištini i u Beogradu i u Briselu i bilo gdje.
Kakvi su vaši kontakti sa predstavnicima Srba sa sjevera, zapravo, ima li ih uopšte?
Petrović: Sa političkim predstavnicima Srba sa sjevera Kosova nemamo kontakt. Sa građanima sjevera Kosova svakako.
Jeste li, u eri barikada, pokušali da posredujete između njih i kosovske vlade?
Petrović: Naši napori su bili usmjereni na to da se konflikt amortizuje i ne proširi. Sve ostalo nije bilo dio mog posla.
Otkad ste ušli u politiku, potencirate da teritorija, status, priznavanje ili nepriznavanje – nije vaš posao. Šta je vaš posao?
Petrović: Naš posao je da građanima olakšamo živote. Da gradimo, zapošljavamo, stvaramo uslove za bolje obrazovanje, brinemo o duhovnom i kulturnom identitetu. To narod jako dobro prepoznaje.
Status Srba na sjeveru i Srba južno od Ibra ne razlikuje se samo geografski, nego i politički. Može li se to prevazići?
Petrović: Ignorisanje specifičnosti sjevera Kosova i srpskih sredina ispod Ibra bila bi greška. Sa druge strane, odustajanje od cjelovitog rješenja za srpsku zajednicu na Kosovu bilo bi pogubno. To se u Briselu srećom nije desilo. Normalizujmo odnose, uvedimo vladavinu prava i razlike će postati beznačajne.
Vaše stranačke kolege često kao adut potežu podatak o 3000 zaposlenih Srba otkad participirate u vlasti. Na vlasti ste sedam godina, što znači da ste u prosjeku zapošljavali 430 ljudi godišnje?Je li to uspjeh?
Petrović: Pogrešno koristite statistiku. Prvo, na vlasti smo pet godina, a drugo, zaboravljate da stepen učešća SLS-a u vlasti, kao ni stanje u kosovskom društvu nisu isti danas i prije pet godina. Trend poboljšanja na tom polju svakako postoji i vrlo je izražen.
Koliko Srba trenutno živi na Kosovu?
Petrović: Srbi na kosovskom popisu nisu popisani zbog poruke Beograda da će ih popisati Srbija, što se nakon toga nije desilo. Tako su kosovski Srbi jedini nepopisani ljudi u Evropi. Procjenjuje se da ih ima oko 120.000. Od toga dvije trećine južno od Ibra.
Malo je nelogično da ste se sretali ili se srećete sa Bilom ili Hilary Clinton, Ban Ki Moonom, Catherine Ashton, Merkelovom... a da ne možete da uspostavite dijalog sa Nikolićem, Dačićem, Vučićem! Šta se dešava na tom polju?
Petrović: Izbor mojih sagovornika iz vašeg pitanja nije stvar samo mog izbora. Razgovaramo sa svima za koje smatramo da imaju potencijal da zajedno sa nama rade na rješavanju problema i stvaranju boljih uslova života za naše građane. Intenzivirani susreti koje imam u okviru dijaloga u Briselu korak su ka ozvaničavanju budućih susreta sa ciljem rješavanja mnogih nagomilanih problema.
