Energetska nezavisnost Crnomorski plin jača tursku geopolitiku

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je 21. augusta najavio da je značajno polje prirodnog plina otkriveno u blizini turske crnomorske obale. Otkriće 320 milijardi kubnih metara (bcm) rezerve pozdravljeno je kao prekretnica. "Ovo je tek početak", primijetio je predsjedniov savjetnik i glasnogovornik Ibrahim Kalin. "Nadamo se da će voditi do novih polja u istom predjelu." Takva entuzijastična reakcija je razumljiva. Turska danas koristi velike količine prirodnog plina. Zbog brzog ekonomskog rasta u proteklim desetljećima, potražnja je porasla sa svega 0,5 bcm u 1987. na 53,5 bcm u 2017. godini, od čega se većina uvozi.

Historijski najveći turski dobavljač plina je Rusija, iz koje dolazi polovina zapremine koja ulazi u državu, nakon čega slijede Iran, Azerbejdžan, Alžir, Katar... U prvoj polovini ove godine, međutim, uvoz plina iz Rusije i Irana opao je za više od 40 posto, a Azerbejdžan je postao najveći izvoznik na tursko tržište, obezbijedivši gotovo četvrtinu svih uvoza plina. U istom periodu je uvoz tečnog prirodnog plina (LNG) porastao za gotovo 45 posto, a Alžir i Katar su obezbijedili gotovo polovinu tog uvoza.

Vlastita proizvodnja obećava da će reducirati ovisnost o vanjskim dobavljačima i moguće otvoriti put za izvoz na unosna tržišta iz Evropske unije. Osim što će reducirati hronični turski trgovinski deficit, zbog velikog računa za naftu i plin, crnomorski plin bi mogao povećati i političku prednost Turske, također. Važan je i tajming ovog otkrića u zoni Tuna-1, oko 100 nautičkih milja sjeverno od turske obale u zapadnom Crnom moru. Erdoganova objava došla je u vrijeme kada je Turska u raspravi u vezi pomorskih granica i pristupa nalazištima ugljikovodika u Istočnom Mediteranu.

Sporazum potpisan s Vladom nacionalnog jedinstva (GNA) u Libiji za razgraničavanje ekskluzivnih ekonomskih zona (EEZ) doveo je do negativne reakcije Grčke, Kipra, Egipta, Izraela i, u novije vrijeme, Francuske. Tenzije rastu nakon što su se grčki i turski brodovi sudarili početkom augusta. Ove sedmice zračne snage Grčke i Ujedinjenih Arapskih Emirata održavaju prve ikad zajedničke vježbe južno od otoka Krit. Prije tog su se desile turske ratne igre. Iako bi i Ankara i Atina radije izbjegle opasnu eskalaciju i vratile se za pregovarački stol, nijedna ne želi napraviti prvi korak.

Ali, ako Erdogan odabere da smanji pritisak zamrzavanjem istraživačkih aktivnosti u spornim vodama oko Kipra ili u blizini grčkog otoka Kastelloriza, novo otkriće će pružiti načine da se odvrati domaća pažnja. Za razliku od Istočnog Mediterana, teritorijalne vode i EEZ-ovi u Crnom moru nisu sporni (osim Krima, naravno, nakon ruskog pripajanja 2014. godine). Trenutno su šanse za takvu promjenu slabe. Međustranačka podrška za turski oštri stav u vezi Grčke i njenih saveznika je snažna. Asertivnija diplomatija se izgleda isplati, bilo da je u Siriji, Libiji ili u Istočnom Mediteranu. Posljednje, ali ništa manje važno, turski kreatori politika ne vide poveznicu između ova dva pitanja. Ali, zadržavanje svih opcija na stolu, uključujući deeskalaciju i diverziju, bio bi razuman izbor za Ankaru.

Otkriće plina je, također, u Turskoj pozitivna vijest u vrijeme kada je njena ekonomija u problemima. Nakon oporavka 2019. godine, primila je veliki udarac zbog pandemije korona virusa. Međunarodni monetarni fond (MMF) i Svjetska banka očekuju da bruto domaći proizvod (BDP) opadne između 3,8 i 5,0 posto ove godine, po prvi put nakon 2009. godine. Turska lira je izgubila petinu vrijednosti u odnosu na američki dolar od januara. Doći će do skromnog oporavka iduće godine, ali zlatni dani, kada je vladajuća Partija pravde i razvoja (AKP) dobijala podršku na osnovu rasta i poboljšanja životnog standarda i pružnja socijalne brige, prošli su.

Crno more nije srebrni metak koji će spasiti Tursku. Iako vlasti obećavaju da će proizvodnja početi već od 2023. godine, na stogodišnjicu Republike, iskorištavanje nalazišta u podmorju je tehnički izazovno i košta mnogo. Budući da su cijene ugljikovodika niske, moglo bi biti teško vratiti investicije. Potražnja na turskom domaćem tržištu je u opadanju u protekle dvije godine, a domaće zalihe će se suočiti s konkurencijom od uvoznika, uključujući jeftini tečni prirodni plin (LNG). Isto važi i za navodni plin iz Istočnog Mediterana, u slučaju da se postigne sporazum. Mogao bi biti preskup za prodaju. Drugim riječima, nema energetske premije iza ćoška.

Ipak, pronalazak u Crnom moru čini razliku. U narednih pet godina Turska će ponovo pregovarati o svojim dugoročnim ugovorima s glavnim dobavljačima. Ova lista uključuje sporazume potpisane s Gazpromom za takozvanu zapadnu rutu, koju trenutno opslužuje cjevovod TurkStream, kao i za cjevovod Blue Stream. Turska državna kompanija BOTAS imat će dodatnu prednost u izvlačenju boljih uslova u pitanjima kao što su formula postavljanja cijene ili klauzula "uzmi ili plati", koja ih obevezuje da apsorbiraju 80 posto dogovorene zapremine. Gazpromov udio na tržištu ubrzano se smanjuje u protekle dvije godine.

Pa ipak, Ankara će pregovarati u svoju korist s državnom naftnom kompanijom iz Azerbejdžana (SOCAR), s kojom joj ugovor ističe 2021. godine. Qatargas, s druge strane, vjerovatno će imati bolji tretman u predstojećim pregovorima, što može zahvaliti bliskom diplomatskom i vojnom savezu između Ankare i Dohe. Sveukupno, Turska će dobiti fleksibilnost i povećati svoj utjecaj u vezi eksternih energetskih odnosa. Domaća proizvodnja gasa može promijeniti strateške odnose s Rusijom. Diverzifikacija energetskih zaliha dalje od Gazproma jača Tursku i omogućava joj da se takmiči protiv Rusije, gdje se njihovi interesi razilaze, ali neće dovesti do većeg preokreta.

Ankara i Moskva i dalje trebaju jedna drugu u niz pitanja - od Sirije, preko Libije, do sigurnosti Crnog mora. Primičući se svom cilju da postigne energetsku nezavisnost, Turska će nastaviti balansirati između Rusije i Zapada u potrazi za statusom i utjecajem.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.