Dvadeset četiri radnika je poginulo na radnom mjestu tokom prošle godine i tokom prve polovine ove godine, objavili su dužnosnici Ministarstva rada i socijalnog staranja, dodajući da su se svi ovi slučajevi dogodili u privatnom sektoru, piše list "Zëri".
"Tokom 2012. godine desila su se 17 smrtna slučajeva na radnom mjestu, dok je tokom 2013. godine, u prvom šestomjesečju bilo 7", rekao je za list "Zëri" Valon Leci iz Inspekcije rada.
List je pokušao da dobije više informacija o tome u kojim su se to konkretno preduzećima desili ovi smrtni slučajevi, ali, ni nakon podužeg čekanja nisu dobili odgovor iz Ministarstva rada.
Basri Ibrahimi, glavni inspektor rada je rekao da su se slučajevi koji su kobno završili desili u privatnom sektoru.
Prema njegovim riječima, ovih sedam slučajeva koji su se dogodili u prvih šest mjeseci ove godine, dogodili su se kod podugovarača kompanije "Bechtel&Enka", kao i kod podugovarača KEK-a, ne dajući više detalja o tome o kojim je podugovaračima riječ.
List je također pokušao da kontaktira predstavnike konzorcijuma "Bechtel&Enka", koji gradi autoput koji povezuje Kosovo s Albanijom, kako bi dobio više informacija u vezi pogibija na radnom mjestu, ali oni se nisu javljali na službeni telefon.
Međutim, što se tiče povreda na radu, iz Inspekcije rada su rekli da su se samo u prvoj polovici prošle godine desile 24 povrede radnika na njihovim radnim mjestima, dok je ta brojka u prvom šestomjesečju ove godine iznosila 12 povreda.
Nezadovoljstvo sigurnošću radnika i njihovim pravima na radu izražava i Alush Sejdiu iz Saveza nezavisnih sindikata Kosova (SNSK/BSPK) .
On je naglasio da se zaštita i zdravlje na radu smatra osnovnim uslovom, gdje svaki poslovni subjekat, kompanija mora prilagoditi uslove za radnike da budu što pogodniji tokom obavljanja posla.
"Uslovi u privatnom sektoru su izuzetno nepovoljni za radnike, dok su uslovi u javnom sektoru povoljniji", rekao je on.
Prema njegovim riječima, javni sektor je stvorio posebne kancelarije, gdje postoje referenti koji se bave pitanjima i zdravljem radnika i oni na osnovu finansijskih mogućnosti ostvaruju zaštitu za radnike, dok u privatnom sektoru je ovo daleko od željene aktivnosti u tom pravcu.
"Mi gotovo 10 godina tražimo da imaju zdravstveno osiguranje, ali taj zakon još uvijek ne postoji i sudbina radnika ostaje u rukama poslodavaca", rekao je Sejdiu.
List je pokušao da dobije više informacija o tome u kojim su se to konkretno preduzećima desili ovi smrtni slučajevi, ali, ni nakon podužeg čekanja nisu dobili odgovor iz Ministarstva rada.
Basri Ibrahimi, glavni inspektor rada je rekao da su se slučajevi koji su kobno završili desili u privatnom sektoru.
Prema njegovim riječima, ovih sedam slučajeva koji su se dogodili u prvih šest mjeseci ove godine, dogodili su se kod podugovarača kompanije "Bechtel&Enka", kao i kod podugovarača KEK-a, ne dajući više detalja o tome o kojim je podugovaračima riječ.
List je također pokušao da kontaktira predstavnike konzorcijuma "Bechtel&Enka", koji gradi autoput koji povezuje Kosovo s Albanijom, kako bi dobio više informacija u vezi pogibija na radnom mjestu, ali oni se nisu javljali na službeni telefon.
Međutim, što se tiče povreda na radu, iz Inspekcije rada su rekli da su se samo u prvoj polovici prošle godine desile 24 povrede radnika na njihovim radnim mjestima, dok je ta brojka u prvom šestomjesečju ove godine iznosila 12 povreda.
Nezadovoljstvo sigurnošću radnika i njihovim pravima na radu izražava i Alush Sejdiu iz Saveza nezavisnih sindikata Kosova (SNSK/BSPK) .
On je naglasio da se zaštita i zdravlje na radu smatra osnovnim uslovom, gdje svaki poslovni subjekat, kompanija mora prilagoditi uslove za radnike da budu što pogodniji tokom obavljanja posla.
"Uslovi u privatnom sektoru su izuzetno nepovoljni za radnike, dok su uslovi u javnom sektoru povoljniji", rekao je on.
Prema njegovim riječima, javni sektor je stvorio posebne kancelarije, gdje postoje referenti koji se bave pitanjima i zdravljem radnika i oni na osnovu finansijskih mogućnosti ostvaruju zaštitu za radnike, dok u privatnom sektoru je ovo daleko od željene aktivnosti u tom pravcu.
"Mi gotovo 10 godina tražimo da imaju zdravstveno osiguranje, ali taj zakon još uvijek ne postoji i sudbina radnika ostaje u rukama poslodavaca", rekao je Sejdiu.
