Na današnji dan prije 35 godina na stadionu Poljud odigrana je možda i najdramatičnija utakmica u povijesti jugoslavenskog nogometa. Posljednje kolo kvalifikacija za EP u Francuskoj 1984. igrali su Jugoslavija i Bugarska. Računica uoči tog kola bila je jasna. Jugoslaviju i Bugarsku u Francusku je vodila samo pobjeda, a s remijem bi na Euro otišli Velšani.
Jugoslavija je imala jaku momčad i bila je apsolutni favorit, ali Bugari u Split nisu došli s podignutom bijelom zastavom. Gosti su poveli preko Iskrenova nakon jedne kontre, a onda je Safet Sušić s dva gola doveo Jugoslaviju na korak do Eura. A onda, drama nad dramama.
Radanović radi nepotreban prekršaj i nakon prekida je iz gužve na 2:2 izjednačio Dimitrov. Poljud je zašutio. Totalni šok. Cijela momčad Jugoslavije osim Peruzovića i vratara Simovića otišla je naprijed i Bugari su u 90. minuti imali zicer nad zicerima da zabiju treći gol i zaključe utakmicu. Ipak, Simović je kontru dva na jedan čudesno obranio i ekipi Todora Veselinovića dao još jednu šansu da pokuša nešto napraviti.
Legendarni Mladen Delić u očaju je vrištao: ''Nema više vremena za bilo šta… Nema vremena…'' A onda je jedna lopta došla na bok do Zlatka Vujovića koji pogađa u glavu Ljubu Radanovića za nevjerojatan preokret i erupciju slavlja na Poljudu.
Riječi Mladena Delića postale su dio povijesti.
''Nema više vremena za bilo šta… Nema vremena… 45:38. Vujović, Vujović… Evo, šansa! Gol! Gol! Gol! Ljudi, pa je li to moguće? Ludnica! Šta je ovo? Tresu se tribine.''
Zaista, tribine Poljuda tresle su se kao nikad prije.
''Čak sam i na svoju ruku, zapravo, na svoju nogu, ili na glavu ako hoćete, otišao pred protivnički gol i bacio se na tu loptu. Treba tu i želje, i volje, i sreće, ali sve je to neki splet okolnosti'', kasnije se prisjetio Radanović ovog gola. Prvog koji je postigao u dresu reprezentacije.
Jugoslavija je na kraju otišla na Euro, a tamo se pošteno osramotila. Tri utakmice i tri poraza. Belgija je bila bolja 2:0, Francuska 3:2, a Danska čak 5:0.
Radanović radi nepotreban prekršaj i nakon prekida je iz gužve na 2:2 izjednačio Dimitrov. Poljud je zašutio. Totalni šok. Cijela momčad Jugoslavije osim Peruzovića i vratara Simovića otišla je naprijed i Bugari su u 90. minuti imali zicer nad zicerima da zabiju treći gol i zaključe utakmicu. Ipak, Simović je kontru dva na jedan čudesno obranio i ekipi Todora Veselinovića dao još jednu šansu da pokuša nešto napraviti.
Legendarni Mladen Delić u očaju je vrištao: ''Nema više vremena za bilo šta… Nema vremena…'' A onda je jedna lopta došla na bok do Zlatka Vujovića koji pogađa u glavu Ljubu Radanovića za nevjerojatan preokret i erupciju slavlja na Poljudu.
Riječi Mladena Delića postale su dio povijesti.
''Nema više vremena za bilo šta… Nema vremena… 45:38. Vujović, Vujović… Evo, šansa! Gol! Gol! Gol! Ljudi, pa je li to moguće? Ludnica! Šta je ovo? Tresu se tribine.''
Zaista, tribine Poljuda tresle su se kao nikad prije.
''Čak sam i na svoju ruku, zapravo, na svoju nogu, ili na glavu ako hoćete, otišao pred protivnički gol i bacio se na tu loptu. Treba tu i želje, i volje, i sreće, ali sve je to neki splet okolnosti'', kasnije se prisjetio Radanović ovog gola. Prvog koji je postigao u dresu reprezentacije.
Jugoslavija je na kraju otišla na Euro, a tamo se pošteno osramotila. Tri utakmice i tri poraza. Belgija je bila bolja 2:0, Francuska 3:2, a Danska čak 5:0.
