Ispostalja se, na kraju krajeva, da slijepo crevo i nije baš tako beskorisno kao što se pretpostavljalo. Prema nalazima jedne novije studije, ova crvolika struktura u blizini ušća tankog u debelo crijevo se 32 puta nezavisno razvila 32 među sisarima, a kod čovjeka po svoj prilici služi kao pomoć u očuvanju korisnih bakterija kada je organizam napadnut nekom ozbiljnom infekcijom.
Čarls Darvin je bio jedan od prvih naučnika koji su imali teorije od funkciji slijepog creva, u njegovo vrijeme otkrivenog samo kod ljudi i drugih primata. Njegova teorija glasi da su njihovi i naši preci živjeli hraneći se uglavnom lišćem, te im je stoga bio potreban veliki sekum, dio creva u kom su smještene bakterije kadre da razlože tvrda biljna tkiva, objavio je "Hafington post".
Kasnije, kada su njihovi potomci počeli da se hrane pretežno lakše svarljivim voćem, veliki sekum je postao suvišan. Vremenom se smanjivao, a danas je sasvim mali.
Po Darvinovom mišljenju, slijepo crijevo je samo jedan od nakadašnjih nabora sekuma i nema nikakvu funkciju. Drugi naučnici su, međutim, ideju da slijepo crijevo ne vrši nikavu funkciju dovodili u pitanje.
Već oko stoljeća se zna da ovaj organ sadrži specifičan tip tkiva koje pripada limfnom sistemu, proizvođaču bijelih krvnih zrnaca, boraca protiv infekcija. Tokom protekle decenije istraživanja su, međutim, pokazala i da ovo limfno tkivo podstiče rast nekih sojeva dobrih, korisnih bakterija.
Šta više, pažljiva anatomska proučavanja drugih sisara otkrila su da neke vrste, kao to su dabrovi, koale i bodljikava prasad (ukupno 50 vrsta sisara), takođe imaju strukture koje se iz njihovih crijeva izdvajaju na istom mjestu gdje i naše slijepo crijevo, odnosno da je ova karakteristika među sisarima mnogo uobičajenija nego što se nekada mislilo.
U novoj studiji, objavljenoj online u "Computes Rendus Palevol", međunarodni tim stručnjaka je uz pomoć podataka o 361 živoj vrsti sisara i 50 poznatih vrsta koje imaju slijepo crijevo, raspoređenih duž evolutivnog stabla sisara, došao do zaključka da je ovih 50 vrsta po evolutivnom stablu razvučeno toliko, da je struktura slijepog crijeva morala nezavisno da se razvje najmanje 32, a možda čak i 38 puta.
Što se funkcije tiče, smatra se da je njegova uloga imunološka, odnosno da služi kao svojevrsno “utočište†za korisne, dobre bakterije. Ove bakterije pomažu u obuci sistema imuniteta i u stanju su da spriječe bolest, tako što potiskuju štetne, patogene bakterije.
Patogene bakterije, međutim, nekad ipak uspiju da prevladaju, i u tim slčajevima se korisne bakterije povlače u slijepo crijevo, gdje čekaju da sistem imuniteta pobjedi infekciju. Budući da je slijepo crijevo smješteno van glavnih tokova, to bakterijama koje su se ovdje sklonile omogućava da ostanu bezbjedne i da nakon povlačenja infekcije ponovo nasjele crijeva.
Ova razumna hitpoteza, međutim, i dalje ne objašnjava zbog čega je samo 50 od 361 vrste sisara razvilo ovaj organ, te tako misterija slijepog crijeva i dalje ostaje donekle nerješena.
