Nije bilo kuće u bivšoj Jugoslaviji u kojoj nije bilo nekoliko svezaka sa avanturama Zagora, Alana Forda, Texa. Bivša Jugoslavija imala je razvijeno tržište stripa, gotovo da nije bilo kuće u kojoj se nije moglo pronaći barem nekoliko svezaka sa crtanim junacima.
Bilo je tu stripova iz američke, francuske te ponajviše italijanske škole. Zanimljiva je privrženost ljudi sa prostora bivše Jugoslavije italijanskim stripovima, a pogotovo onima izdavača Sergio Bonelli Editorea. Bonellijevi stripovi bili su, a i dan-danas su ubjedljivo najpopularniji stripovi na ovim prostorima.Ipak, glavni krivac za popularnost italijanskog stripa na ovim prostorima dolazi od drugog izdavača, a radi se o stripu Alan Ford. Svojim britkim humorom, odličnom adaptacijom na naš jezik, kritikom društva te zanimljivim likovima sa kojima su se mnogi lako poistovjećivali, ovaj strip je ekspresno osvojio srca čitalaca.
Nakon italijanskog stripa, u bivšoj Jugoslaviji najpopularniji su bili francuski humoristični stripovi poput Asterixa i Taličnog Toma (sada poznatijeg kao Lucky Luke).
Danas vam predstavljamo prvu trojku omiljenih likova iz stripova.
Zagor
Zagor je italijanski strip kuće Bonelli, te ubjedljivo najpopularniji strip junak na ovim prostorima. Također, drži i rekord u prodaji - epizoda „Heroj šeste planete“ prodata je u čak 280.000 primjeraka.
Strip su kreirali scenarista Guido Nolitta i crtač Gallieno Ferri, a prvi broj izlazi u Italiji 1961. godine. Ime Za-Gor Te-Nay na narječju Indijanaca Algonkina znači Duh sa sjekirom, što je i postalo Zagorovo često ime među Indijancima. No, nagađa se da je Nollita ime izveo iz Za-La-Mort, popularnog italijanskog nijemog filma.
Prvobitno je Zagor trebao imati ime nalik onome iz grčkih mitova - Ajax, ali Nolitta od tog imena odustaje nakon što vidi da postoji istoimeni deterdžent.
Zagorovo pravo ime je Patrick Wilding, sin je doseljenika irskih korijena. Kao dječak prisustvovao je užasnoj tragediji, smrti svojih roditelja, koji gube živote u okrutnom napadu Salomona Kinskyja i njegovih Indijanaca, a mladi Patrick se spasio bacivši se u vode rijeke Clear Water.
Iz njih ga je izvukao simpatični skitnica Wandering Fitzy, koji mu uskoro postaje prijatelj i drugi otac.
Uprkos godinama koje prolaze, Patrick nije zaboravljao na osvetu, koju napokon ispunjava, ali ne i bez otkrivanja strašne istine o svom ocu. U osveti gubi i svoga drugog oca, Fitzya.
Patrick se zakleo da će život provesti boreći se protiv nepravde, da će dijeliti pravdu ne gledajući na boju kože. Nakon susreta sa družinom lutajućih glumaca, Sullivanovih, osmislio je i kostim u čijem je centru orao raširenih krila kao simbol Manitua, koji označava da je Zagor njegov izaslanik.
Nastanjuje se u močvari Mo-Hi-La (Zemlja koja drhti) u centru fiktivne šume Darkwood.
Zagor je avanturistički strip sa velikom dozom horora i fantastike, a Nolitta ga je zamislio kao avanturistički strip u kojem je sve moguće. Očito je ta koncepcija uspješna, budući da se Zagor svrstava kao drugi najuspješniji italijanski strip, odmah uz bok Texu.
Ne može se pričati o Zagoru, a da se ne spomene i njegov nerazdvojni pratilac – Chico.
Simpatični proždrljivi Meksikanac, potomak konkvistadora, sa mnogobrojnim imenima (Chico Felipe Cayetano Lopez Martinez i Gonzales) predstavlja mješavinu komičnog pomoćnika i Sancha Panse. Kao i Zagor, i Chico ima svoje indijansko ime - Mali Čovjek Sa Velikim Trbuhom.
Od ostalih prijatelja nerazdvojnog dua vrijedi spomenuti Digging Billa, lovca na blago; Bata Battertona, šeprtljivog detektiva; kapetana Fishlega i njegovu posadu sa kitolovca Golden Baby; barona Ikarovo pero, koji mašta o pronalaženju prave letjelice; trapere Doca Lestera i Rochasa, poglavicu Mohawka i Zagorovog brata po krvi Tonku.
Alan Ford
Alan Ford je bio i ostao jedan od najpopularnijih stripova na prostorima bivše Jugoslavije. Gotovo da nema nikoga ko nije čuo za grupu privatnih detektiva iz Cvjećarnice u Petoj aveniji u New Yorku, koji žive u najvećoj mogućoj bijedi, obavljaju zadatke od kojih ovisi opstanak čitavog jednog društva, a kriju su se iza konspirativnog imena Grupa TNT.
Čak i oni koji nemaju nikakve veze sa stripovima obično kažu: „Ma ne pratim ja to, ali čitao sam Alana Forda.“ Zagriženi zaljubljenici u umjetnost stripa, opet, dožive nervni slom od stripofila „čiji je vrhunac strip umjetnosti Alan Ford“, kako kažu.
Zanimljivo je da je strip postigao relativno mali uspjeh u rodnoj Italiji, dok je u bivšoj Jugoslaviji postigao kultni status, prije svega zahvaljujući prevoditeljskim naporima i odličnoj adaptaciji Nenada Brixyja, nakon čije smrti je popularnost stripa blago opala, jer niko nije mogao dostići kvalitetu njegovih prijevoda.
U maju 1969. godine na kioscima širom Italije pojavio se novi strip već uigranog tandema autora, koji su imena skrivali pod pseudonimima Magnus & Bunker. Bili su to crtač Roberto Raviola (Magnus) i scenarist Luciano Secchi (Max Bunker), a njihovo najnovije djelo nosilo je ime Alan Ford.
Ovaj junak samo je jedan u nizu siromašnih stanovnika New Yorka, koji spajajući kraj s krajem nastoji preživjeti i pronaći posao. Igrom slučaja postaje članom grupe tajnih agenata koji su i sami tek skupina odrpanaca.
Osim vječno plavokosog mladića, stidljivog i naivnog, čije ime krasi korice stripa, tu je i cijela galerija karakterističnih likova.
Broj Jedan, glava Grupe TNT, metuzalem, paralitik u kolicima, koji zna sve o svemu i svakome, a njegova škrtost identična je onoj Baje Patka (Scrooge McDuck).
Slijede Bob Rock, iskompleksiran zbog niska rasta i velika nosa; sir Oliver, engleski plemić „dugih prstiju“ koji nikada ne propušta priliku da svoje ruke zavuče u tuđe džepove; debeli Šef, nekad zamjenik Broja Jedan a danas samo naslonjač Jeremiji, starcu koji pati od svih mogućih bolesti, stvarnih i nestvarnih, te koji zajedno sa debelim Šefom vrijeme provodi spavajući u Cvjećarnici, glavnome sjedištu Grupe TNT.
Tu je, zatim, i Grunf, izumitelj stvari koje nikome nisu potrebne, a s par centi koje mu Broj Jedan daje za nabavku materijala sastavlja raznolika prijevozna sredstva koja traju toliko koliko i vrijede. Poznat je i po svojim nesuvislim parolama koje su ispisane na majicama koje nosi, poput „Ko spava nije budan“ ili „Ko hoda ne trči“.
Osim ovih likova koji čine okosnicu stripa, tu je i čitava plejada sporednih likova koji često i nisu sporedni. Zapravo, stvoren je jedan cijeli imaginarni svijet čijim stanovnikom postaje i sam čitalac.
Tu su tako obični ljudi poput poštara (Pisistrat Nelson i Sigmund Listić), doktora (Brokoli), policajaca (Luke Cikcak), inspektora (Brok), generala (War) te mnogih drugih.
Slijede za strip (ne)klasični neprijatelji, poput Superhika, čovjeka smrtonosnog alkoholnog zadaha; modernog Robina Hooda koji pljačka siromašne da bi dao bogatima, koji je ujedno i parodija na američke superheroje; Baby Kate, duha lijepe gangsterke ubijene u Chicagu '20-ih godina, koju smrt ipak nije spriječila da sa svojom bandom povremeno krene u nove pohode; Gumiflexa, čovjeka gumenog lica koji se u trenu može pretvoriti u bilo koga.
Njemu sličnih sposobnosti je Arsen Lupiga, manje džentlmen - više lopov, koji za razliku od Gumiflexa nema gumeno lice već je patuljak, vrlo vješt u prerušavanju, i još mnogi, mnogi drugi.
Ali ni to nije sve. Tu je i cijelo životinjsko carstvo od zmija (Xeres), pelikana (Pellicus), pasa (Nosonja), mačaka (Prudy), zamoraca (Skviki) te nezaobilaznog Klodovika, papagaja koji govori, vrlo bitnog člana Grupe TNT.
Avanture ovih junaka su raznolike, od rješavanja raznoraznih klasičnih detektivskih zadataka pa do zarobljavanja zločinaca pomoću prsta uperenog u leđa, putovanja u svemir u kanti za otpatke, sudjelovanja na kvizu u kojem se za pogrešan odgovor dobiva metak u čelo, i sve to da bi po izvršenom zadatku agenti najtajnije grupe na svijetu zaslužili platu po starom pravilu Broja Jedan: "Jedan za sve, sve za jednoga", odnosno po dolar za sve, a ostatak njemu.
Tex Willer
Tex Willer je Bonellijev strip junak, koji je svoju premijeru na području Italije imao još davne 1948. godine. Prvi broj se zvao Misteriozni totem, a izlazio je u „striscia“ formatu, tj. u obliku kaiša.
Smatra se ubjedljivo najpopularnijim italijanskim strip junakom i dijelom italijanske kulture. Ide se toliko daleko da se smatra kako svaki dom u Italiji ima bar nekoliko primjeraka Texa, a Umberto Eco navodi da može bez svega osim bez Texa.
Willer je rendžer u svojim ranim četrdesetim godinama života. Član je Agencije za indijanska pitanja a ujedno i poglavica Navaho indijanaca, koji ga poznaju po imenu Noćni Orao.
Zajedno sa svojim nerazdvojnim prijateljem Kitom Carsonom (stvarnom historijskom ličnošću), sinom Kitom Willerom i Indijancem Tigerom Jackom bori se protiv zločina i nepravde širom Amerike, nerijetko koristeći i manje dozvoljena sredstva.
Kroz Texov svijet je prošlo jako mnogo likova. Neki od njih su historijske ličnosti, poput već spomenutog Carsona, a tu su i Butch Cassidy i Sundance Kid, Buffalo Bill, George Armstrong Custer, Geronimo, Cochise…
Od sporednih likova izdvajaju se El Morisco, meksički naučnik i okultista; Montales, guverner Sonore i jedan od najuticajnijih ljudi u Meksiku; Pat McRyan, gorostasni Irac sklon nevoljama; Jim Brandon, pukovnik kanadske konjičke policije; Gros-Jean, krupni Francuz koji živi u Kanadi; Nat McKennet, šerif New Orleansa; Tom Devlin, šerif San Francisca i drugi.
Od negativaca vrijedi izdvojiti Mefista, iluzionistu, mađioničara i najvećeg Texovog rivala; Proteusa, majstora prerušavanja; Maestra, poludjelog naučnika deformiranog lica; Crnog Tigra, malajskog princa u izgnanstvu koji želi da iznutra podrije SAD…
Zanimljivo je da se Tex pojavio i u Sarajevu, kada ga je u okviru dječije serije iz '80-ih glumio Branko Đurić Đuro (jahao je na Gromu, konju-igrački iz Pionirske doline).
