Ovih dana je iz štampe izašla knjiga poezije Sadika Idrizija Aljabaka, pod naslovom „Drugo ime sna“. Izdavač zbirke poezije je Almanah iz Podgorice. Knjiga pisana na bosanskom jeziku, sa uporednim prepjevom i na goranski govor, podijeljena u nekoliko ciklusa: Muhadžirluk, Tjeskobe, Nišani i Daljine, pjesnička je sublimirana slika muhadžirske zbilje stanovništva Gore u posljednjih sto godina.
Idrizi živim slikama, monolozima svojih likova, ličnim doživljajem, otkriva nepoznate predjele duše onih koji noć ne razlikuju od jutra, dan od predvečerja.
Aljabak u bezbojnom i metafizičkom svjetlu muhadžira priča:
//Dan bez imena//bezbojna sjenka varljiva//, i nastavlja:
//Pamtim dan bez jutra//i bez večeri//sjećam se jedino//vremenom zastalog izlomljenog//vremena okačenog na grani vrbovoj//
Aljabakova poezija protiče kroz vjekove, mora, planine, proljeća, bitke, putevima i bespućima muhadžirskim i onih koji ih očekuju. Svoj tok zaustavlja šutnjom, jedinim počinkom gdje san dobija drugo značenje:
//U svakom snu nešto izgubljeno//tanji se i kida// samo šutnja danima raste//,
pa onda kaže: //ona samo šuti i čudi se//niko je ni za šta ne pita//.
Ta šutnja se često pretoči u pismo, u riječ živu: //četrdeset godina majka boluje//i ništa je ne boli//iz pisma sluti//da još nekog ima od korijena//
Ovaj živi akvarel ipak govori o prolaznosti, o bezvremenu, o suočavanju sa istinom na Sirat-ćupriji...
//vakat za trpnju i strah//vakat za izgovorenu riječ//
Ova naizgled bezvremenska stvarnost, začinjena je potragom i vapajem šar-planinskih gorštaka koji traže zaštitu izvan svoje stvarnosti, od svojih otrgnutih i sudbinski vezanih sunarodnika po gnostičkom svjetonazoru, vjeri i sudbini.
//Sa torbom rođeni//hair traže//pred Bogom pravedni//, a onda šireći horizont dodaje:
//dio smo tvoj otkinut//sa kože ti odrane//jetim smo tvoj izgubljen//otrgnut od matere//.
Do mitoloških razina Jusufa i Džemilje, kroz njihovu besmrtnost, Aljabak podiže na pijedestal vječni - ljubav, koja ne umire, koja samo povremeno promijeni svoje agregatno stanje.
//dvije duše vezane//nikada neće poletjeti//od smrti je mnogo teže//ući u pjesmu i tamo//do Kijametskog dana ostati//
Ovaj izvanredni poetski uradak bi bio manjkav da nije bila i varijanta na goranskom govoru, koji ovoj poeziji kroz čaroliju izraza, daje posebnu harmoniju i dinamičnu muzikalnost.
S pravom rahmetli Husein Bašić, jedan od najvećih bošnjačkih književnika, u recenziji Idrizijevog prvog izdanja, objavljenog 1997. godine, među ostalim kaže:
"Zbirka poezije „Muhadžirluk“ Sadika Idrizi Aljabaka, ostvarena u izvornom goranskom govoru i u prevodu na bosanski jezik, je kompaktna poetska cjelina u kojoj pjesnik na iskren i doživljen način promišlja tragičnu i bolnu sudbinu goranskih ali i jugoslavenskih muhadžira, koji su zbog izmijenjenih i zaoštrenih istorijskih i drugih uslova morali da napuste svoja vjekovna ognjišta i da seobom u Tursku postanu žalosni i nesrećni muhadžiri.
Ova zbirka pjesama je ostvarena u živim i sugestivnim slikama, novim i nerabljenim metaforama, u modernoj fakturi i slobodnom stihu, što govori da je Sadik Idrizi Aljabak nadaren pjesnik koji u kolektivni udes svoga naroda useljava ne samo spontane emocije, već i zavidnu sumu poetskog umijeća. Suptilnom poetskom analizom ovaj pjesnik iz pjesme u pjesmu popunjava mozaik slika koji čini ovu temu vrlo aktuelnom i stvaralački zahvalnom. Aljabak vješto i nenametljivo, mekim poetskim amalgamom, veže lična osjećanja i kolektivne traume, stvarajući tako poeziju vehementnih životnih sadržaja, koji su mnogo više od pukog poetizovanja stvarnosti. Valja napomenuti da su ove pjesme tek u izvornom goranskom govoru, kao ptice u svom gnijezdu, a da i najbolji prevod, kako neko reče, "liči na prevrnuti kaput". Muhadžirluk je dio sudbine koja boli i traje. Sadik Idrizi Aljabak je njen svjedok i pjesnik."
"Drugo ime sna" Sadika Idrizija Aljabaka, potvrđuje njegovu darovitost da riječima slika na način koji čitaoca neće ostaviti ravnodušnim. Idrizijeva knjiga poezije je samo još jedan dokaz uspješnosti njegove svojevrsne analize našeg, goranskog čovjeka, raščerečenog između sna i jave, noći i dana, zavičaja i tuđine, ljubavi i patnje...
Šta drugo reći, "Drugo ime sna", se može čitati proživljavanjem. I ne samo jednom, nego više puta. Toplo je preporučujem i nudim kao štivo koje će poslužiti i za dalja neka istraživanja poznavalaca prilika fenomena muhadžirluka.
Mustafa Balje
