Preselio je Hamid Isljami Šole (1959.), pjesnik i književnik iz Rapče (Gora). Bio je jedan od prvih književnih stvaralaca iz Gore.
Objavljene knjige: Počivaljište (poezija), 1990.; Među nas i vo nas (poezija), 1993.; Devojke na konju (poezija), 1995.; Jusuf i Džemilja (drama), 1995.; Dolapče (priče), 1996.; Nebo u čaši vode (haiku poezija), 1996.; Pisma iz Gore (poezija),1996.; Kameno ogledalo (poezija), 1997.; Nibet Gori (poezija), 1997.; Abdes duše (poezija), 1998. godine.
Preselio je Hamid Isljami Šole (1959.), pjesnik i književnik iz Rapče (Gora). Bio je jedan od prvih književnih stvaralaca iz Gore. Pisao je pjesme, pripovijetke, a autor je i prve drame napisane na goranskom. Pjesme je pisao na goranskom ali je gotovo svaku prepjevao i na standardni srpski jezik. Čupao je iz korijena stare jezičke nanose, tragao za filozofijom življenja običnog čovjeka i pjesmom oživljavao ono što se ovdje vjekovima nataložilo. Svojom je poezijom Hamid Isljami napravio veliki iskorak u otkrivanju duše goranskog čovjeka. Njegov odnos prema Gori i poeziji ostao je konstantan. Gora je za njega bila poezija, a poezija Gora.
Prvu samostalnu knjigu pjesama Počivaljište (Odar) objavio je 1990. godine. Knjigu je dočekala veoma pozitivna kritika, jer se Hamid javlja kao već formirani pjesnik. Knjiga je istovremeno bila i potvrda da i na arhaičnom (goranskom) govoru mogu nastati djela visoke umjetničke vrijednosti. Knjigu je posvetio Goranima u Albaniji, koji su zadnjih pedeset godina igrali svoju igru života i smrti. (Sum videf zit // nis trajenje // platno belo udara duša).
Zatim su, poput proljeća koje u Goru ulazi naglo i nenadano, "pukle" (došle) njegove ostale knjige. Sve ih je napisao u jednom dahu, u periodu od 1990. do 1999. dodine, a onda jednostavno "stao". U jednom od svojih rijetkih intervjua, datom krajem 2009. godine, izjavio je: „U jednom trenutku sam stao. Izgleda da to tako i biva, kako dođe tako i ode. Inspiracija, želja, volja, neki polet je postojao i onda je sve splasnulo... Čovek počne da razmišlja ima li smisla uopšte pisati? Treba li uopšte pisati? Lomim se da li uopšte treba pisati. Ne želim da sebe upoređujem sa nekim velikim piscima, ali čitajući njihove biografije, svi su oni došli u jednom trenutku u situaciju da se zapitaju vredi li uopšte stvarati, pisati. Ja se nadam da će prevagnuti ovo drugo i da će se vremenom ta želja za pisanjem vratiti. Ukoliko se vrati. A ukoliko se ne vrati, mislim da sam Gori ostavio nešto što će moguće pamtiti. Sad zavisi od toga kakav sam pisac bio." Veoma skromno i iskreno.
Hamid Isljami je bio savremenik Gore koju je, pored ostalog, zadesila i velika seoba. Bio je svjedok jednog teškog perioda u historiji Gore kada ljudi "jednostavno nemaju potrebu da se kulturno izražavaju". To ga je najviše boljelo i o tome je razmišljao i pisao. Vrijeme će pokazati koliko je Gora spremna da prihvati i ne zaboravi one koji su je iskreno voljeli i poštovali. A Hamid Isljami je jedan od onih koji su joj se istinski divili:
Imam mnogo toga
da ti pišem
a imam samo
naramak reči
i kuću što se
godinama sprema
da bude moj grob. ("Pismo iz Gore")
(Sadik Idrizi Aljabak)
