Mali broj učenika, nedostatatak udžbenika, loša školska infrastuktura kao i nekvalifikovani kadar, neki su od problema sa kojima se suočava nastava na bosanskom jeziku na Kosovu, zaključci su izvještaja o stanju obrazovanja unutar te zajednice.
Izvještaj je izradila organizacija Kosovsko društvo za ljudska prava i pravdu a predstavljen je 15. i 16.jula u Prištini. U izvještaju su navedena iskustva bošnjačke zajednice na Kosovu u vezi uticaja obrazovnog procesa na njihovu intengraciju u društvo.
Prezentacija je održana na dvije lokacije, najprije u prostorijama Američkog Univerziteta u Prištini a potom i u Bošnjačkom kulturno-informativnom centru, takođe u Prištini. Predstavljanju izvještaja, između ostalih, prisustvovali su Muamer Zukorlić, aktuelni narodni poslanik u Srbiji i nekadašnji muftija Islamske zajednice u Srbiji, Esad Džudžo, predstavnik Centra za bošnjačke studije, te kosovski ministar za regionalni razvoj Rasim Demiri, zamjenik ministra za obrazovanje, Bajruš Sezairi, bošnjačke poslanice u Skupštini Kosova, Duda Balje i Emilija Redžepi, i predstavnici nastave na bosanskom jeziku na Kosovu.
Glavni autor studije, prof. Dr. Aidan Hehir, govorio je o stanju obrazovanog sistema na Kosovu te istakao da je obrazovanje na Kosovu generalno loše, a što su pokazali rezultati na međunarodnom testu znanja, PISA 2015. godine koji je Kosovo svrstavlo na dnu liste po kvalitetu obrazovanja. Takođe, prof. Hehir je kazao i da rezultati istraživanja pokazuju da Vlada Kosova ne ulaže dovoljno sredstava u obrazovanje i da se sredstva EU troše bez monitoringa.
Koautor studije Osman Džudžević iz Kosovskog društva za ljudska prava i pravdu naveo je da na Kosovu trenutno živi oko 30 hiljada Bošnjaka, što je 1.6 posto kosovskog stanovništva i najviše ih je u opštinama Prizren, Peć i Mitrovica. On je kazao da Misija OEBS procenjuje da na Kosovu gotovo 4 hiljade kosovskih Bošnjaka nastavu pohađa na bosanskom jeziku, ali glavna zabrinutost među Bošnjacima je da broj učenika stalno opada.
Kao glavni problemi obrazovnog procesa Bošnjaka istaknut je mali broj učenika, nedostatatak udžbenika, loša školska infrastuktura, kao i nekvalifikovani kadar.
“Mnogi intervjuisani su naglasili da je broj učenika u nastavi na bosanskom jeziku u konstantnom padu, a loša situacija je i po pitanju udžbenika. Nedostaju određeni udžbenici a i prevod udžbenika sa albanskog na bosanski jezik je slabo urađen”, kazao je Džudžević.
Loša školska infrastuktura, nekvalifikovani nastavni kadar i potreba za stalnim treninzima prosvjetnih radnika takođe su izazovi za nastavu. U izvještaju je naglašen i problem nostrifikacije diploma stečenih u zemljama regiona, posebno u BiH i Srbiji.
Ministar za regionalni razvoj, Rasim Demiri potvrdio je da se nastava na bosanskom jeziku nalazi u teškom stanju i izrazio zabrinutost to što se broj učenika smanjuje. Rekao je da je nedovoljno da nevladin sektor ukazuje na nedostatke u obrazovanju ako nema podrške sa centralnog nivoa.
“Nažalost, danas, kada nam zakon garantuje pravo na obrazovanje, kada u vladi imamo zamjenika ministra za obrazovanje iz redova bošnjačke zajednice, nastava na bosanskom jeziku se gasi. U selu Ljubižda, velikom bošnjačkom selu, nastava na bosanskom jeziku je pred gašenjem. Isti slučaj je i u Gornjem Selu. Zato, mi kao predstavnici Bošnjaka ne možemo samo posmatrati. Zatražićemo od premijera Kosova da oni koji su preuzeli ovu obavezu, a da se pritom, svakim danom suočavamo sa prijetnjom gašenja nastave, podnesu ostavke. U suprotnom primjeri Ljubižde i Gornjeg Sela mogu se proširiti i na ostale krajeve”, kazao je ministar Demiri, koji dolazi iz koalicije Vakat
Inače, trenutno je na mjesto jednog od zamjenika ministra za obrazovanje Bajruš Sezairi, ispred Nove Demokratske Stranke, Emilije Redžepi koji je tu funkciju prije dvije godine preuzeo od Usmena Baldžija iz koalicije Vakat, nakon što je na tom mjestu bio u tri mandata.
Koordinatorka u nastavi na bosanskom jeziku u opštini Priština, Jasmina Omeragić ocijenila je da je izvještaj obuhvatio sve glavne probleme sa kojima se suočava nastava na bosanskom. Istakla je da je Priština najbolji pokazatelj koliko je ugrožen opstanak nastave.
“Ove školske godine osnovnu školu je pohađalo svega 15 učenika, dok ih je u srednoj bilo 9, a naredne godine će najverovatnije taj broj biti manji, tako da je u pitanju opstanak nastave. Zbog malog broja učenika ugrožene su i norme nastavnog kadra. Sa druge strane, uslovi u osnovnoj školi su jako dobri, renovirali smo nekoliko učionica, a dobili smo i pomoć u vidu nastavnih sredstava od udruženja Dijapora Bošnjaka Kosova. Međutim, i pored toga, broj učenika opada”, kazala je koordinatorka Omeragić.
Neke od navedenih preporuka iz predstavljene studije usmjerene su prema bošnjačkim političkim predstavnicima a koji bi, kako se navodi, trebali da ulože više napora u unapređenju stanja svoje zajednice. Vladi Kosova je upućena poruka da poveća ulaganja u izradi udžbenika na bosanskom jeziku na svim nivoima obrazovanja, pa i kroz uvoz udžbenika iz BiH. Istaknuta je i potreba povećanja broja stipendija za bošnjačke studente i broj smjerova na bosanskom jeziku.
Izražavajući veliko zadovoljstvo što je prisutan na AUK-u u Prištini, g. Zukorlić je rekao da Bošnjaci Kosova imaju nevladin sektor, političke i kulturne, ali i vrijedne pojedince koji se bave važnim pitanjima koja se tiču stanja Bošnjaka kao i izazova koji su pred ovom zajednicom. On je kazao da je cilj njegovog dolaska da ponudi veliku podršku u emancipaciji u ostvarivanju svih legalnih i legitimnih ciljeva u ličnim i kolektivnim pravima Bošnjaka Kosova.
“Polje obrazovanja je ključno u setu svih prava, ključno pitanje je za formulisanje, unaprijeđenje i održanje i ostalih kolektivnih prava vezanih za očuvanje bošnjačkog nacionalnog identiteta bilo gdje, a u ovom slučaju i ovdje na Kosovu”, naglasio je Zukorlić.
BANU (Bošnjačka Akademija Nauke i Umjetnosti), kao i sve lične i kolektivne pozicije u Sandžaku, prate sva događanja što se tiče Bošnjaka na Kosovu i to je svima nama veoma bitno, dodaje on. Mišljenja je da Bošnjaci padom Osmanske imperije nisu uspjeli zaokružiti pitanja vezana za nacionalni i državotvorni identitet, i simbolično rekao da su još od tada “cehovi jako skupi”, i oni se i dalje plaćaju, a posljedice postoje.
“Mi pred nama imamo izuzetno važna pitanja koja se tiču samog bošnjačkog identiteta, potom i bosanskog identiteta, kao i relacije svih Bošnjaka na Balkanu i dijaspori, sa Bosnom kao maticom, sa Sandžakom kao važnim autohtonim prostorom, ali i nimalo ne važnim prostorom Kosova. Pred nama je na elitnom, institucionalnom i narodnom nivou puno pitanja na kojea moramo dati odgovor, dati odgovor na naš nacionalni i vjerski identitet. Ovdje na Balkanu, mi nismo nikakvi turski i arapski ostaci, mi smo domaći, autohtoni i europski muslimani sa dubokim korijenima, i na toj platformi gradimo našu budućnost“, poručio je Zukorlić.
On je dodao da BANU, bošnjačkoj zajednici na Kosovu stavlja na raspolaganje sve svoje kapacitete, i podsjeća da je on osnivač internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru 2002. godine, kada je osnovana i prva katedra bosanskog jezika i književnosti koja je otvorila vrata studentima, Bošnjacima s Kosova.
“Isto tako želimo dati veliku podršku organizaciji, uspostavi i dovršetku organizacije obrazovnih institucija i ovdje na Kosovu, i akreditaciji fakulteta na bosanskom jeziku, u Prizrenu i Peći. To su važni projekti, i mi smo tu da pomognemo koliko možemo. Naš princip je - Kada možemo, imamo da vam pomognemo, a kada ne možemo, nećemo vam smetati”, naglasio je Muamer Zukorlić.
S druge strane, Esad Džudžo, kazao je da je nastava na bosanskom jeziku, obrazovanje na bosanskom jeziku, “jedna ćuprija između procesa asimilacije, koja je potpuno legitimna za svaku državu, i procesa očuvanja svog nacinalnog, etničkog i kulturnog identiteta. Suština svega je u institucionalnom povezivanju, ali izbjegavam riječ pomoć, jer mi trebamo jedni drugima da budemo podrška”, kazao je Džudžo.
Upravo, kaže on, iskoristiće u priči jedan model koji su uradili u Srbiji, koji bi se mogao upotrebiti i na Kosovu, odnosno da bude podrška bošnjačkoj zajednici.
“Okvir za ostvarivanje prava na obrazovanje na bosanskom jeziku su ta dva međunarodna pravna dokumenta koja se zovu, Okvirna Konvencija Vijeća Europe i Europska Povelja o regionalnim manjinskim jezicima. Ono što je važno je to kako smo se usudili da počnemo proces kompletne nastave na bosanskom jeziku, je posljednji popis iz 2011. godine. Dakle, tamo ima 145.278 Bošnjaka, to je od Subotice do Novog Pazara, i nešto manje 138.871 govori bosanski jezik, i to je bio temelj pred kojim niko nije mogao da kaže, ‘e vala ne možete”, naglašava Esad Džudžo.
