Lepa Brena priprema film o svom životu u kom će otkriti do sada nepoznate detalje o najljepšim i najtežim momentima iz svoje prošlosti.
Povodom 35 godina uspješne karijere Lepa Brena snima dokumentarni film u kojem će, između ostalog, prikazati i da su je ljudi voljeli kao Tita. Jedna od najpopularnijih pjevačica bivše Jugoslavije održala je u subotu uveče koncert u Knjaževcu, u prepunoj Gurgusovačkoj kuli, a pred koncert sa nama je podjelila svoje planove:
– Radim dokumentarni film koji će prikazati šta smo sve radili u periodu od 1981. do 1991. godine. Imali smo turneje na kojima smo držali po dva koncerta dnevno, snimili smo pet filmova… To je bio period u kojem se radilo i stvaralo mnogo. Kad bismo negdje imali koncerte, znalo se da moramo da obiđemo fabrike koje se nalaze u tom mjestu ili njegovoj blizini.
Kako su vas dočekivali zaposleni?
– Uvijek bi puštali sirene kada smo dolazili. To je bila velika čast. Radnici iz svih smjena bi se okupili i dočekivali nas. U to vrijeme u velike posjete fabrikama išao je samo predsjednik Tito i istaknuti političari. Ja sam imala čast i zadovoljstvo da doživim sve to, na drugačiji način, naravno.
Da li si poput Tita dobijala i poklone u obilascima?
– U svakoj fabrici u kojoj bismo se pojavili darovali bi nam poklone koje oni proizvode. Nema čega nije bilo. Zamislite onu veliku Jugoslaviju i šta se sve proizvodilo. Naravno, tamo gdje se pravio građevinski materijal, to nisam nosila sa sobom. Stvarno su nas voljeli i poštovali. Ne želim sebe da poredim sa Titom, ali je postojalo takvo poštovanje i ljubav.
Da li ti je žao sad, sa ove distance, što nisi gradila karijeru van Balkana?
– Svi pjevači koji su bili dobri pokušavali su da grade karijeru u Americi. Ja sam bila skromna po tom pitanju, pa sam željela da uspjem na Balkanu. Nije me zanimala ta daleka Amerika. Ne kajem se, to je moj izbor.
Sin Stefan snimio je dvije pjesme i planira da krene tvojim stopama. Otkud to?
– Stefan je za mene jako veliko iznenađenje. Odbijao je da ide u muzičku školu. Ja sam ga terala da se bavi sportom i da pohađa muzičku školu. Shvatili smo da ne možemo kroz guranje i maltretiranje da teramo djecu da se bave stvarima koje mi želimo. On me je na drugoj godini fakulteta zamolio da mu kupimo klavir i mi smo mu to ispunili. Tad je pronašao sebe, preispitao se i počeo da usavršava sviranje i pjevanje.
Čuli ste njegove pjesme, poznajete svog sina, da li mislite da ima “iks faktor”?
– Nezahvalno je da ja kažem za moje djete da li ima “iks faktor” ili ne. Sam je krenuo u to i sam je birao pjesme. Želela bih da bude uspješan u muzici, a jako je svjestan toga da sve zavisi od publike.
Živite u kući sa četiri muškaraca, ko vodi glavnu riječ?
– Nije mi važno ko vodi glavnu riječ, u našem domu je zastupljena diplomatija. Izborila sam se za svoje mjesto! Sa balkanskim muškarcima to je velika stvar. Svejedno mi je ko je u kući glava a ko vrat, bitno je da funkcionišemo.
Bobi je dosadno da sluša moje pjesme
Zašto je Boba rijetko na vašim nastupima?
– Boba me je rijetko pratio na nastupima, a i ne tražim mu to. Nije mu više zanimljiv moj repertoar, sluša ga toliko godina, pa mu je malo postao i dosadan. S druge strane, ne prija mu prevelika pažnja medija pa uvijek kad je u mogućnosti da eskivira dolazak, on to i uradi.
Sin postao pjevač, mama ga htjela u sportiste
Terala sam Stefana da se bavi sportom, ali sam shvatila da ne možemo kroz guranje i mlatretiranje da teramo djecu da se bave stvarima koje mi želimo.
Informer.rs
– Radim dokumentarni film koji će prikazati šta smo sve radili u periodu od 1981. do 1991. godine. Imali smo turneje na kojima smo držali po dva koncerta dnevno, snimili smo pet filmova… To je bio period u kojem se radilo i stvaralo mnogo. Kad bismo negdje imali koncerte, znalo se da moramo da obiđemo fabrike koje se nalaze u tom mjestu ili njegovoj blizini.
Kako su vas dočekivali zaposleni?
– Uvijek bi puštali sirene kada smo dolazili. To je bila velika čast. Radnici iz svih smjena bi se okupili i dočekivali nas. U to vrijeme u velike posjete fabrikama išao je samo predsjednik Tito i istaknuti političari. Ja sam imala čast i zadovoljstvo da doživim sve to, na drugačiji način, naravno.
Da li si poput Tita dobijala i poklone u obilascima?
– U svakoj fabrici u kojoj bismo se pojavili darovali bi nam poklone koje oni proizvode. Nema čega nije bilo. Zamislite onu veliku Jugoslaviju i šta se sve proizvodilo. Naravno, tamo gdje se pravio građevinski materijal, to nisam nosila sa sobom. Stvarno su nas voljeli i poštovali. Ne želim sebe da poredim sa Titom, ali je postojalo takvo poštovanje i ljubav.
Da li ti je žao sad, sa ove distance, što nisi gradila karijeru van Balkana?
– Svi pjevači koji su bili dobri pokušavali su da grade karijeru u Americi. Ja sam bila skromna po tom pitanju, pa sam željela da uspjem na Balkanu. Nije me zanimala ta daleka Amerika. Ne kajem se, to je moj izbor.
Sin Stefan snimio je dvije pjesme i planira da krene tvojim stopama. Otkud to?
– Stefan je za mene jako veliko iznenađenje. Odbijao je da ide u muzičku školu. Ja sam ga terala da se bavi sportom i da pohađa muzičku školu. Shvatili smo da ne možemo kroz guranje i maltretiranje da teramo djecu da se bave stvarima koje mi želimo. On me je na drugoj godini fakulteta zamolio da mu kupimo klavir i mi smo mu to ispunili. Tad je pronašao sebe, preispitao se i počeo da usavršava sviranje i pjevanje.
Čuli ste njegove pjesme, poznajete svog sina, da li mislite da ima “iks faktor”?
– Nezahvalno je da ja kažem za moje djete da li ima “iks faktor” ili ne. Sam je krenuo u to i sam je birao pjesme. Želela bih da bude uspješan u muzici, a jako je svjestan toga da sve zavisi od publike.
Živite u kući sa četiri muškaraca, ko vodi glavnu riječ?
– Nije mi važno ko vodi glavnu riječ, u našem domu je zastupljena diplomatija. Izborila sam se za svoje mjesto! Sa balkanskim muškarcima to je velika stvar. Svejedno mi je ko je u kući glava a ko vrat, bitno je da funkcionišemo.
Bobi je dosadno da sluša moje pjesme
Zašto je Boba rijetko na vašim nastupima?
– Boba me je rijetko pratio na nastupima, a i ne tražim mu to. Nije mu više zanimljiv moj repertoar, sluša ga toliko godina, pa mu je malo postao i dosadan. S druge strane, ne prija mu prevelika pažnja medija pa uvijek kad je u mogućnosti da eskivira dolazak, on to i uradi.
Sin postao pjevač, mama ga htjela u sportiste
Terala sam Stefana da se bavi sportom, ali sam shvatila da ne možemo kroz guranje i mlatretiranje da teramo djecu da se bave stvarima koje mi želimo.
Informer.rs
