Brahim Ouanda pozira s novinama koje su na naslovnici objavile njegovu fotografiju, optužujući ga da je izveo samoubilački napad u Parizu?!
Turci srušili ruski avion ni manje ni više nego zato što se ovaj nije htio predstaviti?! Treba Turke razumjeti što im je puk’o film jer nije ti svejedno kada u pet minuta čak deset puta tražiš da se pilot predstavi, a on neće pa neće. Odmah ti je ugrožena nacionalna sigurnost od tog jednog aviona i nemaš druge nego ga oboriti. Kako su Turci u tih pet minuta svakih pola minute tražili predstavljanje tako im je i živac skakao sve više i više. Ostaje zagonetka zašto su oni tražili predstavljanje pet minuta kada je ruski avion bio valjda sedamnaest sekundi u zračnom prostoru Turske, ali to rijetko koga zanima?! Eh, da… pilot ruskog aviona je ubijen. Nisu Turci razmišljali da se pilot ruskog aviona možda ne može javiti. Možda je bio neki kvar, možda nije razumio što mu govore… možda… ali, nije se igrati s Turcima, ipak su oni držali pola Europe. To najbolje znaju gledatelji Sulejmana Monstruma.
U istom trenutku se u Turskoj nalazi ili prolaze na milijuni ljudi bez ikakvih dokumenata. Od tih ljudi bez papira Turci ne traže da se predstave. Što je isto razumljivo, jer ti ljudi nemaju dokumente pa bi bilo bezveze ih pitati da se predstave, zar ne? Onda ti isti ljudi koji nemaju papire ulaze i izlaze iz države u državu. Naravno, opet bez ikakvih papira, ali to nikoga ne uzrujava, a i zašto bi?
No, zagonetka nad zagonetkama je kada taj netko dođe do Pariza i prilikom eksplozije bombe mu slučajno ispadne putovnica?! Sve do toga trenutka mu nije trebala putovnica, ali da bi se bomba aktivirala, moraš imati putovnicu?!
Zanimljiv je taj fenomen putovnice. U eksploziji sve bude uništeno jedino putovnica čudesno preživi?! Ne znam koliko me pratite, ali nema logike da netko prijeđe deset tisuća kilometara i da mu ne treba putovnica, no kad se ide raznijeti onda obavezno ponese putovnicu sa sobom?! Stvarno trebaš biti naivan pa povjerovati u takvu priču. Vidiš iz aviona da tu nešto ne štima.
Kad već spominjem taj fenomen ispale putovnice, neki dan mi jedan prijatelj kaže da bi se od tih putovnica trebale raditi pancirke.
– Čovječe, te putovnice su neuništive! Možda da od njih grade tenkove. Vidiš da tim putovnicama ništa ne možeš. – kaže moj prijatelj.
Za to vrijeme slušamo danima u Dnevniku kako Belgija proživljava svoje najteže trenutke?!
– A što se to događa u Belgiji? – pitam ja.
– Ti ne pratiš vijesti? Pa čovječe, u Belgiji je opsadno stanje! Eno škole ne rade, dućani su zatvoreni… i ti pitaš što se događa u Belgiji?! – s užasom u očima me pitaju polupani sekularisti.
– Ok, ali što se dogodilo u Belgiji? – uporan ja.
– Pa, nije se ništa dogodilo! Što bi se po tvome trebalo dogoditi? Vidiš da je ratno stanje!
– Ahaa, znači u Belgiji se nije ništa dogodilo, ali Belgija proživljava najteže dane?! Svaka čast na logici. – i dalje ja glup pa ne razumijem ono što svi razumiju.
– Dosta mi je više i religija! To sve treba zabraniti. Svaki fundamentalizam je opasan. – eto opet sekularista.
– Jel’ i kršćanski fundamentalizam? – pitam ja.
– Svaki fundamentalizam pa i kršćanski. To su opasni ljudi i treba ih sve zatvoriti. – uvjeren je sekularist.
– Ček, ček, zašto bi kršćanski fundamentalizam bio opasan? – zanima mene kao kršćanina.
– Pa zato što je svaki fundamentalizam opasan. Gdje ti živiš? Vidiš kakvo je stanje u svijetu.
– Zanima me zato što sam ja kršćanski fundamentalist.
– Znači i ti si taj! Sve vas treba pozatvarati! Sram vas bilo. Zbog takvih kao što si ti nam i jest tako kako jest. – čuje se rika sekularista.
– Zašto? – i dalje ja zbunjen.
– Zato što vi kreteni doslovce čitate ono što piše u Svetom Pismu! Još me pitaš zašto?! – vidim ja žilu ljuticu na čelu sekulariste kakvu su imali njegovi preci za vrijeme francuske masonske revolucije.
– Ja ne znam za druge fundamentaliste, ali moj Gospodin Isus Krist u Evanđelju po Mateju 5,44 kaže: “Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone…”. Ako je doslovno čitanje ovih riječi fundamentalizam, onda sam s ponosom fundamentalist.
– Ne znam ja, ali vi ste opasni… – malo sam zbunio sekularistu tom ljubavlju prema neprijateljima.
Čak me i ne iznenađuje takvo razmišljanje jer sekularisti imaju poremećeni sustav u glavi kojima upravljaju mediji. Trebam li reći da su ti isti mediji uglavnom u vlasti masona koji i kroje cijelu ovu frku koju vidimo da se odvija?
Oni koji se drže uputa Svetog Pavla iz Poslanice Solunjanima 5,21 da sve provjeravaju ispadaju u očima sekularista budale.
Eno, cijeli svijet oplakuje mrtve u Parizu, a ja nikako da nađem popis žrtava. Nikako da mediji, koji inače nemaju obzira ni prema čemu, objave neku sliku s nekog pogreba tih žrtava. Kako to? Odjednom im proradila savjest? Ipričavam se ako griješim i molim da me netko demantira.
– Jesi vidio snimku čovjeka kako pozira pred fotoaparatom nakon što se raznio bombom u Parizu? – pitam neki dan svog jednog brata u Kristu.
– Ma, daj… ti se šališ… – kaže on meni.
– Aha… gle ovo… – pokazujem mu na mobitelju fotografiju “terorista” koji je živ nakon što je samoga sebe digao u zrak.
– To neka fotomontaža! – ote se njemu.
– Evo ti pa fotomontiraj ovo… – pokazujem ja njemu i video snimak tog čovjeka koji je živ i zdrav.
– Stvarno fora… Čovjek živ, a oni objavili da se raznio bombom? – zaključuje on.
Inače, i u osnovnoj i u srednjoj školi sam imao predmet koji se zvao ONO i DSZ. To će se sjećati oni stariji. E, u tom predmetu smo obrađivali i diverzante gdje se govorilo da su to najbolji i najbolje obučeni borci koji odlaze na neprijateljski teren odraditi nekakav vojni zadatak. Dok bi profesori s poštovanjem govorili o njima imali bi nekakav žar u očima jer treba imati veliku hrabrost pa biti diverzant. Njihov cilj je najčešće odraditi vojni zadatak u neprijateljskoj pozadini s ciljem psihološkog djelovanja na neprijatelja.
I tu nastaje problem, kada “naši” diverzanti odrade posao onda su heroji, ali kada “njihovi” diverzanti odrade posao onda oni postaju teroristi?! A zapravo je sve stvar semantike. Iz principa bi trebalo te ljude prestati nazivati teroristima i početi ih zvati vojnicima.
Sad bi oni koji su duhovno polupani mogli poskakati na zadnje noge i reći kako ja opravdavam terorizam, a ja zapravo ukazujem na rješenje problema.
– Ali, što su krivi oni jadni ljudi koji stradaju ni krivi ni dužni po Europi? – eto pitanja duhovno polupanih kojima srce ima više sućuti za nekog psa lutalicu nego za susjeda s kojim ne razgovara.
– A što su tebi krivi oni ljudi koje europljani svakodnevno ubijaju u arapskom svijetu?
– Kako to misliš? – pita on mene, a ja primjećujem da njegova Fifi ima novu vestu.
– Tako kako sam i rekao. Misliš da njihove majke ne plaču ili da oni nemaju osjećaje?
– Znam, ali zašto onda oni dođu i naprave nered kod nas?
– Pa, zato što tvoji rade kaos kod njih. Vrlo je jednostavno. Tvoji ubijaju njihove nevine.
– Ali, nisu ti ljudi kod nas krivi zbog toga…
– Kako nisu… imaš li izbore svako malo?
– Imam, ali kakve to ima veze?
– Pa, ako uredno biraš na izborima one koji žele ubijati i ratovati po svijetu onda budi spreman preuzeti i odgovornost za svoj izbor.
– Pretjeruješ…
– Vrlo je jednostavno, Hrvatska je ulaskom u NATO savez prihvatila da je svaki njen stanovnik i svaki objekt legitimni vojni cilj onih država s kojima je NATO savez u ratu.
– Znam, ali što sam ja kriv?
– Pa sad ti kažem… kriv si jer si licemjer! Ti bi izlazio i provodio se, a stalno glasuješ za one koji žele sijati smrt po svijetu. Uživaj u onome što si izabrao.
– Što je po tvome nam činiti?
– Pod hitno izaći iz NATO saveza, pokajati se i odreći svih grijeha koje Bog Izraelov oštro osuđuje i od Njega tražiti da nam se smiluje. I to je to. Kada bi se Hrvati okrenuli Bogu Izraelovu, Bog Izraelov bi učinio da Hrvatska postane nevidljiva za sve gospodare kaosa, piše “Dnevno“.
– Ha ha… ti nisi normalan.
– Eto, ti onda takav “normalan” uživaj u “slobodi” koju ti daje vojska na ulicama. Ja ionako čekam dolazak Gospodina Isusa Krista jer vidim da je smokva puna lišća i znam da se primaklo ljeto.
U istom trenutku se u Turskoj nalazi ili prolaze na milijuni ljudi bez ikakvih dokumenata. Od tih ljudi bez papira Turci ne traže da se predstave. Što je isto razumljivo, jer ti ljudi nemaju dokumente pa bi bilo bezveze ih pitati da se predstave, zar ne? Onda ti isti ljudi koji nemaju papire ulaze i izlaze iz države u državu. Naravno, opet bez ikakvih papira, ali to nikoga ne uzrujava, a i zašto bi?
No, zagonetka nad zagonetkama je kada taj netko dođe do Pariza i prilikom eksplozije bombe mu slučajno ispadne putovnica?! Sve do toga trenutka mu nije trebala putovnica, ali da bi se bomba aktivirala, moraš imati putovnicu?!
Zanimljiv je taj fenomen putovnice. U eksploziji sve bude uništeno jedino putovnica čudesno preživi?! Ne znam koliko me pratite, ali nema logike da netko prijeđe deset tisuća kilometara i da mu ne treba putovnica, no kad se ide raznijeti onda obavezno ponese putovnicu sa sobom?! Stvarno trebaš biti naivan pa povjerovati u takvu priču. Vidiš iz aviona da tu nešto ne štima.
Kad već spominjem taj fenomen ispale putovnice, neki dan mi jedan prijatelj kaže da bi se od tih putovnica trebale raditi pancirke.
– Čovječe, te putovnice su neuništive! Možda da od njih grade tenkove. Vidiš da tim putovnicama ništa ne možeš. – kaže moj prijatelj.
Za to vrijeme slušamo danima u Dnevniku kako Belgija proživljava svoje najteže trenutke?!
– A što se to događa u Belgiji? – pitam ja.
– Ti ne pratiš vijesti? Pa čovječe, u Belgiji je opsadno stanje! Eno škole ne rade, dućani su zatvoreni… i ti pitaš što se događa u Belgiji?! – s užasom u očima me pitaju polupani sekularisti.
– Ok, ali što se dogodilo u Belgiji? – uporan ja.
– Pa, nije se ništa dogodilo! Što bi se po tvome trebalo dogoditi? Vidiš da je ratno stanje!
– Ahaa, znači u Belgiji se nije ništa dogodilo, ali Belgija proživljava najteže dane?! Svaka čast na logici. – i dalje ja glup pa ne razumijem ono što svi razumiju.
– Dosta mi je više i religija! To sve treba zabraniti. Svaki fundamentalizam je opasan. – eto opet sekularista.
– Jel’ i kršćanski fundamentalizam? – pitam ja.
– Svaki fundamentalizam pa i kršćanski. To su opasni ljudi i treba ih sve zatvoriti. – uvjeren je sekularist.
– Ček, ček, zašto bi kršćanski fundamentalizam bio opasan? – zanima mene kao kršćanina.
– Pa zato što je svaki fundamentalizam opasan. Gdje ti živiš? Vidiš kakvo je stanje u svijetu.
– Zanima me zato što sam ja kršćanski fundamentalist.
– Znači i ti si taj! Sve vas treba pozatvarati! Sram vas bilo. Zbog takvih kao što si ti nam i jest tako kako jest. – čuje se rika sekularista.
– Zašto? – i dalje ja zbunjen.
– Zato što vi kreteni doslovce čitate ono što piše u Svetom Pismu! Još me pitaš zašto?! – vidim ja žilu ljuticu na čelu sekulariste kakvu su imali njegovi preci za vrijeme francuske masonske revolucije.
– Ja ne znam za druge fundamentaliste, ali moj Gospodin Isus Krist u Evanđelju po Mateju 5,44 kaže: “Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone…”. Ako je doslovno čitanje ovih riječi fundamentalizam, onda sam s ponosom fundamentalist.
– Ne znam ja, ali vi ste opasni… – malo sam zbunio sekularistu tom ljubavlju prema neprijateljima.
Čak me i ne iznenađuje takvo razmišljanje jer sekularisti imaju poremećeni sustav u glavi kojima upravljaju mediji. Trebam li reći da su ti isti mediji uglavnom u vlasti masona koji i kroje cijelu ovu frku koju vidimo da se odvija?
Oni koji se drže uputa Svetog Pavla iz Poslanice Solunjanima 5,21 da sve provjeravaju ispadaju u očima sekularista budale.
Eno, cijeli svijet oplakuje mrtve u Parizu, a ja nikako da nađem popis žrtava. Nikako da mediji, koji inače nemaju obzira ni prema čemu, objave neku sliku s nekog pogreba tih žrtava. Kako to? Odjednom im proradila savjest? Ipričavam se ako griješim i molim da me netko demantira.
– Jesi vidio snimku čovjeka kako pozira pred fotoaparatom nakon što se raznio bombom u Parizu? – pitam neki dan svog jednog brata u Kristu.
– Ma, daj… ti se šališ… – kaže on meni.
– Aha… gle ovo… – pokazujem mu na mobitelju fotografiju “terorista” koji je živ nakon što je samoga sebe digao u zrak.
– To neka fotomontaža! – ote se njemu.
– Evo ti pa fotomontiraj ovo… – pokazujem ja njemu i video snimak tog čovjeka koji je živ i zdrav.
– Stvarno fora… Čovjek živ, a oni objavili da se raznio bombom? – zaključuje on.
Inače, i u osnovnoj i u srednjoj školi sam imao predmet koji se zvao ONO i DSZ. To će se sjećati oni stariji. E, u tom predmetu smo obrađivali i diverzante gdje se govorilo da su to najbolji i najbolje obučeni borci koji odlaze na neprijateljski teren odraditi nekakav vojni zadatak. Dok bi profesori s poštovanjem govorili o njima imali bi nekakav žar u očima jer treba imati veliku hrabrost pa biti diverzant. Njihov cilj je najčešće odraditi vojni zadatak u neprijateljskoj pozadini s ciljem psihološkog djelovanja na neprijatelja.
I tu nastaje problem, kada “naši” diverzanti odrade posao onda su heroji, ali kada “njihovi” diverzanti odrade posao onda oni postaju teroristi?! A zapravo je sve stvar semantike. Iz principa bi trebalo te ljude prestati nazivati teroristima i početi ih zvati vojnicima.
Sad bi oni koji su duhovno polupani mogli poskakati na zadnje noge i reći kako ja opravdavam terorizam, a ja zapravo ukazujem na rješenje problema.
– Ali, što su krivi oni jadni ljudi koji stradaju ni krivi ni dužni po Europi? – eto pitanja duhovno polupanih kojima srce ima više sućuti za nekog psa lutalicu nego za susjeda s kojim ne razgovara.
– A što su tebi krivi oni ljudi koje europljani svakodnevno ubijaju u arapskom svijetu?
– Kako to misliš? – pita on mene, a ja primjećujem da njegova Fifi ima novu vestu.
– Tako kako sam i rekao. Misliš da njihove majke ne plaču ili da oni nemaju osjećaje?
– Znam, ali zašto onda oni dođu i naprave nered kod nas?
– Pa, zato što tvoji rade kaos kod njih. Vrlo je jednostavno. Tvoji ubijaju njihove nevine.
– Ali, nisu ti ljudi kod nas krivi zbog toga…
– Kako nisu… imaš li izbore svako malo?
– Imam, ali kakve to ima veze?
– Pa, ako uredno biraš na izborima one koji žele ubijati i ratovati po svijetu onda budi spreman preuzeti i odgovornost za svoj izbor.
– Pretjeruješ…
– Vrlo je jednostavno, Hrvatska je ulaskom u NATO savez prihvatila da je svaki njen stanovnik i svaki objekt legitimni vojni cilj onih država s kojima je NATO savez u ratu.
– Znam, ali što sam ja kriv?
– Pa sad ti kažem… kriv si jer si licemjer! Ti bi izlazio i provodio se, a stalno glasuješ za one koji žele sijati smrt po svijetu. Uživaj u onome što si izabrao.
– Što je po tvome nam činiti?
– Pod hitno izaći iz NATO saveza, pokajati se i odreći svih grijeha koje Bog Izraelov oštro osuđuje i od Njega tražiti da nam se smiluje. I to je to. Kada bi se Hrvati okrenuli Bogu Izraelovu, Bog Izraelov bi učinio da Hrvatska postane nevidljiva za sve gospodare kaosa, piše “Dnevno“.
– Ha ha… ti nisi normalan.
– Eto, ti onda takav “normalan” uživaj u “slobodi” koju ti daje vojska na ulicama. Ja ionako čekam dolazak Gospodina Isusa Krista jer vidim da je smokva puna lišća i znam da se primaklo ljeto.
