Ostavimo iza sebe naše lokal-patriotske stavove, jer ih ne možemo, niti želimo negirati (prekokamci, župjani, gorani, pećanci, sandžaklije, mitrovčani...) već ih samo želimo objediniti u bošnjački – kosovski, evropski i svjetski korpus koji mora da ima i glavu, i noge, i ruke, kako bi opstao u vremenima koja dolaze.
Popis je veliki državni projekat. Najmladja evropska demokratija – Kosovo, provodi od 1. do 15. 4. 2011. popis stanovništva i domaćinstava.
Mlado kosovsko društvo prvi put od raspada (SFR) Jugoslavije ulazi u projekat statističkog prebrojavanja svoga stanovništva i obilježavanja domaćinstava kako bi svojim izvještajem stavila tačku na špekulacije o brojnosti stanovništva svih zajednica koji žive na njenom teritoriju.
Nije mi interes spočitavanje popisnim komisijama a i samim popisivačima, revnosnost, korektnost, ljubaznost ali i poznavanje jezika onih koje popisuju (to je općepoznata stvar treninga popisivača) ali je bit u upoznavanju bošnjačke zajednice na Kosovu (ali i u dijaspori) osnovnih, primarnih i za budućnost nepobitnih činjenica koji se provlače kroz prošlost našeg naroda:
- ilirsko-dardanska autohtonost,
- stapanje sa rimskom kulturom,
- simbioza ilirskih starosjedelaca i slavenskih plemena sa istoka,
- kosovski boj,
- osmanska kultura i islamska vjerska tolerancija,
- balkanski i svjetski ratovi koji donose smrt, glad, bolesti, bijedu, muhadžirluk,
- naše žrtve u partizanskoj mobilizaciji krajem II svjetskog rata i u tzv. "barskom slučaju",
- iseljavanje u Turskoj i "prikupljanje oružja" od strane UDB-e krajem 50-ih godina,
- emancipacija muslimanskog nacionalnog korpusa u (SFR) Jugoslaviji 70-ih godina prošlog vijeka,
- krvavi ratovi raspadom (SFR) Jugoslavije,
- Srebrenice Bošnjaka Jugoistočne Evrope,
- stvaranje naše dijaspore u zemljama Evrope, Amerike, Azije, Australije.
Naš narod nikad nije bojkotovao popise pa neće to činiti niti sada.
Svojim jasnim, nedvosmislenim, hrabrim, i što ne reći, prkosnim stavom pokažimo da smo mi Bošnjaci koji govore bosanskim jezikom i ponose se svojom islamskom vjerom. Ne nauštrb nekog drugog, jer znamo i što to znači, kada smo jednima povećavali brojnost, a drugima davali prednost u sličnosti jezika. Neki nas i danas pogrdno nazivaju, a neki nas ne priznaju i tamo gdje najviše očekujemo.
Ostavimo iza sebe naše lokal-patriotske stavove, jer ih ne možemo, niti želimo negirati (prekokamci, župjani, gorani, pećanci, sandžaklije, mitrovčani...) već ih samo želimo objediniti u bošnjački – kosovski, evropski i svjetski korpus koji mora da ima i glavu, i noge, i ruke, kako bi opstao u vremenima koja dolaze.
Želimo samo da svoj (zajednički) identitet pokažemo i dokažemo za dobrobit naše zajednice.
Zajednica koja će imati interes prilikom upisa djece u osnovne i srednje škole i fakultete na svom maternjem jeziku, prilikom zapošljavanja u javnim ustanovama, državne pomoći prilikom otvaranja radnih mjesta u biznisu: poljoprivredi, trgovini, ugostiteljstvu.
Očekujemo pomoć u medijskom prostoru za našu zajednicu (štampa, radio i TV, internet) kako bi informiranost bila pristupačna svakom našem čovjeku.
Mi smo spremni da svojim znanjem i vještinama predstavljamo demokratsko kosovsko društvo na svim nivoima vlasti: zakonodavnoj, izvršnoj i pravosudnoj. Vidimo naše potencijale u ministarskim, savjetničkim, ambasadorskim, direktorskim, sigurnosnim i odbrambenim pozicijama koji će istovremeno činiti zajedništvo različitosti kosovske stvarnosti.
Na ovim smo prostorima od davnina, tu smo i sada, neka nas bude i sutra.
Da parafraziram misao svjetski priznatog naučnika i podsjetim našince, bilo gdje da su na svijetu, da se Ponosimo svojim bošnjačkim porijeklom i svojom kosovskom domovinom.
Dr Baškim Bajrami
{jcomments on}
