Poznato je da je sa prostora Srbije prvo potekla priča o mrtvim ljudima koji ustaju iz svojih grobova i isisavaju krv iz živih, ili ti, o vampirima.
Smatra se da je prvi srpski vampir, koji je ušao u svjetske anale, bio izvesni Petar Blagojević iz sela Kisiljevo.
Nakon njegove smrti 1725. godine, u kratkom vremenskom periodu iznenada je umrlo još devet ljudi iz tog sela. Svi oni su na samrtničkoj postelji rekli kako ih je posjetio Petar Blagojević i kako je pokušao da ih uguši. Slučaj je kulminirao kada je žene pokojnog Petra zatekla svog muža u kući jedan dan.
Navodno, Petar je došao da joj traži opanke. Žena se toliko prepala, da je od straha morala da pobjegne u drugo selo.
Austrougarska vlast se zainteresovala za ovaj slučaj kada su mještani od vlasti zatražili dozvolu da iskopaju mrtvog Petra i nad njegovim tijelom izvrše ritual ubijanja vampira. Pod pretnjom seljana da će napustiti selo, ako im vlast ne dozvoli da ubiju vampira, izvršilo se iskopavanje tijela. Ovome su prisustvovali i predstavnici austrougarske vlasti.
Iskopano tijelo Petra Blagojevića sve je zaprepastilo jer nije počelo da se raspada, a koža i nokti su nastavili normalno da mu rastu. Još se kaže da je na ustima imao tragove krvi. Tijelo je ritualno spaljeno.
Izvještaj o ovom događaju je odjeknuo Evropom. Bio je objavljen u novinama i o njemu se naširoko pričalo. Od tada počinje da se širi mit o vampirima po svijetu.
Arnaut Pavle je bio drugi srpski poznati vampir iz sela pored Svilajnca. Bio je vojnik najamnik i često je pričao o svom susretu sa vampirom u Grčkoj. Navodno, on se borio sa vampirom i uspio je da ga pobijedi. Umro je u isto vrijeme kad i Petar Blagojević, a nakon njegove smrti misteriozno su počeli da umiru i ljudi iz sela.
Nastala je opšta panika, pa se formirala komisija za otkopavanje tijela preminulih. Došlo se do zaključka da je Petar zarazio još nekoliko ljudi. Svi ti liješevi su bili probodeni glogovim kolcem i spaljeni.
Međutim, nekoliko godina kasnije ljudi iz sela su počeli ponovo da umiru. Nastala je opšta panika i strah od ponovnog javljanja vampira, pa je čak uvedena i oformljena straža protiv vampira. Isti proces je ponovljen sa leševima, kao u prethodna dva slučaja. Svi izvještaji o vampirima bili su poslati u Beč, a razvila se i diskusija o tome šta može stajati iza povampiravanja mrtvih.
Treći i najpoznatiji naš vampir je Sava Savanović. Njega je proslavila pripovjetka Milovana Glišića. Poslije devedeset godina, a na osnovu nje je i snimljen film "Leptirica". Prema legendi, on je živio u selu Zarožje kod Bajine Bašte u napuštenoj vodenici. Ko god bi prošao pored vodenice, Sava bi mu pio krv, a spavanje u vodenici je značilo sigurnu smrt. Ta vodenica je radila sve do polovine prošlog vijeka.
Nakon njegove smrti 1725. godine, u kratkom vremenskom periodu iznenada je umrlo još devet ljudi iz tog sela. Svi oni su na samrtničkoj postelji rekli kako ih je posjetio Petar Blagojević i kako je pokušao da ih uguši. Slučaj je kulminirao kada je žene pokojnog Petra zatekla svog muža u kući jedan dan.
Navodno, Petar je došao da joj traži opanke. Žena se toliko prepala, da je od straha morala da pobjegne u drugo selo.
Austrougarska vlast se zainteresovala za ovaj slučaj kada su mještani od vlasti zatražili dozvolu da iskopaju mrtvog Petra i nad njegovim tijelom izvrše ritual ubijanja vampira. Pod pretnjom seljana da će napustiti selo, ako im vlast ne dozvoli da ubiju vampira, izvršilo se iskopavanje tijela. Ovome su prisustvovali i predstavnici austrougarske vlasti.
Iskopano tijelo Petra Blagojevića sve je zaprepastilo jer nije počelo da se raspada, a koža i nokti su nastavili normalno da mu rastu. Još se kaže da je na ustima imao tragove krvi. Tijelo je ritualno spaljeno.
Izvještaj o ovom događaju je odjeknuo Evropom. Bio je objavljen u novinama i o njemu se naširoko pričalo. Od tada počinje da se širi mit o vampirima po svijetu.
Arnaut Pavle je bio drugi srpski poznati vampir iz sela pored Svilajnca. Bio je vojnik najamnik i često je pričao o svom susretu sa vampirom u Grčkoj. Navodno, on se borio sa vampirom i uspio je da ga pobijedi. Umro je u isto vrijeme kad i Petar Blagojević, a nakon njegove smrti misteriozno su počeli da umiru i ljudi iz sela.
Nastala je opšta panika, pa se formirala komisija za otkopavanje tijela preminulih. Došlo se do zaključka da je Petar zarazio još nekoliko ljudi. Svi ti liješevi su bili probodeni glogovim kolcem i spaljeni.
Međutim, nekoliko godina kasnije ljudi iz sela su počeli ponovo da umiru. Nastala je opšta panika i strah od ponovnog javljanja vampira, pa je čak uvedena i oformljena straža protiv vampira. Isti proces je ponovljen sa leševima, kao u prethodna dva slučaja. Svi izvještaji o vampirima bili su poslati u Beč, a razvila se i diskusija o tome šta može stajati iza povampiravanja mrtvih.
Treći i najpoznatiji naš vampir je Sava Savanović. Njega je proslavila pripovjetka Milovana Glišića. Poslije devedeset godina, a na osnovu nje je i snimljen film "Leptirica". Prema legendi, on je živio u selu Zarožje kod Bajine Bašte u napuštenoj vodenici. Ko god bi prošao pored vodenice, Sava bi mu pio krv, a spavanje u vodenici je značilo sigurnu smrt. Ta vodenica je radila sve do polovine prošlog vijeka.
