Prije skoro 200 godina jedan Škot izveo je vjerovatno najveću prevaru u historiji. Gregor MacGregor – bivši vojnik i avanturista – domogao se 1820. godine velikog komada zemlje u Srednjoj Americi, na području današnjeg Hondurasa. Zemlju je navodno dobio kao princ Pojaisa – zemlje za koju niko nije čuo pre toga.
Gregor MacGregor je svoju zemlju nazvao Pojais, a sebe prozvao njenim princem (preferirao je naziv: Cazique of Poyais).
Kad se, nakon putovanja po Americi, vratio u Veliku Britaniju, odmah je pokrenuo "marketinšku kampanju" kako bi privukao ulagače i kolonijaliste u svoju zemlju.
Prema njegovim pričama Pojais je, malo veći od Vejlsa, bio zemlja meda i mlijeka. Plodnog tla, hladnih rijeka prepunih zlata, gustih šuma u kojima je bilo mnoštvo egzotičnih plodova i divljači.
Osim što je opisao zemlju koja je bila dijametralno suprotna njegovoj krutoj škotskoj grudi, on je igrao i na muškost svojih sunarodnika tako što je objavljivao oglase koji su veličali pustolovine i hrabrost onih koji se usude da odu u nove pohode, pa je tvrdio da moraju da ulože novac u ekspedicije dok još stignu.
MacGregor je jednostavno bio rođeni trgovac – obećavao je Raj na zemlji svojim investitorima, kojima je prodavao priču da će biti uzor svim ljudima i da je bitno da što prije reaguju – jer ako se odmah ne pokrenu, možda propuste svoju šansu.
U slučaju da mu neko nije vjerovao, sa sobom bi nosio knjigu o prednostima male ostrvske nacije, koju je navodno napisao kapetan Thomas Strangeways a radilo se o njegovoj umotvorini. Isto tako, štampao je čak i lažni novac koji je davao investitorima.
Zaradio je milijarde
Taktika je upalila spektakularno. MacGregor je prikupio 200.000 funti gotovine, i skoro 1.3 miliona funti u obveznicama (danas bi to bila protivrednost od 3.6 milijardi funti).
Krajem 1822. i početkom 1823. godine krenule su prve dvije ekspedicije prema Pojaisu, tačnije 250 entuzijastičnih budućih naseljenika. Ali, jednom kad su došli, zatekli su potpuno drugačiju situaciju od obećane.
Na obali nije bilo luka, naselja ni puteva, zemlja je bila nepogodna za obradu, a rekama zlata nije bilo ni traga ni glasa. Ubrzo su nepripremljeni Škoti počeli da umiru jedan za drugim, sve dok preostalu trećinu nije spasio brod kojih ih je odveo u Belize.
U Veliku Britaniju se vratilo njih pedesetak, pa su se novine brzo raspisale o velikoj prevari (ironično, neki od preživelih avanturista su i dalje branili MacGregora, prebacujući krivicu na druge organizatore ekspedicija).
MacGregor je pobjegao u Francusku gdje je, ne biste vjerovali, opet počeo da prodaje istu priču, ali su ga tamošnje vlasti ubrzo pročitale i zatvorile.
Nakon toga se kratko vratio u Edinburg odakle je brzo morao da bježi. Vratio se u Srednju i Južnu Ameriku, gdje je konačno i preminuo 1845. godine.
A Pojais, kako je MacGregor nazvao obećanu zemlju, do danas je ostala nepokorena i napuštena divljina.
(BBC)
Kad se, nakon putovanja po Americi, vratio u Veliku Britaniju, odmah je pokrenuo "marketinšku kampanju" kako bi privukao ulagače i kolonijaliste u svoju zemlju.
Prema njegovim pričama Pojais je, malo veći od Vejlsa, bio zemlja meda i mlijeka. Plodnog tla, hladnih rijeka prepunih zlata, gustih šuma u kojima je bilo mnoštvo egzotičnih plodova i divljači.
Osim što je opisao zemlju koja je bila dijametralno suprotna njegovoj krutoj škotskoj grudi, on je igrao i na muškost svojih sunarodnika tako što je objavljivao oglase koji su veličali pustolovine i hrabrost onih koji se usude da odu u nove pohode, pa je tvrdio da moraju da ulože novac u ekspedicije dok još stignu.
MacGregor je jednostavno bio rođeni trgovac – obećavao je Raj na zemlji svojim investitorima, kojima je prodavao priču da će biti uzor svim ljudima i da je bitno da što prije reaguju – jer ako se odmah ne pokrenu, možda propuste svoju šansu.
U slučaju da mu neko nije vjerovao, sa sobom bi nosio knjigu o prednostima male ostrvske nacije, koju je navodno napisao kapetan Thomas Strangeways a radilo se o njegovoj umotvorini. Isto tako, štampao je čak i lažni novac koji je davao investitorima.
Zaradio je milijarde
Taktika je upalila spektakularno. MacGregor je prikupio 200.000 funti gotovine, i skoro 1.3 miliona funti u obveznicama (danas bi to bila protivrednost od 3.6 milijardi funti).
Krajem 1822. i početkom 1823. godine krenule su prve dvije ekspedicije prema Pojaisu, tačnije 250 entuzijastičnih budućih naseljenika. Ali, jednom kad su došli, zatekli su potpuno drugačiju situaciju od obećane.
Na obali nije bilo luka, naselja ni puteva, zemlja je bila nepogodna za obradu, a rekama zlata nije bilo ni traga ni glasa. Ubrzo su nepripremljeni Škoti počeli da umiru jedan za drugim, sve dok preostalu trećinu nije spasio brod kojih ih je odveo u Belize.
U Veliku Britaniju se vratilo njih pedesetak, pa su se novine brzo raspisale o velikoj prevari (ironično, neki od preživelih avanturista su i dalje branili MacGregora, prebacujući krivicu na druge organizatore ekspedicija).
MacGregor je pobjegao u Francusku gdje je, ne biste vjerovali, opet počeo da prodaje istu priču, ali su ga tamošnje vlasti ubrzo pročitale i zatvorile.
Nakon toga se kratko vratio u Edinburg odakle je brzo morao da bježi. Vratio se u Srednju i Južnu Ameriku, gdje je konačno i preminuo 1845. godine.
A Pojais, kako je MacGregor nazvao obećanu zemlju, do danas je ostala nepokorena i napuštena divljina.
(BBC)
