U Kur’anu se na više mjesta osobito hvale ljudi, “koji vole da se čiste”. Isto tako održavanje tjelesne čistoće spominje se u Kur’anu uporedo sa održavanjem duševne, koja se pokazuje putem pokajanja za učinjene grijehe.
Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svjetova, zahvalom koja pristaje ljepoti Njegovih atributa i savršenosti Njegovih kreacija. Svjedočimo da je samo Allah Bog, jedan i jedini Kojem ravnog nema, i svjedočimo da je Muhammed a.s., Njegov rob i poslanik. Allahu, blagoslovi i ukaži najveće počasti Pejgamberu našem, njegovoj porodici, dobrim i pravednim ashabima, kao i onim koji slijede njegov put i pridržavaju se njegovog sunneta. Allahu Dragi, zaštiti nas od svake nedaće koja nas može zadesiti, oprosti nam i smiluj nam se. Amin!
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je Muazu ibn Džebelu preporučio deset stvari, od kojih su i: “...Ni u kom slučaju svjesno ne ostavi propisani namaz, jer ko svjesno ostavi namaz, otkazana mu je Allahova zaštita; dobro se pazi i čuvaj grijeha, jer grijesi, zaista, navlače Allahovu srdžbu; ukoliko stanovnike nekog mjesta zahvati epidemija, a ti se na tom mjestu zatekneš, ostani i ne napuštaj ga...“.
Mevt se u ovom hadisu odnosi na epidemiju, kugu, koleru. U predaji koju je zabilježio imam Ahmed, riječ „el-mevt“ došla je u formi “mutan“, što označava epidemiju velikih razmjera.
Zabrana napuštanja mjesta koje je zahvaćeno epidemijom kolere, bježeći od nje, kao i zabrana ulaska u to mjesto došla je od Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s..
U dva Sahiha zabilježen je hadis od Abdullaha ibn Abbasa, r.a., u kojem stoji da se Omer ibn Hattab, r.a., uputio prema Šamu, pa kada je stigao do mjesta Serg, susreo se s predstavnicima vojske, Ebu Ubejdom el-Džerrahom, r.a., i njegovim pratiocima, koji ga obavijestiše o koleri koja je zahvatila neka područja u Šamu. Ibn Abbas dalje pripovijeda: “Omer mi tada reče: ‘Sazovi mi prve muhadžire.’ Ja sam ih pozvao, i on ih obavijesti o epidemiji i zatraži njihove savjete i mišljenja, međutim njihova mišljenja o ovom pitanju bijahu različita. Poslije njih Omer pozva ugledne ensarije koji također nisu imali jedinstven stav, sve dok se nije pojavio Abdur-Rahman ibn Avf, r.a., koji je do tada bio odsutan zbog svojih nekih poslova. On reče „Ja zaista posjedujem znanje o tom pitanju, jer sam čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: "Kada čujete za koleru u nekom mjestu, nemojte tamo ići, a ako kolera zavlada u vašem mjestu, ne napuštajte ga, bježeći od nje.”
U dva Sahiha je također zabilježen hadis koji prenosi Usama ibn Zejd, r.a., od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., gdje stoji da je rekao: “Ako čujete da se u mjestu pojavila kolera, ne idite tamo, a ako ste se već zatekli u tom mjestu, ne izlazite iz njega.”
O epidemiji i čistoći u Sunnetu Allahova Poslanika, s.a.v.s.
Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Prekrijte posude i zavežite mješine, jer u godini ima jedna noć u kojoj se širi epidemija. Pored koje god nepokrivene posude i nezavezane mješine prođe, u nju ta zaraza i uđe.” Citirani hadis podstiče na pokrivanje posuda u kojima se nalazi hrana i piće jer postoji mogućnost da svaka noć bude, noć u kojoj se širi epidemija.
U drugom hadisu se navodi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Pokrivajte posude, a ako neko od vas ne bude imao ništa drugo, osim da na posudu stavi poprijeko grančicu, spomenuvši Allahovo ime, neka učini tako.” (Muttefekun alejhi)
Pokrivanjem posuda s hranom i pićem postiže se i sljedeće:
- Zaštita od epidemije koja se širi u nepoznatoj noći,
- Zaštita hrane i pića od insekata, prašine, itd.
U Kur’anu se na više mjesta osobito hvale ljudi, “koji vole da se čiste”. Isto tako održavanje tjelesne čistoće spominje se u Kur’anu uporedo sa održavanjem duševne, koja se pokazuje putem pokajanja za učinjene grijehe. U tome smislu stoji u Kur’anu: “Zaista Allah voli one koji mu se mnogo obraćaju, a voli i one koji se mnogo čiste”. Prema tome, održavanje unutrašnje i vanjske čistoće je čin pobožnosti i Allah, dž.š., voli takve vjernike.
Kaže Allah, dž.š., u prva četiri ajeta sure El-Muddesir: “O ti, pokriveni!”(1) “Ustani i opominji!”(2) “I Gospodara svoga veličaj!”(3) “I odjeću svoju očisti!”(4)
Naša narodna poslovica kaže, da je čistoća pola zdravlja, a Muhammed, a.s., je već davno rekao, da je čistoća sastavni dio vjere: „Čistoća je pola vjere“ (Muslim). Ovaj hadis ukazuje na važnost čistoće tijela i sada svi znamo važnost čistoće jer nas to štiti od svih bolesti. Čistoća tijela znači uklanjanje bakterija i prašine koja se nakuplja i znači da je to zaštita i prevencija za većinu bolesti kao što su kožne bolesti i bolesti usta. Stalna čistoća lica i ruku znači smanjenje broja bakterija koje ulaze kroz usta i nos, što je prevencija i zaštita od respiratornih i probavnih bolesti. Zbog toga je Poslanik, s.a.v.s., smatrao čistoću polovinom vjere.
A od metoda Poslaničke čistoće je i to da je Poslanik, s.a.v.s., zabranjivao uriniranje u vodu, a otkriveno je da ljudski urin sadrži mnoge bakterije koje se na druge ljude mogu prenijeti kroz vodu. A urin, posebno u stajaćoj vodi, je uzrok širenja mnogih infekcija, kao što su kolera, tifus, i dječja paraliza.
Među metodama čišćenja je i temeljno čišćenje poslije uriniranja, a dokazano je da oni koji upražnjavaju ovu lijepu naviku imaju ogromne medicinske koristi od toga. Potpuno uklanjanje nečistoće, štiti ljude od mnogih bolesti reproduktivnog sistema, kao i mnogih infekcija i upalnih procesa.
Vjernik se mora okupati barem jednom sedmično kako bi površinu kože očistio od prašine, bakterija, bakcila, gljivica, ostataka znoja itd. To pomaže u zaštiti kože od bolesti kože i pomaže disanju i zaštiti pora kože.
Također, među metodama Poslaničkog čišćenja je i pranje ruku nakon buđenja, da bi se oklonilo ono što je od bakterija, masnoće, i znoja, došlo na njih tokom sna. Stoga, možemo zaključiti da je od ogromne važnosti hadis, u kojem Poslanik, s.a.v.s, kaže: „Ako se neko od vas probudi iz sna, neka ne stavlja svoje ruke u posudu a da ih prije toga ne opere tri puta.“ (Muttefekun alejhi)
Abdest, oružje vjernika
Poslanik zagovara i ističe čistoću tijela, odjeće, kuća, ulica i putova, a posebno naglašava na čistoću zuba, ruku i glave. Ovo isticanje čistoće ne treba nas čuditi u vjeri čija se temeljna forma ibadeta, namaz, ogleda upravo u čistoći, jer muslimanu namaz nije kabul ako njegovo tijelo, odjeća i mjesto gdje ga obavlja nisu potpuno čisti. U ovom smislu postoje dvije vrste pranja: pranje cijeloga tijela (gusul) i pranje onih dijelova tijela koji su izloženi prljavštini, uzimanje abdesta.
Koliko je samo čistoća bitna govori nam i slijedeći hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s., gdje se čistoća stavlja kao prvi uvjet za primljenost naših djela. U predaji koju prenosi Ebu Hurejre, r.a., Poslanik, s.a.v.s., kaže sljedeće: „Jeste li vidjeli kod onoga pored čijih vrata protječe rijeka u kojoj se kupa pet puta na dan da li ostaje nešto nečisto na njegovom tijelu? Rekoše: Ne ostaje ništa...“ (Buhari)
Epidemije i obavljanje umre i hadždža
Imajući u vidu da se situacija s korona virusom trenutno pretvorila u međunarodnu krizu, čiji se kraj ne nazire, mnogi se upitaju da li će ovogodišnji hadž biti otkazan, kao što je otkazano i obavljanje umre, kako bi se izbjegle ogromne tragedije koje su se znale događati u ranijim sezonama hadža.
Prva epidemija kolere počela je u 19. stoljeću, između 1817. i 1824, i bila je poznata kao "azijska kolera". Izbila je u indijskom gradu Kolkati, a zatim se proširila po svim dijelovima jugoistočne Azije, na Bliskom istoku, istočnoj Africi i obali Sredozemnog mora.
Iako se kolera ranije više puta pojavljivala u Indiji, u tom periodu bolest se proširila još dalje te doprla do Kine i Sredozemnog mora. Prije nego što je bolest obuzdana, za sobom je ostavila stotine hiljada mrtvih, uključujući i brojne britanske vojnike. U tom razdoblju hiljade hodočasnika umrle su od epidemije kada se zaraza preselila iz glavnog žarišta u istočnoj i južnoj Aziji na hodočasničke rute i u Meku.
Godine 1831., ta zarazna bolest ponovo se proširila iz Indije, odnoseći živote mnogih hodočasnika. Sve do 1840. sezone hadža svjedočile su povremenim epidemijama, kao i od 1846. do 1850. godine. A izbijanje epidemije 1892. poklopilo se sa sezonom hadža, pa su brojni umrli sahranjeni u Meki.
Učestali zemljotresi, Covid-19, da li mogu biti razlog naših grijeha?
U vrijeme hilafeta Omera ibn Hattaba, r.a., zemljotres je potresao Medinu. Omer, r.a., je uzeo svoj bič i udario po zemlji, uzviknuvši: "STANI, U IME ALLAHA!" I zemljotres je stao.
Nakon toga, Omer, r.a., je sakupio sve građane Medine i rekao im: "Ako samo još jedanput zemljotres potrese Medinu, tako mi, Allaha, ja vas napuštam. Jer, zemljotres je djelo naših grijeha!" Nakon toga, nikada više, zemljotres nije pogodio Medinu!
Razmislimo, ima li udjela naših grijeha u nedavnim potresima tla na našim prostorima! Grijesi su uzrok svim nedaćama ljudi! Ali, ne zaboravite, nema među nama Omera i njegovog biča!
Allah, dž.š., kaže u Kur'anu: „Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On dâ da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili.“ (Er-Rum, 41)
Čovjek je uzrok nereda i katastrofa koje se dešavaju na Zemlji, kao što bi trebao biti uzrok reda, mira i harmonije u životu, u porodici, u zajednici, na osnovu zakonitosti koju je Allah uspostavio.
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji su čisti, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih časnim pripadnicima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu! Otkloni od nas svaku bolest i zaštiti nas svake nedaće. Amin!
