U Jemenu ubijeno više od 5.000 ljudi

Stanovnici jemenske prijestolnice pod kontrolom pokreta Husi kažu da primirje neće zaliječiti rane slomljenog naroda.

Jemen je zahvaćen žestokim sukobom od marta, od kada je više od 5.000 ljudi ubijeno, uglavnom civila, a zemlja gurnuta na rub gladi.
U borbama su se, s jedne strane, našli pripadnici jemenskog pokreta Husi i snage lojalne bivšem predsjedniku Aliju Abdullahu Salehu, dok su na drugoj strani snage lojalne vladi predsjednika Abd Rabbuha Mansura Hadija, koje podržava arapska koalicija predvođena Saudijskom Arabijom.
Glavni grad Sana, koji se nalazi na listi kulturne baštine UNESCO-a, razoren je u zračnim udarima. Hisham al-Omeisy, stanovnik tog grada, razgovarao je s reporterom Al Jazeere Faisalom Edroosom o svakodnevnom životu usred rata i o tome šta bi sedmodnevno primirje moglo polučiti.
Velika prašina se podigla u međunarodnoj zajednici u vezi s primirjem u Jemenu koje se, kada je bilo najavljeno, činilo kao dobra ideja. Međutim, za nas koji moramo trpjeti ovaj gorki sukob ono nudi malo nade, a prije svega je zbunjujuće.
Samo primirje nije ono što nas zbunjuje, jer većina nas koji živimo u ovoj ratnoj zoni već zna šta očekivati. Umjesto toga, zbunjuje nas medijsko izvještavanje o tome šta primirje podrazumijeva i kakav stvarni učinak će imati na prosječnog Jemenca.
U proteklih nekoliko mjeseci imali smo dva primirja, tako da mi znamo da ono generalno znači prestanak zračnih udara na neka područja i smanjenje udara na drugim područjima, dok na terenu borbe nastavljaju divljati. Posljedica toga je da mi, iako ga zdušno prihvataju političari i mediji, primirje dočekujemo s manje entuzijazma.
Tokom gotovo devet mjeseci rat u Jemenu uništio je gradove, ceste, infrastrukturu, ekonomiju te društveno tkivo zemlje. Sada je više od 2,3 miliona ljudi interno raseljeno, a 80 posto stanovništva treba hitnu humanitarnu pomoć.
Prisutna je ozbiljna nestašica osnovnih usluga i roba - uključujući električnu energiju, gorivo, hranu, vodu i lijekove - a situacija je znatno pogoršana ekonomskom blokadom.
Jemen uvozi 90 posto hrane i goriva, a primirje se ne odnosi na devastirajuću blokadu. Čak i da blokada bude ukinuta tokom sedmodnevnog primirja, taj period neće biti dovoljan da zadovolji lokalne potrebe, s obzirom na to da se prijetnja glađu nadvila nad zemljom.

Nestašica namirnica

U proteklih nekoliko mjeseci nema električne energije u glavnom gradu, a zbog nestašice plina stanovnici pokušavaju sačuvati što više hrane. Pretražuju ruševine i otpade kako bi opstali dok pokušavaju izbjeći dnevna bombardiranja.
Objekti kao što su restorani i kafići bili su prisiljeni na zatvaranje, a sa sve većim brojem nezaposlenih ljudi svi mi počeli smo reducirati potrošnju i ograničavati obroke.
Cijene su u međuvremenu značajno porasle. Piletina, koja se nekada jela za svakim trpezarijskim stolom, sada se jede jednom sedmično - a druge vrste mesa i rjeđe.
Mi, jemenski narod, pokušali smo se povezati i djelovati hrabro, ali život uopće nije normalan.
Iscrpljeni smo, a to možete vidjeti na ulicama. Nekada predivne ulice Sane sada su zatrpane razbijenim staklom i uništenim zgradama.
Svakodnevni život je borba za opstanak, a većina nas samo pokušava preživjeti do narednog dana.
Situacija je toliko neutješna da je uobičajeno čuti neke ljude kako kažu da se nadaju da će zračni udar okončati njihovu muku. Zato obično i privremeno primirje, bez značajnijeg napretka, nije promijenilo morbidno raspoloženje na ulicama Jemena.