Od osnivanja 1831. godine, Legija je postala utočište za sve s problematičnom prošlošću.
Ime “Legija stranaca” zvuči kao moćna vojska kojoj se pridružuju samo najodvažniji. Ali, da li je zaista tako? Ovdje ćete pronaći nekoliko činjenica koje vam vjerovatno nisu poznate.
Legionarima se usađuje stav “borba do smrti”, a predaja nije opcija
U aprilu 1863. godine, u borbi između francuske Legije stranaca i meksičke vojske, legionari su pokazali koliko su tačno odvažni. Uprkos gotovo nikakvim šansama, mala patrola legionara meksičkoj vojsci nanijela je velike gubitke, odbijajući sve vrijeme da se preda. I ne samo to, nego su oni više puta pitali veliku vojsku hoće li se ona predati.
Ukoliko su ranjeni, legionari automatski dobijaju francusko državljanstvo.
Nakon časnog služenja barem tri godine, mogu predati zahtjev za državljanstvo, a ako su ranjeni na ratištu, mogu dobiti državljanstvo putem odredbe nazvane ‘Francuz po prolivenoj krvi’, što je francuska vlada počela da dozvoljava 1999. godine.
Više od 35 hiljada ljudi ubijeno je u akcijama dok su služili Legiju
Tokom istorije se na francusku Legiju stranaca – i njihove borce – gledalo kao na potrošnu robu. Stranci koji su se pridruživali (i dalje to čine), prihvatali su mogućnost smrti u dalekoj zemlji u zamjenu za novi život s nekim smislom.
– Vrijeme nije bitno, mi smo zvjezdana prašina, nismo ništa. Za 1.000 godina neće biti bitno da li ste umrli sa 15 ili 70 godina. Od**** sa pričama o ratu - rekao je jedan stari legionar.
Legija je nekada birala sve od kriminalaca do neprilagođenih, a danas svi rade test.
Od osnivanja, 1831. godine, Legija je postala utočište za sve s problematičnom prošošću. Muškarci s policijskim dosijeima ili dezerteri iz drugih armija mogli su doći i pridružiti se, a da ih niko ništa ne pita.
Naprotiv, dobili bi novi identitet i mogli su da započnu novi život, potpuno čistog početka. Danas, prilikom regrutacije, muškarci moraju da prođu psihička, fizička i intelektualna testiranja, prije nego što počnu sa ikakvim treningom.
I plata i dodaci su skromni
Prilikom regrutovanja legionari bi komotno mogli da objave poster američkih marinaca na kojem piše: ‘Ne obećavamo vam vrt pun ruža’. Naime, plata je skromna, kao i ostali dodaci, ali čini se da to nikome ne smeta. Ipak, uprkos obećanju vrlo grubog života i mogućnosti slanja u borbu bilo gdje na svijetu, i dalje se hiljade muškaraca prijavljuje svake godine.
Početna plata im je oko 1.450 dolara i nema povišica prvih nekoliko godina. A da je riječ o maloj svoti dovoljno govori poređenje s najnižom platom američkog vojnika, koja iznosi 1.546 dolara, a koja automatski prelazi na 1.733 dolara nakon šest mjeseci.
Jedini veliki plus imaju ljubitelji pića, jer uvijek ima više nego dovoljno alkohola. Legioijnari su poznati po tome da mogu da popiju mnogo, a u normalnim okolnostima postidjeli bi neke “poštene alkoholičare”.
(telegraf.rs)
Legionarima se usađuje stav “borba do smrti”, a predaja nije opcija
U aprilu 1863. godine, u borbi između francuske Legije stranaca i meksičke vojske, legionari su pokazali koliko su tačno odvažni. Uprkos gotovo nikakvim šansama, mala patrola legionara meksičkoj vojsci nanijela je velike gubitke, odbijajući sve vrijeme da se preda. I ne samo to, nego su oni više puta pitali veliku vojsku hoće li se ona predati.
Ukoliko su ranjeni, legionari automatski dobijaju francusko državljanstvo.
Nakon časnog služenja barem tri godine, mogu predati zahtjev za državljanstvo, a ako su ranjeni na ratištu, mogu dobiti državljanstvo putem odredbe nazvane ‘Francuz po prolivenoj krvi’, što je francuska vlada počela da dozvoljava 1999. godine.
Više od 35 hiljada ljudi ubijeno je u akcijama dok su služili Legiju
Tokom istorije se na francusku Legiju stranaca – i njihove borce – gledalo kao na potrošnu robu. Stranci koji su se pridruživali (i dalje to čine), prihvatali su mogućnost smrti u dalekoj zemlji u zamjenu za novi život s nekim smislom.
– Vrijeme nije bitno, mi smo zvjezdana prašina, nismo ništa. Za 1.000 godina neće biti bitno da li ste umrli sa 15 ili 70 godina. Od**** sa pričama o ratu - rekao je jedan stari legionar.
Legija je nekada birala sve od kriminalaca do neprilagođenih, a danas svi rade test.
Od osnivanja, 1831. godine, Legija je postala utočište za sve s problematičnom prošošću. Muškarci s policijskim dosijeima ili dezerteri iz drugih armija mogli su doći i pridružiti se, a da ih niko ništa ne pita.
Naprotiv, dobili bi novi identitet i mogli su da započnu novi život, potpuno čistog početka. Danas, prilikom regrutacije, muškarci moraju da prođu psihička, fizička i intelektualna testiranja, prije nego što počnu sa ikakvim treningom.
I plata i dodaci su skromni
Prilikom regrutovanja legionari bi komotno mogli da objave poster američkih marinaca na kojem piše: ‘Ne obećavamo vam vrt pun ruža’. Naime, plata je skromna, kao i ostali dodaci, ali čini se da to nikome ne smeta. Ipak, uprkos obećanju vrlo grubog života i mogućnosti slanja u borbu bilo gdje na svijetu, i dalje se hiljade muškaraca prijavljuje svake godine.
Početna plata im je oko 1.450 dolara i nema povišica prvih nekoliko godina. A da je riječ o maloj svoti dovoljno govori poređenje s najnižom platom američkog vojnika, koja iznosi 1.546 dolara, a koja automatski prelazi na 1.733 dolara nakon šest mjeseci.
Jedini veliki plus imaju ljubitelji pića, jer uvijek ima više nego dovoljno alkohola. Legioijnari su poznati po tome da mogu da popiju mnogo, a u normalnim okolnostima postidjeli bi neke “poštene alkoholičare”.
(telegraf.rs)
