Opasnost vreba iz leda Sibira

Potraga za naftom u dubokim slojevima vječitog snijega mogla bi da probudi virus velikih boginja i izazove katastrofu.

Kada je dobio temperaturu, David Smith iz Manchestera prvo je pomislio da je zakačio neki virus na dugom putu iz Sibira, gdje je radio na naftnoj bušotini. Već sutradan tijelo mu je bilo prekriveno plikovima. Poslije urađenih pretraga u bolnici, ljekari su bili zapanjeni rezultatima: David je imao velike boginje, bolest za koju se vjerovalo da je iskorijenjena prije više od 30 godina.
Do kraja sedmice David je umro, a odmah za njim i njegova žena. Svijet je zahvatila panika jer su počeli da se pojavljuju novi slučajevi od Sidneja do Karakasa i svi su sa Dejvidom bili na istom letu iz Sibira. Jedan od najvećih ubica čovječanstva ponovo je među nama.
Ovaj apokaliptički scenario je srećom samo fikcija. Ali po mišljenju Jonathana Bola, virusologa sa Univerziteta u Notingemu, postoji izvjesna vjerovatnoća da bi jednoga dana mogao da postane java.
Njegove francuske kolege otkrile su prošle sedmice živi virus “pitovirus siberikum”, star 30.000 godina, u ledu tundre na dubini od 30 metara u sibirskom permafrostu, sloju zemlje smrznutom hiljadama godina. Nikada ranije naučnici nisu “nabasali” na virus koji je tako dugo poslije buđenja bio zarazan. Srećom on nije opasan za ljude.
Međutim, virusolozi se plaše da sibirski vječiti led krije i druge viruse koji bi mogli da se aktiviraju zbog globalnog zagrijevanja i otapanja permafrosta, gdje su vijekovima bili bezbjedno pohranjeni.
Zabrinjava i mogućnost da bi kompanije koje tragaju za naftom i rudama mogle da prodru u slojeve u kojima se nalaze sahranjena tijela davno umrlih ljudi. U nekima od njih možda spava variola vjera, virus velikih boginja. Samo u prošlom vijeku one su usmrtile 500 miliona stanovnika u svijetu. Poznato je da je variola harala u Sibiru prije više vijekova.
Na naftnim bušotinama led iz dubina izbacuje se na površinu i tu ostaje da se topi. Teoretski, probuđeni virus bi na taj način lako mogao da pronađe domaćina, koji bi proširio zarazu na kolege, a zatim na saputnike u vozu ili avionu i sve dalje, kao u imaginarnom scenariju sa Davidom Smithom.
- Opasnost ne prijeti samo od velikih boginja, nego i od virusa sa kojima se čovjek nikada nije sreo - istakao je profesor Bol.
Grobovi
Godine 2004. naučnici su u ruskoj Republici Sahi na Dalekom istoku pronašli nekoliko grobova iz 18. vijeka s leševima zaraženim variolom. Pošto je to bio strogo kontrolisan naučni poduhvat, cijelo područje je stavljeno u karantin, a svi istraživači su odmah vakcinisani.
Velike boginje
Velike boginje su iskorijenjene 1979. Pretpostavlja se da se posljednje zalihe virusa čuvaju samo u dvije laboratorije u SAD i Rusiji. Ne postoji lijek za velike boginje, ali je vakcina efikasna ako se primi do četvrtog dana od dolaska u dodir sa zaraženom osobom.