Politika i potezi izraelske vlade dali su palestinskom pokretu opravdanje i priliku za napad.
Planiranje operacije trajalo je između nekoliko mjeseci i dvije godine, prema izjavama različitih lidera Hamasa. Opseg i jačina napada bili su bez presedana i iznenadili su Izrael. To je bila reakcija na promjene regionalne dinamike i sve veću izraelsku agresiju.
Hamasov potez je izazvan sa tri faktora. Prvi su politike ekstremno-desničarske izraelske vlade, koja je dozvolila nasilje koje provode naseljenici u okupiranim Zapadnoj obali i Jerusalemu, što je dovelo do osjećaja očaja Palestinaca i sve glasnijim zahtjevima za reakcijom. Istovremeno, jačanje tenzija na Zapadnoj obali zbog ove politike povuklo je izraelske snage sa juga na sjever, kako bi čuvali naselja. To je dalo Hamasu i opravdanje, i priliku za napad.
Drugo, vodstvo Hamasa je osjećalo obavezu da djeluje zbog ubrzavanja procesa normalizacije arapsko-izraelskih odnosa. Posljednjih godina proces je srozavao važnost palestinskog pitanja kod arapskih lidera, koji su bili sve manje spremni vršiti pritisak na Izrael zbog ovog pitanja.
Da je postignut saudijsko-izraelski dogovor o normalizaciji, to bi bila tačka prekretnica u arapsko-izraelskom sukobu i možda eliminirao već slabašne šanse za dvodržavno rješenje. Ovo je, također, bio dio kalkulacija Hamasa.
Generalni sekretar Hezbollaha Hassan Nasrallah je kazao kako je bio lično umiješan u popravljanje odnosa Hamasa i Damaska. Delegacija Hamasa posjetila je Damask u oktobru 2022. godine, a šef njegovog političkog ureda Ismail Haniyeh putovao je u Bejrut tokom aprila i u Teheran u junu. Prošlog mjeseca je Nasrallah ugostio generalnog sekretara Palestinskog islamskog džihada Ziada al-Nakhalaha i zamjenika šefa političkog ureda Hamasa Saleha al-Arourija.
Iran je negirao direktnu umiješanost u operaciju Hamasa, ali je izrazio podršku. General jedinica Čuvara islamske revolucije Yahya Rahim Safavi rekao je: “Podržavamo ovu operaciju i sigurni smo kako front otpora također podržava ovo pitanje.”
No, ponovno usklađivanje Hamasa s “osovinom otpora” ne mora značiti kako će doći do formiranja ujedinjenog fronta na terenu protiv Izraela. Naprimjer, Hezbollah se nije pridružio borbi. Trenutno lokalna politika Libana nije za sukob s Izraelom, što zadržava djelovanje libanske grupe.
No, i Izrael i Hezbollah su u visokom stepenu opreza i tenzije su visoke, što može dovesti do greški u računicama.
Tri dana nakon iznenađujućeg i velikog napada Hamasa nije jasno koji je konačni cilj i šta može još uraditi da postigne dugoročne koristi. Izgleda kako je prioritet bio uzimanje i vojnih i civilnih talaca kako bi spriječio agresivnu izraelsku odmazdu i kasnije ih razmijenio za palestinske zatvorenike iz izraelskih zatvora.
Međutim, ne izgleda kako je Izrael spriječen. Glasnogovornik Hamasa Abu Ubaida je rekao kako je izraelsko bombardiranje usmrtilo četiri izraelska državljanina koji su držani u Gazi. Upozorio je kako će pokret početi ubijati taoce ukoliko Izrael napadne domove civila u Gazi bez upozorenja; ovo bi se moglo Hamasu obiti o glavu ukoliko se odluče na ovaj potez.
Vodstvo Hamasa je navelo kako su ciljevi napada okončanje “izraelskih prekršaja”, osiguranje oslobađanja zatvorenih Palestinaca i “povratak projekta uspostave države”. Hamas bi mogao dogovoriti razmjenu zarobljenika s Izraelom, ali su u prošlosti mnogi koje je Izrael pustio bili vrlo brzo ponovo uhapšeni. Ali, grupa nema jasan plan za napredak pitanja “uspostave države” i ne može imati jedan koji nije isti s Palestinskom samoupravom na okupiranoj Zapadnoj obali.
Izrael će morati odlučiti da li će izvesti kopnenu invaziju i da li ona vrijedi vojnih i političkih troškova. Bilo da je izvede ili ne, prije ili kasnije će njegova vojna operacija, uključujući pretjerano bombardiranje Pojasa, morati biti okončana. Tada će Izrael morati zatražiti od Egipta da posreduje kako bi došli do nekog zaključka ove eskalacije i provesti razmjenu zatvorenika.
Kada izraelski napad bude okončan, Hamas, koji je sada dobio više legitimnosti u Gazi i Zapadnoj obali ovom operacijom, također će se morati suočiti s izazovom njenog provođenja u politiku i upravu koja će dugoročno služiti Palestincima.
Sjedinjene Američke Držav, trebale bi za sada po strani ostaviti planove o posredovanju ka normalizaciji odnosa. Američki državni sekretar Antony Blinken bi tokom mjeseca trebao posjetiti Izrael i Saudijsku Arabiju, zbog razgovora o normalizaciji odnosa, ali njegovi planovi su sada promijenjeni i uključuju posjetu Jordanu.
Ova dešavanja idu u korist Irana. S obustavom arapsko-izraelske normalizacije, Teheran sada može vršiti pritisak na SAD da se ponovo vrati u nuklearni sporazum neke vrste koji bi smanjio pritisak sankcija sa iranske ekonomije.
Bez obzira šta će s vremenom donijeti medijacija između Izraela i Hamasa, malo je vjerovatno da će tretirati korijene sukoba. Ne izgleda da postoji politička volja u Izraelu da se riješe pitanja poput zatvaranja Palestinaca, zamrzavanja palestinskih fondova, užasnih socio-ekonomskih uvjeta u Gazi i na okupiranoj Zapadnoj obali ili nastavka širenja naselja. Ovo znači kako će se palestinsko-izraelski sukob nastaviti, kao i prilike za nove cikluse nasilja.
Napad je izazvan sa tri faktora
Iako može izgledati da je Hamas ispunio objavljene kratkoročne ciljeve odvraćajući izraelske upade u džamiju Al-Aqsa i uzimajući taoce kako bi ih razmijenio za palestinske političke zatvorenike koji su u izraelskim zatvorima, ne izgleda da ima dugoročni cilj. U toku je žestoki odgovor Izraela – koji je već odnio više od 1.200 palestinskih života – no, prije ili kasnije, sve će morati biti okončano posredovanjem.Hamasov potez je izazvan sa tri faktora. Prvi su politike ekstremno-desničarske izraelske vlade, koja je dozvolila nasilje koje provode naseljenici u okupiranim Zapadnoj obali i Jerusalemu, što je dovelo do osjećaja očaja Palestinaca i sve glasnijim zahtjevima za reakcijom. Istovremeno, jačanje tenzija na Zapadnoj obali zbog ove politike povuklo je izraelske snage sa juga na sjever, kako bi čuvali naselja. To je dalo Hamasu i opravdanje, i priliku za napad.
Drugo, vodstvo Hamasa je osjećalo obavezu da djeluje zbog ubrzavanja procesa normalizacije arapsko-izraelskih odnosa. Posljednjih godina proces je srozavao važnost palestinskog pitanja kod arapskih lidera, koji su bili sve manje spremni vršiti pritisak na Izrael zbog ovog pitanja.
Da je postignut saudijsko-izraelski dogovor o normalizaciji, to bi bila tačka prekretnica u arapsko-izraelskom sukobu i možda eliminirao već slabašne šanse za dvodržavno rješenje. Ovo je, također, bio dio kalkulacija Hamasa.
Može li doći do ujedinjenog fronta?
Treće, Hamas je bio ohrabren popravljanjem odnosa s Iranom. Posljednjih godina je pokret morao razmatrati svoju političku poziciju koju je zauzeo nakon Arapskog proljeća 2011. godine, kada se protivio Iranu i njegovom savezniku, sirijskom režimu.Generalni sekretar Hezbollaha Hassan Nasrallah je kazao kako je bio lično umiješan u popravljanje odnosa Hamasa i Damaska. Delegacija Hamasa posjetila je Damask u oktobru 2022. godine, a šef njegovog političkog ureda Ismail Haniyeh putovao je u Bejrut tokom aprila i u Teheran u junu. Prošlog mjeseca je Nasrallah ugostio generalnog sekretara Palestinskog islamskog džihada Ziada al-Nakhalaha i zamjenika šefa političkog ureda Hamasa Saleha al-Arourija.
Iran je negirao direktnu umiješanost u operaciju Hamasa, ali je izrazio podršku. General jedinica Čuvara islamske revolucije Yahya Rahim Safavi rekao je: “Podržavamo ovu operaciju i sigurni smo kako front otpora također podržava ovo pitanje.”
No, ponovno usklađivanje Hamasa s “osovinom otpora” ne mora značiti kako će doći do formiranja ujedinjenog fronta na terenu protiv Izraela. Naprimjer, Hezbollah se nije pridružio borbi. Trenutno lokalna politika Libana nije za sukob s Izraelom, što zadržava djelovanje libanske grupe.
Nije jasan konačni cilj Hamasa
Ono što Hezbollah pokušava uraditi je spriječiti izraelsku armiju da ide predaleko u osveti protiv Hamasa u Gazi i zato povećava pritisak na granici s Libanom. Njegovo granatiranje izraelskih pozicija najvjerovatnije ima za cilj psihološki efekt, a ne vojni. Također su odabrali da ne pretjeraju u odgovoru na ubistvo svoja tri pripadnika u izraelskom bombardiranju.No, i Izrael i Hezbollah su u visokom stepenu opreza i tenzije su visoke, što može dovesti do greški u računicama.
Tri dana nakon iznenađujućeg i velikog napada Hamasa nije jasno koji je konačni cilj i šta može još uraditi da postigne dugoročne koristi. Izgleda kako je prioritet bio uzimanje i vojnih i civilnih talaca kako bi spriječio agresivnu izraelsku odmazdu i kasnije ih razmijenio za palestinske zatvorenike iz izraelskih zatvora.
Međutim, ne izgleda kako je Izrael spriječen. Glasnogovornik Hamasa Abu Ubaida je rekao kako je izraelsko bombardiranje usmrtilo četiri izraelska državljanina koji su držani u Gazi. Upozorio je kako će pokret početi ubijati taoce ukoliko Izrael napadne domove civila u Gazi bez upozorenja; ovo bi se moglo Hamasu obiti o glavu ukoliko se odluče na ovaj potez.
Vodstvo Hamasa je navelo kako su ciljevi napada okončanje “izraelskih prekršaja”, osiguranje oslobađanja zatvorenih Palestinaca i “povratak projekta uspostave države”. Hamas bi mogao dogovoriti razmjenu zarobljenika s Izraelom, ali su u prošlosti mnogi koje je Izrael pustio bili vrlo brzo ponovo uhapšeni. Ali, grupa nema jasan plan za napredak pitanja “uspostave države” i ne može imati jedan koji nije isti s Palestinskom samoupravom na okupiranoj Zapadnoj obali.
Izraelska vlada se sve više testira
Izrael se borio da se oporavi od napada. Pojačao je bombardiranje Pojasa Gaze i objavio totalnu blokadu priobalne enklave, ugasivši joj dotok električne energije i humanitarne pomoći. Netanyahuova vlada se od ranije suočava s domaćim previranjima zbog sudskih reformi i njena stabilnost se sve više testira.Izrael će morati odlučiti da li će izvesti kopnenu invaziju i da li ona vrijedi vojnih i političkih troškova. Bilo da je izvede ili ne, prije ili kasnije će njegova vojna operacija, uključujući pretjerano bombardiranje Pojasa, morati biti okončana. Tada će Izrael morati zatražiti od Egipta da posreduje kako bi došli do nekog zaključka ove eskalacije i provesti razmjenu zatvorenika.
Kada izraelski napad bude okončan, Hamas, koji je sada dobio više legitimnosti u Gazi i Zapadnoj obali ovom operacijom, također će se morati suočiti s izazovom njenog provođenja u politiku i upravu koja će dugoročno služiti Palestincima.
Sjedinjene Američke Držav, trebale bi za sada po strani ostaviti planove o posredovanju ka normalizaciji odnosa. Američki državni sekretar Antony Blinken bi tokom mjeseca trebao posjetiti Izrael i Saudijsku Arabiju, zbog razgovora o normalizaciji odnosa, ali njegovi planovi su sada promijenjeni i uključuju posjetu Jordanu.
Slijedi li novi sukobi i ciklusi nasilja?
S obzirom na trenutno stanje javnosti u arapskom svijetu nakon napada na Gazu, čini se prekomplicirano nastaviti razgovore o saudijsko-izraelskom dogovoru. Najvjerovatnije će Saudijci kratkoročno odgoditi ove razgovore, ali neće biti u potpunosti otkazani.Ova dešavanja idu u korist Irana. S obustavom arapsko-izraelske normalizacije, Teheran sada može vršiti pritisak na SAD da se ponovo vrati u nuklearni sporazum neke vrste koji bi smanjio pritisak sankcija sa iranske ekonomije.
Bez obzira šta će s vremenom donijeti medijacija između Izraela i Hamasa, malo je vjerovatno da će tretirati korijene sukoba. Ne izgleda da postoji politička volja u Izraelu da se riješe pitanja poput zatvaranja Palestinaca, zamrzavanja palestinskih fondova, užasnih socio-ekonomskih uvjeta u Gazi i na okupiranoj Zapadnoj obali ili nastavka širenja naselja. Ovo znači kako će se palestinsko-izraelski sukob nastaviti, kao i prilike za nove cikluse nasilja.
