Napetosti između Turske i Evropske unije ponovno se rasplamsavaju dok Erdogan signalizira razlaz s blokom nakon žestokog izvještaja Evropskog parlamenta.
Nedavne izjave turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana povećale su izglede da bi Turska mogla prekinuti veze s Evropskom unijom.
Govoreći nakon rezolucije koju je Evropski parlament (EP) usvojio 13. septembra, Erdogan je rekao da bi mogao raskinuti s blokom za koji se Ankara godinama nadala da će mu se pridružiti, ali je bilo malo konkretnih koraka, a pristupni razgovori su zapravo zamrznuti.
U rezoluciji EP-a usvojen je izvještaj koji je Evropska komisija objavila prošle godine i u kojem se navodi da se proces pristupanja Turske EU “ne može nastaviti” bez “drastične promjene kursa” Ankare.
Erdogan je odgovorio optuživši blok da “poduzima napore da prekine veze s Turskom”, dodajući: “Donijet ćemo svoje procjene u odnosu na ovaj razvoj događaja, a ako bude potrebno – možemo se razići s EU-om”.
Rezolucija također sadrži nekoliko kritika na račun Turske, uključujući izbore održane u maju, pitanja ljudskih prava i njezin odnos s Rusijom.
Sa druge strane, tursko Ministarstvo vanjskih poslova saopćilo je da rezolucija uključuje “nepravedne optužbe i predrasude”.
“Ovaj izvještaj odraz je uobičajenog površnog i nevizionarskog pristupa Evropskog parlamenta, kako u odnosima s našom zemljom tako i u budućnosti EU-a”, saopćilo je ministarstvo. “To pokazuje koliko je institucija daleko od razvoja pravog strateškog pristupa prema EU i našoj regiji”.
Turska ima carinsku uniju s EU-om i kandidatkinja je za pristupanje od 1995. Pregovori o punopravnom članstvu, koji su otvoreni 2005. godine, u zastoju su od kasnih 2010-ih, a diplomatski napori da se ožive propali su.
“I na isti način, ne uspijeva proizvesti konstruktivan način za budućnost međusobnih veza i alternativu njihovom trenutnom negativnom kursu”, rekao je Ulgen.
Iako EP ima samo ograničen utjecaj na proširenje bloka, nekoliko je puta posljednjih godina u neobavezujućim glasanjima zatražio službenu suspenziju pristupnih pregovora EU-a s Turskom.
Osim toga, nekoliko država članica, poput Austrije, Francuske i Njemačke, u prošlosti su pozivale Tursku na drugačiji oblik partnerstva s blokom umjesto punopravnog članstva.
Bez obzira na to, rekao je Ulgen, nije realno vjerovati da će kandidatura Turske za punopravno članstvo službeno završiti.
“Bilo bi teško dobiti potrebnu podršku u državama članicama EU-a za prekid kandidature Turske za članstvo jer postoje mnoge zemlje, poput Španije, Poljske, Mađarske, Grčke i Finske, koje tradicionalno podržavaju izglede za članstvo i pregovore”, rekao je.
Ulgen također ne smatra da bi se Turska jednostrano povukla iz procesa uprkos Erdoganovim primjedbama. “Ne mislim da je to politički realno niti da će to Ankara učiniti”, rekao je.
Formalni završetak pregovora o članstvu Turske u EU nije u najboljem interesu niti jedne strane, složio se Mensur Akgun, profesor međunarodnih odnosa na istanbulskom Univerzitetu Kultur.
“Ankara i EU, bez prekidanja procesa članstva i odvajanja Turske od Evrope, trebaju uspostaviti platformu ravnopravnog partnerstva za put koji je pred nama”, rekao je Akgun. “Ova partnerska platforma trebala bi moći zaštititi ekonomske i sigurnosne interese strana i potaknuti Tursku prema demokratizaciji i poštivanju ljudskih prava”.
Ulgen vidi hladniji odnos u kartama za Tursku i EU. “Realna opcija za obje strane je pronaći alternativni način saradnje bez formalnog okončanja pregovora o članstvu, koji će vjerovatno ostati zamrznuti u trenutnoj političkoj klimi”, rekao je.
Na unutrašnjem planu, rezolucija kritizira Tursku u pogledu slobode medija, okupljanja i govora, kao i političkog sastava vladajuće koalicije, koja je došla na vlast na izborima za koje se u rezoluciji navodi da nisu održani “pod jednakim uslovima” jer su dali sadašnjem predsjedniku prednost.
Također se oštro kritizira Tursku u raznim područjima vanjske politike, uključujući kašnjenje u odobravanju članstva Švedske u NATO-u, kao i politiku Ankare o istočnom Mediteranu, Siriji, Kipru, Libiji i Egejskom moru između Turske i Grčke. Sve su to kritike koje je Ankara odbacila mnogo puta.
Prema Akgunu, razne zemlje članice unutar EU-a ne bi željele prekinuti proces članstva jer bi ih to dovelo do gubitka “najznačajnijeg utjecaja” na Tursku.
Ipak je dodao da pojedinačni vanjskopolitički zahtjevi koje Turskoj postavljaju zemlje članice, poput onih objavljenih prošle sedmice, pokazuju da EU neće otvoriti vrata Turskoj čak i ako ispuni ekonomske i političke kriterije bloka.
“Uslovi EU-a nisu djelovali na Tursku bez stvarne perspektive članstva i zbog toga je alternativni put za rješavanje zajedničkih pitanja put naprijed”, rekao je Akgun.
Govoreći nakon rezolucije koju je Evropski parlament (EP) usvojio 13. septembra, Erdogan je rekao da bi mogao raskinuti s blokom za koji se Ankara godinama nadala da će mu se pridružiti, ali je bilo malo konkretnih koraka, a pristupni razgovori su zapravo zamrznuti.
U rezoluciji EP-a usvojen je izvještaj koji je Evropska komisija objavila prošle godine i u kojem se navodi da se proces pristupanja Turske EU “ne može nastaviti” bez “drastične promjene kursa” Ankare.
Erdogan je odgovorio optuživši blok da “poduzima napore da prekine veze s Turskom”, dodajući: “Donijet ćemo svoje procjene u odnosu na ovaj razvoj događaja, a ako bude potrebno – možemo se razići s EU-om”.
Rezolucija također sadrži nekoliko kritika na račun Turske, uključujući izbore održane u maju, pitanja ljudskih prava i njezin odnos s Rusijom.
Sa druge strane, tursko Ministarstvo vanjskih poslova saopćilo je da rezolucija uključuje “nepravedne optužbe i predrasude”.
“Ovaj izvještaj odraz je uobičajenog površnog i nevizionarskog pristupa Evropskog parlamenta, kako u odnosima s našom zemljom tako i u budućnosti EU-a”, saopćilo je ministarstvo. “To pokazuje koliko je institucija daleko od razvoja pravog strateškog pristupa prema EU i našoj regiji”.
Turska ima carinsku uniju s EU-om i kandidatkinja je za pristupanje od 1995. Pregovori o punopravnom članstvu, koji su otvoreni 2005. godine, u zastoju su od kasnih 2010-ih, a diplomatski napori da se ožive propali su.
Uzajamni interesi i kako ih postići
Retorika u rezoluciji EP-a i ton koji je koristio bili su u skladu s prethodnim izvještajima bloka kada je ocjenjivala političku situaciju u Turskoj, prema Sinanu Ulgenu, višem saradniku briselskog think tanka Carnegie Europe.“I na isti način, ne uspijeva proizvesti konstruktivan način za budućnost međusobnih veza i alternativu njihovom trenutnom negativnom kursu”, rekao je Ulgen.
Iako EP ima samo ograničen utjecaj na proširenje bloka, nekoliko je puta posljednjih godina u neobavezujućim glasanjima zatražio službenu suspenziju pristupnih pregovora EU-a s Turskom.
Osim toga, nekoliko država članica, poput Austrije, Francuske i Njemačke, u prošlosti su pozivale Tursku na drugačiji oblik partnerstva s blokom umjesto punopravnog članstva.
Bez obzira na to, rekao je Ulgen, nije realno vjerovati da će kandidatura Turske za punopravno članstvo službeno završiti.
“Bilo bi teško dobiti potrebnu podršku u državama članicama EU-a za prekid kandidature Turske za članstvo jer postoje mnoge zemlje, poput Španije, Poljske, Mađarske, Grčke i Finske, koje tradicionalno podržavaju izglede za članstvo i pregovore”, rekao je.
Ulgen također ne smatra da bi se Turska jednostrano povukla iz procesa uprkos Erdoganovim primjedbama. “Ne mislim da je to politički realno niti da će to Ankara učiniti”, rekao je.
Formalni završetak pregovora o članstvu Turske u EU nije u najboljem interesu niti jedne strane, složio se Mensur Akgun, profesor međunarodnih odnosa na istanbulskom Univerzitetu Kultur.
“Ankara i EU, bez prekidanja procesa članstva i odvajanja Turske od Evrope, trebaju uspostaviti platformu ravnopravnog partnerstva za put koji je pred nama”, rekao je Akgun. “Ova partnerska platforma trebala bi moći zaštititi ekonomske i sigurnosne interese strana i potaknuti Tursku prema demokratizaciji i poštivanju ljudskih prava”.
Ulgen vidi hladniji odnos u kartama za Tursku i EU. “Realna opcija za obje strane je pronaći alternativni način saradnje bez formalnog okončanja pregovora o članstvu, koji će vjerovatno ostati zamrznuti u trenutnoj političkoj klimi”, rekao je.
Zahtjevi i kritike
Rezolucija EP-a direktno povezuje poboljšanja u određenim područjima saradnje koje je Turska tražila, poput modernizacije carinske unije iz 1995. godine, s ispunjavanjem zahtjeva EU-a u pogledu slobode i ljudskih prava.Na unutrašnjem planu, rezolucija kritizira Tursku u pogledu slobode medija, okupljanja i govora, kao i političkog sastava vladajuće koalicije, koja je došla na vlast na izborima za koje se u rezoluciji navodi da nisu održani “pod jednakim uslovima” jer su dali sadašnjem predsjedniku prednost.
Također se oštro kritizira Tursku u raznim područjima vanjske politike, uključujući kašnjenje u odobravanju članstva Švedske u NATO-u, kao i politiku Ankare o istočnom Mediteranu, Siriji, Kipru, Libiji i Egejskom moru između Turske i Grčke. Sve su to kritike koje je Ankara odbacila mnogo puta.
Prema Akgunu, razne zemlje članice unutar EU-a ne bi željele prekinuti proces članstva jer bi ih to dovelo do gubitka “najznačajnijeg utjecaja” na Tursku.
Ipak je dodao da pojedinačni vanjskopolitički zahtjevi koje Turskoj postavljaju zemlje članice, poput onih objavljenih prošle sedmice, pokazuju da EU neće otvoriti vrata Turskoj čak i ako ispuni ekonomske i političke kriterije bloka.
“Uslovi EU-a nisu djelovali na Tursku bez stvarne perspektive članstva i zbog toga je alternativni put za rješavanje zajedničkih pitanja put naprijed”, rekao je Akgun.
