Ovaj muzej koji je pretvoren u džamiju i u kojem se ovog ramazana ponovo klanja teravih-namaz nakon 88 godina, stoji kao uzvišeni poduhvat turske osmanske prošlosti.
Na koncu sutona koji prekriva ovaj grad, zvuk noćne molitve odjekuje kompleksom Aja Sofije.
Dok se muslimani i nemuslimani, neki turisti, a neki ne, kreću ka ovom drevnom čudu, mnogi čekaju da se mole i iskuse posebne teravih-namaze (noćna molitva tokom ramazana) koje se ovog ramazana ponovo klanjaju u ovom muzeju pretvorenom u džamiju, nakon 88 godina.
Pedesetogodišnji Ibrahim Cetin po prvi put posjećuje Veliku džamiju Aja Sofiju i preplavljen je emocijama.
“Iako u ovom gradu živim proteklih 30 godina, prvi put sam kročio u ovu građevinu jer želim ovdje klanjati teravih-namaz”, kazao je on Al Jazeeri.
“Iznimno sam sretan što je opet džamija. Teško mi je pretočiti u riječi šta mi ovaj trenutak znači”, dodao je u suzama.
Aja Sofija je kroz vrijeme stajala kao centralni simbol historijskih bitaka i promjena: ovaj spomenik su priželjkivali i oplakivali carevi, sultani i moderni političari.
Aja Sofija je bila katedrala, džamija, muzej i sada opet džamija, nakon što je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan najavio tu odluku 2020. Prva molitva je pod veoma visokom kupolom ovog zdanja održana 24. jula te godine.
Erdoganov potez je naišao na mnogo negativnih reakcija, a kritičari su ga ocijenili “politički motivisanim”. Pedesetdvogodišnji Nuh Atikoglu, posjetitelj Aja Sofije, izrazio je slične poglede.
“Nije mi važno je li džamija ili muzej. Ravnodušan sam jer u blizini imam Plavu džamiju. Erdogan je donio ovu odluku kako bi skrenuo pažnju Turcima sa aktuelne političke krize u to vrijeme”, kazao je Atikoglu.
Promjena namjene se, međutim, smatrala dugogodišnjim zahtjevom turskih konzervativaca. Cetin “nije očekivao da će Aja Sofija ponovo biti džamija, ali to je spomenik koji pripada našim osmanskim precima”, kazao je on.
Stoga, iako stoji mirno u svojoj formi i strukturi, njeno značenje ostaje fluidno, odražavajući političke transformacije stare i moderne Turske.
Značajna historijska promjena za pvu građevinu desila se 1453. kada je sultan Mehmed II osvojio Istanbul. Oduševljen ovim veličanstvenim spomenikom, spriječio je njegovo rušenje i pretvorio ga u džamiju.
“Mehmed II je iznimno pametan lider, njegova majka je bila kršćanka pa je on želio povesti kršćane ovoga grada i umjesto da uništi Aju Sofiju, on ju je proširio”, kazao je Kaya Ganc, autor knjige Lav i slavuj.
Aja Sofija je postala simbol imperijalnog i svetog prestiža za Osmansko carstvo – po značaju je bila ravna Kabi u Meki i Kupoli na stijeni u Jerusalemu.
Promjene u izgledu enterijera desile su se i tokom osmanske vladavine. Islamske okrugle levhe, sa imenima Boga, poslanika Muhammeda, četvorice prvih halifa i Poslanikove dvojice unuka, okačene su na stubove u lađi.
U zidu je postavljen mihrab – oltar koji pokazuje smjer Meke.
Mihrab u Aja Sofiji se nalazi ispod Mozaika Bogorodice “jer je smjer Meke isto tako prema istoku, pa nije bilo potrebe da se mijenja smjer ili fokus unutar crkve”, kazao je historičar umjetnosti koji je tražio da ostane anoniman zbog osjetljive teme Aja Sofije.
Kako bi se dodatno dao islamski karakter građevini, kroz historiju su pod vlašću Osmanlija dodata četiri minareta i minber.
“Sama građevina je utjecala na zdanja koja će doći kasnije, sa gradnjom imperijalnih džamija u Carigradu i Istanbulu. Njihova forma, veličina, kompleksi koji su oformljeni oko njih utjecali su na gradnju imperijalnih vjerskih objekata širom muslimanskog svijeta.”
Genc je kazao kako je ovo strateški politički kontinuitet za značaj ove zgrade.
“To što je Ataturk uradio 1935. oblik je kontinuiteta u novom, modernom turskom društvu. Baš kao što je islam nastavak kršćanstva, sekularizam je nastavak islama u modernoj verziji. Formiranje republike se desilo zbog moderniziranih islamista te ere.”
“Ali religiozniji dijelovi društva bili su razočarani, baš kao i kršćani kada je Mehmed II preobrazio ovaj spomenik u džamiju u 15. stoljeću”, dodao je on.
Za turske konzervativce danas, to što je Aja Sofija ponovo džamija ostvarenje je dugogodišnje ambicije vraćanja simboličnog spomenika osmanske slave.
“Ataturk je donio brzu odluku – bila je iznenadna i kratka. I Erdogan je iznenada i kratko obavijestio preko Twittera da je Aja Sofija ponovo džamija”, kazao je Kaya.
Prošle sedmice je Erdogan također otvorio medresu Aja Sofija Fatih u Istanbulu. Ova medresa je izgrađena za vrijeme Mehmeda II, i služila je kao prva medresa grada pored Aje Sofije, a srušena je tokom republikanske ere.
Obraćajući se na svečanosti otvorenja, Erdogan je kazao da je Vlada zadovoljna “što vraća gradu još jedan važan objekat čiji su tragovi namjerno izbrisani”.
Nakon što je Aja Sofija ponovo postala džamija, mozaici unutar nje su ponovo prekriveni bijelim čaršafima, islamske levhe i dalje vise, zlatni lusteri osvjetljavaju ogromni prostor, a tirkizni ćilimi prekrivaju pod dok ljudi klanjaju teravih-namaz.
Tridesetdvogodišnji Hamza Cheroui, turista iz Belgije, kaže da je presretan zbog Aja Sofije. Kao musliman koji živi na Zapadu, Hamza je kazao kako Erdoganovu odluku kritikuju većinom ljudi koji imaju „antiislamske sentimente“ u Evropi.
Kao neko ko je Aja Sofiju posjećivao često tokom godina, Al Jazeeri je kazao da prostor “izgleda veći i jasniji nego što je izgledao kada je bila muzej”.
Dok se muslimani i nemuslimani, neki turisti, a neki ne, kreću ka ovom drevnom čudu, mnogi čekaju da se mole i iskuse posebne teravih-namaze (noćna molitva tokom ramazana) koje se ovog ramazana ponovo klanjaju u ovom muzeju pretvorenom u džamiju, nakon 88 godina.
Pedesetogodišnji Ibrahim Cetin po prvi put posjećuje Veliku džamiju Aja Sofiju i preplavljen je emocijama.
“Iako u ovom gradu živim proteklih 30 godina, prvi put sam kročio u ovu građevinu jer želim ovdje klanjati teravih-namaz”, kazao je on Al Jazeeri.
“Iznimno sam sretan što je opet džamija. Teško mi je pretočiti u riječi šta mi ovaj trenutak znači”, dodao je u suzama.
Aja Sofija je kroz vrijeme stajala kao centralni simbol historijskih bitaka i promjena: ovaj spomenik su priželjkivali i oplakivali carevi, sultani i moderni političari.
Aja Sofija je bila katedrala, džamija, muzej i sada opet džamija, nakon što je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan najavio tu odluku 2020. Prva molitva je pod veoma visokom kupolom ovog zdanja održana 24. jula te godine.
Erdoganov potez je naišao na mnogo negativnih reakcija, a kritičari su ga ocijenili “politički motivisanim”. Pedesetdvogodišnji Nuh Atikoglu, posjetitelj Aja Sofije, izrazio je slične poglede.
“Nije mi važno je li džamija ili muzej. Ravnodušan sam jer u blizini imam Plavu džamiju. Erdogan je donio ovu odluku kako bi skrenuo pažnju Turcima sa aktuelne političke krize u to vrijeme”, kazao je Atikoglu.
Promjena namjene se, međutim, smatrala dugogodišnjim zahtjevom turskih konzervativaca. Cetin “nije očekivao da će Aja Sofija ponovo biti džamija, ali to je spomenik koji pripada našim osmanskim precima”, kazao je on.
Promjena značenja sa historijom
U prvih 900 godina svog postojanja, Aja Sofija je bila ključna u bizantijskoj kulturi i politici. Smatra se arhitektonskim čudom, a izgrađena je za baziliku grčke pravoslavne kršćanske crkve 537 g.n.e. tokom vladavine cara Justinijana I.Stoga, iako stoji mirno u svojoj formi i strukturi, njeno značenje ostaje fluidno, odražavajući političke transformacije stare i moderne Turske.
Značajna historijska promjena za pvu građevinu desila se 1453. kada je sultan Mehmed II osvojio Istanbul. Oduševljen ovim veličanstvenim spomenikom, spriječio je njegovo rušenje i pretvorio ga u džamiju.
“Mehmed II je iznimno pametan lider, njegova majka je bila kršćanka pa je on želio povesti kršćane ovoga grada i umjesto da uništi Aju Sofiju, on ju je proširio”, kazao je Kaya Ganc, autor knjige Lav i slavuj.
Aja Sofija je postala simbol imperijalnog i svetog prestiža za Osmansko carstvo – po značaju je bila ravna Kabi u Meki i Kupoli na stijeni u Jerusalemu.
Promjene u izgledu enterijera desile su se i tokom osmanske vladavine. Islamske okrugle levhe, sa imenima Boga, poslanika Muhammeda, četvorice prvih halifa i Poslanikove dvojice unuka, okačene su na stubove u lađi.
U zidu je postavljen mihrab – oltar koji pokazuje smjer Meke.
Mihrab u Aja Sofiji se nalazi ispod Mozaika Bogorodice “jer je smjer Meke isto tako prema istoku, pa nije bilo potrebe da se mijenja smjer ili fokus unutar crkve”, kazao je historičar umjetnosti koji je tražio da ostane anoniman zbog osjetljive teme Aja Sofije.
Kako bi se dodatno dao islamski karakter građevini, kroz historiju su pod vlašću Osmanlija dodata četiri minareta i minber.
“Sama građevina je utjecala na zdanja koja će doći kasnije, sa gradnjom imperijalnih džamija u Carigradu i Istanbulu. Njihova forma, veličina, kompleksi koji su oformljeni oko njih utjecali su na gradnju imperijalnih vjerskih objekata širom muslimanskog svijeta.”
Moderna era
Kako je Osmansko carstvo propadalo početkom 20. stoljeća, Turska je postala sekularna republika 1923. Politička promjena od carstva do republike također je dovela do tog da je Aja Sofija stekla novo značenje jer je pretvorena u muzej 1934. godine.Genc je kazao kako je ovo strateški politički kontinuitet za značaj ove zgrade.
“To što je Ataturk uradio 1935. oblik je kontinuiteta u novom, modernom turskom društvu. Baš kao što je islam nastavak kršćanstva, sekularizam je nastavak islama u modernoj verziji. Formiranje republike se desilo zbog moderniziranih islamista te ere.”
“Ali religiozniji dijelovi društva bili su razočarani, baš kao i kršćani kada je Mehmed II preobrazio ovaj spomenik u džamiju u 15. stoljeću”, dodao je on.
Za turske konzervativce danas, to što je Aja Sofija ponovo džamija ostvarenje je dugogodišnje ambicije vraćanja simboličnog spomenika osmanske slave.
“Ataturk je donio brzu odluku – bila je iznenadna i kratka. I Erdogan je iznenada i kratko obavijestio preko Twittera da je Aja Sofija ponovo džamija”, kazao je Kaya.
Prošle sedmice je Erdogan također otvorio medresu Aja Sofija Fatih u Istanbulu. Ova medresa je izgrađena za vrijeme Mehmeda II, i služila je kao prva medresa grada pored Aje Sofije, a srušena je tokom republikanske ere.
Obraćajući se na svečanosti otvorenja, Erdogan je kazao da je Vlada zadovoljna “što vraća gradu još jedan važan objekat čiji su tragovi namjerno izbrisani”.
Nakon što je Aja Sofija ponovo postala džamija, mozaici unutar nje su ponovo prekriveni bijelim čaršafima, islamske levhe i dalje vise, zlatni lusteri osvjetljavaju ogromni prostor, a tirkizni ćilimi prekrivaju pod dok ljudi klanjaju teravih-namaz.
Tridesetdvogodišnji Hamza Cheroui, turista iz Belgije, kaže da je presretan zbog Aja Sofije. Kao musliman koji živi na Zapadu, Hamza je kazao kako Erdoganovu odluku kritikuju većinom ljudi koji imaju „antiislamske sentimente“ u Evropi.
Kao neko ko je Aja Sofiju posjećivao često tokom godina, Al Jazeeri je kazao da prostor “izgleda veći i jasniji nego što je izgledao kada je bila muzej”.
