Otkako su 1901. dodijeljene prve Nobelove nagrade, SAD ih je prikupio 400, gotovo triput više od Velike Britanije i četiri puta više od Njemačke.
Čak osmero ovogodišnjih dobitnika Nobelove nagrade američki su državljani čime je nastavljen historijski trend povezan sa snagom nauke u Sjedinjenim Državama i njihovom sposobnosti da privuku najveće svjetske talente.
Američki univerziteti kontinuirano dominiraju „Globalnim top 100” listama s kombinacijom privatnih „Ivy League” univerziteta i prestižnih državnih koledža, prenosi Hina.
Otkako su 1901. dodijeljene prve Nobelove nagrade, SAD ih je prikupio 400, gotovo triput više od Velike Britanije i četiri puta više od Njemačke. Ti podaci uključuju ljude koji su porijeklom iz mnogih drugih zemalja.
„Zaista cijenim prilike koje su mi dane u ovoj zemlji”, rekao je Ardem Patapoutian, jedan od dobitnika Nobelove nagrade za medicinu za 2021. za svoj rad na istraživanju živčanih receptora povezanih s dodirom.
Amerikanac armenskog porijekla koji je odrastao u Libanu pripisuje svoj uspjeh javnom sistemu Kalifornijskog univerziteta, gdje je diplomirao i doktorirao, i Istraživačkom institutu Scripps gdje radi dvadeset godina.
Kalifornijski univerzitet dom je i drugom dobitniku Nobelove nagrade za medicinu, Davidu Juliusu, sa Univerziteta u San Franciscu.
Zaposlenici Univerziteta u San Franciscu osvojili su 70 Nobelovih nagrada, nešto manje od ukupnog broja nagrada koje je osvojila Francuska, na četvrtom mjestu u svijetu.
Jedan od dobitnika nagrade za hemiju, David MacMillan, preselio se u Sjedinjene Države iz Škotske 1990-ih i također je profesor na Princetonu. Ondje je diplomirala i Amerikanka filipinskog porijekla Maria Ressa, ovogodišnja dobitnica Nobela za mir.
Nagradu za ekonomiju u ponedjeljak su podijelili Amerikanac kanadskog porijekla David Card, Amerikanac izraelskog porijekla Joshua Angrist, obojica s Princetona, i Amerikanac nizozemskog porijekla Guido Imbens sa Stanforda.
Finansiranje temeljnih istraživanja, odnosno istraživanja u cilju poboljšanja naučnih teorija ili razumijevanja tema, u središtu je američkih pobjeda, rekao je AFP-u David Baltimore, jedan od dobitnika Nobelove nagrade za medicinu 1975. godine.
U odnosu na primijenjena istraživanja, ‘dividende’ temeljnih istraživanja se mogu isplatiti godinama ili desetljećima kasnije, često na nepredvidive načine.
„To je također snaga naših istraživačkih instituta i univerziteta koja seže od osnivanja Harvarda prije mnogo stotina godina”, dodao je Baltimore, uvaženi profesor biologije na Kalifornijskom tehnološkom institutu (Caltechu).
Savezno finansiranje univerziteta koordinira Nacionalna fondacija za nauku 1950., ali filantropija i privatne donacije igraju također sve veću ulogu u finansiranju.
Iako Kina sustiže SAD kad je riječ o ukupnom finansiranju istraživanja, ona ima izazove povezane s akademskim slobodama i sposobnošću privlačenja najvećih talenata, rekao je H.N. Cheng, predsjednik Američkog hemijskog društva.
„Naučnik će, na primjer, imati više prilika za zaposlenje ne samo u akademskom svijetu, nego i u industriji, u vladinim laboratorijima i drugdje”, rekao je Cheng za AFP.
Marc Kastner, profesor emeritus fizike na MIT-u, dodao je da američki univerziteti imaju tradiciju da nadarene mlade naučnike nagrade vlastitim laboratorijima.
„U Evropi i u Japanu imate velike grupe predvođene jako starim profesorom i tek kada on ode u penziju uskače mlađa osoba, a do tada ona više nužno nema najbolje ideje”, rekao je.
Na primjer, ugledna harvardska neurobiologinja Catherine Dulac odlučila je da se zbog toga neće vratiti u Francusku kad joj je bilo dvadesetak godina. Drugi problem bile su rodne predrasude, kazala je AFP-u prošle godine.
Gledajući u budućnost, neki brinu da bi smanjenje useljavanja moglo dovesti u pitanje američko vodstvo u nauci.
„SAD je izgradio fenomenalnu kulturu dobrodošlice”, rekao je useljenik iz Italije Stefano Bertuzzi, glavni izvršni direktor Američkog društva za mikrobiologiju.
Nedavno su, međutim, on i Kastner izrazili zabrinutost zbog rastućih trendova ksenofobije i nacionalizma zbog čega je SAD manje privlačna destinacija.
To posebno vrijedi za kineske studente, koji su bili pod povećalom tokom bivše administracije predsjednika Donalda Trumpa zbog sumnji u špijunažu.
Američki univerziteti kontinuirano dominiraju „Globalnim top 100” listama s kombinacijom privatnih „Ivy League” univerziteta i prestižnih državnih koledža, prenosi Hina.
Otkako su 1901. dodijeljene prve Nobelove nagrade, SAD ih je prikupio 400, gotovo triput više od Velike Britanije i četiri puta više od Njemačke. Ti podaci uključuju ljude koji su porijeklom iz mnogih drugih zemalja.
„Zaista cijenim prilike koje su mi dane u ovoj zemlji”, rekao je Ardem Patapoutian, jedan od dobitnika Nobelove nagrade za medicinu za 2021. za svoj rad na istraživanju živčanih receptora povezanih s dodirom.
Amerikanac armenskog porijekla koji je odrastao u Libanu pripisuje svoj uspjeh javnom sistemu Kalifornijskog univerziteta, gdje je diplomirao i doktorirao, i Istraživačkom institutu Scripps gdje radi dvadeset godina.
Kalifornijski univerzitet dom je i drugom dobitniku Nobelove nagrade za medicinu, Davidu Juliusu, sa Univerziteta u San Franciscu.
Zaposlenici Univerziteta u San Franciscu osvojili su 70 Nobelovih nagrada, nešto manje od ukupnog broja nagrada koje je osvojila Francuska, na četvrtom mjestu u svijetu.
Temeljna istraživanja
Jedan od ovogodišnjih dobitnika Nobelove nagrade za fiziku Syukuro Manabe, koji je doselio u Ameriku iz Japana 1950-ih i zaključio naučnu karijeru proučavajući klimatske modele na Princetonu u New Jerseyju, rekao je novinarima da je u SAD-u mogao raditi što ga je zanimalo, što je bilo ključno za njegov uspjeh.Jedan od dobitnika nagrade za hemiju, David MacMillan, preselio se u Sjedinjene Države iz Škotske 1990-ih i također je profesor na Princetonu. Ondje je diplomirala i Amerikanka filipinskog porijekla Maria Ressa, ovogodišnja dobitnica Nobela za mir.
Nagradu za ekonomiju u ponedjeljak su podijelili Amerikanac kanadskog porijekla David Card, Amerikanac izraelskog porijekla Joshua Angrist, obojica s Princetona, i Amerikanac nizozemskog porijekla Guido Imbens sa Stanforda.
Finansiranje temeljnih istraživanja, odnosno istraživanja u cilju poboljšanja naučnih teorija ili razumijevanja tema, u središtu je američkih pobjeda, rekao je AFP-u David Baltimore, jedan od dobitnika Nobelove nagrade za medicinu 1975. godine.
U odnosu na primijenjena istraživanja, ‘dividende’ temeljnih istraživanja se mogu isplatiti godinama ili desetljećima kasnije, često na nepredvidive načine.
„To je također snaga naših istraživačkih instituta i univerziteta koja seže od osnivanja Harvarda prije mnogo stotina godina”, dodao je Baltimore, uvaženi profesor biologije na Kalifornijskom tehnološkom institutu (Caltechu).
Savezno finansiranje univerziteta koordinira Nacionalna fondacija za nauku 1950., ali filantropija i privatne donacije igraju također sve veću ulogu u finansiranju.
Iako Kina sustiže SAD kad je riječ o ukupnom finansiranju istraživanja, ona ima izazove povezane s akademskim slobodama i sposobnošću privlačenja najvećih talenata, rekao je H.N. Cheng, predsjednik Američkog hemijskog društva.
Nagrađivanje mladih i migranata
Kao što bogate zemlje sa razvijenom sportskom infrastrukturom dominiraju međunarodnim takmičenjima poput Olimpijskih igara, SAD je naučna supersila zahvaljujući tome što je prva ekonomija svijeta.„Naučnik će, na primjer, imati više prilika za zaposlenje ne samo u akademskom svijetu, nego i u industriji, u vladinim laboratorijima i drugdje”, rekao je Cheng za AFP.
Marc Kastner, profesor emeritus fizike na MIT-u, dodao je da američki univerziteti imaju tradiciju da nadarene mlade naučnike nagrade vlastitim laboratorijima.
„U Evropi i u Japanu imate velike grupe predvođene jako starim profesorom i tek kada on ode u penziju uskače mlađa osoba, a do tada ona više nužno nema najbolje ideje”, rekao je.
Na primjer, ugledna harvardska neurobiologinja Catherine Dulac odlučila je da se zbog toga neće vratiti u Francusku kad joj je bilo dvadesetak godina. Drugi problem bile su rodne predrasude, kazala je AFP-u prošle godine.
Gledajući u budućnost, neki brinu da bi smanjenje useljavanja moglo dovesti u pitanje američko vodstvo u nauci.
„SAD je izgradio fenomenalnu kulturu dobrodošlice”, rekao je useljenik iz Italije Stefano Bertuzzi, glavni izvršni direktor Američkog društva za mikrobiologiju.
Nedavno su, međutim, on i Kastner izrazili zabrinutost zbog rastućih trendova ksenofobije i nacionalizma zbog čega je SAD manje privlačna destinacija.
To posebno vrijedi za kineske studente, koji su bili pod povećalom tokom bivše administracije predsjednika Donalda Trumpa zbog sumnji u špijunažu.
