Prije 17 godina, (u zoru 13. decembra 2003. godine), američki marinci izveli su iznenadnu vojnu operaciju u kojoj je uhapšen pokojni irački predsjednik Saddam Hussein.
U tadašnjem saopćenju američke vojske stajalo je da su stotine vojnika 1. brigade, konjičke divizije i specijalnih snaga učestvovale u akciji opkoljavanja i hapšenja Saddama Husseina. Također je spomenuto da je bivši irački predsjednik pronađen u rupi pod zemljom na farmi u blizini Tikrita (središte provincije Saldin sjeverno od Bagdada), a da su oružje i gotovina pronađeni na istom tom mjestu zaplijenjeni.
Međutim, brojni Iračani su dovodili u pitanje američko saopćenje, naglašavajući da je Saddam uhapšen u utvrđenom podzemnom bunkeru koji mu je služio za sastanke i komandovanje.
Kamel je u razgovoru za Al Jazeeru rekao da su ta mjesta nekada bili napušteni stanovi, a nekada farme ili vrlo jednostavne seoske kuće.
Nema sumnje da je za prikrivanje trebalo pronaći podrume i skloništa u bilo kom obliku, ali sve što je rečeno o tome da je Saddam pronađen u podzemnom skrovištu nije tačno, dodaje Kamel.
Ovaj irački novinar, koji je bio glavni urednik službenog lista Al-Joumhouria prije američke invazije na Irak, prenosi riječi osoba bliskih Saddamu koje kažu da on nikada nije proveo dva dana uzastopno na istom mjestu i da je stalno bio u pokretu. Prema tome, na mjesto gdje je zarobljen došao je dan prije zarobljavanja, a to je farma u području Ad-Dawr u blizini Tikrita na obali rijeke Tigris.
Kamel napominje da ova lokacija ima posebnu simboliku za Saddama, jer je blizu mjesta na kojem je prešao rijeku Tigris 1959. godine kada je sudjelovao u pokušaju atentata na bivšeg iračkog premijera Abdul Karima Qasima.
Hadi Jalo Marei, voditelj istraživačkog Centra za političke odluke, objašnjava da se osoba poput Saddama Husseina navikla nositi s ogromnim izazovima kroz život i to dugi niz godina. U pojedinim fazama svog života prolazio je kroz izrazito teške uvjete i mogao se nositi s vanrednim okolnostima poput onih s kojima se suočavao prije hapšenja.
Harb za Al Jazeeru dodaje da se operacija hapšenja Saddama zasnivala na dojavi koju su američke vojne snage dobile od bliskog Saddamovog saradnika u Ad-Dawru, nakon čega je Paul Bremer, američki civilni upravitelj u Iraku, objavio da je Saddam uhapšen.
Nastavlja da se Saddam nije pokušao oduprijeti snagama koje su ga uhapsile. Nije se ponašao uobičajeno i ne znamo je li to zbog nekih lijekova koje je uzimao ili zato što je dugo bio u podzemnom tunelu.
Harb dodaje da je, kad smo ga vidjeli na sudu, bio uravnotežen, raspravljao je o svemu i iznosio svoje mišljenje, što se razlikovalo od situacije kada je uhapšen sa dugom bradom i kosom.
S druge strane, novinar Kamel je odbacio hipotezu o dojavi koja je razotkrila Saddama, naglasivši da je pronađen nakon što se ušlo u trag rođaku njegove supruge (Sajida Khairallah), Mohammadu Ibrahimu Omaru al-Muslitu, jednom od njegovih posljednjih tjelohranitelja s kojim je viđen u aprilu 2003. u području Adhamiya u Bagdadu. Amerikanci su uhapsili Al-Muslita i on je pod njihovim pritiskom otkrio neke informacije koje su očito dovele do otkrivanja mjesta na kojima se moglo očekivati da bude Saddam, uključujući i ovo mjesto na kojem je zarobljen, kazao je Kamel.
Dodaje da se sa fotografija na kojima se vidi bivši irački predsjednik prilikom hapšenja jasno može zaključiti da je bio drogiran i da nije bio dovoljno svjestan da može kontrolirati svoje kretanje. Svako ko je poznavao ličnost Saddama Husseina nije mogao ni zamisliti da je to njegovo normalno stanje, a snaga njegovog karaktera jasno se pokazala tokom suđenja i pogubljenja, rekao je.
Novinar Kamel nastavlja da se o “stanju u kojem se predsjednik pojavio za vrijeme zatočeništva raspravljalo i na sjednicama Iračkog prijelaznog upravnog vijeća. Neki članovi Upravnog vijeća tražili su da se Saddam Hussein prilikom hapšenja prikaže javnosti na najružniji način kako bi se time srozao njegov ugled pred pristalicama.”
Sa svoje strane, šeik Falah Hasan al-Neda, najstariji sin vođe plemena Al-Bounasser iz kojeg potiče Saddam, skreće pažnju da su priče o načinu na koji je Saddam uhapšen oprečne, ali je sigurno da se nalazio u kući Qaisa Namika al-Dourija u poljoprivrednom gradu Ad-Dawr uz rijeku Tigris.
U međuvremenu, jordanski advokat Ziyad Najdawi, jedan od branilaca Saddama Husseina, ističe da su američke snage, u saradnji s lokalnim agentima, uspjele doći do jednog Saddamovog pratitelja, koji je znao gdje se nalazi predsjednik. Prema njemu, nije bilo onako kao su to navele američke snage da se skrivao u rupi u kojoj je fotografiran, već se nalazio u kući Qais Namika al-Dourija, gdje se nalazi i sklonište izgrađeno još u vrijeme rata s Iranom, što je bila praksa u mnogim iračkim kućama.
Politički analitičar Najm al-Qassab smatra da hapšenje Saddama nije bilo iznenađenje, jer su ga se odrekle sve strane i njemu bliske osobe, čak i među članovima njegove porodice i njegovog klana.
Al-Qassab je dodao za Al Jazeeru da je Saddam vjerovao da će se njegove službe odupirati američkim snagama godinama, ne samo mjesecima. Nije računao na to da će biti uhapšen i da će ga bliske osobe napustiti.
Politički istraživač i pisac Kifah Mahmoud kaže: “Nisam očekivao da će biti uhapšen na ovaj način. Sva moja predviđanja bila su usmjerena na to da će on predvoditi grupu otpora dok ne bude ubijen, ali čini se da nismo bili svjesni stvarnog unutarnjeg stanja ovog čovjeka.”
Mahmoud za Al Jazeeru kaže kako je mislio da Sadam čeka nešto ili se nada promjeni stavova Amerikanaca ili nekih njihovih saradnika, no takva razmišljanja su prekinuta dešavanjima do kojih je došlo.
Advokat Najdawi, također, navodi da je na dan hapšenja Saddam imao samo svoju pušku, pištolj, odjeću, nešto hrane u kuhinji kuće i stvari dovoljne za život.
U tom kontekstu, Kamel potvrđuje da su kod Sadama pronađene osnovne lične stvari i gotovina u iznosu od 750 hiljada dolara, koju je trošio na neke frakcije kako bi se pripremile za otpor američkim snagama.
Dodaje da su se Amerikanci generalno prema njemu odnosili na pozitivan način, “kako bi u medije plasirali sliku da poštuju ljudska prava i da poštuju pravila međunarodnog humanitarnog prava”.
Saddamov advokat otkriva pokušaje Amerikanaca da se sastanu sa Saddamom na mjestu gdje je držan u zarobljeništvu, uključujući i jednog američkog generala. Pregovarali su s njim i davali mu da bira između sudbine Napoleona ili bilo koga drugog ukoliko od iračkog otpora ne zatraži da zaustavi svoje akcije.
Nastavlja da su istražni postupak vodile američke obavještajne službe. Međutim, on je razgovarao i manevrirao pa su mogli dobiti samo ono što im je htio dati.
Dodaje da je po nalogu tadašnjeg Ministarstva unutrašnjih poslova njegovo tijelo prebačeno sa ovog groblja na javno groblje, “ali zapravo ne znam gde je sahranjen.”
U isto vrijeme, Marei, napominje da grob postoji, ali da je prisutna neka vrsta zabrinutosti među onima koji razmišljaju da ga posjete, pored toga da se opće raspoloženje mijenja, zbog gorkih događanja koja su zadesila Iračane.
Mahmoud misli da pitanje mjesta na kojem je Saddam sahranjen više nema takvu simboliku kao što se očekivalo, jer ono sa čime se Iračani danas suočavaju – uključujući neke od njegovih pristalica – prisiljava ih da prestanu brinuti o njegovom grobu ili mjestu na kojem se nalazi.
Al Jazeera je pokušala stupiti u kontakt s vladinim zvaničnicima iz vremena kada je uhapšen Saddam Hussein, ali su odbili davati izjave. Bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost Mowaffaq al-Rubaie objašnjava kako je odbijanje razgovora sa medijima pokazatelj da “svi političari žele da se distanciraju od ovog povijesnog događaja”.
Međutim, brojni Iračani su dovodili u pitanje američko saopćenje, naglašavajući da je Saddam uhapšen u utvrđenom podzemnom bunkeru koji mu je služio za sastanke i komandovanje.
Prije hapšenja
Prije američke invazije, mnoge lokacije u različitim dijelovima Iraka bile su pripremljene kao alternativna sjedišta za brojne visoke zvaničnike, uključujući i Saddama, prema riječima novinara Mustafe Kamela.Kamel je u razgovoru za Al Jazeeru rekao da su ta mjesta nekada bili napušteni stanovi, a nekada farme ili vrlo jednostavne seoske kuće.
Nema sumnje da je za prikrivanje trebalo pronaći podrume i skloništa u bilo kom obliku, ali sve što je rečeno o tome da je Saddam pronađen u podzemnom skrovištu nije tačno, dodaje Kamel.
Ovaj irački novinar, koji je bio glavni urednik službenog lista Al-Joumhouria prije američke invazije na Irak, prenosi riječi osoba bliskih Saddamu koje kažu da on nikada nije proveo dva dana uzastopno na istom mjestu i da je stalno bio u pokretu. Prema tome, na mjesto gdje je zarobljen došao je dan prije zarobljavanja, a to je farma u području Ad-Dawr u blizini Tikrita na obali rijeke Tigris.
Kamel napominje da ova lokacija ima posebnu simboliku za Saddama, jer je blizu mjesta na kojem je prešao rijeku Tigris 1959. godine kada je sudjelovao u pokušaju atentata na bivšeg iračkog premijera Abdul Karima Qasima.
Hadi Jalo Marei, voditelj istraživačkog Centra za političke odluke, objašnjava da se osoba poput Saddama Husseina navikla nositi s ogromnim izazovima kroz život i to dugi niz godina. U pojedinim fazama svog života prolazio je kroz izrazito teške uvjete i mogao se nositi s vanrednim okolnostima poput onih s kojima se suočavao prije hapšenja.
Crvena zora
Američke snage su izvele akciju hapšenja Saddama Husseina pod kodnim nazivom “Crvena zora”, i to nakon potrage za njim koja je trajala oko osam mjeseci, počevši od 9. aprila 2003. do 13. decembra iste godine, prema iračkom historičaru Tariku Harbu.Harb za Al Jazeeru dodaje da se operacija hapšenja Saddama zasnivala na dojavi koju su američke vojne snage dobile od bliskog Saddamovog saradnika u Ad-Dawru, nakon čega je Paul Bremer, američki civilni upravitelj u Iraku, objavio da je Saddam uhapšen.
Nastavlja da se Saddam nije pokušao oduprijeti snagama koje su ga uhapsile. Nije se ponašao uobičajeno i ne znamo je li to zbog nekih lijekova koje je uzimao ili zato što je dugo bio u podzemnom tunelu.
Harb dodaje da je, kad smo ga vidjeli na sudu, bio uravnotežen, raspravljao je o svemu i iznosio svoje mišljenje, što se razlikovalo od situacije kada je uhapšen sa dugom bradom i kosom.
S druge strane, novinar Kamel je odbacio hipotezu o dojavi koja je razotkrila Saddama, naglasivši da je pronađen nakon što se ušlo u trag rođaku njegove supruge (Sajida Khairallah), Mohammadu Ibrahimu Omaru al-Muslitu, jednom od njegovih posljednjih tjelohranitelja s kojim je viđen u aprilu 2003. u području Adhamiya u Bagdadu. Amerikanci su uhapsili Al-Muslita i on je pod njihovim pritiskom otkrio neke informacije koje su očito dovele do otkrivanja mjesta na kojima se moglo očekivati da bude Saddam, uključujući i ovo mjesto na kojem je zarobljen, kazao je Kamel.
Hemijski plinovi
Kamel tvrdi da ima pouzdane informacije s mjesta događaja prema kojima su američke snage prilikom formiranja kordona i racije koristile velike količine hemijskih plinova, što je negativno utjecalo čak i na vlasnike susjednih farmi.Dodaje da se sa fotografija na kojima se vidi bivši irački predsjednik prilikom hapšenja jasno može zaključiti da je bio drogiran i da nije bio dovoljno svjestan da može kontrolirati svoje kretanje. Svako ko je poznavao ličnost Saddama Husseina nije mogao ni zamisliti da je to njegovo normalno stanje, a snaga njegovog karaktera jasno se pokazala tokom suđenja i pogubljenja, rekao je.
Novinar Kamel nastavlja da se o “stanju u kojem se predsjednik pojavio za vrijeme zatočeništva raspravljalo i na sjednicama Iračkog prijelaznog upravnog vijeća. Neki članovi Upravnog vijeća tražili su da se Saddam Hussein prilikom hapšenja prikaže javnosti na najružniji način kako bi se time srozao njegov ugled pred pristalicama.”
Sa svoje strane, šeik Falah Hasan al-Neda, najstariji sin vođe plemena Al-Bounasser iz kojeg potiče Saddam, skreće pažnju da su priče o načinu na koji je Saddam uhapšen oprečne, ali je sigurno da se nalazio u kući Qaisa Namika al-Dourija u poljoprivrednom gradu Ad-Dawr uz rijeku Tigris.
U međuvremenu, jordanski advokat Ziyad Najdawi, jedan od branilaca Saddama Husseina, ističe da su američke snage, u saradnji s lokalnim agentima, uspjele doći do jednog Saddamovog pratitelja, koji je znao gdje se nalazi predsjednik. Prema njemu, nije bilo onako kao su to navele američke snage da se skrivao u rupi u kojoj je fotografiran, već se nalazio u kući Qais Namika al-Dourija, gdje se nalazi i sklonište izgrađeno još u vrijeme rata s Iranom, što je bila praksa u mnogim iračkim kućama.
Politički analitičar Najm al-Qassab smatra da hapšenje Saddama nije bilo iznenađenje, jer su ga se odrekle sve strane i njemu bliske osobe, čak i među članovima njegove porodice i njegovog klana.
Al-Qassab je dodao za Al Jazeeru da je Saddam vjerovao da će se njegove službe odupirati američkim snagama godinama, ne samo mjesecima. Nije računao na to da će biti uhapšen i da će ga bliske osobe napustiti.
Politički istraživač i pisac Kifah Mahmoud kaže: “Nisam očekivao da će biti uhapšen na ovaj način. Sva moja predviđanja bila su usmjerena na to da će on predvoditi grupu otpora dok ne bude ubijen, ali čini se da nismo bili svjesni stvarnog unutarnjeg stanja ovog čovjeka.”
Mahmoud za Al Jazeeru kaže kako je mislio da Sadam čeka nešto ili se nada promjeni stavova Amerikanaca ili nekih njihovih saradnika, no takva razmišljanja su prekinuta dešavanjima do kojih je došlo.
Saddamove lične stvari
Šeik Al-Neda citira riječi advokata koji su branili Sadama da su snage koje su napale Saddamovo skrovište pronašle određenu sumu novca i lično oružje koje se sastojalo od puške kalašnjikova i pištolja Brownink 9 mm.Advokat Najdawi, također, navodi da je na dan hapšenja Saddam imao samo svoju pušku, pištolj, odjeću, nešto hrane u kuhinji kuće i stvari dovoljne za život.
U tom kontekstu, Kamel potvrđuje da su kod Sadama pronađene osnovne lične stvari i gotovina u iznosu od 750 hiljada dolara, koju je trošio na neke frakcije kako bi se pripremile za otpor američkim snagama.
U tamnici
U vezi sa mjestom pritvora Saddama Husseina, Najdawi kaže da je bio zatočen u jednoj od predsjedničkih palata, koju su američke snage pretvorile u pritvor.Dodaje da su se Amerikanci generalno prema njemu odnosili na pozitivan način, “kako bi u medije plasirali sliku da poštuju ljudska prava i da poštuju pravila međunarodnog humanitarnog prava”.
Saddamov advokat otkriva pokušaje Amerikanaca da se sastanu sa Saddamom na mjestu gdje je držan u zarobljeništvu, uključujući i jednog američkog generala. Pregovarali su s njim i davali mu da bira između sudbine Napoleona ili bilo koga drugog ukoliko od iračkog otpora ne zatraži da zaustavi svoje akcije.
Nastavlja da su istražni postupak vodile američke obavještajne službe. Međutim, on je razgovarao i manevrirao pa su mogli dobiti samo ono što im je htio dati.
Nepoznata lokacija groba
Grob pokojnog iračkog predsjednika nalazi se u području Al-Awja u blizini Tikrita, gdje je pokopan nakon pogubljenja u ceremonijalnoj sali, navodi Al-Neda.Dodaje da je po nalogu tadašnjeg Ministarstva unutrašnjih poslova njegovo tijelo prebačeno sa ovog groblja na javno groblje, “ali zapravo ne znam gde je sahranjen.”
U isto vrijeme, Marei, napominje da grob postoji, ali da je prisutna neka vrsta zabrinutosti među onima koji razmišljaju da ga posjete, pored toga da se opće raspoloženje mijenja, zbog gorkih događanja koja su zadesila Iračane.
Mahmoud misli da pitanje mjesta na kojem je Saddam sahranjen više nema takvu simboliku kao što se očekivalo, jer ono sa čime se Iračani danas suočavaju – uključujući neke od njegovih pristalica – prisiljava ih da prestanu brinuti o njegovom grobu ili mjestu na kojem se nalazi.
Al Jazeera je pokušala stupiti u kontakt s vladinim zvaničnicima iz vremena kada je uhapšen Saddam Hussein, ali su odbili davati izjave. Bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost Mowaffaq al-Rubaie objašnjava kako je odbijanje razgovora sa medijima pokazatelj da “svi političari žele da se distanciraju od ovog povijesnog događaja”.
