Dva ugledna frankfurtska lista donose tekstove u kojima se ideja o promjeni granica Srbije i Kosova posmatra kao već propala – zbog manjka podrške u EU i otpora u samim zemljama, posebno u Prištini.
Švicarski tabloid Blick prenosi da u utorak u Ženevi šefovi država i vlada Zapadnog Balkana razgovaraju u okviru Svjetskog ekonomskog foruma. Tamo nema Aleksandra Vučića, već Srbiju predstavlja premijerka Ana Brnabić. Ipak, Blick izvještava pod naslovom: „Novo približavanje Srbije i Kosova?“ smatrajući samit posvećen ekonomiji kao priliku za relaksaciju odnosa Beograda i Prištine.
List podsjeća da je prije nekoliko sedmica u Briselu otkazan sastanak dvojice predsjednika, Vučića i Hashima Thaçija, nakon što se u javnosti nedjeljama debatovalo o mogućoj razmeni teritorija. „Planovi o zamjeni teritorije naišli su na negodovanje i u stanovništvu.“
Međutim, ako je vjerovati konzervativnom Frankfurter Allgemeine Zeitung, „EU odbija ideje o razmjeni teritorija“.
Mihael Stabenov, dopisnik lista iz Brisela, piše da je „povjerenica za spoljnu politiku EU Federica Mogherini prekršila jedan tabu u balkanskoj politici EU. Od krvavih sukoba devedesetih za evropske političare važi deviza da razmjena teritorija po etničkom kriterijumu nije rješenje. To bi, smatralo se, samo pooštrilo tenzije u regionu. Pa ipak je Mogherini pokazala naklonost planovima za razmjenu teritorija koje su letos formulisali srpski predsednik Aleksandar Vučić i njegov kosovski kolega Hashim Thaçi, premda oni nisu išli u detalje.“
Frankfurter Allgemeine svoju tezu da „EU odbija ideju“ izvlači iz stava Njemačke dodajući da, osim Berlina, ideju odbija i „jasna većina država EU“. Dopisnik Mihael Stabenov ne navodi kako je došao do tog zaključka osim da je „to postalo jasno na neformalnom sastanku ministara spoljnih poslova EU u Beču krajem avgusta“.
„Mogherini se izgleda ne može obeshrabriti. Povjerenica za spoljnu politiku EU se nada da izgled (skorog) srpskog članstva u EU i (znatno kasnijeg) pristupanja Kosova predstavljaju dovoljnu motivaciju da se spuste napetosti između Beograda i Prištine. Izgleda da njoj nije previsoka ni cijena razmjene teritorija, koja je prokazana u EU“, dodaje se u tekstu.
Osim na već poznata upozorenja o domino-efektu – recimo na otvoreno pismo trojice bivših visokih predstavnika u BiH Bildta, Schwarz-Schillinga i Ashdowna – autor se poziva i na „interne ocjene“ koje su izneli predsjednik Odbora Bundestaga za spoljnu politiku Norbert Retgen (CDU) i bivši visoki britanski diplomata Robert Cooper nakon posjete Kosovu.
„Njih dvojica dolaze do zaključka da je predsjednik Thaçi izgubio podršku stranih posmatrača u regionu i da ima znatne teškoće da postigne konsenzus na Kosovu. Evropski ambasadori u Prištini saglasni su da promjena granica vjerovatno ne bi mogla da se odvija mirno, piše u izvještaju. ’Vlade i posmatrači ne bi euforično trebalo da posmatraju ideju o razmeni teritorija’.“ Retgen i Cooper zaključuju da će ideja o promeni granica vjerovatno biti odbačena.
Doduše, dodaje se da u posljednje vrijeme „korekciju granica blagonaklono gledaju Sjedinjene Države i Rusija – koja svakako ima u vidu i konflikt u Ukrajini“.
U drugom uglednom frankfurtskom listu, Frankfurter Rundschauu, objavljen je komentar Andreasa Vitkovskog, stručnjaka Centra za međunarodne mirovne misije u istočnoj i jugoistočnoj Evropi. „Valja biti sumnjičav uvijek kada se propagiraju jednostavna rješenja za dugotrajne konflikte“, piše Vitkovski koji je do 2008. radio za UNMIK na Kosovu.
On navodi da predlog Vučića i Thaçija predstavlja „zabadanje noža u dosadašnju mantru međunarodne zajednice da su granice na Balkanu konačne. Time bi vjetar u leđa posebno u Bosni i Hercegovini dobili političari koji odbacuju zajedničku državu. A u Makedoniji bi albanska manjina počela da mozga ima li možda nečeg boljeg od multietničke države ’Severne Makedonije’.“
Navodeći da je iz posljednjih nastupa Vučića i Thaçija ipak jasno da je ideja na predugom štapu te da postoje otpori i iz građanskog društva i iz nacionalističkog miljea u obje zemlje, Vitkovski piše: „Taj politički brodolom može sada imati samo još jednu prednost: da svima pojasni da etničko povlačenje granica nije rješenje. Pravi ’historijski kompromis’ su bile i ostale dve države koje svojim građanima garantuju jednaka prava i multietnički suživot.“
„Posebno Kosovo, kojem prijeti bijeg cijelog stanovništva, ostavlja ovdje prostora za delanje odgovornih državnika i državnica. Prijedlog predsjednika je svakako naškodio tom cilju. On šalje fatalni signal da se na kraju isplate etničko učaurivanje i politika blokada. Radi sopstvene vjerodostojnosti bi Evropska unija trebalo da nadalje insistira da uslov za pristupanje EU budu razjašnjeni odnosi u postojećim granicama“, zaključuje poznavalac Balkana u tekstu za Frankfurter Rundschau.
Priredio: Nemanja Rujević
List podsjeća da je prije nekoliko sedmica u Briselu otkazan sastanak dvojice predsjednika, Vučića i Hashima Thaçija, nakon što se u javnosti nedjeljama debatovalo o mogućoj razmeni teritorija. „Planovi o zamjeni teritorije naišli su na negodovanje i u stanovništvu.“
Međutim, ako je vjerovati konzervativnom Frankfurter Allgemeine Zeitung, „EU odbija ideje o razmjeni teritorija“.
Mihael Stabenov, dopisnik lista iz Brisela, piše da je „povjerenica za spoljnu politiku EU Federica Mogherini prekršila jedan tabu u balkanskoj politici EU. Od krvavih sukoba devedesetih za evropske političare važi deviza da razmjena teritorija po etničkom kriterijumu nije rješenje. To bi, smatralo se, samo pooštrilo tenzije u regionu. Pa ipak je Mogherini pokazala naklonost planovima za razmjenu teritorija koje su letos formulisali srpski predsednik Aleksandar Vučić i njegov kosovski kolega Hashim Thaçi, premda oni nisu išli u detalje.“
Frankfurter Allgemeine svoju tezu da „EU odbija ideju“ izvlači iz stava Njemačke dodajući da, osim Berlina, ideju odbija i „jasna većina država EU“. Dopisnik Mihael Stabenov ne navodi kako je došao do tog zaključka osim da je „to postalo jasno na neformalnom sastanku ministara spoljnih poslova EU u Beču krajem avgusta“.
„Mogherini se izgleda ne može obeshrabriti. Povjerenica za spoljnu politiku EU se nada da izgled (skorog) srpskog članstva u EU i (znatno kasnijeg) pristupanja Kosova predstavljaju dovoljnu motivaciju da se spuste napetosti između Beograda i Prištine. Izgleda da njoj nije previsoka ni cijena razmjene teritorija, koja je prokazana u EU“, dodaje se u tekstu.
Osim na već poznata upozorenja o domino-efektu – recimo na otvoreno pismo trojice bivših visokih predstavnika u BiH Bildta, Schwarz-Schillinga i Ashdowna – autor se poziva i na „interne ocjene“ koje su izneli predsjednik Odbora Bundestaga za spoljnu politiku Norbert Retgen (CDU) i bivši visoki britanski diplomata Robert Cooper nakon posjete Kosovu.
„Njih dvojica dolaze do zaključka da je predsjednik Thaçi izgubio podršku stranih posmatrača u regionu i da ima znatne teškoće da postigne konsenzus na Kosovu. Evropski ambasadori u Prištini saglasni su da promjena granica vjerovatno ne bi mogla da se odvija mirno, piše u izvještaju. ’Vlade i posmatrači ne bi euforično trebalo da posmatraju ideju o razmeni teritorija’.“ Retgen i Cooper zaključuju da će ideja o promeni granica vjerovatno biti odbačena.
Doduše, dodaje se da u posljednje vrijeme „korekciju granica blagonaklono gledaju Sjedinjene Države i Rusija – koja svakako ima u vidu i konflikt u Ukrajini“.
U drugom uglednom frankfurtskom listu, Frankfurter Rundschauu, objavljen je komentar Andreasa Vitkovskog, stručnjaka Centra za međunarodne mirovne misije u istočnoj i jugoistočnoj Evropi. „Valja biti sumnjičav uvijek kada se propagiraju jednostavna rješenja za dugotrajne konflikte“, piše Vitkovski koji je do 2008. radio za UNMIK na Kosovu.
On navodi da predlog Vučića i Thaçija predstavlja „zabadanje noža u dosadašnju mantru međunarodne zajednice da su granice na Balkanu konačne. Time bi vjetar u leđa posebno u Bosni i Hercegovini dobili političari koji odbacuju zajedničku državu. A u Makedoniji bi albanska manjina počela da mozga ima li možda nečeg boljeg od multietničke države ’Severne Makedonije’.“
Navodeći da je iz posljednjih nastupa Vučića i Thaçija ipak jasno da je ideja na predugom štapu te da postoje otpori i iz građanskog društva i iz nacionalističkog miljea u obje zemlje, Vitkovski piše: „Taj politički brodolom može sada imati samo još jednu prednost: da svima pojasni da etničko povlačenje granica nije rješenje. Pravi ’historijski kompromis’ su bile i ostale dve države koje svojim građanima garantuju jednaka prava i multietnički suživot.“
„Posebno Kosovo, kojem prijeti bijeg cijelog stanovništva, ostavlja ovdje prostora za delanje odgovornih državnika i državnica. Prijedlog predsjednika je svakako naškodio tom cilju. On šalje fatalni signal da se na kraju isplate etničko učaurivanje i politika blokada. Radi sopstvene vjerodostojnosti bi Evropska unija trebalo da nadalje insistira da uslov za pristupanje EU budu razjašnjeni odnosi u postojećim granicama“, zaključuje poznavalac Balkana u tekstu za Frankfurter Rundschau.
Priredio: Nemanja Rujević
