Srbija nije zainteresovana da kazni i održava kazne ratnim zločincima koji su počinili zločine na Kosovu, prokomentarisala je Saranda Bogujevci, jedna od preživjelih iz masakra u Podujevu 1999. godine, odluku suda u Srbiji da se pusti na uslovnu slobodu bivši pripadnik jedinice "Škorpioni" Saša Cvjetan, osuđen za ovaj zločin.
"Kao porodica veoma smo razočarani i neprihvatljivo je da se jedna osoba oslobodi za ratne zločine. Drugo, Saša Cvjetan nije dao nikakve indikacije da se pokajao za počinjene zločine. Njegova stranica na društvenim mrežama još uvijek postoji, i na njima se vidi da podržava jedinice koje su počinile zločine i na Kosovu i u Bosni, kao i njegov nacionalistički pristup prema Kosovu. To znači da kada bi mu se ponovo pružila ista mogućnost, ponovo bi učinio iste zločine", kazala je Saranda Bogujevci u obraćanju medijima u četvrtak u Prištini.
Saranda je dodala da je ovaj slučaj ohrabrio porodicu da se i dalje bori za pravdu, kako bi i ostali zločinci bili kažnjeni i kako bi izdržavali kazne.
"Nećemo se predati. Ovo je još jedna borba pred nama. Istovremeno, ova odluka Srbije treba da nas natjera da kao narod više radimo kako bi naterali Srbiju da snosi odgovornost za zločine koje je počinila na Kosovu. Istovremeno, ovo je i poziv za međunarodnu zajednicu da treba da izvrši pritisak na Srbiju da snosi odgovornost za zločine na Kosovu", kazala je Saranda, koja je govorila u ime porodica Bogujevci i Durići.
Nećemo se predati: Saranda Bogujevci
Ona je kazala da su današnji rukovodioci u Srbiji isti oni koji su podržali rat na Kosovu i oni se nisu pokazali ozbiljnim i spremnim da priznaju zločine koje su počinili na Kosovu.
Obesmišljavanje kazne
Fond za humanitarno pravo (FHP) saopštio je da se odlukom da se Saša Cvjetan bivši pripadnik jedinice "Škorpioni" osuđen za ubistvo 14 žena i djece, članova porodice Bogujevci i ranjavanje šestero djece, od koje je najmlađe staro 6 godina, u Podujevu 1999. godine, pusti na uslovnu slobodu, obesmišljava kazna, a patnje žrtava se nipodaštavaju.
Cvjetan je pušten 22. marta ove godine nakon izdržane više od dve trećine kazne od 20 godina zatvora.
"Stav Fonda za humanitarno pravo (FHP) jeste da je sud u svakom slučaju morao da uzme u obzir i patnje koje petero preživjele djece i dalje osjećaju. Da je sud pogrešio što je udovoljio Cvjetanovom zahtjevu i da je trebalo da uzme u obzir i same okolnosti pod kojima je on izvršio to krivično djelo. Da se radi o ženama i djeci ali i da je on tokom cijelog trajanja postupka negirao svoju krivicu, tvrdeći da mu je taj postupak politički namješten", kaže Ivana Žanić, pravnica u FHP za Radio Slobodna Evropa.
Teško ranjena preživela djeca iz porodice Bogujevci svjedočila su svojevremeno na suđenju u Beogradu. Saranda Bogujevci, jedna od preživjele djece, za RSE je govorila o tome.
"Bilo nam je veoma teško zato što smo morali da se vratimo u to vrijeme i da se suočimo sa ljudima koje smo videli u dvorištu. Bilo je veoma teško i to što niste mogli videti nikakve emocije kod ljudi koji su to učinili. Ali, kada smo počeli da razmišljamo o izložbi, osjetili smo da je veoma važno da ispričamo našu priču i u Beogradu u nadi da se neće zaboraviti šta se dogodilo. Mi smo bili porodica, kao i svaka druga. Moja majka je imala snove za sve nas", kazala je Saranda.
O svirepom ubistvu porodice Bogujevci Beograđani su mogli da se uvjere u decembru 2013. godine kada je organizovana izložba o tom zločinu. To je bio umjetnički projekat Fatosa, Jehone i Sarande Bogujevci, koji su kao djeca preživjeli masakr u Podujevu:
RSE je tada zabilježio svjedočenje Sarande i Jehone:
"Policijski auto se zaustavio ispred naše kuće. Napustili smo dom i premjestili se dublje u baštu. Nešto kasnije pojavili su se vojnici i izveli nas napolje. Otac i ujak u tom trenutku nisu bili sa nama, krili su se u gradu, nadajući se da ćemo mi biti bezbjedni, jer su ostale samo žene i djeca. Vojnici su nas poveli u susjednu baštu. Sve vrijeme su nas psovali i vikali na nas. Na ulici ispred policijske stanice su nas postrojili. Sa nama je bio i otac Enver Duriqija, koji je bio u sedamdesetim godinama. Tamo sam vidjela i majčinog ujaka..."
Na ovom mjestu Saranda je prestala da govori. Jehona je nastavila njihovu priču, koju je zabilježila Iva Martinović.
"Potom su nas vratili u baštu i tada smo vidjeli moju majku koja je bila ustreljena. Tamo je bilo i djece, molili su da njima ne učine ništa nažao. Međutim, oni su počeli da pucaju na nas".
Za ubistvo 19 albanskih civila, od toga 14 iz porodice Bogujevci i Duriqi, u Podujevu 1999. godine pred beogradskim sudom je osuđeno šest pripadnika Škorpiona na zatvorsku kaznu od 15 do 20 godina.
Saša Cvjetan, jedan od počinilaca tog zločina, u dva kazneno-popravna zavoda - u Sremskoj Mitrovici i u Beogradu - proveo je ukupno 16 godina i četiri mjeseca. Na slobodu je pušten više od tri i po godine prije isteka kazne. Razlozi za takvu odluku koje sud navodi su da je Cvjetan izdržao dvije trećine kazne, da je proces resocijalizacije kod njega uspješno okončan, odnosno da je očekivano da će se Cvjetan na slobodi dobro vladati i da za vrijeme trajanja uslovnog otpusta neće izvršiti novo krivično djelo.
Ivana Žanić kaže da je Cvjetan imao mnogo pogodnosti u sremskomitrovačkom zatvoru.
"On je 2017. godine bio premješten u poluotvoreno odjeljenje, što znači da je on koristio pogodnosti: odlazak na godišnji odmor, odlazak u grad, odlazak na vikend koji je provodio sa članovima svoje porodice, a bio je predradnik u jednoj radnoj brigadi", kaže Ivana Žanić.
"Puštanjem na uslovni otpust, kao i dodjeljivanjem privilegija osuđenicima za ratne zločine tokom boravka u zatvoru, institucije Republike Srbije obesmišljavaju suđenja za ratne zločine i umanjuju težinu izrečenih kazni", saopštava Fond za humanitarno pravo i podsjeća na još jedan sličan slučaj.
"Nakon pogibije Slobodana Medića 31. decembra 2013. godine u saobraćajnoj nesreći, javnost je saznala da je on kao osuđenik na 20 godina zatvora zbog ubistva šesterice Bošnjaka počinjenog u ljeto 1995. godine u Trnovu kod Srebrenice, u vrijeme nesreće tokom novogodišnjih praznika boravio na privremenoj slobodi", podsjeća u saopštenju FHP.
Saranda je dodala da je ovaj slučaj ohrabrio porodicu da se i dalje bori za pravdu, kako bi i ostali zločinci bili kažnjeni i kako bi izdržavali kazne.
"Nećemo se predati. Ovo je još jedna borba pred nama. Istovremeno, ova odluka Srbije treba da nas natjera da kao narod više radimo kako bi naterali Srbiju da snosi odgovornost za zločine koje je počinila na Kosovu. Istovremeno, ovo je i poziv za međunarodnu zajednicu da treba da izvrši pritisak na Srbiju da snosi odgovornost za zločine na Kosovu", kazala je Saranda, koja je govorila u ime porodica Bogujevci i Durići.
Nećemo se predati: Saranda Bogujevci
Ona je kazala da su današnji rukovodioci u Srbiji isti oni koji su podržali rat na Kosovu i oni se nisu pokazali ozbiljnim i spremnim da priznaju zločine koje su počinili na Kosovu.
Obesmišljavanje kazne
Fond za humanitarno pravo (FHP) saopštio je da se odlukom da se Saša Cvjetan bivši pripadnik jedinice "Škorpioni" osuđen za ubistvo 14 žena i djece, članova porodice Bogujevci i ranjavanje šestero djece, od koje je najmlađe staro 6 godina, u Podujevu 1999. godine, pusti na uslovnu slobodu, obesmišljava kazna, a patnje žrtava se nipodaštavaju.
Cvjetan je pušten 22. marta ove godine nakon izdržane više od dve trećine kazne od 20 godina zatvora.
"Stav Fonda za humanitarno pravo (FHP) jeste da je sud u svakom slučaju morao da uzme u obzir i patnje koje petero preživjele djece i dalje osjećaju. Da je sud pogrešio što je udovoljio Cvjetanovom zahtjevu i da je trebalo da uzme u obzir i same okolnosti pod kojima je on izvršio to krivično djelo. Da se radi o ženama i djeci ali i da je on tokom cijelog trajanja postupka negirao svoju krivicu, tvrdeći da mu je taj postupak politički namješten", kaže Ivana Žanić, pravnica u FHP za Radio Slobodna Evropa.
Teško ranjena preživela djeca iz porodice Bogujevci svjedočila su svojevremeno na suđenju u Beogradu. Saranda Bogujevci, jedna od preživjele djece, za RSE je govorila o tome.
"Bilo nam je veoma teško zato što smo morali da se vratimo u to vrijeme i da se suočimo sa ljudima koje smo videli u dvorištu. Bilo je veoma teško i to što niste mogli videti nikakve emocije kod ljudi koji su to učinili. Ali, kada smo počeli da razmišljamo o izložbi, osjetili smo da je veoma važno da ispričamo našu priču i u Beogradu u nadi da se neće zaboraviti šta se dogodilo. Mi smo bili porodica, kao i svaka druga. Moja majka je imala snove za sve nas", kazala je Saranda.
O svirepom ubistvu porodice Bogujevci Beograđani su mogli da se uvjere u decembru 2013. godine kada je organizovana izložba o tom zločinu. To je bio umjetnički projekat Fatosa, Jehone i Sarande Bogujevci, koji su kao djeca preživjeli masakr u Podujevu:
RSE je tada zabilježio svjedočenje Sarande i Jehone:
"Policijski auto se zaustavio ispred naše kuće. Napustili smo dom i premjestili se dublje u baštu. Nešto kasnije pojavili su se vojnici i izveli nas napolje. Otac i ujak u tom trenutku nisu bili sa nama, krili su se u gradu, nadajući se da ćemo mi biti bezbjedni, jer su ostale samo žene i djeca. Vojnici su nas poveli u susjednu baštu. Sve vrijeme su nas psovali i vikali na nas. Na ulici ispred policijske stanice su nas postrojili. Sa nama je bio i otac Enver Duriqija, koji je bio u sedamdesetim godinama. Tamo sam vidjela i majčinog ujaka..."
Na ovom mjestu Saranda je prestala da govori. Jehona je nastavila njihovu priču, koju je zabilježila Iva Martinović.
"Potom su nas vratili u baštu i tada smo vidjeli moju majku koja je bila ustreljena. Tamo je bilo i djece, molili su da njima ne učine ništa nažao. Međutim, oni su počeli da pucaju na nas".
Za ubistvo 19 albanskih civila, od toga 14 iz porodice Bogujevci i Duriqi, u Podujevu 1999. godine pred beogradskim sudom je osuđeno šest pripadnika Škorpiona na zatvorsku kaznu od 15 do 20 godina.
Saša Cvjetan, jedan od počinilaca tog zločina, u dva kazneno-popravna zavoda - u Sremskoj Mitrovici i u Beogradu - proveo je ukupno 16 godina i četiri mjeseca. Na slobodu je pušten više od tri i po godine prije isteka kazne. Razlozi za takvu odluku koje sud navodi su da je Cvjetan izdržao dvije trećine kazne, da je proces resocijalizacije kod njega uspješno okončan, odnosno da je očekivano da će se Cvjetan na slobodi dobro vladati i da za vrijeme trajanja uslovnog otpusta neće izvršiti novo krivično djelo.
Ivana Žanić kaže da je Cvjetan imao mnogo pogodnosti u sremskomitrovačkom zatvoru.
"On je 2017. godine bio premješten u poluotvoreno odjeljenje, što znači da je on koristio pogodnosti: odlazak na godišnji odmor, odlazak u grad, odlazak na vikend koji je provodio sa članovima svoje porodice, a bio je predradnik u jednoj radnoj brigadi", kaže Ivana Žanić.
"Puštanjem na uslovni otpust, kao i dodjeljivanjem privilegija osuđenicima za ratne zločine tokom boravka u zatvoru, institucije Republike Srbije obesmišljavaju suđenja za ratne zločine i umanjuju težinu izrečenih kazni", saopštava Fond za humanitarno pravo i podsjeća na još jedan sličan slučaj.
"Nakon pogibije Slobodana Medića 31. decembra 2013. godine u saobraćajnoj nesreći, javnost je saznala da je on kao osuđenik na 20 godina zatvora zbog ubistva šesterice Bošnjaka počinjenog u ljeto 1995. godine u Trnovu kod Srebrenice, u vrijeme nesreće tokom novogodišnjih praznika boravio na privremenoj slobodi", podsjeća u saopštenju FHP.
