Idro Seferi: "Na Balkanu postoje ljudi koji muslimanske vjernike pokušavaju da povedu putem ekstremizma"...
Prema informacijama iz medija deset posto inostranih boraca u Siriji potiče iz neke od balkanskih država. Najviše boraca je stiglo sa Kosova. Prema informacijama vlasti Kosova, na strani Islamske države, u Siriji, se bori oko 300 kosovskih muškaraca i, vjerovali ili ne, 42 žene. Većinja njih su mladi muslimani koje su, prema svjedočenju njihovih porodica, ekstremističkim stavovima "inficirale" vjerske vođe, prenosi portal "magyarszo.com".
RADIKALIZACIJA NAKON RATA
U reportaži objavljenoj nedavno u nedjeljniku "Vreme" nalazi se podatak da od država Balkana, uprkos ljubavi prema Sjedinjenim Američkim Državama, baš su kosovski muslimani najotvoreniji prema ekstremnom islamu. Iako kosovski zakoni zabranjuju učešće u oružanim sukobima u inostranstvu, i pozivanje ljudi u rat koji se vodi u nekoj drugoj državi, ipak postoji dosta ljudi koji su se ipak pridružili jedinicama Islamske države u Siriji.
Nekoliko članova porodica, i roditelja, koji su govorili za "Vreme" svjedočilo je o tome da se njihova djeca ni po čemu nisu razlikovala od svojih drugova, da su sanjali o slobodi i boljem životu, da su išli u provode i da su se oblačili moderno. Zatim, odjednom su počeli da se interesuju za vjeru, koju su im tumačile vjerske vođe sa ekstremnim stavovima. Mladi muškarci, koji su kročili na put vjere, su pustili bradu, počeli da nose duže pantalone, a žene su odjednom počele oblačiti burku ili hidžab. Zatim su napustili svoje domove i otputovali u Siriju, da se bore, pričaju roditelji. Poneki od njih se nikada više nisu vratili, a nisu ni slali nikakve poruke da su živi, a o nekolicini su roditelji saznali da su pali na ratištu, a opet, drugi su se ipak vratili kući.
Analize govore da se zbog ove pojave na odgovornost trebaju pozvati prvenstveno vjerske vođe. Nakon oružanih sukoba devedesetih godina, Kosovo je krenulo putem nezavisnosti. U tim naporima imalo je podršku Evropske Unije i SAD. Paralelno sa tim, na Kosovu su se pojavile humanitarne organizacije iz arapskih zemalja. Prema analitičarima to je bio početak jačanja uticaja islamista. Humanitarne organizacije su nudile mladima kurs engleskog i kurs rukovanja kompjuterima, a pored toga su ih upoznali i sa učenjima Kur'ana. Najnadarenijim mladima su ponudili program stipendija u nekoj od arapskih država, gdje su mogli učiti i za imama. Navodno radi se baš o ljudima koji su se kasnije vratili na Kosovo i počeli da šire eksremna učenja među vjernicima.
TREBA RAZUMIJETI RAZLOG
Nije bitno koliko je tačno muškaraca i žena napustilo Kosovo da bi se pridružilo Islamskoj državi na ratištima u Siriji, već šta država čini protiv ove pojave, kaže Idro Seferi, beogradski dopisnik albanske "Top Channel" televizije. Prema njegovoj ocjeni, većina balkanskih zemalja je zakasnila sa donošenjem zakona na osnovu kojeg se smatra krivičnim djelom učešće u oružanim sukobima u inostranstvu ili vrbovanje ljudi u inostranstvu. Kako je za list izjavio, na ovu pojavu je nedavno uticalo i to što se rukovodstva pojedinih država nisu oštro distancirala od ove pojave, ili su to barem učinili kasno.
- Prema mojim saznanjima, kosovsko tužilaštvo je do sada pokrenulo postupak protiv više od tri stotine osoba koji su krenuli da ratuju u Siriju, ili koji su vrbovali ljude, ili su na bilo koji način doveli ljude u vezu sa ovom pojavom. Većina je uhapšena još na aerodromu. Većina onih koji putuju u Siriju prvo otputuje u neku od evropskih država, odakle odlazi u Tursku, pa onda u Siriju gdje se pridružuje trupama Islamske države. Ne zna se koliko njih se vratilo sa sirijskih ratišta. Prema zakonu, svi oni se moraju uhapsiti. Znam nekoliko slučajeva kada su hapšeni povratnici i kada su pokrenuti krivični postupci protiv njih. Prije godinu ili dvije smo zapazili najveći talas, ali i sada još uvijek postoje ljudi koji se spremaju da odu u rat. Mene ova pojava prvenstveno iznenađuje iz razloga što je Kosovo uvijek bilo blisko Sjedinjenim Američkim Državama, koje dugo vremena podržavaju ovu zemlju. Čini se, međutim, da na Kosovu žive i ljudi koji predstavljaju drugačije vrijednosti, kojima je radikalni islam učenje koje treba da se slijedi. Kosovski Albanci inače nisu baš veliki vjernici i ne vezuju ih čvrste veze za svoj muslimanski identitet – objašnjava Seferi.
U vezi eventualne odgovornosti vjerskih vođa, novinar je rekao da se Kosovska islamska zajednica na vrijeme ogradila od islamskog fundamentalizma i na to pozvala svakog vjernika. Prema stavu Kosovske islamske zajednice, ekstremni islamizam nema nikakve veze sa islamom, objašnjava Seferi.
- Naravno, na Balkanu svugdje postoje ljudi koji pokušavaju da povedu putem ekstremizma sve muslimanske vjernike. Koriste sva sredstva, i džamiju i "You Tube". Zvanični vjerski predvodnici su grešili u tome što nisu bili spremni, te nisu počeli na vrijeme da informišu vjernike o opasnostima radikalnog islama. Prije dvadeset ili dvadeset pet godina je počelo novo doba na Balkanu, i to u svakom pogledu. Ljudi su se počeli približavati vjeri, a to su iskoristili upravo oni koji su širili ekstremna učenja. Ne treba se čuditi što fundamentalisti prvenstveno imaju uticaja na mlade. Na Kosovu je privredna i politička situacija nepovoljna, kao i u drugim državama Balkana. Mladi svoju budućnost vide nesigurno, nerijetko i bez perspektive. Pod ovakvim okolnostima jednostavnije je inficirati ih ekstremističkim stavovima. Ljudi imaju potrebu da vjeruju u nešto, a radikali to iskorišćavaju – objašnjava novinar.
Na pitanje da li je u ovakvoj situaciji adekvatan odgovor u stvari ograničavanje vjerskih sloboda, Seferi je odgovorio da kada se čovjek susreće sa ovakvim pojavama, zaista može da se postavi znak pitanja pored izraza vjerske slobode, ali bi možda bilo važnije da društva pokušaju da shvate motivaciju onih koji zaplivaju ekstremističkim vodama.
- Bilo bi dobro da se pokuša shvatiti i da se dobije odgovor na pitanje zbog čega pojedinci imaju osjećaj da moraju da otputuju u Siriju, da moraju da uzmu oružje u ruke i da rizikuju svoje živote. Vjera je do devedesetih godina prošlog vijeka bila skoro nepoznat pojam na Balkanu, bez obzira o kojoj je vjeri riječ. Potpuno je normalo da je ljude nakon društvenih promjena počela interesovati vjera, i ne vjerujem da se bilo ko može sprečiti u vjerskim obredima, ali bi rukovodstva država i vlasti morale posvetiti veću pažnju na korišćenju vjere – naglasio je Seferi.
Kao što je kosovski novinar ukazao, u ovoj priči je najalarmantnije to što vlasti ne mogu da identifikuju svakog pojedinca koji se bori u Siriji, tako da se oni bez posljedica mogu i vratiti kući, i nastaviti da šire svoje ekstremističke stavove. Ovi ljudi su opasnost za cijelu regiju - naglašava Seferi.
RADIKALIZACIJA NAKON RATA
U reportaži objavljenoj nedavno u nedjeljniku "Vreme" nalazi se podatak da od država Balkana, uprkos ljubavi prema Sjedinjenim Američkim Državama, baš su kosovski muslimani najotvoreniji prema ekstremnom islamu. Iako kosovski zakoni zabranjuju učešće u oružanim sukobima u inostranstvu, i pozivanje ljudi u rat koji se vodi u nekoj drugoj državi, ipak postoji dosta ljudi koji su se ipak pridružili jedinicama Islamske države u Siriji.
Nekoliko članova porodica, i roditelja, koji su govorili za "Vreme" svjedočilo je o tome da se njihova djeca ni po čemu nisu razlikovala od svojih drugova, da su sanjali o slobodi i boljem životu, da su išli u provode i da su se oblačili moderno. Zatim, odjednom su počeli da se interesuju za vjeru, koju su im tumačile vjerske vođe sa ekstremnim stavovima. Mladi muškarci, koji su kročili na put vjere, su pustili bradu, počeli da nose duže pantalone, a žene su odjednom počele oblačiti burku ili hidžab. Zatim su napustili svoje domove i otputovali u Siriju, da se bore, pričaju roditelji. Poneki od njih se nikada više nisu vratili, a nisu ni slali nikakve poruke da su živi, a o nekolicini su roditelji saznali da su pali na ratištu, a opet, drugi su se ipak vratili kući.
Analize govore da se zbog ove pojave na odgovornost trebaju pozvati prvenstveno vjerske vođe. Nakon oružanih sukoba devedesetih godina, Kosovo je krenulo putem nezavisnosti. U tim naporima imalo je podršku Evropske Unije i SAD. Paralelno sa tim, na Kosovu su se pojavile humanitarne organizacije iz arapskih zemalja. Prema analitičarima to je bio početak jačanja uticaja islamista. Humanitarne organizacije su nudile mladima kurs engleskog i kurs rukovanja kompjuterima, a pored toga su ih upoznali i sa učenjima Kur'ana. Najnadarenijim mladima su ponudili program stipendija u nekoj od arapskih država, gdje su mogli učiti i za imama. Navodno radi se baš o ljudima koji su se kasnije vratili na Kosovo i počeli da šire eksremna učenja među vjernicima.
TREBA RAZUMIJETI RAZLOG
Nije bitno koliko je tačno muškaraca i žena napustilo Kosovo da bi se pridružilo Islamskoj državi na ratištima u Siriji, već šta država čini protiv ove pojave, kaže Idro Seferi, beogradski dopisnik albanske "Top Channel" televizije. Prema njegovoj ocjeni, većina balkanskih zemalja je zakasnila sa donošenjem zakona na osnovu kojeg se smatra krivičnim djelom učešće u oružanim sukobima u inostranstvu ili vrbovanje ljudi u inostranstvu. Kako je za list izjavio, na ovu pojavu je nedavno uticalo i to što se rukovodstva pojedinih država nisu oštro distancirala od ove pojave, ili su to barem učinili kasno.
- Prema mojim saznanjima, kosovsko tužilaštvo je do sada pokrenulo postupak protiv više od tri stotine osoba koji su krenuli da ratuju u Siriju, ili koji su vrbovali ljude, ili su na bilo koji način doveli ljude u vezu sa ovom pojavom. Većina je uhapšena još na aerodromu. Većina onih koji putuju u Siriju prvo otputuje u neku od evropskih država, odakle odlazi u Tursku, pa onda u Siriju gdje se pridružuje trupama Islamske države. Ne zna se koliko njih se vratilo sa sirijskih ratišta. Prema zakonu, svi oni se moraju uhapsiti. Znam nekoliko slučajeva kada su hapšeni povratnici i kada su pokrenuti krivični postupci protiv njih. Prije godinu ili dvije smo zapazili najveći talas, ali i sada još uvijek postoje ljudi koji se spremaju da odu u rat. Mene ova pojava prvenstveno iznenađuje iz razloga što je Kosovo uvijek bilo blisko Sjedinjenim Američkim Državama, koje dugo vremena podržavaju ovu zemlju. Čini se, međutim, da na Kosovu žive i ljudi koji predstavljaju drugačije vrijednosti, kojima je radikalni islam učenje koje treba da se slijedi. Kosovski Albanci inače nisu baš veliki vjernici i ne vezuju ih čvrste veze za svoj muslimanski identitet – objašnjava Seferi.
U vezi eventualne odgovornosti vjerskih vođa, novinar je rekao da se Kosovska islamska zajednica na vrijeme ogradila od islamskog fundamentalizma i na to pozvala svakog vjernika. Prema stavu Kosovske islamske zajednice, ekstremni islamizam nema nikakve veze sa islamom, objašnjava Seferi.
- Naravno, na Balkanu svugdje postoje ljudi koji pokušavaju da povedu putem ekstremizma sve muslimanske vjernike. Koriste sva sredstva, i džamiju i "You Tube". Zvanični vjerski predvodnici su grešili u tome što nisu bili spremni, te nisu počeli na vrijeme da informišu vjernike o opasnostima radikalnog islama. Prije dvadeset ili dvadeset pet godina je počelo novo doba na Balkanu, i to u svakom pogledu. Ljudi su se počeli približavati vjeri, a to su iskoristili upravo oni koji su širili ekstremna učenja. Ne treba se čuditi što fundamentalisti prvenstveno imaju uticaja na mlade. Na Kosovu je privredna i politička situacija nepovoljna, kao i u drugim državama Balkana. Mladi svoju budućnost vide nesigurno, nerijetko i bez perspektive. Pod ovakvim okolnostima jednostavnije je inficirati ih ekstremističkim stavovima. Ljudi imaju potrebu da vjeruju u nešto, a radikali to iskorišćavaju – objašnjava novinar.
Na pitanje da li je u ovakvoj situaciji adekvatan odgovor u stvari ograničavanje vjerskih sloboda, Seferi je odgovorio da kada se čovjek susreće sa ovakvim pojavama, zaista može da se postavi znak pitanja pored izraza vjerske slobode, ali bi možda bilo važnije da društva pokušaju da shvate motivaciju onih koji zaplivaju ekstremističkim vodama.
- Bilo bi dobro da se pokuša shvatiti i da se dobije odgovor na pitanje zbog čega pojedinci imaju osjećaj da moraju da otputuju u Siriju, da moraju da uzmu oružje u ruke i da rizikuju svoje živote. Vjera je do devedesetih godina prošlog vijeka bila skoro nepoznat pojam na Balkanu, bez obzira o kojoj je vjeri riječ. Potpuno je normalo da je ljude nakon društvenih promjena počela interesovati vjera, i ne vjerujem da se bilo ko može sprečiti u vjerskim obredima, ali bi rukovodstva država i vlasti morale posvetiti veću pažnju na korišćenju vjere – naglasio je Seferi.
Kao što je kosovski novinar ukazao, u ovoj priči je najalarmantnije to što vlasti ne mogu da identifikuju svakog pojedinca koji se bori u Siriji, tako da se oni bez posljedica mogu i vratiti kući, i nastaviti da šire svoje ekstremističke stavove. Ovi ljudi su opasnost za cijelu regiju - naglašava Seferi.
