Sve je više mladih ljudi sa diplomama, ali mnogi od njih su bez posla ili na radnim mjestima koja zahtjevaju minimalne kvalifikacije
Avni Avdiju se može pohvaliti impresivnim akademskim kvalifikacijama sticanim u tri različite zemlje. Ovaj četrdesetdvogodišnjak ima tri diplome Univertziteta u Prištini, master diplomu Univerziteta u Tirani i doktorsku diplomu sa Univerziteta “Ćirilo i Metodije” u Skoplju.
Ali Avdiju nema posao. Njegov slučaj je ekstreman primjer pojave tipične za sve tri zemlje u kojima je studirao, kao i ostale zemlje Balkana – mladi ljudi završavaju studije na univerzitetima u sve većem broju, ali za njih nema posla. Ako i uspiju da se zaposle, to su po pravilu poslovi koji ne odgovaraju njihovim kvalifikacijama.
Kroz razgovore sa diplomcima, nastavnicima, kreatorima državnih politika i analitičarima, oslanjajući se na objavljene zvanične podatke, Balkanska istraživačka mreža, BIRN, pokušala je da otkrije razloge takvog stanja. Ti razlozi uključuju nepotizam u raspodjeli državnih poslova, državne politike fokusirane na povećanje broja studenata umjesto na kvalitet obrazovanja, loše stanje ekonomija u regionu i neuspjehe u razvoju programa koji odgovaraju potrebama tržišta rada.
BIRN-ov izvještaj takođe ispituje moguća rješenja za pomenute probleme i nudi pregled obrazovnog sistema u Austriji, zemlji sa jednom od najnižih stopa nezaposlenosti među mladima u Evropi.
Avdiju je etnički Albanac rođen u Kumanovu u Makedoniji. Živi naizmjenično na Kosovu i u Makedoniji, jer ima državljanstva obje zemlje. Stekao je diplome na odescima novinarstva, sociologije i filozofije, a doktorirao je na temi posvećenoj razvoju albanskih političkih partija u Albaniji, na Kosovu i u Makedoniji od 1990. do 2010.
Ipak, njegov jedini redovan prihod je pomoć za nezaposlene u iznosu od 45 eura mjesečno koju prima od makedonske države.
"Moj primer djeluje obeshrabrujuće na mlade ljude“, kaže on. "Jer pokazuje da nema svrhe vrijedno učiti i truditi se".
Njegova priča otkriva zašto mnogi diplomirani studenti tako teško dolaze do posla – u javnom sektoru poslovi se dobijaju isključivo posredovanjem političkih moćnika.
Godinama je konkurisao za poslove na univerzitetima u Prištini i Tetovu, gradu na zapadu Makedonije. Kaže da su mu u Tetovu otvoreno rekli da nema izgleda da dobije posao ako se ne učlani u političku partiju sa dovoljno uticaja da ga dovede na univerzitet.
"Podsmjevali su mi se. Rekli su da mi ne bi pomoglo ni 15 doktorata", kaže on.
"To je cijena koju plaćam za to što odbijam da budem konformista i ulizujem se političkim strankama na Kosovu i u Makedoniji."
Izgleda da tajno snimljeni razgovori državnih zvaničnika koji diskutuju o zapošljavanju i unapređivanju službenika koji podržavaju vladajuću stranku, koje je početkom godine objavila makedonska opozicija, konačno pružaju čvrst dokaz o tome.
Kosovski master konobari
Otkako je Kosovo objavilo nezavisnost 2008. godine, broj nezaposlenih diplomaca se više nego udvostručio, sa 2.953 na 6.840 prema podacima Ministarstva rada. Veliki broj diplomaca dolazi sa Univerziteta u Prištini, najstarijeg državnog univerziteta u zemlji koji svake godine podeli 5.200 diploma prvog stepena i 900 master diploma.
Posljednjih godina Kosovo je zahvatila "master manija". Sve više studenata vjeruje da će im postdiplomska kvalifikacija pomoći da se zaposle. Ali ni master diploma često nije dovoljna za pronalaženje pristojnog posla.
Blerim Çakolli, star 30 godina, stekao je diplomu prvog stepena i master diplomu na Pravnom fakultetu u Prištini. Otkako je dobio drugu diplomu radi s punim radnim vremenom – ali ne kao pravnik, već kao konobar u kafiću.
Možda neobiočno visok nivo obrazovanja među ugostiteljskim radnicima na Kosovu može objasniti zašto je prošle godine na jednoj web stranici o turizmu objavljeno da kosovski barmeni prave najbolji makiato na svijetu.
"Kada sam završio studije, prijavljivao sam se za poslove u struci, u ministarstvima, sudovima i drugim državnim institucijama, ali bez uspjeha“, kaže Çakolli.
Diplomirani pravnik Blerim Çakolli radi kao konobar u kafiću u centru Prištine.
Çakolli je obavio jednogodišnji pripravnički staž u Osnovnom sudu u Prištini i išao je na više stručnih kurseva.
Kad pita poslodavce zašto je odbijen, najčešće odgovaraju da mu nedostaju tri godine radnog iskustva. Ali, kao i Avdiju, on vjeruje da je pravi razlog rašireni partijski nepotizam.
"Oglasi za poslove u državnoj službi objavljuju se samo da bi se poštovala forma", kaže on. "Osoba koju su željeli da zaposle vjerovatno već radi na tom mjestu."
Mnogi misle isto kao Çakolli. Prema rezultatima ispitivanja javnog mnjenja [PDF format] koje je ove godine objavio UNDP, 81 odsto Kosovara vjeruje da su pri zapošljavanju u državnoj službi važniji porodične i partijske veze, mito i slični faktori nego kvaliteti kandidata.
Svega 15 odsto ispitanika smatra da obrazovanje, profesionalno iskustvo i obuka igraju važnu ulogu.
Kvantitet iznad kvaliteta
Analitičari smatraju da diplomci imaju problema u nalaženju posla i zbog loših obrazovnih politika. U posljednjih deset godina ministarstva su se fokusirala na povećanje broja studenata nauštrb kvaliteta obrazovanja, kaže Dukagjin Pupovci, izvršni direktor kosovskog Centra za obrazovanje, nevladine organizacije koja radi na unapređivanju obrazovnih standarda u školama i na univerzitetima.
Od 2008. godine, broj studenata na Univerzitetu u Prištini je porastao sa oko 30.000 na 53.000 – što je neobično velik broj za grad sa 200.000 stanovnika, prema popisu iz 2011. godine. Otvoreno je još pet državnih univerziteta i akreditovano blizu 25 privatnih.
Univerzitet u Prištini smatra se najboljim državnim univerzitetom u zemlji. Ipak, u oktobru 2015. rangiran je kao 4.046. na listi najboljih svjetskih univerziteta – daleko iza drugih univerziteta u regionu, uključujući Univerzitet u Ljubljani (216) i Univerziteta u Beogradu (431).
"Gotovo ništa nije učinjeno da se poboljša kvalitet visokog obrazovanja, što za rezultat ima produkovanje velikog broja diplomaca koji nisu pripremljeni za tržište rada", kaže Pupovci.
"Univerzitetska diploma donekle uvećava izglede za zaposlenje, ali preveliki broj novih diplomaca ipak otežava pronalaženje posla."
Vlada i dalje podstiče univerzitete da upisuju što više studenata. Prema statističkim pravilima koja se primjenjuju na Kosovu, studenti se ne evidentiraju kao nezaposleni. Uprkos tome stopa nezaposlenosti je veoma visoka, oko 35 odsto.
"Fabrike diploma"
U Albaniji je takođe zabilježen brz rast broja univerziteta i studenata. Između 2008. i 2013. godine broj studenata na albanskim državnim i privatnim univerzitetima se gotovo udvostručio, sa 93.000 na oko 173.000.
Time je otvorena rasprava o kvalitetu nastave. Prošle godine, premijer Edi Rama je naložio zatvaranje 18 privatnih škola kada je inspekcija pokazala da izdaju zvanja i diplome sumnjivog kvaliteta. Za samo nekoliko godina, rekao je Rama, privatni univerziteti su izdali 32.000 diploma – a polovinu tog broja je izdao samo jedan univerzitet.
Prije nego što je došao na vlast, Rama je kritikovao labave procedure akreditacije privatnih univerziteta koji su se, kako je rekao, pretvorili u "fabrike diploma".
I na Kosovu i u Albaniji zvaničnici govore da im je jasno da je reforma sistema univerziteta neophodna.
Ministar obrazovanja Kosova Arsim Bajrami kaže da je politika visokog obrazovanja bila fokusirana prije svega na povećanje broja državnih univerziteta, broja studenata i usklađivanje sistema visokog školstva na Kosovu sa evropski standardima.
Ipak, kaže on, "sada sprovodimo projekat koji treba da ispita potrebe tržišta rada i zahtjevaćemo od univerziteta da prilagode programe rezultatima istraživanja."
"Radimo na novom nacrtu zakona o visokom obrazovanju koji će uneti brojne promjene u cilju poboljšanja kvaliteta visokog obrazovanja", kaže on.
Ramina vlada je zatražila od grupe eksperata koje predvodi Arjan Gjonça, profesor demografije na Londonskoj školi ekonomije, da pripreme nacrt reformi sistema visokog školstva.
"Potrebne su nam institucije koje su u stanju da stvore studente budućnosti, dobro obučene mlade ljude koji se mogu zaposliti i pripremljeni su za život", rekao je Gjonça.
Međutim, nacrt zakona pripremljen na osnovu prijedloga komisije blokirao je predsjednik Albanije u avgustu, što je pokazalo koliko je teško načelne stavove pretvoriti u stvarnost. Parlament je u ponovnom pokušaju ipak uspio da izglasa ovaj zakon, uprkos protivljenju studentskih organizacija i mnogih akademika. Oni novi zakon vide kao pokušaj privatizacije visokog obrazovanja i smatraju da narušava principe autonomije univerziteta.
Dok se nešto ne promjeni, neke privatne kompanije će i dalje morati da se nose sa manjkom kvalifikovane radne snage.
"Brikos" je kompanija koja proizvodi cigle u malom mjestu Ranilug na istoku Kosova. Kompanija zapošljava 90 ljudi, ali šefovi kažu da je teško pronaći kvalifikovane radnike.
Dok smo obilazili pogon, jedan od direktora se požalio da su morali da dovedu inženjera iz Srbije da im instalira mašine jer na Kosovu nisu pronašli nikoga ko bi to uradio.
S druge strane, samo sa Univerziteta u Prištini svake godine izlazi više od 100 novih diplomiranih inženjera mašinstva.
Povezivanje teorije i prakse je najveći izazov za kosovske univerzitete. Univerzitet u Prištini, sa godišnjim budžetom od 30 miliona eura, ne može priuštiti najmodernije laboratorije. Ali nastavnici kažu da koriste ono što imaju da predoče studentima šta ih čeka poslije studija.
"Ne možemo im obezbjediti mnogo praktičnog rada ovde, ali trudimo se da studenti bar osjete buku mašina, da se ne uplaše kada sutra odu u pogon", kaše Shaban Buza, profesor mašinstva na Univerzitetu u Prištini.
Shaban Buza, profesor mašinstva, sa studentima u laboratoriji na Univerzitetu u Prištini
Buza, koji je u oktobru imenovan za rektora državnog Univerziteta u Đakovici na zapadu Kosova, kaže da se reforma visokog školstva mora odvijati paralelno sa analizom tržišta rada.
"Ne možemo imati strategiju obrazovanja bez strategije zapošljavanja i saznanja o tome koji će stručni profili biti potrebni u budućnosti", kaže on. "Danas imamo previše ekonomista i pravnika."
Mladi Evropljani
Na godišnjicu proglašenja nezavisnosti Kosova vlada je platila milione eura reklamnoj agenciji "Sachi & Sachi" da napravi kratak film pod naslovom "Kosovo, mladi Evropljani", koji će prikazati energičnu sliku najmlađe države u Evropi i njenih mladih stanovnika
Ali stvarnost je drugačija. Nezaposlenost mladih danas iznosi oko 60 odsto.
Mnogi od kosovskih mladih Evropljana su se opredjelili za budućnost na drugim dijelovima evropskog kontinenta.
Početkom ove godine, između 50.000 i 100.000 ljudi je napustilo zemlju, u potrazi za boljim ekonomskim izgledima u bogatijim zemljama Evropske unije.
Neki analitičari tvrde da ministri treba da prihvate ekonomsku migraciju kao životnu činjenicu na Kosovu – a obrazovne politike prilagode ne samo potrebama u zemlji nego i u inostranstvu.
"Migracija je potrebna Kosovu, tako je već generacijama", kaže Besa Shahini, jedna od autorki izvještaja Evropske inicijative za stabilnost, berlinske ekspertske organizacije, pod naslovom "Zašto je Kosovu potrebna migracija".
"Poslovi koje Kosovari dobijaju u inostranstvu zavise od kvaliteta obrazovanja na Kosovu", kaže ona, i dodaje da mnogi mladi studiraju ekonomiju i pravo umjesto da stiči "vještine koje se mogu prodati na tržištu", kao što su obrada drveta, tekstila ili pružanje usluga negovanja.
"Potrebno je koncentrisati se na pozivne škole na Kosovu da bi se mladi obučili za posolve u zemlji, ali i u inostranstvu", kaže ona.
Među onima čije su vještine najviše tražene nalaze se ljekari. U posljednje tri godine, više od 400 ljekara je napustilo zemlju, objavio je Sindikat zdravstvenih radnika Kosova. Prosječna plata specijaliste na Kosovu iznosi samo 600 eura – ako uopšte uspije da nađe posao.
Jedan specijalista koji je želeo da ostane anoniman izjavio je za BIRN da je primoran da radi u supermarketu otkako je otpušten s posla zato što je podržavao političku stranku koja je izgubila lokalne izbore.
Zov novih mogućnosti
Sektori koji su u ekspanziji i otvaraju nova radna na mjesta na Kosovu i u Albaniji često ne traže ljude sa univerzitetskim obrazovanjem.
Jednog sunčanog junskog dana, Andi Fosa, direktor kompanije "Tregi Kosovo" koja drži kol-centar u centralnom dijelu Prištine poznatom kao Pejton, dočekivao je kandidate za posao sa širokim osmjehom na licu. Svake sedmice dobija po nekoliko desetina prijava za posao. Kompanija zapošljava 70 ljudi koji preko telefona prodaju italijanske prehrambene proizvode kupcima u Njemačkoj i zemljama engleskog govornog područja.
Broj zaposlenih u "Tregi Kosovo" – ogranku internacionalne kompanije "3G Brothers Holding" iz Lugana u Švicarskoj – varira u zavisnosti od zadataka koje centar dobija. Prije nekoliko godina, na telefonima je radilo više od 170 ljudi.
Radnici u kol-centru Tregi Kosovo u centru Prištine
Kompanija koja je osnivač "Tregi Kosovo" ima sedam kol-centara u Albaniji. Zapravo, među 100 najvećih poslodavaca u Albaniji nalazi se 12 kol-centara koji zapošljavaju ukupno 9.500 ljudi, tvrdi Ardian Haqkaj, autor studije o trendovima u zapošljavanju u Albaniji objavljene ove godine.
Haqkaj kaže da je jedan od najzanimljivijih nalaza njegovog istraživanja bio podatak da 80 odsto kompanija koje je kontaktirao nema namjeru da zapošljava uposelnike sa visokom stručnom spremom u narednih 12 mjeseci.
"Planiraju da zapošljavaju mlade, ali ne nužno ljude sa univerzitetskim diplomama", kaže on. "To pokazuje da vlasnici ne zapošljavaju diplome i kvalifikacije nego ljude koji mogu da 'završe posao'."
Austrijski model
U Austriji, gdje nezaposlenost iznosi svega 6 odsto, možete dobiti dobro plaćen posao za kvalifikovanu radnu snagu i bez studiranja na univerzitetu.
Fevzi Hajra, star 21 godinu, završio je osnovnu školu na Kosovu, a sada završava posljednju godinu stručne škole u Gracu na jugu Austrije i istovremeno radi u mašinskoj kompaniji. Zarađuje oko 1.400 eura mjesečno i uskoro će postati kvalifikovani varilac. Zaključio je da više ne želi da ide na univerzitet.
Fevzi Hajra u pozivnoj školi u Gracu na jugu Austrije
Austrija ima jednu od najnižih stopa nezaposlenosti među mladima u Evropskoj uniji, koja je u junu 2015. iznosila oko 10 odsto.
U austrijskom obrazovnom sistemu učenici biraju jedan od dva smjera – opšte obrazovanje koje vodi do univerziteta ili stručno obrazovanje kojim stiču zvanje kvalifikovanog radnika, poznato kao Pozivno obrazovanje i obuka. Oko 80 odsto školske djece se poslije završetka nižih razreda srednje škole opredjeljuje za program pozivnog obrazovanja [PDF format].
"Austrija se nije koncentrisala samo na visoko obrazovanje, kao mnoge evropske zemlje… mi imamo razvijen sistem pozivnog obrazovanja koji učenike priprema za poslove koji su traženi na tržištu rada", kaže Thomas Meire, direktor IBW-a Austrija, ekspertske organizacije iz Beča specijalizovane za pozivno obrazovanje.
"Više od 90 odsto onih koji steknu pozivno obrazovanje kasnije pronađe posao."
Pozivno obrazovanje nije nepoznata ideja na Kosovu i u Albaniji. U obje zemlje postoje državne stručne škole, ali imaju veoma lošu reputaciju – za razliku od škole u Gracu koju pohađa Fevzi Hajra.
U njegovoj školi učenici mogu steći zvanje tehničara specijaliozovanog za čelik, mašine ili izradu alata. Mogu postati varioci, pa čak i sportski instruktori.
Austrijski sistem uključuje blisku saradnju između škola i kompanija u kojima učenici obavljaju praksu. U pogonu "Simensa" u Gracu u kojem se izrađuje donji stroj železničkih vagona učenici stiču znanja iz mehanike, čeličnih konstrukcija i mašinstva.
Učenici na praksi u pogonu Simensa u Gracu u Austriji
"Svake godine nam dođe 12 do 18 novih učenika. Ovdje kroz praksu nauče sve ono što studenti mašinstva uče na univerzitetu", kaže Martin Kahr koji nadgleda njihov rad.
Za to vrijeme, desetine hiljada srednjoškolaca na Kosovu hrle na univerzitete, nadajući se da neće završiti kao ljekar koji radi u supermarketu ili pravnik koji radi kao konobar u kafiću.
Fevzi Hajra sanja da se vrati na Kosovo i zajedno sa austrijskim partnerom otkupi mašinski pogon u rodnom Vučitrnu.
To možda izgleda kao preambiciozan plan, ali Hajra bar ima o čemu da sanja – za razliku od Avnija Avdijua, koji je poslije godina bezuspješne potrage za poslom sa pet fakultetskih diploma izgubio svaku nadu.
"U ovom regionu meritokratija je odavno mrtva", kaže on. "Vladaju porodične i političke veze i korupcija."
Jeton Mehmeti radi kao analitičar ddržavnih politika u Institutu GAP, kosovskoj ekspertskoj organizaciji na katedri za novinarstvo Univerziteta u Prištini. Tekst je nastao u okviru stipendije Balkan Fellowship for Journalistic Excellence, koju sprovodi Balkan Investigative Reporting Network sa podrškom ERSTE Foundation i Open Society Foundations
Ali Avdiju nema posao. Njegov slučaj je ekstreman primjer pojave tipične za sve tri zemlje u kojima je studirao, kao i ostale zemlje Balkana – mladi ljudi završavaju studije na univerzitetima u sve većem broju, ali za njih nema posla. Ako i uspiju da se zaposle, to su po pravilu poslovi koji ne odgovaraju njihovim kvalifikacijama.
Kroz razgovore sa diplomcima, nastavnicima, kreatorima državnih politika i analitičarima, oslanjajući se na objavljene zvanične podatke, Balkanska istraživačka mreža, BIRN, pokušala je da otkrije razloge takvog stanja. Ti razlozi uključuju nepotizam u raspodjeli državnih poslova, državne politike fokusirane na povećanje broja studenata umjesto na kvalitet obrazovanja, loše stanje ekonomija u regionu i neuspjehe u razvoju programa koji odgovaraju potrebama tržišta rada.
BIRN-ov izvještaj takođe ispituje moguća rješenja za pomenute probleme i nudi pregled obrazovnog sistema u Austriji, zemlji sa jednom od najnižih stopa nezaposlenosti među mladima u Evropi.
Avdiju je etnički Albanac rođen u Kumanovu u Makedoniji. Živi naizmjenično na Kosovu i u Makedoniji, jer ima državljanstva obje zemlje. Stekao je diplome na odescima novinarstva, sociologije i filozofije, a doktorirao je na temi posvećenoj razvoju albanskih političkih partija u Albaniji, na Kosovu i u Makedoniji od 1990. do 2010.
Ipak, njegov jedini redovan prihod je pomoć za nezaposlene u iznosu od 45 eura mjesečno koju prima od makedonske države.
"Moj primer djeluje obeshrabrujuće na mlade ljude“, kaže on. "Jer pokazuje da nema svrhe vrijedno učiti i truditi se".
Njegova priča otkriva zašto mnogi diplomirani studenti tako teško dolaze do posla – u javnom sektoru poslovi se dobijaju isključivo posredovanjem političkih moćnika.
Godinama je konkurisao za poslove na univerzitetima u Prištini i Tetovu, gradu na zapadu Makedonije. Kaže da su mu u Tetovu otvoreno rekli da nema izgleda da dobije posao ako se ne učlani u političku partiju sa dovoljno uticaja da ga dovede na univerzitet.
"Podsmjevali su mi se. Rekli su da mi ne bi pomoglo ni 15 doktorata", kaže on.
"To je cijena koju plaćam za to što odbijam da budem konformista i ulizujem se političkim strankama na Kosovu i u Makedoniji."
Izgleda da tajno snimljeni razgovori državnih zvaničnika koji diskutuju o zapošljavanju i unapređivanju službenika koji podržavaju vladajuću stranku, koje je početkom godine objavila makedonska opozicija, konačno pružaju čvrst dokaz o tome.
Kosovski master konobari
Otkako je Kosovo objavilo nezavisnost 2008. godine, broj nezaposlenih diplomaca se više nego udvostručio, sa 2.953 na 6.840 prema podacima Ministarstva rada. Veliki broj diplomaca dolazi sa Univerziteta u Prištini, najstarijeg državnog univerziteta u zemlji koji svake godine podeli 5.200 diploma prvog stepena i 900 master diploma.
Posljednjih godina Kosovo je zahvatila "master manija". Sve više studenata vjeruje da će im postdiplomska kvalifikacija pomoći da se zaposle. Ali ni master diploma često nije dovoljna za pronalaženje pristojnog posla.
Blerim Çakolli, star 30 godina, stekao je diplomu prvog stepena i master diplomu na Pravnom fakultetu u Prištini. Otkako je dobio drugu diplomu radi s punim radnim vremenom – ali ne kao pravnik, već kao konobar u kafiću.
Možda neobiočno visok nivo obrazovanja među ugostiteljskim radnicima na Kosovu može objasniti zašto je prošle godine na jednoj web stranici o turizmu objavljeno da kosovski barmeni prave najbolji makiato na svijetu.
"Kada sam završio studije, prijavljivao sam se za poslove u struci, u ministarstvima, sudovima i drugim državnim institucijama, ali bez uspjeha“, kaže Çakolli.
Diplomirani pravnik Blerim Çakolli radi kao konobar u kafiću u centru Prištine.
Çakolli je obavio jednogodišnji pripravnički staž u Osnovnom sudu u Prištini i išao je na više stručnih kurseva.
Kad pita poslodavce zašto je odbijen, najčešće odgovaraju da mu nedostaju tri godine radnog iskustva. Ali, kao i Avdiju, on vjeruje da je pravi razlog rašireni partijski nepotizam.
"Oglasi za poslove u državnoj službi objavljuju se samo da bi se poštovala forma", kaže on. "Osoba koju su željeli da zaposle vjerovatno već radi na tom mjestu."
Mnogi misle isto kao Çakolli. Prema rezultatima ispitivanja javnog mnjenja [PDF format] koje je ove godine objavio UNDP, 81 odsto Kosovara vjeruje da su pri zapošljavanju u državnoj službi važniji porodične i partijske veze, mito i slični faktori nego kvaliteti kandidata.
Svega 15 odsto ispitanika smatra da obrazovanje, profesionalno iskustvo i obuka igraju važnu ulogu.
Kvantitet iznad kvaliteta
Analitičari smatraju da diplomci imaju problema u nalaženju posla i zbog loših obrazovnih politika. U posljednjih deset godina ministarstva su se fokusirala na povećanje broja studenata nauštrb kvaliteta obrazovanja, kaže Dukagjin Pupovci, izvršni direktor kosovskog Centra za obrazovanje, nevladine organizacije koja radi na unapređivanju obrazovnih standarda u školama i na univerzitetima.
Od 2008. godine, broj studenata na Univerzitetu u Prištini je porastao sa oko 30.000 na 53.000 – što je neobično velik broj za grad sa 200.000 stanovnika, prema popisu iz 2011. godine. Otvoreno je još pet državnih univerziteta i akreditovano blizu 25 privatnih.
Univerzitet u Prištini smatra se najboljim državnim univerzitetom u zemlji. Ipak, u oktobru 2015. rangiran je kao 4.046. na listi najboljih svjetskih univerziteta – daleko iza drugih univerziteta u regionu, uključujući Univerzitet u Ljubljani (216) i Univerziteta u Beogradu (431).
"Gotovo ništa nije učinjeno da se poboljša kvalitet visokog obrazovanja, što za rezultat ima produkovanje velikog broja diplomaca koji nisu pripremljeni za tržište rada", kaže Pupovci.
"Univerzitetska diploma donekle uvećava izglede za zaposlenje, ali preveliki broj novih diplomaca ipak otežava pronalaženje posla."
Vlada i dalje podstiče univerzitete da upisuju što više studenata. Prema statističkim pravilima koja se primjenjuju na Kosovu, studenti se ne evidentiraju kao nezaposleni. Uprkos tome stopa nezaposlenosti je veoma visoka, oko 35 odsto.
"Fabrike diploma"
U Albaniji je takođe zabilježen brz rast broja univerziteta i studenata. Između 2008. i 2013. godine broj studenata na albanskim državnim i privatnim univerzitetima se gotovo udvostručio, sa 93.000 na oko 173.000.
Time je otvorena rasprava o kvalitetu nastave. Prošle godine, premijer Edi Rama je naložio zatvaranje 18 privatnih škola kada je inspekcija pokazala da izdaju zvanja i diplome sumnjivog kvaliteta. Za samo nekoliko godina, rekao je Rama, privatni univerziteti su izdali 32.000 diploma – a polovinu tog broja je izdao samo jedan univerzitet.
Prije nego što je došao na vlast, Rama je kritikovao labave procedure akreditacije privatnih univerziteta koji su se, kako je rekao, pretvorili u "fabrike diploma".
I na Kosovu i u Albaniji zvaničnici govore da im je jasno da je reforma sistema univerziteta neophodna.
Ministar obrazovanja Kosova Arsim Bajrami kaže da je politika visokog obrazovanja bila fokusirana prije svega na povećanje broja državnih univerziteta, broja studenata i usklađivanje sistema visokog školstva na Kosovu sa evropski standardima.
Ipak, kaže on, "sada sprovodimo projekat koji treba da ispita potrebe tržišta rada i zahtjevaćemo od univerziteta da prilagode programe rezultatima istraživanja."
"Radimo na novom nacrtu zakona o visokom obrazovanju koji će uneti brojne promjene u cilju poboljšanja kvaliteta visokog obrazovanja", kaže on.
Ramina vlada je zatražila od grupe eksperata koje predvodi Arjan Gjonça, profesor demografije na Londonskoj školi ekonomije, da pripreme nacrt reformi sistema visokog školstva.
"Potrebne su nam institucije koje su u stanju da stvore studente budućnosti, dobro obučene mlade ljude koji se mogu zaposliti i pripremljeni su za život", rekao je Gjonça.
Međutim, nacrt zakona pripremljen na osnovu prijedloga komisije blokirao je predsjednik Albanije u avgustu, što je pokazalo koliko je teško načelne stavove pretvoriti u stvarnost. Parlament je u ponovnom pokušaju ipak uspio da izglasa ovaj zakon, uprkos protivljenju studentskih organizacija i mnogih akademika. Oni novi zakon vide kao pokušaj privatizacije visokog obrazovanja i smatraju da narušava principe autonomije univerziteta.
Dok se nešto ne promjeni, neke privatne kompanije će i dalje morati da se nose sa manjkom kvalifikovane radne snage.
"Brikos" je kompanija koja proizvodi cigle u malom mjestu Ranilug na istoku Kosova. Kompanija zapošljava 90 ljudi, ali šefovi kažu da je teško pronaći kvalifikovane radnike.
Dok smo obilazili pogon, jedan od direktora se požalio da su morali da dovedu inženjera iz Srbije da im instalira mašine jer na Kosovu nisu pronašli nikoga ko bi to uradio.
S druge strane, samo sa Univerziteta u Prištini svake godine izlazi više od 100 novih diplomiranih inženjera mašinstva.
Povezivanje teorije i prakse je najveći izazov za kosovske univerzitete. Univerzitet u Prištini, sa godišnjim budžetom od 30 miliona eura, ne može priuštiti najmodernije laboratorije. Ali nastavnici kažu da koriste ono što imaju da predoče studentima šta ih čeka poslije studija.
"Ne možemo im obezbjediti mnogo praktičnog rada ovde, ali trudimo se da studenti bar osjete buku mašina, da se ne uplaše kada sutra odu u pogon", kaše Shaban Buza, profesor mašinstva na Univerzitetu u Prištini.
Shaban Buza, profesor mašinstva, sa studentima u laboratoriji na Univerzitetu u Prištini
Buza, koji je u oktobru imenovan za rektora državnog Univerziteta u Đakovici na zapadu Kosova, kaže da se reforma visokog školstva mora odvijati paralelno sa analizom tržišta rada.
"Ne možemo imati strategiju obrazovanja bez strategije zapošljavanja i saznanja o tome koji će stručni profili biti potrebni u budućnosti", kaže on. "Danas imamo previše ekonomista i pravnika."
Mladi Evropljani
Na godišnjicu proglašenja nezavisnosti Kosova vlada je platila milione eura reklamnoj agenciji "Sachi & Sachi" da napravi kratak film pod naslovom "Kosovo, mladi Evropljani", koji će prikazati energičnu sliku najmlađe države u Evropi i njenih mladih stanovnika
Ali stvarnost je drugačija. Nezaposlenost mladih danas iznosi oko 60 odsto.
Mnogi od kosovskih mladih Evropljana su se opredjelili za budućnost na drugim dijelovima evropskog kontinenta.
Početkom ove godine, između 50.000 i 100.000 ljudi je napustilo zemlju, u potrazi za boljim ekonomskim izgledima u bogatijim zemljama Evropske unije.
Neki analitičari tvrde da ministri treba da prihvate ekonomsku migraciju kao životnu činjenicu na Kosovu – a obrazovne politike prilagode ne samo potrebama u zemlji nego i u inostranstvu.
"Migracija je potrebna Kosovu, tako je već generacijama", kaže Besa Shahini, jedna od autorki izvještaja Evropske inicijative za stabilnost, berlinske ekspertske organizacije, pod naslovom "Zašto je Kosovu potrebna migracija".
"Poslovi koje Kosovari dobijaju u inostranstvu zavise od kvaliteta obrazovanja na Kosovu", kaže ona, i dodaje da mnogi mladi studiraju ekonomiju i pravo umjesto da stiči "vještine koje se mogu prodati na tržištu", kao što su obrada drveta, tekstila ili pružanje usluga negovanja.
"Potrebno je koncentrisati se na pozivne škole na Kosovu da bi se mladi obučili za posolve u zemlji, ali i u inostranstvu", kaže ona.
Među onima čije su vještine najviše tražene nalaze se ljekari. U posljednje tri godine, više od 400 ljekara je napustilo zemlju, objavio je Sindikat zdravstvenih radnika Kosova. Prosječna plata specijaliste na Kosovu iznosi samo 600 eura – ako uopšte uspije da nađe posao.
Jedan specijalista koji je želeo da ostane anoniman izjavio je za BIRN da je primoran da radi u supermarketu otkako je otpušten s posla zato što je podržavao političku stranku koja je izgubila lokalne izbore.
Zov novih mogućnosti
Sektori koji su u ekspanziji i otvaraju nova radna na mjesta na Kosovu i u Albaniji često ne traže ljude sa univerzitetskim obrazovanjem.
Jednog sunčanog junskog dana, Andi Fosa, direktor kompanije "Tregi Kosovo" koja drži kol-centar u centralnom dijelu Prištine poznatom kao Pejton, dočekivao je kandidate za posao sa širokim osmjehom na licu. Svake sedmice dobija po nekoliko desetina prijava za posao. Kompanija zapošljava 70 ljudi koji preko telefona prodaju italijanske prehrambene proizvode kupcima u Njemačkoj i zemljama engleskog govornog područja.
Broj zaposlenih u "Tregi Kosovo" – ogranku internacionalne kompanije "3G Brothers Holding" iz Lugana u Švicarskoj – varira u zavisnosti od zadataka koje centar dobija. Prije nekoliko godina, na telefonima je radilo više od 170 ljudi.
Radnici u kol-centru Tregi Kosovo u centru Prištine
Kompanija koja je osnivač "Tregi Kosovo" ima sedam kol-centara u Albaniji. Zapravo, među 100 najvećih poslodavaca u Albaniji nalazi se 12 kol-centara koji zapošljavaju ukupno 9.500 ljudi, tvrdi Ardian Haqkaj, autor studije o trendovima u zapošljavanju u Albaniji objavljene ove godine.
Haqkaj kaže da je jedan od najzanimljivijih nalaza njegovog istraživanja bio podatak da 80 odsto kompanija koje je kontaktirao nema namjeru da zapošljava uposelnike sa visokom stručnom spremom u narednih 12 mjeseci.
"Planiraju da zapošljavaju mlade, ali ne nužno ljude sa univerzitetskim diplomama", kaže on. "To pokazuje da vlasnici ne zapošljavaju diplome i kvalifikacije nego ljude koji mogu da 'završe posao'."
Austrijski model
U Austriji, gdje nezaposlenost iznosi svega 6 odsto, možete dobiti dobro plaćen posao za kvalifikovanu radnu snagu i bez studiranja na univerzitetu.
Fevzi Hajra, star 21 godinu, završio je osnovnu školu na Kosovu, a sada završava posljednju godinu stručne škole u Gracu na jugu Austrije i istovremeno radi u mašinskoj kompaniji. Zarađuje oko 1.400 eura mjesečno i uskoro će postati kvalifikovani varilac. Zaključio je da više ne želi da ide na univerzitet.
Fevzi Hajra u pozivnoj školi u Gracu na jugu Austrije
Austrija ima jednu od najnižih stopa nezaposlenosti među mladima u Evropskoj uniji, koja je u junu 2015. iznosila oko 10 odsto.
U austrijskom obrazovnom sistemu učenici biraju jedan od dva smjera – opšte obrazovanje koje vodi do univerziteta ili stručno obrazovanje kojim stiču zvanje kvalifikovanog radnika, poznato kao Pozivno obrazovanje i obuka. Oko 80 odsto školske djece se poslije završetka nižih razreda srednje škole opredjeljuje za program pozivnog obrazovanja [PDF format].
"Austrija se nije koncentrisala samo na visoko obrazovanje, kao mnoge evropske zemlje… mi imamo razvijen sistem pozivnog obrazovanja koji učenike priprema za poslove koji su traženi na tržištu rada", kaže Thomas Meire, direktor IBW-a Austrija, ekspertske organizacije iz Beča specijalizovane za pozivno obrazovanje.
"Više od 90 odsto onih koji steknu pozivno obrazovanje kasnije pronađe posao."
Pozivno obrazovanje nije nepoznata ideja na Kosovu i u Albaniji. U obje zemlje postoje državne stručne škole, ali imaju veoma lošu reputaciju – za razliku od škole u Gracu koju pohađa Fevzi Hajra.
U njegovoj školi učenici mogu steći zvanje tehničara specijaliozovanog za čelik, mašine ili izradu alata. Mogu postati varioci, pa čak i sportski instruktori.
Austrijski sistem uključuje blisku saradnju između škola i kompanija u kojima učenici obavljaju praksu. U pogonu "Simensa" u Gracu u kojem se izrađuje donji stroj železničkih vagona učenici stiču znanja iz mehanike, čeličnih konstrukcija i mašinstva.
Učenici na praksi u pogonu Simensa u Gracu u Austriji
"Svake godine nam dođe 12 do 18 novih učenika. Ovdje kroz praksu nauče sve ono što studenti mašinstva uče na univerzitetu", kaže Martin Kahr koji nadgleda njihov rad.
Za to vrijeme, desetine hiljada srednjoškolaca na Kosovu hrle na univerzitete, nadajući se da neće završiti kao ljekar koji radi u supermarketu ili pravnik koji radi kao konobar u kafiću.
Fevzi Hajra sanja da se vrati na Kosovo i zajedno sa austrijskim partnerom otkupi mašinski pogon u rodnom Vučitrnu.
To možda izgleda kao preambiciozan plan, ali Hajra bar ima o čemu da sanja – za razliku od Avnija Avdijua, koji je poslije godina bezuspješne potrage za poslom sa pet fakultetskih diploma izgubio svaku nadu.
"U ovom regionu meritokratija je odavno mrtva", kaže on. "Vladaju porodične i političke veze i korupcija."
Jeton Mehmeti radi kao analitičar ddržavnih politika u Institutu GAP, kosovskoj ekspertskoj organizaciji na katedri za novinarstvo Univerziteta u Prištini. Tekst je nastao u okviru stipendije Balkan Fellowship for Journalistic Excellence, koju sprovodi Balkan Investigative Reporting Network sa podrškom ERSTE Foundation i Open Society Foundations
