U tekstu se iznosi hronologija događaja vezanih za Srebrenicu, i izjave aktera koji idu u prilog tome da je zločin u Srebrenici bio očekivan
Novo istraživanje pokazuje da su Velika Britanija i SAD znale šest nedelja prije masakra u Srebrenici da će ta enklava pasti, ali su je žrtvovale, piše britanski Guardian. Kako ovaj list navodi, tadašnji šefovi država i političari upravo su oni koji će popuniti VIP mjesta u Srebrenici povodom obilježavanja 20. godišnjice masakra.
Srebrenica je žrtvovana u nastojanjima da se postigne mir, navodi ovaj list.
U tekstu naslovljenom "Kako su Britanija i SAD odlučile da prepuste Srebrenicu njenoj sudbini", autori, novinar Ed Vulliamy i bivša portparolka Haškog tribunala Florans Artman, bivša potparolka Tribunala u Hagu i savjetnica Karle del Ponte navode da "danas postoji masa dokaza da je pad Srebrenice bio dio politike tri velike sile - Britanije, Francuske i SAD - i rukovodstva Ujedinjenih nacija, u potrazi za mirom po svaku cijenu, mira na račun Srebrenice".
"Do sada, uvijek je isticano da je takozvana 'završna strategija' kojom se došlo do mirovnog sporazuma i poslijeratne mape Bosne, bila posljedica 'realnosti na terenu', nakon pada Srebrenice. Ono što se sada otkriva je da je 'završnica' prethodila tom padu i kako se ispostavlja - od njega zavisila", navode autori.
– U Potočarima će 11. jula biti govora i priznanja, ali je najmanje vjerovatno da će se čuti odgovor na pitanje: kako se zločin u Srebrenici dogodio? Zašto su odredi smrti bosanskih Srba nekontrolisano ubili više od 8.000 muškaraca i dječaka u nekoliko dana i to pred nosom trupa Ujedinjenih nacija koje su bile u zakonskoj obavezi da se zaštite žrtve? Ko je i zašto to dozvolio – navodi se u tekstu.
U tekstu se iznosi hronologija događaja vezanih za Srebrenicu, i izjave aktera koje idu u prilog tome da je zločin u Srebrenici bio očekivan.
Autori konstatuju da "danas postoji masa dokaza da je pad Srebrenice bio dio politike tri velike sile - Britanije, Francuske i SAD – i rukovodstva UN u potrazi za mirom po svaku cijenu, mira na račun Srebrenice”.
Navodi se takođe da je Savjet bezbjednosti UN još u maju 1993. podnio izvještaj u kojem je upozorio na potencijalni masakr ukoliko srpske snage uđu u Srebrenicu, ali da se već u proljeće 1995. velike sile nisu obazirale na to u nastojanju da podjele Bosnu između Srba, Muslimana i Hrvata.
Pisci teksta u "Guardianu" objašnjavaju kako su velike sile imale za cilj da se ukine postojanje enklava, da su bile svijesne da će uslijediti etničko čišćenje Srebrenice, ali i kako su pripadnici UNPROFOR ostavili civile nezaštićene i odbili da im pomognu.
Pojedini izvori ukazuju i da su 13. jula operativci američke CIA čak satelitskim putem pratili dešavanja u Srebrenici u izvesnoj centrali u Beču, kao i da je pokolj dozvoljen od strane velikih sila bez ikakvog pokušaja miješanja, a kamoli spašavanja žrtava.
U tekstu su opisani i susreti zapadnih funkcionera i pregovori sa predstavnicima muslimana, ali i Slobodanom MiIloševićem, Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem, ali i trud iskusnih diplomata kasnije da se dešavanja u Srebrenici predstave kao iznenađenje.
- Nijedan političar, diplomata i visoki vojni funkcioner nije našao za shodno ni da podnese ostavku zbog izdaje Srebrenice. Biće zanimljivo vidjeti da li će se bar nešto približno izvinjenju čuti sljedeće nedjelje od Britanije, Amerike ili Francuske – zaključuju autori, podsjećajući da su svi oni nakon Srebrenici unapređeni.
Novinari “Guardiana" temeljno su se pozabavili ulogom sljedećih aktera u dešavanjima u Srebrenici: Radovan Karadžić, politički lider bosanskih Srba, Slobodan Milošević, tadašnji predsjednik SFRJ, Alija Izetbegović, lider bosanskih Muslimana, Carl Bildt, švedski političar koji je postao specijalni izaslanik Evropske unije za bivšu Jugoslaviju, Anthony Lake, nacionalni savjetnik za bezbjednost tadašnjeg predsjednika SAD Bila Clintona, Malcolm Rifkind, tadašnji britanski ministar odbrane, Pauline Neville-Jones, britanski diplomata koji je predvodio delegaciju Velike Britanije u Dejtonu na mirovnim pregovorima, general Rupert Smith, britanski vojnik koji je je bio na čelu mirovnih snaga u BiH, pukovnik Joseph Kingori, kenijski oficir koji je bio vojni šef UN-a u Srebrenici, i general Bernard Janvier, francuski šef mirovnih snaga UN-a.
Srebrenica je žrtvovana u nastojanjima da se postigne mir, navodi ovaj list.
U tekstu naslovljenom "Kako su Britanija i SAD odlučile da prepuste Srebrenicu njenoj sudbini", autori, novinar Ed Vulliamy i bivša portparolka Haškog tribunala Florans Artman, bivša potparolka Tribunala u Hagu i savjetnica Karle del Ponte navode da "danas postoji masa dokaza da je pad Srebrenice bio dio politike tri velike sile - Britanije, Francuske i SAD - i rukovodstva Ujedinjenih nacija, u potrazi za mirom po svaku cijenu, mira na račun Srebrenice".
"Do sada, uvijek je isticano da je takozvana 'završna strategija' kojom se došlo do mirovnog sporazuma i poslijeratne mape Bosne, bila posljedica 'realnosti na terenu', nakon pada Srebrenice. Ono što se sada otkriva je da je 'završnica' prethodila tom padu i kako se ispostavlja - od njega zavisila", navode autori.
– U Potočarima će 11. jula biti govora i priznanja, ali je najmanje vjerovatno da će se čuti odgovor na pitanje: kako se zločin u Srebrenici dogodio? Zašto su odredi smrti bosanskih Srba nekontrolisano ubili više od 8.000 muškaraca i dječaka u nekoliko dana i to pred nosom trupa Ujedinjenih nacija koje su bile u zakonskoj obavezi da se zaštite žrtve? Ko je i zašto to dozvolio – navodi se u tekstu.
U tekstu se iznosi hronologija događaja vezanih za Srebrenicu, i izjave aktera koje idu u prilog tome da je zločin u Srebrenici bio očekivan.
Autori konstatuju da "danas postoji masa dokaza da je pad Srebrenice bio dio politike tri velike sile - Britanije, Francuske i SAD – i rukovodstva UN u potrazi za mirom po svaku cijenu, mira na račun Srebrenice”.
Navodi se takođe da je Savjet bezbjednosti UN još u maju 1993. podnio izvještaj u kojem je upozorio na potencijalni masakr ukoliko srpske snage uđu u Srebrenicu, ali da se već u proljeće 1995. velike sile nisu obazirale na to u nastojanju da podjele Bosnu između Srba, Muslimana i Hrvata.
Pisci teksta u "Guardianu" objašnjavaju kako su velike sile imale za cilj da se ukine postojanje enklava, da su bile svijesne da će uslijediti etničko čišćenje Srebrenice, ali i kako su pripadnici UNPROFOR ostavili civile nezaštićene i odbili da im pomognu.
Pojedini izvori ukazuju i da su 13. jula operativci američke CIA čak satelitskim putem pratili dešavanja u Srebrenici u izvesnoj centrali u Beču, kao i da je pokolj dozvoljen od strane velikih sila bez ikakvog pokušaja miješanja, a kamoli spašavanja žrtava.
U tekstu su opisani i susreti zapadnih funkcionera i pregovori sa predstavnicima muslimana, ali i Slobodanom MiIloševićem, Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem, ali i trud iskusnih diplomata kasnije da se dešavanja u Srebrenici predstave kao iznenađenje.
- Nijedan političar, diplomata i visoki vojni funkcioner nije našao za shodno ni da podnese ostavku zbog izdaje Srebrenice. Biće zanimljivo vidjeti da li će se bar nešto približno izvinjenju čuti sljedeće nedjelje od Britanije, Amerike ili Francuske – zaključuju autori, podsjećajući da su svi oni nakon Srebrenici unapređeni.
Novinari “Guardiana" temeljno su se pozabavili ulogom sljedećih aktera u dešavanjima u Srebrenici: Radovan Karadžić, politički lider bosanskih Srba, Slobodan Milošević, tadašnji predsjednik SFRJ, Alija Izetbegović, lider bosanskih Muslimana, Carl Bildt, švedski političar koji je postao specijalni izaslanik Evropske unije za bivšu Jugoslaviju, Anthony Lake, nacionalni savjetnik za bezbjednost tadašnjeg predsjednika SAD Bila Clintona, Malcolm Rifkind, tadašnji britanski ministar odbrane, Pauline Neville-Jones, britanski diplomata koji je predvodio delegaciju Velike Britanije u Dejtonu na mirovnim pregovorima, general Rupert Smith, britanski vojnik koji je je bio na čelu mirovnih snaga u BiH, pukovnik Joseph Kingori, kenijski oficir koji je bio vojni šef UN-a u Srebrenici, i general Bernard Janvier, francuski šef mirovnih snaga UN-a.
