Od početka 2015. preko 21.926 građana Kosova je poslalo zahtjev za azil u Mađarskoj. Nakon što ih je policija uhvatila, postoji šansa da će neki od njih biti primorani da uđu u prihvatilište za azilante u Mađarskoj. Aktivisti za ljudska prava širom Evrope govore o tome da zadržavanje tražilaca azila nije u skladu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, iako ova "prihvatilišta" koja liče na zatvore cvijetaju širom evropskog kontinenta.
Gruša Matevžič je pravnik Mađarskog helsinškog odbora, što je jedna od nekoliko neprofitnih organizacija u Mađarskoj koje imaju odobreni pristup prijemu i prihvatilišnim centrima širom države, na mjestima gdje se imigranti drže uslijed toga što su uhvaćeni u situacijama koje nisu propisane zakonom i gdje tražioci azila čekaju na ishod svojih slučajeva.
Širom Evrope postoji više od 300 imigracionih prihvatilišta – oni su poznati i kao zatvori. Aktivisti za ljudska prava širom kontinenta zahtevaju transparentnost, te da se civilnom društvu i medijima dozvoli pristup, iako je to rijetkost. Oni čak pozivaju na to da se prihvatilišta zatvore, tvrdeći da migranti nisu počinili zločin, niti im je doneta presuda da bi opravdano bili zatvoreni.
Godine 2014. Mađarska je primila 42.777 tražilaca azila, od kojih su 21.452 sa Kosova, prema mađarskoj Kancelariji za imigraciju i nacionalnosti. Od 22. februara, mađarske vlasti su već izbrojale 27.413 ljudi koji su poslali zahtjev za azil od početka 2015. godine, od kojih su 22.431 građani Kosova. Fenomen autobusa koji napuštaju sela i gradove širom te male republike se vrtoglavo povećao u posljednjim mesecima, a porodice, muškarci i žene pokušavaju da pronađu ilegalne puteve do bezgranične Šengen zone preko srpsko-mađarske granice.
Kosovo 2.0 je intervjuisalo Matevžić preko Skype-a, jer se ona bavi pružanjem pravne pomoći tražiocima azila i izveštavala je za međunarodne baze podataka sa informacijama o azilu – poput one koja se zove AIDA. Njen rad ima za cilj da se uhvati ukoštac sa složenim pravnim procedurama sa kojima se građani Kosova suočavaju nakon što su uhvaćeni u situaciji koja nije po zakonu čim stignu u Mađarsku, čekajući da im se pravni status riješi, ili jednostavno čekaju šansu da bi nastavili dalje.
Šta se desi kosovskom migrantu ako ga uhvati policija na mađarskoj teritoriji?
Prvu stvar koju valja imati na umu je da oni ne ostaju u Mađarskoj – Mađarska je tranzitna zemlja i njihov cilj je dospeti u Njemačku, nekad u Francusku, ali uvijek u neku državu Zapadne Evrope. To je važna činjenica, jer je za Mađarsku najveći pritisak na samom početku, to jest onda kada osoba uđe u državu. Hapšenje ljudi kada prvi put uđu u Mađarsku je najveći problem mađarskih vlasti, jer tada oni nailaze na najveći broj migranata. Oni kasnije odlaze, tako da kampovi nisu puni. Oko 400 ljudi stiže svakodnevno.
Šta im se dešava nakon što ih policija zaustavi?
Prvo ih policija uhapsi, (zadržavaju se) 24 časa, iako nam je rečeno da tamo ostaju i do 80 časova. Ukoliko su uhvaćeni u blizini granice sa Srbijom, obično se odvode u policijsku stanicu u Segedinu, u novoj zgradi u mjestu Reske na granici. Segedin je najveći grad u regionu, tako da tamo postoji policijska stanica koja je odgovorna za one koji su uhapšeni/zadržani. A sada, uslijed velikog porasta brojki, oni su postavili kontejnere na jednom terenu. Tražioci azila su kazali da su uslovi tamo vrlo loši. Ti kontejneri imaju slabo grijanje i tamo je hladno. Mnogo ljudi je smješteno u jednoj sobi gdje jedva mogu da sjede ili leže; ne postoji ni linija razdvajanja/posebna prostorija za ugrožene ljude (koji su diskriminisani ili su zlostavljani). Oni razdvajaju majke i djecu od muškaraca, ali tek nakon nekoliko sati.
Prije nekoliko nedjelja, kada su moje kolege posjetile kamp, vidjeli su dvanaestogodišnjeg epileptičnog dječaka koji ne prolazi ni kroz kakav tretman. Samo je bio prekriven nekim čaršavima. Takođe, hrana je vrlo loša, uglavnom se daje samo sendvič i malo vode. Kao da im te obroke bacaju, jer ne dobija svako paket sa hranom, već se hrana baca u sobu i onda treba oni da je uzmu. Onda moraju ostaviti svoje lične stvari ispred svojih soba, i nema nikakvog nadgledanja, niti im daju neke obeleživače koji će im pokazati šta je čije vlasništvo. Kada su pušteni odatle, nisu mogli pronaći svoje torbe a možda su u njima imali novac, ili lijekove, i tako se izgube važne lične stvari.
Skoro je izvještavano i o tome da je policija vrlo agresivna; čuli smo da su ljudi pretučeni i da je bilo verbalnih napada. Situacija tamo je vrlo nehumana. Policija ih uhvati i oni ne mogu odatle otići sve dok (vlada) ne odluči o tome šta da se sa njima čini. Kada zatraže azil, oni budu poslati ili u prihvatilište, gdje imaju slobodu da izađu, ili u prihvatilište za azilante, gdje su zadržani. Vrlo je nejasno kako se odlučuje kuda će biti poslati – ne postoji jasan obrazac.
Razumeti ono što se događa: postoji mogućnost da zatražite azil, ili ako to ne uradite, dobijate status imigranta ili se nalazite u neregularnoj situaciji. Postoji otvoreno prihvatilište, prihvatilište za azilante, kao i prihvatilište za imigrante, a posljednja dva su kampovi u kojima se ljudi zadržavaju i nije im dozvoljen odlazak.
Da. Skoro svi građani Kosova zahtjevaju azil, kako brojke pokazuju. Onda su stavljeni u otvorena prihvatilišta, ili ostaju u prihvatilišta za azilante, iako mnogi zaista nisu smješteni u centre za zadržavanje/pritvor. Ukoliko ne apliciraju za azil, onda će biti stavljeni u prihvatilišta za imigrante. Ukoliko ne apliciraju za azil i bivaju uhvaćeni u blizini Srbije, onda će vrlo brzo biti vraćeni u Srbiju na osnovu Sporazuma o readmisiji koji je Mađarska postigla sa Srbijom; ako vas uhvate na određenoj udaljenosti od granice, onda se pretpostavlja da ste u Mađarsku došli iz Srbije, te vas onda Srbi moraju prihvatiti, ili ako imate bilo kakav dokaz da ste ranije bili u Srbiji, i to se radi vrlo brzo. Oni koji ne budu odmah vraćeni i ne apliciraju za azil bivaju smješteni u prihvatilišta za azilante, i oni su u proceduri za povratak, čekajući na deportaciju.
Usredsredimo se na način na koji prihvatilišta za azilante utiču na život ljude sa Kosova. Koliko vremena jedna osoba može u takvom prihvatilištu provesti, po zakonu?
Prema zakonu, riječ je o periodu od najviše 6 mjeseci, ali je za porodice to 30 dana. U praksi je to i kraće, a posebno za građane Kosova. Čim se odluka o azilu donese, čak iako je ona odrična/negativna, onda će tu osobu pustiti na slobodu. On/ona se može žaliti sudu, ali o tom slučaju onda više ne odlučuju vlasti koje su zadužene za azil, tako da oni više ne zadržavaju tu osobu. U slučaju građana Kosova, jer većina njih dolazi kao gastarbajteri, oni nemaju dobre razloge da bi dobili status izbjeglice, tako da postoje slučajevi koji su već odbijeni rano u fazi za prihvatanje. To znači da u roku od trideset dana oni dobijaju odričnu/negativnu odluku, jer oni smatraju da im je njihov zahtjev neosnovan. U prosjeku, oni su zadržani oko dvije nedjelje. Onda se puštaju i, prema zakonu, moraju ostati na mjestu gdje su dostupni vlastima, kao što je Otvoreno prihvatilište, ali, u praksi, svi odlaze. Kada su pušteni, onda imaju još tri dana da se žale na odluku, te procedura za vraćanje može otpočeti tek nakon ta tri dana. Oni to znaju, tako da odlaze smjesta i nastavljaju svoj put u druge države. Ukoliko ne odu, procedura za vraćanje na Kosovo otpočinje, ali nije lako vratiti nekoga na Kosovo: U ovom trenutku, Srbija ne prihvata presjedanje ili premještaj preko svoje teritorije ka Kosovu. Oni prihvataju ljude nazad u Srbiju prema Sporazumu o readmisiji, ali ako Mađarska hoće da organizuje transfer do Kosova, Srbija i dalje ne dozvoljava da se njena teritorija za to koristi, pa mađarske vlasti moraju da ukrcaju ljude na avion, što košta. Oni to obično rade jednom na svakih nekoliko mjeseci, ali moraju dobiti dokumenta od kosovskog konzula, a riječ je o jednoj jedinoj osoba koja biva preplavljena poslom. Proces može potrajati i nekoliko mjeseci. Mađarska Kancelarija za imigraciju plaća te letove, ali ako nađu novac kod te osobe, onda se taj novac iskoristi kako bi se kupila karta. Ukolika osoba nema novac, onda je za to odgovorna vlast zadužena za imigraciju koja je odgovorna za povratak. Skoro su Mađarska i Srbija postigli sporazum koji će stupiti na snagu za nekoliko nedjelja, i mađarska policija će autobusima vraćati ljude na Kosovo kroz Srbiju. Oni kažu da će ljudi koji bivaju vraćeni morati da plate troškove te procedure, ali ko će ga znati šta će kasnije uraditi, jer mislim da takva odluka nije primjenjiva. Policija onda izdaje zabranu ulaska onima koji se vrate i više nisu tražioci azila i onima koji nikada nisu aplicirali za taj status jer su ilegalno ušli u Mađarsku.
U kakvom su stanju prihvatilišta za azilante?
Stanje se razlikuje od mjesta do mjesta. Mjesto u kom smo skoro bili (na jugu), Bekeščaba (u kom je 109 osoba zadržano u trenutku pravljenja ovog intervjua, a 107 su sa Kosova) je najbolje mjesto od sva tri, i ne kažemo da je to prihvatilište u redu, ali je relativno dobro sređeno. Bekeščaba ima veliko dvorište sa drvećem i ljudi mogu biti vani sve vrijeme. Ostala dva mjesta imaju manja dvorišta gdje nemate šta da radite. U Bekeščabi mogu da se bave sportom, postoji sala za gimnastiku, imaju obroke triput dnevno, iako se žale na hranu. Na tu žalbu nailazimo svuda. Postoji drugo prihvatilište u Debrecinu u kom se sada zadržavaju porodice i gdje je situacija mnogo gora. Dvorište je vrlo malo, sobe nemaju udobna mjesta za sjedenje, i ne postoji osnovna oprema, nema igračaka za djecu, nema bilo kakvih aktivnosti. Ljudi koji tamo odsedaju se žale na tretman obezbjeđenja. Njirbator je treće mjesto sa prihvatilištem za azilante, u blizini granice sa Ukrajinom.
Skoro ste bili na terenu i upoznali ste se sa građanima Kosova koji su u prihvatilištima. Kako im je?
Oni su vrlo dobrog zdravlja, niko se nije žalio na zdravstvene probleme. Najviše je riječ o mladim muškarcima, uglavnom od dvadesetak godina ili mlađi; oni su svi rekli da su došli na posao i za bolju budućnost. Ono što stvarno žele da znaju jeste koliko će dugo biti zadržani – "Kada mogu da odem?" Mi im ne možemo zaista mnogo pomoći, jer nemaju dobre razloge za dobijanje azila. Ima onih koji kažu da su im pretili oni koji regrutuju vojnike za Islamsku državu, a bilo je i Roma koji su mogli da govore da su diskriminisani ili da su im pretili pojedinci koji nisu dio vlasti. Jer, sistem zaštite (poput policije) se može smatrati slabim ili jadnim na Kosovu, onda bi govoreći tako nešto – mogli da postignu barem nešto. Mogli bismo im pomoći ako zahtjevaju našu pomoć, u takvim slučajevima, ali dosad nismo imali takve slučajeve, obično tvrde da imaju vrlo loše materijalno stanje, da su siromašni, gladni, ili tvrde da imaju drugi problem i ipak odlaze. Ali, šta se to dešava na Kosovu u pogledu humanitarstva; nije riječ o jednostavnim gastarbajterima; nije pitanje azila, i trebalo bi da postoje drugi načini za riješavanje tog problema.
Širom Evrope, postoje odlične inicijative, poput Open Access Now-a. Ta inicijativa se bavi zatvaranjem prihvatilišta za imigrante ili tražioce azila. Kakva je situacija u Mađarskoj po tom pitanju?
Ovdje je suprotno od toga da se zaustavljaju. Skoro je premijer Viktor Orban dao govor u kom je rekao da svi tražioci azila treba da budu zadržani u zatvorima za imigrante i da se onda vrate u svoje zemlje odmah, osim u slučaju kada je riječ o izbjeglicama. Vlada te migrante predstavlja kao nešto opasno i loše. Postoji veća tendencija da oni budu zadržani nego da budu pušteni ili da ta prihvatilišta budu zatvorena, to je sigurno.
Mi, u stvari, mislimo da ova vrsta zadržavanja tražilaca azila nije u skladu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Član 5 te konvencije dozvoljava zadržavanja iz dva razloga: "da bi se spriječio ulazak određene osobe u državu ili ulazak one osobe protiv koje su preduzete radnje koje su u vezi sa deportacijom i ekstradicijom". U slučaju tražilaca azila, mi zaista ne vidimo kako to oni spadaju tu. Oni su već prihvaćeni u toj državi i dozvoljeno im je da budu u Mađarskoj tokom procedure za azil, te prema tome prvi razlog nije validan; i oni nisu u procesu deportacije ili ekstradicije jer to nije dozvoljeno ako neko želi da bude tražilac azila, pa prema tome ni drugi razlog nije validan. Dobili smo tri slučaja u Strazburu, prije nego što je novo zakonodavstvo sprovedeno.
Možemo čak reći da, ako građanin Kosova zadržan tokom procedure traženja azila, želi da prijavi slučaj i upozna Evropski sud za ljudska prava o tome, da li bi taj građanin to mogao uraditi?
Kada su u pitanju porodice, naravno. Mi vjerujemo da bi zadržavanje porodica jasno bilo protiv Evropske konvencije o ljudskim pravima, jer se zadržavanje naređuje bez ikakvog uzimanja u obzir dobrobit djeteta, i postojali su takvi slučajevi u Strazburu, ali ne protiv Mađarske. Zaista bismo htjeli to da pokušamo. Što se tiče pojedinačnih muškaraca ili žena, pa zavisi... Riječ je o direktivi Evropske unije koja dozvoljava zadržavanja tražilaca azila, a sud je bio fleksibilan i ranije. Ukoliko se sud složi sa našom argumentacijom, čitava stvar se stavlja pod znak pitanja.
Širom Evrope postoji više od 300 imigracionih prihvatilišta – oni su poznati i kao zatvori. Aktivisti za ljudska prava širom kontinenta zahtevaju transparentnost, te da se civilnom društvu i medijima dozvoli pristup, iako je to rijetkost. Oni čak pozivaju na to da se prihvatilišta zatvore, tvrdeći da migranti nisu počinili zločin, niti im je doneta presuda da bi opravdano bili zatvoreni.
Godine 2014. Mađarska je primila 42.777 tražilaca azila, od kojih su 21.452 sa Kosova, prema mađarskoj Kancelariji za imigraciju i nacionalnosti. Od 22. februara, mađarske vlasti su već izbrojale 27.413 ljudi koji su poslali zahtjev za azil od početka 2015. godine, od kojih su 22.431 građani Kosova. Fenomen autobusa koji napuštaju sela i gradove širom te male republike se vrtoglavo povećao u posljednjim mesecima, a porodice, muškarci i žene pokušavaju da pronađu ilegalne puteve do bezgranične Šengen zone preko srpsko-mađarske granice.
Kosovo 2.0 je intervjuisalo Matevžić preko Skype-a, jer se ona bavi pružanjem pravne pomoći tražiocima azila i izveštavala je za međunarodne baze podataka sa informacijama o azilu – poput one koja se zove AIDA. Njen rad ima za cilj da se uhvati ukoštac sa složenim pravnim procedurama sa kojima se građani Kosova suočavaju nakon što su uhvaćeni u situaciji koja nije po zakonu čim stignu u Mađarsku, čekajući da im se pravni status riješi, ili jednostavno čekaju šansu da bi nastavili dalje.
Šta se desi kosovskom migrantu ako ga uhvati policija na mađarskoj teritoriji?
Prvu stvar koju valja imati na umu je da oni ne ostaju u Mađarskoj – Mađarska je tranzitna zemlja i njihov cilj je dospeti u Njemačku, nekad u Francusku, ali uvijek u neku državu Zapadne Evrope. To je važna činjenica, jer je za Mađarsku najveći pritisak na samom početku, to jest onda kada osoba uđe u državu. Hapšenje ljudi kada prvi put uđu u Mađarsku je najveći problem mađarskih vlasti, jer tada oni nailaze na najveći broj migranata. Oni kasnije odlaze, tako da kampovi nisu puni. Oko 400 ljudi stiže svakodnevno.
Šta im se dešava nakon što ih policija zaustavi?
Prvo ih policija uhapsi, (zadržavaju se) 24 časa, iako nam je rečeno da tamo ostaju i do 80 časova. Ukoliko su uhvaćeni u blizini granice sa Srbijom, obično se odvode u policijsku stanicu u Segedinu, u novoj zgradi u mjestu Reske na granici. Segedin je najveći grad u regionu, tako da tamo postoji policijska stanica koja je odgovorna za one koji su uhapšeni/zadržani. A sada, uslijed velikog porasta brojki, oni su postavili kontejnere na jednom terenu. Tražioci azila su kazali da su uslovi tamo vrlo loši. Ti kontejneri imaju slabo grijanje i tamo je hladno. Mnogo ljudi je smješteno u jednoj sobi gdje jedva mogu da sjede ili leže; ne postoji ni linija razdvajanja/posebna prostorija za ugrožene ljude (koji su diskriminisani ili su zlostavljani). Oni razdvajaju majke i djecu od muškaraca, ali tek nakon nekoliko sati.
Prije nekoliko nedjelja, kada su moje kolege posjetile kamp, vidjeli su dvanaestogodišnjeg epileptičnog dječaka koji ne prolazi ni kroz kakav tretman. Samo je bio prekriven nekim čaršavima. Takođe, hrana je vrlo loša, uglavnom se daje samo sendvič i malo vode. Kao da im te obroke bacaju, jer ne dobija svako paket sa hranom, već se hrana baca u sobu i onda treba oni da je uzmu. Onda moraju ostaviti svoje lične stvari ispred svojih soba, i nema nikakvog nadgledanja, niti im daju neke obeleživače koji će im pokazati šta je čije vlasništvo. Kada su pušteni odatle, nisu mogli pronaći svoje torbe a možda su u njima imali novac, ili lijekove, i tako se izgube važne lične stvari.
Skoro je izvještavano i o tome da je policija vrlo agresivna; čuli smo da su ljudi pretučeni i da je bilo verbalnih napada. Situacija tamo je vrlo nehumana. Policija ih uhvati i oni ne mogu odatle otići sve dok (vlada) ne odluči o tome šta da se sa njima čini. Kada zatraže azil, oni budu poslati ili u prihvatilište, gdje imaju slobodu da izađu, ili u prihvatilište za azilante, gdje su zadržani. Vrlo je nejasno kako se odlučuje kuda će biti poslati – ne postoji jasan obrazac.
Razumeti ono što se događa: postoji mogućnost da zatražite azil, ili ako to ne uradite, dobijate status imigranta ili se nalazite u neregularnoj situaciji. Postoji otvoreno prihvatilište, prihvatilište za azilante, kao i prihvatilište za imigrante, a posljednja dva su kampovi u kojima se ljudi zadržavaju i nije im dozvoljen odlazak.
Da. Skoro svi građani Kosova zahtjevaju azil, kako brojke pokazuju. Onda su stavljeni u otvorena prihvatilišta, ili ostaju u prihvatilišta za azilante, iako mnogi zaista nisu smješteni u centre za zadržavanje/pritvor. Ukoliko ne apliciraju za azil, onda će biti stavljeni u prihvatilišta za imigrante. Ukoliko ne apliciraju za azil i bivaju uhvaćeni u blizini Srbije, onda će vrlo brzo biti vraćeni u Srbiju na osnovu Sporazuma o readmisiji koji je Mađarska postigla sa Srbijom; ako vas uhvate na određenoj udaljenosti od granice, onda se pretpostavlja da ste u Mađarsku došli iz Srbije, te vas onda Srbi moraju prihvatiti, ili ako imate bilo kakav dokaz da ste ranije bili u Srbiji, i to se radi vrlo brzo. Oni koji ne budu odmah vraćeni i ne apliciraju za azil bivaju smješteni u prihvatilišta za azilante, i oni su u proceduri za povratak, čekajući na deportaciju.
Usredsredimo se na način na koji prihvatilišta za azilante utiču na život ljude sa Kosova. Koliko vremena jedna osoba može u takvom prihvatilištu provesti, po zakonu?
Prema zakonu, riječ je o periodu od najviše 6 mjeseci, ali je za porodice to 30 dana. U praksi je to i kraće, a posebno za građane Kosova. Čim se odluka o azilu donese, čak iako je ona odrična/negativna, onda će tu osobu pustiti na slobodu. On/ona se može žaliti sudu, ali o tom slučaju onda više ne odlučuju vlasti koje su zadužene za azil, tako da oni više ne zadržavaju tu osobu. U slučaju građana Kosova, jer većina njih dolazi kao gastarbajteri, oni nemaju dobre razloge da bi dobili status izbjeglice, tako da postoje slučajevi koji su već odbijeni rano u fazi za prihvatanje. To znači da u roku od trideset dana oni dobijaju odričnu/negativnu odluku, jer oni smatraju da im je njihov zahtjev neosnovan. U prosjeku, oni su zadržani oko dvije nedjelje. Onda se puštaju i, prema zakonu, moraju ostati na mjestu gdje su dostupni vlastima, kao što je Otvoreno prihvatilište, ali, u praksi, svi odlaze. Kada su pušteni, onda imaju još tri dana da se žale na odluku, te procedura za vraćanje može otpočeti tek nakon ta tri dana. Oni to znaju, tako da odlaze smjesta i nastavljaju svoj put u druge države. Ukoliko ne odu, procedura za vraćanje na Kosovo otpočinje, ali nije lako vratiti nekoga na Kosovo: U ovom trenutku, Srbija ne prihvata presjedanje ili premještaj preko svoje teritorije ka Kosovu. Oni prihvataju ljude nazad u Srbiju prema Sporazumu o readmisiji, ali ako Mađarska hoće da organizuje transfer do Kosova, Srbija i dalje ne dozvoljava da se njena teritorija za to koristi, pa mađarske vlasti moraju da ukrcaju ljude na avion, što košta. Oni to obično rade jednom na svakih nekoliko mjeseci, ali moraju dobiti dokumenta od kosovskog konzula, a riječ je o jednoj jedinoj osoba koja biva preplavljena poslom. Proces može potrajati i nekoliko mjeseci. Mađarska Kancelarija za imigraciju plaća te letove, ali ako nađu novac kod te osobe, onda se taj novac iskoristi kako bi se kupila karta. Ukolika osoba nema novac, onda je za to odgovorna vlast zadužena za imigraciju koja je odgovorna za povratak. Skoro su Mađarska i Srbija postigli sporazum koji će stupiti na snagu za nekoliko nedjelja, i mađarska policija će autobusima vraćati ljude na Kosovo kroz Srbiju. Oni kažu da će ljudi koji bivaju vraćeni morati da plate troškove te procedure, ali ko će ga znati šta će kasnije uraditi, jer mislim da takva odluka nije primjenjiva. Policija onda izdaje zabranu ulaska onima koji se vrate i više nisu tražioci azila i onima koji nikada nisu aplicirali za taj status jer su ilegalno ušli u Mađarsku.
U kakvom su stanju prihvatilišta za azilante?
Stanje se razlikuje od mjesta do mjesta. Mjesto u kom smo skoro bili (na jugu), Bekeščaba (u kom je 109 osoba zadržano u trenutku pravljenja ovog intervjua, a 107 su sa Kosova) je najbolje mjesto od sva tri, i ne kažemo da je to prihvatilište u redu, ali je relativno dobro sređeno. Bekeščaba ima veliko dvorište sa drvećem i ljudi mogu biti vani sve vrijeme. Ostala dva mjesta imaju manja dvorišta gdje nemate šta da radite. U Bekeščabi mogu da se bave sportom, postoji sala za gimnastiku, imaju obroke triput dnevno, iako se žale na hranu. Na tu žalbu nailazimo svuda. Postoji drugo prihvatilište u Debrecinu u kom se sada zadržavaju porodice i gdje je situacija mnogo gora. Dvorište je vrlo malo, sobe nemaju udobna mjesta za sjedenje, i ne postoji osnovna oprema, nema igračaka za djecu, nema bilo kakvih aktivnosti. Ljudi koji tamo odsedaju se žale na tretman obezbjeđenja. Njirbator je treće mjesto sa prihvatilištem za azilante, u blizini granice sa Ukrajinom.
Skoro ste bili na terenu i upoznali ste se sa građanima Kosova koji su u prihvatilištima. Kako im je?
Oni su vrlo dobrog zdravlja, niko se nije žalio na zdravstvene probleme. Najviše je riječ o mladim muškarcima, uglavnom od dvadesetak godina ili mlađi; oni su svi rekli da su došli na posao i za bolju budućnost. Ono što stvarno žele da znaju jeste koliko će dugo biti zadržani – "Kada mogu da odem?" Mi im ne možemo zaista mnogo pomoći, jer nemaju dobre razloge za dobijanje azila. Ima onih koji kažu da su im pretili oni koji regrutuju vojnike za Islamsku državu, a bilo je i Roma koji su mogli da govore da su diskriminisani ili da su im pretili pojedinci koji nisu dio vlasti. Jer, sistem zaštite (poput policije) se može smatrati slabim ili jadnim na Kosovu, onda bi govoreći tako nešto – mogli da postignu barem nešto. Mogli bismo im pomoći ako zahtjevaju našu pomoć, u takvim slučajevima, ali dosad nismo imali takve slučajeve, obično tvrde da imaju vrlo loše materijalno stanje, da su siromašni, gladni, ili tvrde da imaju drugi problem i ipak odlaze. Ali, šta se to dešava na Kosovu u pogledu humanitarstva; nije riječ o jednostavnim gastarbajterima; nije pitanje azila, i trebalo bi da postoje drugi načini za riješavanje tog problema.
Širom Evrope, postoje odlične inicijative, poput Open Access Now-a. Ta inicijativa se bavi zatvaranjem prihvatilišta za imigrante ili tražioce azila. Kakva je situacija u Mađarskoj po tom pitanju?
Ovdje je suprotno od toga da se zaustavljaju. Skoro je premijer Viktor Orban dao govor u kom je rekao da svi tražioci azila treba da budu zadržani u zatvorima za imigrante i da se onda vrate u svoje zemlje odmah, osim u slučaju kada je riječ o izbjeglicama. Vlada te migrante predstavlja kao nešto opasno i loše. Postoji veća tendencija da oni budu zadržani nego da budu pušteni ili da ta prihvatilišta budu zatvorena, to je sigurno.
Mi, u stvari, mislimo da ova vrsta zadržavanja tražilaca azila nije u skladu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Član 5 te konvencije dozvoljava zadržavanja iz dva razloga: "da bi se spriječio ulazak određene osobe u državu ili ulazak one osobe protiv koje su preduzete radnje koje su u vezi sa deportacijom i ekstradicijom". U slučaju tražilaca azila, mi zaista ne vidimo kako to oni spadaju tu. Oni su već prihvaćeni u toj državi i dozvoljeno im je da budu u Mađarskoj tokom procedure za azil, te prema tome prvi razlog nije validan; i oni nisu u procesu deportacije ili ekstradicije jer to nije dozvoljeno ako neko želi da bude tražilac azila, pa prema tome ni drugi razlog nije validan. Dobili smo tri slučaja u Strazburu, prije nego što je novo zakonodavstvo sprovedeno.
Možemo čak reći da, ako građanin Kosova zadržan tokom procedure traženja azila, želi da prijavi slučaj i upozna Evropski sud za ljudska prava o tome, da li bi taj građanin to mogao uraditi?
Kada su u pitanju porodice, naravno. Mi vjerujemo da bi zadržavanje porodica jasno bilo protiv Evropske konvencije o ljudskim pravima, jer se zadržavanje naređuje bez ikakvog uzimanja u obzir dobrobit djeteta, i postojali su takvi slučajevi u Strazburu, ali ne protiv Mađarske. Zaista bismo htjeli to da pokušamo. Što se tiče pojedinačnih muškaraca ili žena, pa zavisi... Riječ je o direktivi Evropske unije koja dozvoljava zadržavanja tražilaca azila, a sud je bio fleksibilan i ranije. Ukoliko se sud složi sa našom argumentacijom, čitava stvar se stavlja pod znak pitanja.
